Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-214/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika Obiteljskog doma Martin Lončarević, zastupanog po punomoćnici Višnji Babić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 23. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja, njegovog punomoćnika te punomoćnice tuženika, a presude javno objavljene dana 30. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku Obiteljskog doma Martin Lončarević Donji Andrijevci, [adresa], MB: 80549497, da tužitelju DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova naknade štete isplati iznos od 43.798,53 € (330,000,00 kn) zajedno sa zateznim kamatama za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena počevši od dana 22. prosinca 2021. godine do isplate, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka po odluci suda sa zakonskim zateznim kamatama za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 (pet) postotnih poena počevši od dana presuđenja do isplate, u roku 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju DĐ da tuženiku SĐ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.437,50 eura u roku od 15 dana.

2.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete navodeći kako je PĐ iz [adresa] sklopila s tuženim Ugovor o smještaju u Obiteljski dom Martin Lončarević dana 1. rujna 2019. godine, kojim se tuženik obvezao pružiti zbrinjavanje i udomljavanje HĐ iz [adresa] uz mjesečnu naknadu od 3.500,00 kuna. Člankom 6. navedenoga ugovora, tuženik se izričito obvezao pratiti zdravstveno stanje zbrinute osobe te po potrebi kontaktirati sa nadležnim liječnikom te organizirati aktivnosti primjerene korisnikovoj dobi i potrebama. Štićenik pok. HĐ otac je tužitelja, a epidemija bolesti COVID -19, uzrokovana virusom SARS-CoV-2, počela se javljati upravo za vrijeme boravka oca u Obiteljskom domu tuženika. Tužitelj u tužbi ukazuje da je Stožer civilne zaštite RH donosio odluke za sprječavanje širenja zaraze, uključujući i zabranu posjeta korisnicima pružatelja socijalnih usluga smještaja za starije i nemoćne osobe, koja je bila na snazi u kritično vrijeme. Unatoč propisanim mjerama, tuženik se nije pridržavao navedenih odluka nacionalnog i županijskog stožera, što je prema navodima tužbe za izravnu posljedicu imalo preranu smrt njegova oca. Tužitelj posebno ističe da je tuženik dana 12. prosinca 2020. godine, protivno odluci Stožera i bez ikakvoga važnog razloga, dopustio posjetu nepoznatim osobama izvan doma kao i psihijatru prim. dr. KĐ radi obavljanja pregleda. Nadalje se navodi da je tužitelj redovito komunicirao s ocem preko fiksnog telefona doma jer su posjeti bili zabranjeni, no u periodu od 17. do 20. prosinca 2020. nitko se nije javljao na pozive. Kada je tužitelj 22. prosinca 2020. izravno nazvao tuženika na mobitel, on mu se javio sav uspaničen i ustrašen, rekavši da se među štićenicima pojavila bolest COVID- 19. Tuženik mu je tada objasnio da su zarazu otkrili nakon što je jedna štićenica 15. prosinca slomila nogu te je prilikom prijema u bolnicu testirana kao pozitivna. Tužitelj smatra da je tuženik, u pokušaju da prikrije vlastite propuste u provođenju epidemioloških mjera uzrokovane nemarom i nebrigom, dana 17. prosinca 2020. godine prebacio njegova oca u starački dom u [adresa]. Tamo je konstatirana zaraza virusom SARS-CoV-2, a otac je potom 19. prosinca prebačen u bolnicu u Slavonskom Brodu gdje je uslijed posljedica bolesti COVID-19 i preminuo dana **.**.2020.. Prema tužbenim navodima, tuženik je postupio protivno odluci o zaštiti građanstva od infekcije te je neopravdanim prebacivanjem zaraženog oca u [adresa] dodatno proširio infekciju i zarazio druge štićenike tog doma. Tužitelj tvrdi da je smrt oca izravna posljedica tuženikova ponašanja, zbog čega smatra njegovu odgovornost nespornom. Tužitelju kao sinu pok. HĐ stoga pripada pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete temeljem odredbe č l. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koju mu tuženik odbija naknaditi. Tužitelj je mišljenja da mu zbog navedene smrti oca pripada novčana naknada u iznosu od 43.798,53 eura (330.000,00 kuna). Naposljetku, u tužbi se navodi da je tuženik dopisom od 22. prosinca 2021. godine bio pozvan na mirno rješenje spora, no isti se nije odazvao niti je pokušao uspostaviti pozitivnu komunikaciju s tužiteljem.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužiteljeve navode vezane za ne postupanje po odlukama i naputcima Stožera civilne zaštite kao i po pravilima struke a posebno se osporavaju tužiteljevi navodi o njegovoj izravnoj odgovornosti za nastalu štetu. Nesporno je da je pokojni HĐ bio korisnik usluga u obiteljskom domu za starije i nemoćne u vlasništvu tuženika te je za

3.

HĐ ugovor potpisala odnosno sklopila PĐ i to dana 01.09.2019. godine. Tuženik ističe da se u cijelosti pridržavao svih uputa, mjera, odluka Stožera civilne zaštite vezanih za epidemiju bolesti COVID-19 kao i svih standarda higijene i propisanih preventivnih mjera te zabrane posjeta osoba koje nisu korisnici doma odnosno nije dozvolio ulazak drugih osoba u dom niti fizičke kontakte sa korisnicima doma. Kod tuženika je tijekom pandemije vršena kontrola uputa za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 te su o istim kontrolama sačinjeni i zapisnici iz kojih nesporno proizlazi da kod tuženika nisu uočeni propusti i nedostaci te se pružatelj socijalnih usluga pridržava uputa. Tuženik u cijelosti osporava navod tužitelja da je dana 12.12.2020 . godine dozvolio bez ikakvog važnog razloga nepoznatim osobama izvan doma posjetu korisnicima doma kao i psihijatru prim. dr. KĐ. Upravo suprotno toj tvrdnji tužitelja tuženik ističe da nikakve posjete nisu bile dozvoljene osobama izvan doma a da je bio dopušten ulazak u dom dr. KĐ sudskom vještaku temeljem Rješenja Općinskog suda u Vinkovcima broj R1 Ob-70/2020- 31 od 06.11.2020. godine kojim je naloženo vještačenje HĐ. Tuženik ne spori činjenicu da je tijekom prosinca 2020. godine konstatirano da su štićenici doma pozitivni na COVID-19 kao i djelatnici doma ali bez simptoma te ističe da je odmah po saznanju stupio u kontakt sa Stožerom civilne zaštite Brodsko-posavske županije te je dogovoreno da se korisnici doma izmjeste na dvije lokacije po uputama načelnika stožera civilne zaštite. Tuženik u cijelosti osporava tvrdnju tužitelja da je njegov otac HĐ samovoljno prebačen u starački dom u [adresa] jer se radi o Centru koji ima adekvatan smještaj te osiguranu kvalificiranu skrb. O premještaju tuženik je odmah izvijestio i tražio suglasnost ŠĐ, sina pokojnog HĐ s kojim je uobičajeno komunicirao te je isti bio upućen o svemu. Tuženik ne spori činjenicu da je pokojni HĐ preminuo **.**.2020. godine te ističe kako je u medicinskoj dokumentaciji konstatirano da se radilo o osobi koja je imala i druge brojne komorbiditete. Na kraju ističe da je ODO Slavonski Brod donijelo Rješenje o odbačaju kaznene prijave protiv njega dana 24.11.2022. godine.

3. Među strankama nije sporno da je pok. HĐ bio korisnik usluga u obiteljskom domu tuženika temeljem ugovora od 1. rujna 2019. godine. Nije sporno da je pok. HĐ preminuo **.**.2020. u bolnici u Slavonskom Brodu te da je kao uzrok smrti naveden COVID-19 uz druge komorbiditete. Također nije sporno da je tuženik u prosincu 2020. godine premjestio korisnike doma, uključujući pok. HĐ, u Centar u [adresa] nakon proboja virusa u dom. Sporno je među strankama je li tuženik postupao protupravno u smislu kršenja epidemioloških mjera, je li dozvolio neovlaštene ulaske u dom, te postoji li uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika i smrti oca tužitelja.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Ugovor o smještaju u obiteljski dom od 1. rujna 2019. godine, rješenja Općinskog suda u Vinkovcima broj R1 Ob-70/2020, sudsko-psihijatrijski nalaz i mišljenje dr. KĐ od 13. prosinca 2019., otpusno pismo Opće bolnice Slavonski Brod od 23. prosinca 2020. i 16. veljače 2021., potvrdu o smrti, dopis tužitelja od 20. prosinca 2021., zapisnike o kontroli pružatelja socijalnih usluga od 14. listopada, 11. studenog i 2. prosinca 2020., te je izvršen priklop spisa ODO Slavonski Brod broj KP-DO-70/2022. Saslušani su tužitelj DĐ i tuženik SĐ kao stranke, te svjedoci ŠĐ, VĐ, ČĐ, AĐ, TĐ, FĐ, ĆĐ, OĐ

4.

DĐŽ, ĐĐ, IĐ, NĐ, RĐ i KĐ.

5. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Uvidom i čitanjem Ugovora o smještaju u obiteljski dom od 1. rujna 2019. godine utvrđeno je da su ugovor sklopili tuženik SĐ kao predstavnik doma i PĐ kao obveznik uzdržavanja za korisnika HĐ. Prema članku 2. ugovora, tuženik se obvezao pružiti zbrinjavanje i udomljavanje korisnika u svom objektu uz ugovorenu mjesečnu naknadu od 3.500,00 kuna. Člankom 4. istog ugovora precizirano je da se dom obvezuje korisniku osigurati smještaj u toploj i zračnoj prostoriji sa sanitarnim čvorom, raznovrsnu prehranu prilagođenu starijoj osobi u dostatnoj količini te redovito održavanje higijene prostorija i osobne higijene korisnika. Izričitom odredbom č lanka 6. ugovora tuženik je preuzeo obvezu skrbi o korisniku, kontinuiranog praćenja njegova zdravstvenog stanja te obvezu da po potrebi kontaktira s nadležnim liječnikom. Također, ugovorom je predviđena organizacija aktivnosti koje su primjerene dobi i potrebama korisnika, kao i obveza pratnje korisnika na preglede i kontrole izvan objekta.

7. Uvidom u Rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, broj R1 Ob-70/2020-31 od 6. studenog 2020. godine, utvrđeno je da je u izvanparničnom postupku radi lišenja poslovne sposobnosti HĐ sud naložio provođenje medicinskog vještačenja. Navedenim rješenjem sud je imenovao dr. KĐ, specijalista psihijatra, sudskim vještakom te mu je naložio da obavi neposredni pregled HĐ u roku od 15 dana radi davanja nalaza i mišljenja o njegovu zdravstvenom stanju i sposobnosti zaštite svojih prava. Ovo rješenje predstavlja pravni temelj ulaska vještaka u dom u prosincu 2020. godine unatoč općoj zabrani posjeta.

8. Uvidom u tri zapisnika o kontroli provođenja Uputa za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19, sačinjenih od strane stručnih timova Brodsko-posavske županije dana 14. listopada, 11. studenog i 2. prosinca 2020. godine, utvrđeno je činjenično stanje u domu tuženika. U svakom od navedenih nadzora stručni su timovi konstatirali da kod tuženika nisu uočeni propusti i nedostaci, da se dosljedno provode mjere zabrane posjeta, mjerenja temperature zaposlenicima i korisnicima, vođenja evidencija, dezinfekcije prostora te korištenja zaštitne opreme.

9. Uvidom u otpusno pismo Opće bolnice Slavonski Brod i potvrdu o smrti utvrđeno je da je HĐ primljen u bolnicu 19. prosinca 2020. godine iz Centra u Orahovici s potvrđenom zarazom virusom SARS-CoV-2. Tijekom hospitalizacije pacijent je bio u blagom pogoršanju uz dehidraciju i demenciju, a preminuo je dana 23. prosinca 2020. u 22:30 sati. Kao uzroci smrti u medicinskoj dokumentaciji i izvješću o uzroku smrti navedeni su COVID-19 infekcija, sepsa, dehidracija i demencija. Iz dokumentacije je vidljivo da pacijent unatoč primijenjenoj terapiji (Remdesivir, Dexamethasone, kisik) nije pokazao pozitivan klinički odgovor zbog kronično narušenog stanja i brojnih komorbiditeta .

10. Uvidom u izvod iz knjige rođenih utvrđeno je da je tužitelj DĐ sin pokojnog HĐ, čime je dokazano srodstvo i aktivna legitimacija tužitelja u ovom postupku.

5.

11. Iz e-mail korespondencije tuženika sa Stožerom civilne zaštite i koordinacijom u [adresa] (UĐ, ŽĐ, EĐ) utvrđeno je da premještaj štićenika u prosincu 2020. godine nije bio samovoljan čin tuženika, već organizirana mjera poduzeta u suradnji s mjerodavnim tijelima radi zbrinjavanja zaraženih osoba nakon proboja virusa u dom.

12. Čitanjem medicinskog kartona pokojnog HĐ i otpusnog pisma neurologije iz 2019. godine utvrđeno je da je imenovani i prije prijema u dom bolovao od kroničnih bolesti, prvenstveno demencije i Alzheimerove bolesti, zbog čega mu je bila potrebna stalna tuđa pomoć i nadzor.

13. Zdravstveni karton LĐ i njezin smrtni list potvrdili su da je supruga pokojnika, koja je inicirala njegov smještaj, također bila narušenog zdravlja te je preminula **.**.2019., što je dovelo do promjena u zastupanju pokojnog HĐ u izvanparničnim postupcima.

14. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništava i rješenje o odbačaju kaznene prijave Kp-DO-70/22, utvrđeno je da mjerodavno državno odvjetništvo nije pronašlo elemente kaznenog djela protiv zdravlja ljudi u postupcima tuženika, što dodatno potkrepljuje obranu tuženika o nedostatku protupravnosti.

15. Pregledom internih evidencija doma, bilježnice "primopredaja" i knjige A4 formata, sud je utvrdio da su zaposlenice redovito vodile podatke o radu, mjerile temperaturu i evidentirale ulaske u dom, što je u skladu s iskazima svjedoka o dosljednom provođenju mjera.

16. Fotografija oštećenja ventila u kupaonici potvrdila je navode o specifičnom ponašanju pokojnog HĐ uzrokovanom njegovim dijagnozama, dok su priloženi negativni testovi članova obitelji potvrdili da je tuženik i u ljeto 2020. godine dopuštao kontakte isključivo uz stroge epidemiološke preduvjete. Naposljetku, službena bilješka policije iz 2022. godine dokumentirala je prva saznanja i izjave svjedoka o događajima u domu, koji su ostali suglasni i tijekom ovog parničnog postupka

17. Tužitelj DĐ u svom je iskazu naveo kako je u kritično vrijeme proboja virusa, točnije 14. prosinca 2020. godine, telefonski razgovarao s ocem koji mu je rekao da ga je 12. prosinca posjetio dr. KĐ radi vještačenja u sudskom postupku. Naveo je da je u razdoblju od 17. do 22. prosinca uzaludno pokušavao dobiti oca na fiksni broj doma, ali se nitko nije javljao, pa je 22. prosinca izravno nazvao tuženika na mobitel. Prema njegovim tvrdnjama, tuženik mu je tada sav uspaničen priznao da je virus prodro u dom te da je on osobno 17. prosinca odvezao njegova oca u prihvatni centar u [adresa], što tužitelj smatra nedopustivim međužupanijskim prijevozom zaraženih osoba. Izrazio je uvjerenje da se u domu nisu pridržavali mjera jer mu je otac spominjao ulaske nepoznatih osoba te smatra da tuženik nije smio premjestiti oca bez suglasnosti posebnog skrbnika. Za smrt oca doznao je tek 23. prosinca u noći, a smatra da otac nije trebao biti vođen u [adresa] već u bolnicu.

18. Tuženik SĐ u svom je iskazu naveo da je pokojni HĐ u dom smješten u jesen 2019. godine uz suglasnost djece ŠĐ i FĐ. Istaknuo je da su se tijekom cijele 2020. godine provodile stroge mjere zaštite (maske, viziri, rukavice, dezinfekcija) te da su posjete bile strogo zabranjene, o čemu je postojala obavijest na zaključanim ulaznim vratima. Pojasnio je da je zaraza otkrivena sredinom prosinca nakon što je jedna štićenica slomila nogu i testirana u bolnici, nakon čega su testirani svi u domu. Naveo je da su radnici morali u izolaciju te je on, u suradnji sa Županijskim stožerom civilne zaštite, organizirao premještaj štićenika jer o njima u domu više nije imao tko brinuti. Za

6.

premještaj u [adresa] dobio je suglasnost sina ŠĐ s kojim je redovito komunicirao, dok mu je kćer VĐ rekla da tužitelja oca ne zanima. Naglasio je da ulazak dr. KĐ nije bio klasičan posjet već službena radnja temeljem sudskog naloga uz poštivanje svih mjera.

19. Svjedok ŠĐ, brat tužitelja, iskazao je da je oca uspio posjetiti u kolovozu 2020. godine isključivo u dvorištu doma uz predočenje negativnog testa, mjerenje temperature i nošenje maske na udaljenosti od 5 metara. Naveo je da je s domom komunicirao svakodnevno preko fiksne linije te da mu se otac nikada nije žalio na skrb, hranu ili higijenu. Sredinom prosinca tuženik ga je nazvao i obavijestio o proboju virusa, tražeći da pokuša naći drugi smještaj za oca, no kako on to nije mogao učiniti u roku od 24 sata, suglasio se s premještajem u [adresa] koji je organizirao Stožer. Istaknuo je da je tuženik dobro brinuo o ocu te je osobno dostavio medicinsku dokumentaciju bolnici u Slavonskom Brodu. Pojasnio je da posebni skrbnik nije bio zadužen za zdravstvena pitanja već samo za račune, zbog čega se on smatrao mjerodavnim dati suglasnost za premještaj.

20. Svjedokinja VĐ, sestra tužitelja, iskazala je da je otac u domu imao svu potrebnu skrb te da je tuženik redovito izvještavao o njegovu stanju. Potvrdila je da je pri njezinim dolascima na vrata u ljeto 2020. vidjela dosljedno provođenje mjera, uključujući dezinfekciju ruku i obuće te nošenje maski i rukavica od strane osoblja. Navela je da je dolazak psihijatra u dom bio nužan jer je brat ŠĐ pokrenuo postupak lišenja poslovne sposobnosti, a ona oca nije mogla voziti u Osijek jer joj je suprug imao koronu. Očevu smrt javila je tužitelju koji joj je odmah rekao da će tužiti tuženika jer smatra da je on kriv. Napomenula je da s tužiteljem dugo nije u dobrim odnosima i da s njim nije razgovarala o očevu zdravlju.

21. Svjedokinje ČĐ i AĐ, njegovateljice u domu, suglasno su iskazale da su radile u smjenama od 12 sati, mjerile temperaturu pri dolasku te koristile maske, vizire i zaštitna odijela. Navele su da su posjete bile zabranjene, a ulazna vrata zaključana s istaknutom obavijesti. Potvrdile su da nitko od štićenika ni radnika nije imao simptome zaraze dok jedna korisnica nije odvežena u bolnicu zbog loma kuka/kuka, nakon čega je utvrđeno da su gotovo svi pozitivni.

22. Svjedokinje TĐ i ĆĐ, kuharice, iskazale su da su namirnice preuzimane na kapiji uz dezinfekciju te da je bilo strogo zabranjeno primati bilo kakve pakete za korisnike izvana. Svjedokinja ZĐ, spremačica, potvrdila je da je bila zadužena za svakodnevnu dezinfekciju cijelog doma i da su kontrolu mjera provodili djelatnici javnog zdravstva i civilne zaštite bez primjedbi.

23. Svjedokinja BĐ, također njegovateljica, potvrdila je da su se pri svakom dolasku na posao mjerile temperature te da su korisnici mogli izlaziti samo na ograđenu terasu ili u dvorište, bez kontakta s trećim osobama.

24. Svjedok dr. KĐ iskazao je da je pregled HĐ u prosincu 2020. godine obavio isključivo temeljem sudskog rješenja u postupku lišenja poslovne sposobnosti. Naveo je da je vještačenje obavio u domu, noseći masku i držeći distancu, te da se radilo o kratkom razgovoru bez fizičkog pregleda. Istaknuo je da mu nitko u domu nije rekao da su posjete zabranjene za službene radnje te da bi on, kao liječnik, svakako izbjegao ulazak da je imao bilo kakve simptome. Potvrdio je da je u to vrijeme obavljao desetak takvih vještačenja i da su mjere zaštite u svim ustanovama bile rutina.

7.

25. Svjedoci DĐŽ i ĐĐ, epidemiolozi, pojasnili su da apsolutna zaštita od virusa ne postoji čak ni uz najstrože mjere jer se radi o respiratornoj infekciji koja se prenosi kapljičnim putem. D je naveo da su upute HZJZ-a bile u domeni preporuka, ali da je mjera izolacije imala i pravno značenje. Istaknuo je da osobe s komorbiditetima poput Alzheimerove bolesti imaju veću vjerojatnost fatalnog ishoda. ĐĐ je dodao da zavod nema saznanja o kršenju mjera u konkretnom domu tuženika te da se zabrana posjeta prvenstveno odnosila na rodbinu i prijatelje, dok su stručne osobe mogle ulaziti uz zaštitu.

26. Svjedok RĐ, načelnik Stožera, potvrdio je da su timovi Stožera redovito nadzirali dom tuženika i da propusti nisu evidentirani. Pojasnio je da je u prosincu 2020. godine, zbog velikog broja zaraženih, donesena mjera premještanja korisnika u prihvatne centre poput [adresa], koji su bili namijenjeni zaraženim osobama kojima nije bilo potrebno bolničko liječenje. Naglasio je da je tuženik premještaj izvršio u suglasju sa Stožerom jer je u domu zbog zaraze radnika nedostajalo osoblja za skrb o štićenicima.

27. Svjedoci IĐ i NĐ, koji su provodili kontrole, potvrdili su da su u domu tuženika pregledavali evidencije o temperaturama i dezinfekciji te da nisu utvrdili nepravilnosti koje bi zahtijevale izdavanje posebnih uputa ili sankcija

28. Sud ocjenjuje iskaze tuženika i svih svjedoka, osim tužitelja, uvjerljivima, istinitima i logičnima. Njihovi su iskazi suglasni i u skladu s materijalnim dokazima, posebice zapisnicima o inspekcijskom nadzoru koji potvrđuju da tuženik nije imao propusta u radu. Sud ne prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da tuženik nije provodio mjere zaštite jer je taj iskaz osamljen i opovrgnut iskazima djelatnica doma, epidemiologa i članova vlastite obitelji.

29. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj Kp - DO-70/22 i rješenje o odbačaju kaznene prijave od 24. studenoga 2022. godine, sud je utvrdio da je tužitelj DĐ protiv tuženika podnio kaznenu prijavu zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela protiv zdravlja ljudi. Iz navedenog rješenja proizlazi da je državno odvjetništvo, nakon provedenih izvida i prikupljenih obavijesti, zaključilo kako ne postoji osnovana sumnja da je tuženik svojim postupanjem ili propuštanjem ostvario obilježja navedenog ili bilo kojeg drugog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti. Osim same odluke o odbačaju, uvidom u sadržaj priklopljenog kaznenog spisa utvrđeno je da su tijekom ožujka 2022. godine policijski službenici obavili informativne razgovore sa svjedocima, prvenstveno djelatnicama doma. Sud je te ranije izjave koristio za provjeru vjerodostojnosti i dosljednosti iskaza koje su svjedokinje dale na glavnoj raspravi u ovom parničnom postupku. Utvrđeno je da su ključne okolnosti o provođenju epidemioloških mjera, zabrani posjeta i okolnostima proboja virusa u dom, koje su svjedokinje iznijele pred policijom, ostale suglasne s njihovim svjedočenjem pred sudom. Iako odlukom o odbačaju kaznene prijave sud u parničnom postupku nije vezan na isti način kao pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda, činjenica da mjerodavno državno odvjetništvo nije pronašlo elemente protupravnosti u radnjama tuženika predstavlja značajan indicij u ovom postupku. Takav nalaz dodatno potkrepljuje ostale izvedene dokaze, posebice inspekcijske zapisnike civilne zaštite, koji potvrđuju da tuženik nije postupao protivno propisanim mjerama zaštite zdravlja. Slijedom toga, uvid u ovaj spis poslužio je sudu za dodatno utvrđivanje nepostojanja protupravnosti kao jedne od nužnih pretpostavki za naknadu štete

8.

30. Rezimirano, predmet ovog spora je dakle da li je tuženik odgovoran za štetu tužitelju zbog smrti njegova oca HĐ uslijed zaraze virusom COVID-19 tijekom boravka u tuženikovom obiteljskom domu. Osnove izvanugovorne odgovornosti za štetu općenito su navedene u Zakonu o obveznim odnosima. Tako je u čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje u tekstu: ZOO) navedeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. ZOO ne nabraja opće pretpostavke odgovornosti za štetu. U pravnoj teoriji nema spora da su opseg i pretpostavke odgovornosti za štetu: štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza, protupravnost te postojanje subjekata obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu, a to su oštećenik, štetnik i odgovorna osoba. Međutim, ocjenom svih izvedenih dokaza, kao i primjenom načela o teretu dokazivanja sud nije utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu tuženika u ovom konkretnom slučaju. Tek kada su sve ove pretpostavke ispunjene, sud može naložiti naknadu štete, dok nedostatak bilo kojeg od ovih elemenata isključuje odgovornost tuženika.

31. U ovom konkretnom postupku, tužitelj nije uspio dokazati ključnu pretpostavku uzročne veze između postupanja tuženika i smrti svog oca. Uzročna veza podrazumijeva da je upravo određeno protupravno ponašanje tuženika izravan i neposredan uzrok nastale štete, odnosno da šteta ne bi nastala da tog ponašanja nije bilo. Tužitelj svoje tvrdnje temelji na pretpostavci da je tuženik nepridržavanjem epidemioloških mjera i dopuštanjem ulaska trećih osoba, poput vještaka dr. KĐ, omogućio prodor virusa COVID-19 u dom. Međutim, provedeni dokazi, a posebice iskazi epidemiologa, upućuju na to da u vrijeme pandemije apsolutna zaštita od respiratornih infekcija nije bila moguća čak ni uz najstrože mjere, te da je virus prodro u brojne ustanove uključujući i bolnice. Nadalje, utvrđeno je da je ulazak dr. KĐ u dom bio utemeljen na sudskom nalogu radi obavljanja službene radnje, što isključuje samovolju tuženika. Tužitelj nije pružio niti jedan konkretan dokaz koji bi potvrdio da je upravo taj događaj bio izvor zaraze, niti je dokazao propuste u provođenju mjera, s obzirom na to da su inspekcijski zapisnici potvrdili da se tuženik pridržavao svih uputa. Također, premještaj štićenika u Centar u Orahovici nije bio neopravdan čin tuženika, već mjera poduzeta u suradnji sa Županijskim stožerom civilne zaštite nakon što je zaraza već bila konstatirana.

32. Medicinska dokumentacija i iskazi stručnih svjedoka ukazuju na to da je pokojni HĐ bio osoba starije životne dobi s teškim kroničnim bolestima, uključujući demenciju i Alzheimerovu bolest, što su komorbiditeti koji značajno povećavaju vjerojatnost fatalnog ishoda kod zaraze virusom SARS-CoV-2. S obzirom na općepoznatu prirodu pandemije i njezinu nepredvidivost, smrt oca tužitelja ne može se dovesti u izravnu i isključivu vezu s radnjama tuženika, već se ista pojavljuje kao posljedica spleta okolnosti na koje tuženik, uz dužno pridržavanje mjera, nije mogao utjecati. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da tužitelj nije ponudio niti jedan uvjerljiv dokaz kojim bi potvrdio da je smrt njegova oca izravna i isključiva posljedica nekog konkretnog propusta tuženika. Budući da tužitelj nije dokazao da je smrt nastupila kao neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tuženika, tužbeni zahtjev se u nedostatku uzročne veze ukazuje kao neosnovan. Kako iz utvrđenja suda u

9.

provedenom dokaznom postupku proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu iz članaka 1045. i 1100. ZOO-a, sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je uspio u cijelosti, a sukladno navedenoj odredbi stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora od 43.798,53 eura, troškovniku punomoćnika i važećoj Tarifi. Sud je tuženiku kao opravdane priznao sljedeće troškove: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife. Za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, i to na pripremnom ročištu 22. veljače 2024., te ročištima 19. ožujka 2024., 4. travnja 2024., 26. kolovoza 2024., 11. ožujka 2025., 21. svibnja 2025. i 23. ožujka 2026., priznati su iznosi od po 1.000,00 EUR po ročištu, što za ukupno 7 ročišta iznosi 7.000,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife. Zastupanje na ročištu od 3. lipnja 2024. sud je priznao u smanjenom iznosu od 250,00 EUR, što predstavlja 25% nagrade. Naime, uvidom u zapisnik s tog ročišta utvrđeno je da se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari, već je ono odmah odgođeno zbog neuredne dostave poziva svjedocima, pa tuženiku pripada naknada samo sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife. Za zastupanje na ročištu za objavu presude priznat je iznos od 100,00 EUR po Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Ukupna nagrada za rad odvjetnika iznosi 8.350,00 EUR. Na taj iznos tuženiku je priznat i pripadajući trošak PDV-a od 25% u iznosu od 2.087,50 EUR. Tuženiku je dakle priznat trošak od ukupno 10.437,50 eura

Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 30. travnja 2026.

Sudac

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana objave presude, na Županijski sud putem ovog suda.

DNA:

1.Tužitelj .._.._.._.._.._.._.._..

2.Tuženik po punomoćniku