Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: P-187/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedrani Švedl Blažeka, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika BKS BANK AG, 9020 Klagenfurt Am Wörthersee, R. Austrija, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 17. ožujka 2026., u nazočnosti tužitelja ĐČJ osobno s punomoćnikom Vedranom Švedl Blažeka, odvjetnikom u Osijeku, te u prisutnosti zamjenika punomoćnika tuženika Tihane Klaić, odvjetnika u Županji, a koja presuda je donesena i objavljena 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi radi naplate tražbine tuženika kod Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, pod poslovnim brojem: Ovr-580/2023 na nekretnini tužiteljice i to: nekretnine upisane kod Općinskog suda u Vinkovcima, zemljišnoknjižni odjel u Županji, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi Kratka, kuća broj 8, ukupne površine 573 m2, kuća broj 8 površine 172 m2 i dvorište površine 401 m2.

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju HČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku BKS BANK AG, 9020 Klagenfurt Am Wörthersee, R. Austrija, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedamstotinapedeseteura) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2026. kao dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj IČJ u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Ovr-580/2023 od 2. travnja 2025. ovršenica, ovdje tužiteljica, upućena na temelju odredbe članka 52. stavka. 3. Ovršnog zakona, da u roku od 15 dana od dana dostave predmetnog zaključka pokrene protiv ovršenika, ovdje tuženika, parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz odredbe članka 50. stavak. 1. točka 7. Ovršnog zakona, te kako podnošenjem ove tužbe tužiteljica postupa u skladu s predmetnim rješenjem suda. Tužiteljica u tužbi nadalje navodi da je dana 11. kolovoza 2021. u Zagrebu sklopljen Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000668 i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, da pri tome Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini čini sastavni dio predmetnog Ugovora, te da odredbom čl. 1. predmetnog ugovora predviđeno je kako sva prava i obveze iz djelovanja podružnice preuzima osnivač, ovdje tuženik. Tužitelj navodi kako se u suštini radilo o kreditnom zaduženju trgovačkog društva Grand d.o.o. iz [adresa] (OIB: 24116923291) kao dužniku, dok je tužitelj imao status založnog dužnika. Odredbom čl. 13. st. 3. i 4. predmetnog ugovora „zasnovano“ je založno pravo nad nekretninom u vlasništvu tužiteljice i to: nekretninom upisanom kod Općinskog suda u Vinkovcima, zemljišnoknjižni odjel u [adresa], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi Kratka, kuća broj 8, ukupne površine 573 m2, kuća broj 8 površine 172 m2 i dvorište površine 401 m2, te je ovlašten založni vjerovnik, ovdje tuženik da ishodi uknjižbu stečenog prava u svoju korist, radi osiguranja tražbine založnog vjerovnika iz predmetnog Ugovora. Međutim, tužitelj smatra da budući je predmetno založno pravo zasnovano primjenom sile, takva je ugovorna odredba ništetna i ne uzrokuje nikakve pravne posljedice pozivajući se na čl. 279. st. 3. te 322. i 323. Zakona o obveznim odnosima, nadalje navodeći da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, a s time u vezi i na pravnu valjanost ugovorne odredbe o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini u ovom postupku. U tužbi tužitelj nadalje navodi kako je sklapanjem predmetnog Ugovora i zasnovano založno pravo (hipoteka) na nekretnini, obiteljskoj kući vlasništvu tužiteljice, navodeći da je u konkretnom slučaju tužiteljica majka dvoje maloljetne djece s kojima živi u nekretnini koja je predmet ovrhe i to im je jedini dom koji nije imala namjeru ugroziti, da tužiteljica nije bila prisutna potpisivanju predmetnog Ugovora kod Javnog bilježnika Darje Bošnjak u Zagrebu, niti je o tome imala saznanja, nego je bila prisiljena potpisati kod Javnog bilježnika Drage Burazera u Biogradu na Moru, u prisutnosti dva svjedoka, specijalnu punomoć od 11. kolovoza 2021. broj: Ov-3748/2021, kojom je na sklapanje tog pravnog posla opunomoćila bivšeg supruga ĐČ. Tužitelj nadalje u tužbi navodi kako je na potpisivanje tog dokumenta pristupila bez osobnih dokumenata uslijed jasno artikulirane prisile supruga da to učini, da se u vrijeme potpisivanja predmetnog Ugovora nalazila s djecom u Pakoštanima, da joj je dana 11. kolovoza 2021. suprug telefonskim putem naložio da se odmah pojavi kod Javnog bilježnika u Biogradu na Moru, Drage Burazera, uz prijetnje fizičkom silom i da, ako to ne napravi zna kakve su posljedice (fizičko nasilje). Nadalje tužitelj navodi da je uslijed straha od posljedice za koje smatra da je notorno da bi pretrpjela (izravno prisilno odvođenje na potpisivanje sporazuma i fizičko nasilje), njezin sada bivši suprug, posrednom primjenom sile, ishodovao da tužiteljica potpiše predmetni dokument i optereti jedinu nekretninu založnim pravom u korist tuženika. Pri time, uslijed posredne primjene sile, tužiteljici je naloženo da bez pitanja ili upoznavanjem sa sadržajem, potpiše dokument koji ju već čeka kod Javnog bilježnika, kao i dva svjedoka, HČ i IČ, budući da osobne dokumente nije imala. Tužitelj u tužbi navodi kako nasilje u braku i prisila na određena postupanja tužitelja nije bilo izoliran slučaj nego se odvijalo u kontinuitetu sve do razvoda braka 2022., pa i nakon toga, te je takvo ponašanje supruga tužiteljice konačno rezultiralo presuđenjem za kazneno djelo iz čl. 139/3 KZ/11 protiv ĐČ, između ostaloga zbog prijetnji smrću i fizičkog nasilja. Tužitelj u tužbi navodi da je zasnivanje založnog prava nad predmetnom nekretninom, budući je tužitelj dao punomoć tadašnjem suprugu ĐČ pod prisilom, ništetno. Tužiteljica navodi kako jeste potpisala punomoć za zasnivanje založnog prava, međutim uslijed prisile svog bivšeg supruga koji je, kako je tvrdio, trebao ishoditi novčana sredstva za potrebe financiranja poslova o kojima tužiteljica nije imala saznanja. Tužiteljica smatra da je predmetno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-580/2023 od 15. svibnja 2023. nezakonito, jer je ništetna ovršna isprava na koju se ovrhovoditelj, ovdje tuženik, poziva u svom prijedlogu, u dijelu u kojem je zasnovano založno pravo na nekretnini tužiteljice (založni dužnik 2) i omogućena izravna ovrha (čl. 13. i 14. Ugovora). Slijedom navedenoga tužitelj predlaže, s ciljem zaštite imovinskog prava sebe i jedinog doma svoje obitelji, da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu koja se vodi radi naplate tražbine tuženika kod Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, pod poslovnim brojem Ovr-580/2023 na nekretnini u samovlasništvu tužitelja, te naložiti tuženiku plaćanje tužitelju prouzročenog parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te osporava sve navode iz tužbe navodeći da je dana 18. travnja 2025. tužiteljica podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi pred ovim sudom pod brojem Ovr-580/2023, a koje ovrha je određena na nekretnini u vlasništvu tužiteljice temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj 030- 59200202668 i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 11. kolovoza 2021. potvrđen po javnom bilježniku Darji Bošnjak pod brojem OV-8971/2021 (dalje: Ugovor i Sporazum). Kako u tužbi tužitelj u bitnome ističe da je pod prisilom potpisala specijalnu punomoć kojom je ovlastila svog supruga ĐČ na sklapanje citiranog Ugovora i Sporazuma, te zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini, zbog čega da je ništetna odredba o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini, te da ista ne uzrokuje nikakve pravne posljedice sukladno čl. 279., 322. i 323. ZOO-a, no ističe kako su takva utvrđenja tužitelja u cijelosti neosnovana. Tuženik prvenstveno spori da bi u konkretnom slučaju uopće bila vršena bilo kakva prisila u odnosu na tužiteljicu, a tome u prilog govori i činjenica da je tužitelj samo dva mjeseca nakon sklapanja spornog Ugovora i Sporazuma imenovana za članicu uprave odnosno direktoricu društva GRAND d.o.o., koje društvo je predmetni Ugovor i Sporazum sklopilo u svojstvu Dužnika i založnog dužnika. Tuženik navodi da je tužiteljica imala ovlaštenje da navedeno društvo zastupa samostalno i neograničeno, iz čega jasno proizlazi da je tužitelj i te kako bio upoznata sa cjelokupnom situacijom, pa tako i predmetnim poslovnim odnosom, i ne samo da je bila upoznata, već je ista samostalno donosila i odluke o poslovanju navedenog društva. Tuženik u odgovoru na tužbu također navodi da tužitelj od dana potpisivanja sporne punomoći i zasnivanja založnog prava do dana podnošenja ove tužbe nije poduzeo, niti jednu pravnu radnju, niti pokrenula bilo kakav postupak u kojem bi osporavala valjanost predmetne punomoći, te valjanost zasnivanja založnog prava, a niti je navedenu punomoć opozvala, te da tek sada, 4 godine nakon potpisivanja punomoći i sklapanja Ugovora i Sporazuma, paušalno tvrdi da su isti ništetni, pokušavajući onemogućiti tuženika u naplati svog dospjelog neplaćenog potraživanja po tom Ugovoru i Sporazumu. Tuženik ističe da je u konkretnom slučaju eventualno i došlo do prislile na način kako to tužiteljica opisuje u tužbi, a što nije, navedeno bi predstavljalo razlog za pobojnost, a ne ništetnost, pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Rev-1096/2003 od 27. siječnja 2005. i Rev-639/2003 od 15. siječnja 2007., tuženik smatra da možebitno postojanje prisile prilikom sklapanja ugovora nema kao posljedicu ništavost ugovora, već je riječ o mani volje (prijetnja) zbog čega ugovorna stranka koja je tome bila izložena može, sukladno odredbi čl. 279. st.1. Zakona o obveznim odnosima, zahtijevati da se ugovor poništi, a što tužiteljica evidentno nije učinila, a tuženik smatra da se pobojni ugovori ne mogu osnovano pobijati prigovorom istaknutim u parnici, obzirom da isti proizvode pravne učinke sve, dok ih sud konstitutivnom presudom ne poništi. S time u vezi tuženik navodi da sud nema ovlasti pitanje probojnosti rješavati kao prethodno pitanje u parnici, pa tako niti u ovoj parnici radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, već je tužitelj je mogao tražiti poništenje istih podnošenjem takve tužbe. Slijedom navedenog tuženik ističe, obzirom da je prema stavu tuženika nesporno da takvu tužbu tužitelj do danas nije podnio, a da su svi rokovi za pobijanje iz čl. 331. Zakona o obveznim odnosima protekli, da se u cijelosti kao neosnovan ukazuje tužbeni zahtjev u ovom predmetu, pa tuženik predlaže da sud bez održavanja ročišta, pozivajući se na čl. 461.a. st.3. ZPP-a, u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku, uvećano za zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja broj 030-59000668 i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 11. kolovoza 2021 (list 5-19 spisa), zaključak Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-580/23-23 od 2. travnja 2025 (list 20 spisa), Zapisnik s rasprave održane kod Općinskog suda u Vinkovcima od 24. listopada 2024. pod poslovnim brojem K-157/23-27(list 21-26 spisa), povijesni izvadak iz Sudskog registra (list 37-48 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (list 55-58 spisa), Rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj R1 Ob-125/22-7 od 8. lipnja 2022. s privitkom (list 60-71 spisa), pravomoćnu Presudu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj K-157/23- 28 od 24. listopada 2024. (list 79-84 spisa), u spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-580/2023 koji prileži ovom parničnom spisu, na raspravnom ročištu održanom 17. ožujka 2026. saslušani su tužitelj IČJ i svjedoci ĐČ i HČ (list 100-105 spisa), a sud nije izvodio dokaz saslušanjem predloženog svjedoka IČ budući je tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga podneskom od 8. prosinca 2025. (list 76 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

4. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju ovako provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra neosnovanom, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

5. Među strankama je nesporno:

- da je Zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Ovr-580/2023 od 2. travnja 2025. tužitelj, kao ovršenik upućen na temelju odredbe članka 52. stavka. 3. Ovršnog zakona da u roku od 15 dana od dana dostave toga zaključka pokrene protiv tuženika, kao ovrhovoditelja parnicu radi proglašenja navedene ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz odredbe članka 50. stavak. 1. točka 7. Ovršnog zakona, te da je podnošenjem tužbe u ovom predmetu tužitelj postupio sukladno navedenim rješenjem,

- da je 11. kolovoza 2021. u Zagrebu sklopljen Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000668 (dalje u tekstu: Ugovor) i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini u vlasništvu tužiteljice (dalje u tekstu Sporazum), da je Sporazum sastavni dio predmetnog Ugovora, te da je člankom 13. i 14. Ugovora omogućena izravna ovrha na založenim nekretninama,

- da se radi o kreditnom zaduženju trgovačkog društva Grand d.o.o. iz [adresa] (OIB: 24116923291) kao dužniku, te da je tužitelj imao status založnog dužnika, jer je odredbom čl. 13. st. 3. i 4. Ugovora „zasnovano“ založno pravo na nekretnini u vlasništvu tužitelja upisanoj zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada zk. ul. broj [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi Kratka, kuća broj 8, ukupne površine 573 m2, kuća broj 8 površine 172 m2 i dvorište površine 401 m2 (sada Kratka, dvorište, kuća, [adresa], ukupne površine 573 m2), te je ovlašten založni vjerovnik, ovdje tuženik da ishodi uknjižbu stečenog prava u svoju korist, radi osiguranja tražbine založnog vjerovnika iz Ugovora.

- da je sklapanjem Ugovora i zasnovano založno pravo na nekretnini, obiteljskoj kući u vlasništvu tužitelja, da je u tužitelj majka dvoje maloljetne djece s kojima živi u nekretnini koja je predmet ovrhe, da im je to jedini dom, no tužitelj tijekom ovoga parničnog postupka ne ističe prigovor prava na dom iz članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

- da tužitelj nije bio prisutan potpisivanju Ugovora kod Javnog bilježnika Darje Bošnjak u Zagrebu, nego je tužitelj potpisao kod Javnog bilježnika Drage Burazera u Biogradu na Moru, u prisutnosti dva svjedoka HČ i IČ, specijalnu punomoć od 11. kolovoza 2021. broj: Ov-3748/2021, kojom je na sklapanje tog pravnog posla opunomoćio bivšeg supruga ĐČ, jer je na potpisivanje pristupila bez osobnih dokumenata,

- da se u vrijeme potpisivanja Ugovora tužitelj nalazio s djecom u Pakoštanima, da joj je 11. kolovoza 2021. suprug telefonskim putem naložio da se odmah pojavi kod Javnog bilježnika Drage Burazera u Biogradu na Moru,

- da je tužitelj i ranije trpio nasilje u braku i prisilu na određena postupanja od svog bivšeg supruga, uključujući i prijetnje smrću, a ovakvo ponašanje bivšeg supruga tužitelja je i potvrđeno iskazom tužitelja i svjedoka ĐČ, ali proizlazi i iz presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj K-157/2023-28 od 24. listopada 2024.,

6. Među strankama je sporno da li je u konkretnom slučaju postojala bilo kakva prisila u odnosu na tužitelja vezano za davanje specijalne punomoći za potpisivanje Ugovora i Sporazuma, (da li je tužitelj zbog straha od posljedica za koje smatra da bi pretrpio izravno prisilno odvođenje na potpisivanje sporazuma i fizičko nasilje od svog bivšeg supruga, posrednom primjenom sile, ishodovao da tužitelj potpiše Ugovor i Sporazum i optereti jedinu nekretninu založnim pravom u korist tuženika, a tuženik smatra da prisila nije postojala te da tome u prilog govori i činjenica da je tužitelj dva mjeseca nakon sklapanja spornog Ugovora i Sporazuma imenovana za članicu uprave odnosno direktoricu društva GRAND d.o.o., koje društvo je predmetni Ugovor i Sporazum sklopilo u svojstvu Dužnika i založnog dužnika, da je tužitelji imao ovlaštenje da navedeno društvo zastupa samostalno i neograničeno, iz čega jasno proizlazi da je tužitelj bio upoznat sa cjelokupnom situacijom, pa tako i predmetnim poslovnim odnosom, i ne samo da je bio upoznat, već je isti samostalno donosio i odluke o poslovanju navedenog društva); da li je tužitelj od dana potpisivanja sporne punomoći i zasnivanja založnog prava do dana podnošenja tužbe poduzeo bilo kakvu pravnu radnju ili pokrenuo bilo kakav postupak u kojem bi osporavao valjanost predmetne punomoći te valjanost zasnivanja založnog prava, a niti je navedenu punomoć opozvala, te da tek sada, 4 godine nakon potpisivanja punomoći i sklapanja Ugovora i Sporazuma, paušalno tvrdi da su isti ništetni, pokušavajući onemogućiti tuženika u naplati svog dospjelog neplaćenog potraživanja po cit. Ugovoru i Sporazumu; da li je eventualna prisila kako to tužitelj opisuje u tužbi razlog pobojnosti ili ništetnosti pravnog posla (pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Rev-1096/2003 od 27. siječnja 2005. i Rev- 639/2003 od 15. siječnja 2007.); da li tužitelj ima ovlasti pitanje pobojnosti rješavati kao prethodno pitanje u ovoj parnici radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom.

7. Na okolnost da li je u konkretnom slučaju bila vršena bilo kakva prisila u odnosu na tužitelja vezano za davanje punomoći za potpisivanje Ugovora i Sporazuma saslušan je tužitelj, te svjedoci ĐČ i HČ.

8. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da se tužitelj prije potpisivanja sporne punomoći nalazio sa djecom na ljetovanju u Pakoštanima, da već tada nije bila u dobrim odnosima sa svojim suprugom DČ, iako tada brak još nije bio razveden, te da je on prije toga otišao u Zagreb. Da je ĐČ nazvao telefonom tužitelja, dok se nalazio na plaži i rekao tužitelju da mora otići u Biograd dati punomoć, da u tom trenutku tužitelj nije znao na što se ta punomoć odnosi, da je ĐČ rekao da je to hitno i da se radi o kreditu za firmu Grand d.o.o. Tužitelj je iskazao da nije imao sa sobom osobnu iskaznicu, no da je ĐČ rekao da tužitelj mora ići jer će u suprotnom to završiti fizičkim nasiljem, kako je to bilo i ranije. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj došao javnom bilježniku, te da je javni bilježnik rekao da tužitelju ne može ništa ovjeriti bez osobne iskaznice, te je stoga ĐČ ponovno kontaktirao tužitelja i rekao da će doći svjedoci HČ i IČ koji će potvrditi bilježniku tužiteljev identitet, što su i učinili, a tužitelj je punomoć i potpisao. Tužitelj je iskazao kako je sve bilo vrlo brzo zbog kratkog radnog vremena javnog bilježnika i da se ne sjeća da li joj je ĐČ rekao s kojom svrhom potpisuje punomoć. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj tek kasnije, kada je vidjela ugovor, shvatila da se ta punomoć odnosi na davanje hipoteke za kuću u [adresa], u [adresa]. Tužitelj je potom iskazao kako je nasilje u braku tužitelja i svjedoka ĐČ postojalo unazad četiri do pet godina prije sklapanja okvirnog ugovora sa sporazumom o zasnivanju založnog prava, odnosno da je suprug prema tužitelju bio nasilan, da se radilo i o fizičkom i o psihičkom nasilju, da ju je tukao, a što se tiče psihičkog nasilja da joj je govorio ružne stvari, omalovažavao ju, uvjeravao ju da sve što god on njoj kaže ona to mora napraviti. Tužitelj je iskazao da je 13. siječnja 2022. prvi puta pozvala policiju upravo zbog nasilja supruga prema njoj, a to nasilje se nastavilo i kada su prestali živjeti zajedno od13. siječnja 2022. Tužitelj je u svom iskazu naveo i kako je ĐČ ponovno prijetio, te je nakon toga dobio i zabranu prilaska tužitelju, a misli i da je tijekom 2024. bila i presuda kojom je on proglašen krivim za nasilje prema njoj. Tužitelj je u svom iskazu naveo da su u trenutku davanja sporne punomoći i sklapanja ugovora u kući koja je stavljena pod hipoteku temeljem okvirnog ugovora živjeli svi, odnosno cijela obitelj uključujući i njenog supruga ĐČ, te da su djeca i tužitelj nastavili živjeti u istoj i tu žive i dan danas, da ta nekretnina tužitelju služi kao jedini dom, budući da osim te nekretnine nema drugih nekretnina koje može koristiti za život, a također, niti njezina maloljetna djeca. Tužitelj je nadalje iskazao da je iza smrti svog oca RČ naslijedila 1/4 dijela na obiteljskoj kući u [adresa] tip koja se sastoji od jednog kata i potkrovlja, da u toj kući unazad četiri godine ne živi nitko, iako je tužiteljeva majka živa i ona se nalazi u staračkom domu; da tužitelju nitko nije onemogućio da tu kuću koristi, no smatra da ona nije podobna za život, jer ima lošu stolariju, a i uslijed nevremena koje se dogodilo u [adresa] oštećen joj je krov koji prokišnjava, a tužitelj nema sredstava da renovira tu kuću, da je na toj kući s tužiteljem suvlasnik njen brat CČ u 1/4 dijela i majka AČ na 2/4 dijela. Tužitelj u svom iskazu ne čini spornim da je bila član uprave odnosno direktor tvrtke Grand d.o.o. [adresa], a to je postala tijekom rujna 2021. kada se njezin suprug ĐČ razbolio (tumor na mozgu), pa u slučaju njegove daljnje bolesti, spriječenosti ili nečeg goreg ona je preuzela firmu, a iskazuje kako to nije učinila drage volje, no suprug ĐČ joj govorio da to mora učiniti. Do tada je bila zaposlenik te firme i radila je na radnom mjestu administratora, a nakon što se njen suprug razbolio ona se bavila njim i njegovom bolešću i uopće nije bila prisutna niti je sudjelovala u donošenju bilo kakvih odluka vezano za firmu Grand d.o.o., dok su brigu o tome vodili suprug ĐČ i prokurist ČČ. Tužitelj je iskazao da prije formalnog imenovanja članom uprave i direktorom u tvrtki Grand d.o.o. nije bila upoznata s poslovanjem iste, niti sa situacijom u toj tvrtki, da nije poduzimala nikakve pravne korake vezane za specijalnu punomoć koju je potpisala pod pritiskom, osim što je govorila suprugu da se boji da će ostati bez kuće, iako je on nju uvjeravao da će to sve biti u redu, da će riješiti sve probleme i da neće ostati bez kuće. Iskazala je kako se cijelo vrijeme bojala svoga supruga i u vrijeme davanje specijalne punomoći, a i poslije, a zbog tog razloga svog supruga nije prijavljivala za bilo kakvo nasilje, dakle iz razloga jer ga se bojala. Poznato joj je da je prije njezinog supruga direktor bio njegov brat SČ, potom njezin suprug, pa onda od rujna 2021. tužiteljica, a misli da je tijekom veljače 2022. prestala biti članom uprave - direktorom tvrtke Grand d.o.o. Tužitelj je iskazao da riječi koje joj je u telefonskom razgovoru vezano za potpisivanje punomoći uputio ĐČ smatra primjenom fizičke sile, da je imala opravdani razlog povjerovati mu da će to biti tako upravo iz razloga što je on i ranije primjenjivao fizičku silu, također je tužitelj iskazao da se nije bojao svjedoka HČ i IČ koji su bili prisutni kao svjedoci identiteta prilikom potpisivanja specijalne punomoći, ali je smatrala cijelo vrijeme da će izbjeći potpisivanje te punomoći, da će potpisivanje ostati bezuspješno jer nema osobnu iskaznicu, da nakon potpisivanja punomoći ona više nije o tome kontaktirala svoga supruga nego su ga HČ i IČ obavijestili da je gotovo i da je punomoć potpisana.

9. Iz iskaza svjedoka ĐČ utvrđeno je da je tvrtka Grand d.o.o. prošla stečaj, te je nakon toga izbrisana iz Sudskog registra, da je novac koji je podigao kod tuženika bio potreban vezano za tvrtku Grand d.o.o. [adresa], no ne zna za što mu je točno taj novac bio potreban, zna samo da je bio za financiranje firme. Svjedok je naveo kako je tužitelj kritičnog dana bila na plaži u Pakoštanima, da je i on bio na moru, no toga dana je krenuo za Zagreb kako bi riješio dobivanje kredita kod tuženika, kada je došao kod tuženika rečeno mu je da je za iznos kredita koji mu je potreban nužno staviti određenu nekretninu pod hipoteku, a kako on tada nije imao bilo kakvih nekretnina, sve je bilo pod zalogom odnosno teretom tuženika, rekao je da postoji kuća u [adresa], no da je to vlasništvo njegove supruge, a kod tuženika mu je rečeno da se i to može staviti pod zalog. Svjedok je iskazao da je tada ja već bio bolestan, imao je tumor na mozgu, iako nije znao da ga ima, a tek kasnije je shvatio da se čudno ponašao, da je tada bio nemiran, da je odlazio je kod tri psihijatra koji su govorili da je s njim sve u redu, no iako se i dalje osjećao čudno, a to su i drugi primjećivali, uključujući i tužitelja, nazvao je tužitelja jer mu je novac bio potreban, te rekao da mora otići u Biograd kako bi potpisala punomoć za davanje hipoteke na svojoj kući. Svjedok je iskazao kako je tužitelj imao kratko vrijeme, nekih pola sata da dođe od Pakoštana do Biograda, da se ona tome protivila i rekla da ne želi tu kuću dati pod hipoteku, a on je bio agresivan prema njoj, prijetio se, čak joj govorio da će ju i ubiti, ako to ne potpiše, govorio joj je druge ružne riječi i prijetnje, čak joj je prijetio i da će joj uzeti djecu, ako ne potpiše. Iskazao je kako je zbog takvog ponašanja prema tužiteljici bio i odvođen u pritvor, a i kazneno i prekršajno je odgovarao na sudu. Dodao je da je tužitelj iz Pakoštana došao javnom bilježniku u Biograd bez osobne iskaznice, te se ponovno vratio u Pakoštane gdje su se nalazili IČ i HČ koji su bili svjedoci identiteta tužiteljice budući da nije imala osobnu iskaznicu, da se cijela situacija prije potpisivanja punomoći odvila u trajanju oko 30 minuta, dok je on nestrpljivo čekao u Zagrebu da punomoć bude potpisana i kredit mu bude odobren. Svjedok je iskazao da su u kući koja je predmet hipoteke tada živjeli tužitelj, njihova djeca i on, a u istoj kući danas živi tužitelj i djeca. Koliko je njemu poznato tužitelj nema drugih nekretnina koje bi mogao koristiti za stanovanje, osim ako nije u ove četiri godine kako ne žive zajedno nešto stekla, no to mu nije poznato. Pretpostavlja da je tužitelj naslijedio kuću u [adresa] iza svog oca, da se radi o kući u kojoj se ne može stanovati, koja je po njegovom mišljenju u derutnom stanju, nema crijepa, u njoj su štakori, naveo je da je tužitelj suvlasnik sa svojom majkom i bratom, a poznato mu je da u toj kući trenutno nitko ne živi. Svjedok nije sporio da je tužiteljica bila član uprave - direktor, a ona je to bila oko dva mjeseca i to zato što je ona to morala, jer joj je on to naredio, iako je ona to bila samo formalno i nije sudjelovala u odlučivanju, niti je donosila bilo kakve odluke nego je sve bilo kako on kaže, a u to vrijeme nije bio psihički dobro, jer je bio bolestan zbog tumora na mozgu. Svjedok je iskazao da je tužitelj je tada imao "direktorsku plaću", da je ta plaća njoj bila isplaćena na račun, ali je ona tu plaću morala njemu vratiti, te joj je potom davao novaca koliko je htio i mislio da treba dati. Naveo je kako mu je sada žao zbog svega toga, a posebno mu je žao što je vjerovao drugima, a ne tužitelju, te dodao da ga nije potrebno pitati da li je tužitelja što znala o poslovanju tvrtke Grand d.o.o. jer ona uopće nije imala "pravo glasa", kao i da mu je tužitelj nakon potpisivanja punomoći govorila da se boji što je to potpisala, da to nije u redu, da se boji da će ostati bez kuće, a on joj je rekao „da će sve držati pod kontrolom“.

10. Iz iskaza svjedoka HČ utvrđeno je da on nema nikakva saznanja vezana za spornu punomoć, jedino što zna je da je u isto vrijeme kada i tužitelj bio u Pakoštanima na ljetovanju, te ga je nazvao suprug tužitelja ĐČ i rekao mu da ju autom odveze kod javnog bilježnika u Biograd kako bi on bio svjedok njezinog identiteta za potpisivanje nekog dokumenta, jer ona nije imala osobnu iskaznicu. Svjedok HČ je iskazao da je također s njim identitet tužitelja potvrdio IČ koji se isto nalazio na ljetovanju, da nema bilo kakva saznanja o tome u kakvom je stanju bio tužitelj prije potpisivanja, da mu ona nije ništa govorila, a također nema saznanja ni o tome da li je njoj njen suprug to naredio ili ju prisilio. Zna da je u braku tužiteljice i njenog supruga bilo svađa, a da li je bilo psiho-fizičkog nasilja ne zna. Svjedok je iskazao da mu nakon potpisivanja punomoći tužitelji nije ništa spomenuo vezano za okolnosti u kojima je potpisala punomoć, a on je tada bio u boljim odnosim s njenim suprugom nego s njom. Posebno je dodao da mu je poznato da je njen suprug tada bio malo nervozan i da je vikao na tužiteljicu, jer nije imala osobne dokumente.

11. Iz iskaza tužitelja, te napose iskaza svjedoka ĐČ koji je u pretežitom djelu suglasan sa iskazom tužitelja, sud utvrđuje da je tužitelj uslijed psihičke prisile od strane svoga supruga i zbog straha od posljedica iste, a koje bi pretrpio uslijed nepotpisivanja punomoći (daljnje prijetnje, psihičko i fizičko nasilje od svog supruga, pa čak i prijetnje smrću) potpisao punomoć temeljem koje je Ugovorom i Sporazumom založnim pravom u korist tuženika opteretio jedinu svoju nekretninu. Iako je nesporno da je tužitelj dva mjeseca nakon sklapanja spornog Ugovora i Sporazuma imenovana za članicu uprave odnosno direktoricu društva GRAND d.o.o., koje društvo je predmetni Ugovor i Sporazum sklopilo u svojstvu Dužnika i založnog dužnika, i da je tužitelj imao ovlaštenje da navedeno društvo zastupa samostalno i neograničeno, budući da je sud iz iskaza tužitelja i svjedoka ĐČ utvrdio da tužitelj, svojom voljom nije pristao niti na to da bude imenovan članom uprave, odnosno direktorom društva GRAND d.o.o. nego je to učinio upravo iz straha od svog bivšeg supruga, kao i da je tužitelj bio postavljen kao direktor samo formalno, a nije imao bilo kakve informacije i saznanja o poslovanju tog društva, očito se iz navedenog može zaključiti da tužitelj nije bio upoznat sa cjelokupnom situacijom, pa tako i predmetnim poslovnim odnosom, i da nije samostalno donosio odluke o poslovanju i potpisivanju ugovora vezanih za poslovanje GRAND d.o.o.

12. Nesporno je da tužitelj od dana potpisivanja sporne punomoći i zasnivanja založnog prava do dana podnošenja tužbe nije poduzeo bilo kakvu pravnu radnju ili pokrenuo bilo kakav postupak u kojem bi osporavao valjanost predmetne punomoći, te valjanost zasnivanja založnog prava, da nije navedenu punomoć opozvao, te da tek u ovom parničnom postupku koji proizlazi iz ovršnog iznosi tvrdnje o nevaljanosti spornog Ugovora i Sporazuma, no to nije od utjecaja na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, također je nesporno da su protekli rokovi za pobijanje navedenih pravnih poslova iz članka 331. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Nije sporno i da se pitanje pobojnosti ovršne isprave ne može se rješavati kao prethodno pitanje u parnici radi proglašenja nedopuštenim ovrhe, ovo stoga što parnični sud u toj parnici odlučuje isključivo o razlozima nedopuštenosti ovrhe.

13. Člankom 279. stavkom 3. ZOO propisano je da je ništetan ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani. Ovdje se smatra da je fizička sila (apsolutna sila, vis apsoluta) akt koji znači neotklonjivu mehaničku silu gdje prisiljena strana nema svoje volje pri njezinom očitovanju. Fizička sila je najjači oblik stvaranja nesklada između volje i očitovanja volje, jer je i sam čin očitovanja neke osobe izravna posljedica fizičke prisile (npr. netko primora drugog da potpiše ugovor nasilnim vođenjem ruke pri potpisivanju). Ovdje je bitno napomenuti da je potrebno razlikovati dva oblika sile: fizičku silu (vis absoluta) i moralnu silu (psihička prisila, vis compulsiva). Psihička prisila ima značenje prijetnje nastupanja određenog zla, ako se ne sklopi određeni ugovor. Takva psihička prisila je ipak samo prijetnja koja je razlog za pobojnost pravnog posla odnosno ugovora. Kako je sud iz iskaza tužitelja i svjedoka ĐČ utvrdio da je tužitelj bio pod psihičkom prisilom koja ima karakter prijetnje, psihička prisila se može smatrati samo prijetnjom koja je razlog pobojnosti, a nikako prisilom koja je razlog ništetnosti. Dakle, razlog ništetnosti nije psihička prisila, nego fizička prisila, a u konkretnom slučaju sud nije utvrdio da bi tužitelj uporabom mehaničke sile ili fizičke prisile bio primoran na potpisivanje punomoć, nego je na to pristao upotrebom psihičke prisile svoga supruga. Ovo pogotovo imajući u vidu da se tužitelj nalazio u Pakoštanama, a svjedok ĐČ u [adresa], da su razgovarali telefonom, pa je dakle postojala i teritorijalna udaljenost između njih stoga ĐČ nije mogao upotrebom fizičke sile djelovati na to da tužitelj potpiše spornu punomoć.

14. ZOO kao razlogom pobojnosti smatra: 1.) ograničenu poslovnu sposobnost ugovorne strane; 2.) mane volje te 3.) kada je to ZOO ili drugim posebnim propisom predviđeno. U mane volje koje izazivaju pobojnost ugovora spada i prijetnja.

15. Prema odredbama članka 279. stavka 1. i 2. ZOO ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdan strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. Strah se smatra opravdanim, ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. U smislu navedenog članka prijetnja kao razlog pobojnosti ugovora je nedopušteno izazivanje opravdanog straha kod jedne ugovorne strane do te mjere da je ona zbog toga sklopila određeni ugovor, što inače ne bi učinila jer takav ugovor ne želi. Dakle, prijetnja izaziva očitovanje ugovorne strane koje nije odraz prave volje očitovatelja, jer on svjesno očituje ono što ne želi (svjesni nesklad volje i očitovanja). Da bi prijetnja imala značajke mane volje moraju se kumulativno ispuniti slijedeće pretpostavke: prijetnja mora biti akt zastrašivanja, mora biti nedopuštena, mora izazvati opravdani strah i mora postojati uzročna veza između prijetnje i ugovora. U konkretnom slučaju iz iskaza tužitelja i svjedoka ĐČ utvrđeno je da su ispunjene sve značajke mane volje iz članka 279. stavka 1. i 2. ZOO.

16. Imajući u vidu sve navedeno, te naprijed utvrđeno ponašanje svjedoka DČ prema tužitelju razlog je pobojnosti, a ne ništetnosti kako to pogrešno smatra tužitelj, pa tužitelj stoga ne može zahtijevati da se Ugovor i Sporazum utvrde ništetnim, te je zato valjalo tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odbiti u cijelosti.

17. O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka 154. stavka 1. uz primjenu članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), te su tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati troškovi i to trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. OT bodova, trošak sastava 1 obrazloženog podneska od 9. ožujka 2026. prema Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. OT, trošak zastupanja na 2 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1 (ročišta od 14. listopada 2025. i 17. ožujka 2026.,), i to za svaku radnju po 75 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 300 bodova, s pripadajućim PDV-om u iznosu od 75 bodova, što ukupno čini 375 bodova, što imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda od 2,00 EUR iznosi ukupno utvrđen trošak u ukupnom iznosu 750,00 EUR.

18. Temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a na dosuđeni parnični trošak priznato je pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je takav zahtjev za naknadu ove kamate postavljen.

U Županji, 30. travnja 2026.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Vedrani Švedl Blažeka, odvjetniku u Osijeku

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. iz Zagreba