Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-23/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sutkinji Željki Jurić, u pravnoj stvari tužitelja KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku u Virovitici, protiv tužene VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Virovitice, radi opoziva ugovora o darovanju, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uslijed opoziva učinjenog darovanja, u roku od 15 dana izda tabularnu ispravu temeljem koje će tužitelj moći na svoje ime izvršiti upis prava vlasništva nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA, DVORIŠTE, DVORIŠNA ZGRADA I ORANICA LEPIROVAC sa 8246 m2, jer će u suprotnom istu zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženoj podmiriti parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju KK, [adresa], podmiriti parnični trošak tuženoj VK, [adresa] u iznosu od 776,55 EUR (slovima: sedamstosedamdesetšest eura i pedesetpet centi), sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj je podnio tužbu radi opoziva učinjenog darovanja. U tužbi navodi da su stranke 22. siječnja 2021. zaključile Ugovor o darovanju temeljem kojeg ugovora je tužitelj tuženoj, koja je kći tužitelja, darovao nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA, DVORIŠTE, DVORIŠNA ZGRADA I ORANICA LEPIROVAC sa 8246 m2; da je istoga dana između stranaka zaključen i ugovor o osnivanju osobne služnosti temeljem kojeg je za korist tužitelja osnovano pravo osobne služnosti plodouživanja, uporabe i stanovanja; da nakon izvršenog darovanja tužena tužitelju nije iskazala nikakvu pažnju ili poštovanje, štoviše, konstantno ga uznemirava pri korištenju predmetnih nekretnina, vrijeđa i tužitelja i njegovu suprugu, prijeti mu i uskraćuje prava koja mu pripadaju kao nositelju prava osobne služnosti plodouživanja, uporabe i stanovanja, koje kao takvo i isključuje vlasnika nekretnine od korištenja nekretnine na kojoj je osnovana osobna služnost i to na način da bez njegovog odobrenja i znanja dolazi u kuću i sporedne građevine kada tužitelja nema te se prijeti policijom za slučaj da tužitelj angažira nekoga da održava dvorište; da je tužitelj Izjavom od 3. svibnja 2024. opozvao darovanje predmetne nekretnine te je navedenu Izjavu dostavio tuženoj, pozvavši je da mu u roku od 15 dana od dana primitka izjave o opozivu izda ispravu temeljem koje bi izvršio prijepis vlasništva predmetnih nekretnina nazad na svoje ime; da se tužena i dalje nastavila prema tužitelju ponašati neprimjereno.

1.2. Slijedom navedenog, obzirom da je tužitelj opozvao učinjeno darovanje iz razloga opisanih u tužbi, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te potražuje troškove parničnog postupka.

2.1. Tužena u odgovoru na tužbu (str. 15-16) ne spori da su stranke sklopile ugovore o darovanju, kako je to u tužbi i naznačeno, ali izričito osporava navode tužitelja iz točke druge tužbe u kojoj navodi da mu tužena nakon izvršenog darovanja nije iskazala nikakvu pažnju ili poštovanje te da ga konstantno uznemirava pri korištenju predmetnih nekretnina, vrijeđa njega i suprugu, prijeti mu i uskraćuje prava koja mu pripadaju kao nositelju prava, te da tužitelj svoje navode iznosi u potpunosti uopćeno bez navođenja bilo kakvih konkretnih radnji/propuštanja tužene, kao i da tužitelj niti nije u mogućnosti ništa od svojih navoda konkretizirati, kada se takvi događaji nisu niti dogodili.

2.2. Tužena ustvrđuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti odnosno pretpostavke za opoziv ugovora o darovanju, niti tužitelj precizira po kojoj osnovi opoziva ugovor o darovanju, te tužiteljeva izjava o opozivu ne može proizvoditi nikakve učinke. Obzirom na navedeno, smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan te stoga predlaže isti odbiti u cijelosti.

3. Tijekom postupka radi utvrđenja spornih činjenica pročitan je Ugovor o darovanju (str. 4-5), Ugovor o osnivanju osobne služnosti (str. 6-7), zk. izvadak 1535 k. o. [katastarska općina] (str. 8-9), Izjavu (str. 10-12), preslik messenger poruka (str. 22-54), saslušani su svjedoci AK, ŽK i JK (str. 53-58), te stranke KK i DK osobno u svrhu dokaza (str. 58-61), te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja priloži spisu.

4. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o darovanju 22. siječnja 2021. i to tužitelj KK kao darovatelj i tužena DK kao daroprimateljica te da su predmet darovanja nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća, dvorište, dvorišna zgrada i oranica Lepirovac sa 8246 m2 (str. 4-5). Nije sporno niti da su stranke sklopile 22. siječnja 2021. i Ugovor o osnivanju osobne služnosti na cjelokupnim predmetnim nekretninama za korist tužitelja koji se već nalazi u posjedu prava predmetne osobne služnosti, te da je tužena kao darovateljica suglasna da skupa s tužiteljem kao daroprimateljem predmetne nekretnine može koristiti i posjedovati do kraja svojega života daroprimateljeva supruga (str.6-7). Nije sporno niti da je tužitelj tuženoj dostavio Izjavu (opoziv darovanja) ovjerenu kod javnog bilježnika Eme Nađ Bajsar 3. svibnja 2025. ( str. 10-12) .

5. Među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za opoziv predmetnog Ugovora o darovanju u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine

br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 55/2023, dalje : ZOO).

6. Iz činjeničnih navoda u tužbi, historijata tužbe, te navoda iznesenih tijekom postupka proizlazi da tužitelj traži opoziv ugovora o darovanju temeljem odredbe čl. 494. st. 1. ZOO.

7. Slijedom navedenog, nakon izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu (toč. 3. obrazloženja), na okolnosti iz tužbe saslušani su svjedoci JK, ŽK i AK (str. 53-58), te stranke KK i DK u svrhu dokaza (str. 58-61).

8. Svjedokinja JK u svom iskazu navodi (str. 54-55) da tužitelja poznaje kao susjeda ali da joj nije poznato kada je tužitelj darovao kuću tuženoj; da tužena VK od kada traje ova parnica više ne dolazi na predmetnu nekretninu, iako je do tada dolazila, istu održavala, kosila i dr. te da po njezinoj procjeni tužena ne dolazi na predmetnu nekretninu više od godinu dana; da se tužitelj žalio svjedokinji da ne može od tužene dobiti svoje dokumente, da ne može vidjeti unuka te da joj je samo iz priče tužitelja poznato da je imao verbalni konflikt s tuženom jer da mu tužena brani priključak plina i da zna samo ono što joj je rekao tužitelj, ali da nema neposrednih saznanja vezano za prijetnje ili teže riječi između stranaka. U svom iskazu navodi i da je tužitelj kada bi se vratio od tužene pričao da to više nisu odnosi kakvi su bili prije a ona je shvatila da je tužitelj bio razočaran i ogorčen radi predmetne kuće iz razloga što nije mogao priključiti plin. Nakon prigovora punomoćnice tužene, svjedokinja zaključno iskazuje da ona zaista nikada nije bila nazočna eventualnim verbalnim konfliktima između stranaka, te da zna samo ono što joj je rekao tužitelj. Ocjenjujući iskaz ove svjedokinje sud je utvrdio da ona nema neposrednih saznanja o odnosima stranaka nakon 1. siječnja 2024. osim onoga što joj je rekao tužitelj, a odnosi stranaka prema iskazu svjedokinje do tada su bili korektni. Također nema neposrednih saznanja niti o eventualnim prijetnjama ili težim riječima između stranaka, a prema vlastitim riječima, zna samo ono što joj je rekao tužitelj - da je imao verbalni konflikt s tuženom jer mu je tužena branila priključak plina i da vidi unuka. Kao svjedok nema neposrednih saznanja niti o odnosima stranaka nakon što je tužena prestala dolaziti na nekretninu u kojoj živi tužitelj sa suprugom ŽK, a druženju stranaka svjedočila je zadnji put prije tri i pol godine za 60-rođendan tužitelja i na tom rođendanu ništa posebno nije primijetila. U svom iskazu navodi i da tuženu više od godinu dana ne dolazi na predmetnu nekretninu, iako je do tada dolazila i istu održavala, kosila travu i dr. Sud prihvaća iskaz svjedokinje u dijelu gdje kao svjedok ima neposredna saznanja. Međutim, kako svjedokinja o verbalnom konfliktu stranaka te tvrdnjama tužitelja da mu tužena ne da suglasnosti za uvođenje plina u kuću i da viđa unuka, zna samo iz priče tužitelja, dakle posredno, u tom dijelu iskaz svjedokinje sud nije posebno niti cijenio.

9. Svjedokinja ŽK, supruga tužitelja, iskazujući o odnosima stranaka te odnosu tužene prema njoj kao supruzi tužitelja (str. 55-57), u svom iskazu navodi da je za Božić 2023. godine tužena s obitelji bila kod tužitelja i svjedokinje na večeri u [adresa], te da su oni trebali biti na ručku kod tužene 1. siječnja 2024.; da je tužena nakon toga došla k njima i rekla tužitelju da će na ručak kod tužene doći i majka tužene, te da joj je tužitelj odgovorio da je ona pozvala tužitelja i svjedokinju na ručak, a da je njena majka mogla doći na večeru; da je tužena nakon toga poručila da tužitelj i svjedokinja mogu doći na ručak, a da će majka tužene doći na večeru, ali da na ručak tuženoj 1. siječnja 2024. nije otišao niti tužitelj a niti svjedokinja; da su krajem veljače 2024. godine tužitelj i svjedokinja otišli u Njemačku a da je tužena dva dana nakon njihovog odlaska dolazila u predmetnu kuću u kojoj oni žive, te ponovno nakon dva dana, što im je oba puta javila susjeda JK; da je tužitelj otišao tuženoj nakon par dana po dokumente od kuće koji su uvijek bili kod tužene, te da se vratio i rekao da mu tužena ne da torbu s papirima; da je tužena torbu s dokumentima donijela sutra oko 6,00 sati ujutro i ostavila ju iza kuće pod prozorom; da nakon događaja od 1. siječnja 2024. stranke ne komuniciraju telefonski, ali međusobno razmjenjuju poruke te da je tužena poručila tužitelju da on može doći kad hoće ali da svjedokinju ne želi vidjeti u svojoj kući u [adresa]. U svom iskazu navodi da tužitelj i ona iz Njemačke dolaze u [adresa] u predmetnu nekretninu u kojoj žive dok nisu u Njemačkoj i da nikada nije bilo problema oko toga, niti im je itko branio da dođu, kao i da je tužena imala ključeve od predmetne nekretnine i sve joj je bilo na raspolaganju za vrijeme dok su tužitelj i svjedokinja bili u Njemačkoj i tuženoj nitko nije branio da ulazi u kuću, dvorište i nešto slično, a na upit punomoćnika iskazuje da se prije ovog događaja s ručkom od 1. siječnja 2024. tužitelj družio sa svojim unukom, ali svjedokinja ističe i da su se svi družili, da je obitelj tužene dolazila k njima a oni su odlazili k obitelji tužene u [adresa]. Nakon događaja s ručkom svjedokinja navodi da joj je tužitelj rekao da je zvao tuženu i pitao može li doći po unuka da ga vodi na sladoled te da mu je tužena porukom odgovorila da on može doći vidjeti unuka u [adresa] ali ne i voditi na sladoled. Međutim, u svom iskazu ističe da nije bila neposredni svjedok teških riječi ili uvreda izrečenih između stranaka, ali misli da je tužena zvala tužitelja i rekla mu ako nekoga vidi u dvorištu, da će zvati policiju te da više neće kositi travu na predmetnoj nekretnini.

Ocjenjujući iskaz svjedokinje ŽK, slijedi da su odnosi stranaka bili dobri sve do 1. siječnja 2024., da je tužena imala ključeve od predmetne nekretnine i da je bilo uobičajeno da tužena dolazi na predmetnu nekretninu dok su oni u Njemačkoj te da je tuženoj sve u kući bilo na raspolaganju i nitko joj nije branio da ulazi u kuću, dvorište ili slično , da se prije ovog događaja s ručkom 1. siječnja 2024. tužitelj družio sa svojim unukom ali i da su se svi družili te je obitelj tužene dolazila k tužitelju i svjedokinji a oni su odlazili k njima u [adresa]. Sud je iskaz ove svjedokinje prihvatio u dijelu gdje kao svjedok ima neposredna saznanja o odnosima stranaka kao i odnosu tužene prema njoj kao supruzi tužitelja . Međutim, dio iskaza ove svjedokinje koji se svodi na prepričavanje onoga što je njoj tužitelj rekao da se dogodilo, budući da ona nije bila u [adresa] kad je tužitelj otišao po torbu s dokumentima radi uvođenja plina u kuću, niti je njoj osobno tužena rekla da ju ne želi vidjeti u [adresa] a da tužitelj može doći vidjeti unuka, kao i navode koji se odnose na to da je tužena tužitelj rekla da ona neće više kositi travu i da će zvati policiju ako nekog vidi u dvorištu sud nije posebno cijenio, jer i sama svjedokinja iskazuje da misli da je tužena zvala tužitelja i rekla mu da ako nekog vidi u dvorištu da će zvati policiju.

10. Svjedok AK, suprug tužene, u svom iskazu (str. 57-58) navodi da su tužitelj i njegova supruga trebali doći k njima na ručak 1. siječnja 2024., na koji je bila pozvana i majka tužene koja živi u [adresa], ali da su se tužitelj i njegova supruga naljutili što će na taj ručak doći i majka tužene; da prije te zgode nikakvih problema nikada nije bilo a tužena se normalno ophodila i prema tužitelju i prema njegovoj supruzi; da je tužitelj taj dan kad je saznao da će doći na ručak i majka tužene, njegova bivša supruga, poslao poruku da neće doći na ručak; da u kući koja je darovana tuženoj živi tužitelj sa svojom suprugom kada dođu iz Njemačke, te da je dogovor bio dok su oni u Njemačkoj da tužena i on održavaju predmetnu nekretninu, kose travu, prozrače kuću prije nego što tužitelj i njegova supruga dođu, pogledaju poštu, te da su sve to činili prema dogovoru stranaka; da su odnosi između stranaka bili normalni i nikada tužitelj nije prigovorio što dolaze na predmetnu nekretninu sve do tog ručka 1. siječnja 2024., nakon čega im je tužitelj rekao da ne dolaze na predmetnu nekretninu; da tužena nikada nije, a niti nakon tog ručka 1. siječnja 2024., branila tužitelja da provodi vrijeme s njihovim sinom , tužiteljevim unukom, koji će u lipnju 2026. godine napuniti 8 godina; da je tužitelj par mjeseci nakon tog ručka došao k njima u [adresa], popio kavu i samo rekao da želi papire od kuće ali mu tužena taj dan nije dala papire za kuću te se tužitelj naljutio i izašao van; da tužitelj tom prilikom nije rekao zašto mu trebaju papiri te da su kasnije saznali da tužitelju ti papiri trebaju za uvođenje plina u predmetnu nekretninu; da je tužena bila suglasna da se uvede plin, obzirom da je tužitelju dala dokumente, te da je tužitelj na predmetnoj nekretnini mijenjao i vrata i prozore a tužena tužitelju ništa nije osporavala, niti pitala, niti se miješala u bilo što od tih poslova; da nakon toga nije bilo nikakvih prepirki između stranaka, osim što im je tužitelj rekao da više ne dolaze u [adresa] na predmetnu nekretninu, te da nema saznanja da bi tužena branila tužitelju da bilo koga angažira na održavanju predmetne nekretnine. Punomoćnik tužitelja je prigovorio iskazu svjedoka samo u dijelu gdje svjedok iskazuje da je tužena bila suglasna s uvođenjem plina u predmetnu kuću i da nije branila da netko drugi održava nekretninu, međutim svjedok je u cijelosti ostao kod svog iskaza tvrdeći da je istinito iskazivao na okolnost uvođenja plina u predmetnu kuću i da tužena nije branila da netko drugi održava nekretninu. Sud je iskaz ovog svjedoka prihvatio u cijelosti kao okolnosan, uvjerljiv, životno logičan, nije u suprotnosti u bitnom niti s iskazom tužitelja a niti s iskazom svjedokinje ŽK, koja također u svom iskazu navodi da je tužena imala ključeve od predmetne nekretnine i sve joj je bilo na raspolaganju za vrijeme dok su tužitelj i svjedokinja bili u Njemačkoj te da tuženoj nitko nije branio da ulazi u kuću, dvorište i slično, a nije u suprotnosti niti s iskazom svjedokinje JK koja pak u svom iskazu navodi da tužena VK od kada traje ova parnica više ne dolazi na predmetnu nekretninu, iako je do tada dolazila, istu održavala, kosila i dr. Nadalje, iskazu ovog svjedoka tužitelj prigovara samo u dijelu koji se odnosi na priključak plina i zabranu da netko drugi održava nekretninu. Međutim, sam tužitelj u svom iskazu navodi da suglasnost za priključak plina od tužene do danas nije tražio, pa prema tome ne stoji prigovor tužitelja na ovaj dio iskaza svjedoka, kraj činjenice da svjedok iskazuje da je tužena suglasna s priključkom plina na predmetnu nekretninu, tim više što je tužitelj poduzimao i druge radove na nekretnini a tužena se u to nije miješala.

11. Tužitelj KK saslušan u svrhu dokaza (str.58-60) iskazuje da do narušavanja odnosa između stranaka nije došlo 1.siječnja 2024., jer da su ti odnosi narušeni od ranije i to od 2021. godine, kada je kuću darovao tuženoj; da je tužitelj tuženoj rekao da će joj darovati kuću uz upozorenje da njegova bivša supruga, majka tužene, dok je on živ ne ulazi u dvorište ali da je tužena nakon par mjeseci dovela svoju majku u predmetnu nekretninu i da je tužitelju to netko javio, a nakon što je tuženu upozorio na to odgovorila je da to nije istina; da je tužena nakon ručka za Božić 2023. godine na koji je tužitelj pozvao tuženu, njenog supruga i unuka, pozvala tužitelja i njegovu suprugu na ručak 1. siječnja 2024. k sebi u [adresa]; da je dva dana prije tog ručka tužena s posla svratila i rekla da će najvjerojatnije na ručak 1. siječnja 2024. doći i majka tužene, njegova bivša supruga sa sadašnjim suprugom te da tužitelj ne pravi nikakve problem, što ga je zasmetalo budući je on sa sadašnjim suprugom njegove bivše supruge u normalnim odnosima i bez ikakvih međusobnih problema; da tužitelj i njegova supruga ŽK nisu otišli na ručak kod tužene 1. siječnja 2024. a da tužena, iako je prolazila svaki dan pored kuće tužitelja sa sinom, nije dolazila k njima a niti je pitala tužitelja želi li on vidjeti unuka; da je to trajalo sve do veljače 2024. godine kada se tužitelj sa suprugom vratio u Njemačku a da je tužena dan-dva nakon što su oni otišli u Njemačku došla u kuću u [adresa], što mu je javila susjeda JK, pa je tužitelj tuženu porukom pitao zašto je sada došla u kuću; da je tužena nakon kraćeg vremena ponovno bila u kući i da ju je tužitelj porukom pitao što je trebala u kući dok njega nema te da o tome ima i slike budući da je susjeda JK tuženu slikala mobitelom dok je tužena bila na stepenicama; da je pred Uskrs 2024. godine poslao tuženoj poruku da dolazi kući te da dođe i dovede unuka i ponese torbu s dokumentima od kuće i tužiteljevim privatnim papirima koji su se nalazili kod tužene, koje je skupa s torbom i dokumentima dao osobno tuženoj da ih odnese k sebi u [adresa], bojeći se da netko ne bi provalio u kuću u [adresa] i da ne bi odnio ili uništio te dokumente; da je tužena odgovorila da neće doći u [adresa] nego da tužitelj dođe k njoj u [adresa]; da je tužitelj otišao k tuženoj u [adresa] te su popili kavu, nakon čega je tužitelj tražio torbu s dokumentima; da je tužitelj tom prilikom rekao tuženoj da bi uvodio plin u kuću, a da mu je tužena rekla "je li ti tata smatraš da ti to možeš" ; da mu tužena nije donijela torbu, a cijelo vrijeme za stolom je sjedio i suprug tužene i šutio; da do danas nije uveo plin jer to ne može budući da nije vlasnik nekretnine te da od tužene nije zatražio suglasnost za uvođenje plina; da stranke uopće ne kontaktiraju, osim što mu tužena pošalje poruke koje se odnose na režija; da je tužena bez pitanja prevela režije i račune na svoje ime u veljači ili ožujku 2024. godine i danas sve režije glase na ime tužene. Međutim, na upit punomoćnika tužitelj iskazuje da među strankama nije bilo uvredljivih riječi, ali smatra da se sve "svodilo na podmukli način da bi on grubo reagirao, kako bi oni mogli pozvati policiju", jer mu je tužena rekla da ona neće više kositi predmetnu nekretninu, ali ako bude vidjela nekoga u dvorištu da bi kosio, da će zvati policiju. Na daljnji upit punomoćnika iskazuje i da su odnosi stranaka do 1. siječnja 2024. bili super, da su se međusobno družili, unuk je dolazio k njemu, a nakon toga tužena mu više nije dovodila unuka u [adresa], iako je njegova sadašnja supruga ŽK odgojila šestero unučadi, te da unuk odlazi baki K, majci tužene, a tužitelju ne. Tužitelj u svom iskazu ne osporava niti da je do 1. siječnja 2024. bilo uobičajeno da tužena dođe na predmetnu nekretninu sama i dok tužitelja i njegove supruge nije bilo, dok su boravili u [adresa], te da je bilo uobičajeno i uz suglasnost tužitelja da tužena kosi travu, a sam tužitelj ju je u više navrata pitao da joj plati za košenje trave, što je tužena odbila. Iskaz tužitelja KK kontradiktoran je u dijelu gdje prvo navodi, da su odnosi stranaka narušeni od sklapanja ugovora o darovanju, dakle, od 2021. godine, da bi na upit punomoćnika iskazao da su odnosi stranaka do 1. siječnja 2024. bili super, međusobno su se družili, unuk je dolazio k tužitelju, te da među strankama nije bilo uvredljivih riječi. Naime, da su odnosi stranaka bili narušeni odmah nakon zaključenja ugovora o darovanju kako to tvrdi tužitelj, zar bi onda tužitelj kako sam iskazuje, povjerio torbu s osobnim dokumentima i dokumentima od predmetne kuće tuženoj na čuvanje u [adresa], ili prema iskazu svjedokinje ŽK sušio slaninu u [adresa] kod svekra tužene 2023. godine, pri čemu i svjedokinja ŽK, supruga tužitelja iskazuje da su odnosi stranaka bili dobri sve do 1. siječnja 2024., da su se međusobno obiteljski posjećivali i družili te odlazili jedni drugima i u [adresa] i u [adresa], a sam tužitelj u svom iskazu potvrđuje da među strankama nije bilo uvredljivih riječi , a da plin još nije uveo u kuću u [adresa] jer mu treba suglasnost vlasnika kuće, a od tužene tu suglasnost nije tražio.

U odnosu na navode iz tužbe da tužena dolazi u kuću kada tužitelja nema, valja reći da sam tužitelj u svom iskazu ne osporava da je do 1. siječnja 2024. bilo uobičajeno da tužena dođe na predmetnu nekretninu i dok tužitelja i njegove supruge nije bilo, dok su boravili u [adresa], dok svjedokinja ŽK, supruga tužitelja, iskazuje da je tužena imala ključeve od kuće i da je mogla nesmetano dolaziti u kuću i sve joj je bilo na raspolaganju za vrijeme dok su tužitelj i svjedokinja bili u Njemačkoj te da tuženoj nitko nije branio da ulazi u kuću, dvorište i slično. Međutim, kako je tužitelj promijenio ključeve na predmetnoj nekretnini (iskaz tužene da tužitelju nije javila da je sve „režije“ u veljači ili ožujku 2024. prebacila na svoje ime, jer ni on njoj nije javio da je promijenio ključeve na kući…), tužena niti nije mogla ulaziti u predmetnu nekretninu, a svjedokinja JK, susjedu tužitelja koju je zamolio da pazi na kuću dok su oni u Njemačkoj, u svom iskazu navodi da tužena ne dolazi na predmetnu nekretninu više od godinu dana. I svjedok AK u svom iskazu navodi da u predmetnu nekretninu ne dolaze nakon 1. siječnja 2024., nakon što im je tužitelj zabranio da dolaze dok njih nema

. 12. Tužena VK saslušan u svrhu dokaza (str.60-61) u svom iskazu

ističe da nikada nije vrijeđala tužitelja a niti njegovu suprugu, niti im prijetila, niti ih na bilo koji način ometala da oni stanuju u predmetnoj nekretnini, niti ih uznemiravala dok su oni bili tamo; da je dogovor bio dok su tužitelj i njegova supruga odsutni da tužena dolazi i održava dvorište, pokosi travu, naloži vatru kada bi tužitelj sa suprugom dolazio iz Njemačke, ali da je to sve bilo u dogovoru s tužiteljem i njegovom suprugom; da je nakon događaja od 1. siječnja 2024. prvi put na predmetnu nekretninu došla par dana nakon što su tužitelj i njegova supruga otputovali u Njemačku, jer je i inače dolazila na nekretninu kada bi oni otišli za Njemačku, čak i isti dan da provjeri je li sve isključeno i je li sve ostalo kako inače treba biti; da joj je tužitelj nakon toga prigovarao što dolazi na nekretninu dok oni nisu prisutni iako do tada to nije nikada činio; da je tužitelju rekla da kada god hoće može doći k njima u [adresa] vidjeti unuka V, te da je njena sestra LK **.**.2025. uz suglasnost tužene odvezla sina tužene k tužitelju; da tužena nije suglasna da tužitelj sam odvodi V k sebi u [adresa] i to ne iz razloga što misli da on neće paziti na dijete, da je isključivi razlog tome što je tužena 20 godina bila sudionik razvoda svojih roditelja pa iz tog razloga nije željela da G odlazi sam k tužitelju; da su se stranke porječkale u kući tužene u [adresa] oko torbe s dokumentima, jer je tužitelj inzistirao da mu torbu preda odmah i da to njemu sada treba, a da tužena nije htjela tog trena to učiniti; da je torbu s dokumentima odnijela tužitelju sljedeći dan ujutro kad je krenula na posao oko 5.15 ili 5.30 i ostavila iza kuće, zaklonjenu da ju nitko ne bi mogao s ulice uzeti, te je tužitelju porukom javila da je torbu ostavila iza kuće; da joj tužitelj nije htio reći razlog zašto mu ti papiri trebaju, nego je tek kasnije rekao da bi on uvodio plin, a kad ga je pitala je li to on može, nije mislila na financijsku stranu, nego na činjenicu da je ona vlasnik predmetne nekretnine i hoće li mu ona trebati potpisati nekakve papire kao vlasnik; da ju tužitelj nikada više nije ništa pitao za plin, ali da je ona suglasna i da bi tužitelju potpisala svaki papir koji se odnosi na uvođenje plina u nekretninu ako je to potrebno ili bilo što drugo što je potrebno, te da je i od ranije dopuštala tužitelju da ulaže u predmetnu nekretninu, pa je upravo njen kolega s posla - keramičar, radio pločice u kupaoni u predmetnoj nekretnini; da su svi računi glasili na ime tužitelja sve do veljače ili ožujka 2024. godine, a nakon toga, obzirom da je tužitelj tuženoj branio dolazak u kuću, račune je prebacila na svoje ime da ne mora odlaziti po račune u [adresa], nego su isti dolazili na ime tužene u [adresa], a ona ih je porukom i slala tužitelju na plaćanje. Ističe da nije tužitelja obavijestila o promjeni imena na računima, jer niti tužitelj nije nju obavijestio da je promijenio bravu na predmetnoj nekretnini. Iskaz tužene VK, saslušane u svrhu dokaza, po ocjeni suda je okolnosan, uvjerljiv, nije u suprotnosti niti s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, pa ga je sud prihvatio u cijelosti. Naime, tužena tvrdi u svom stranačkom iskazu da nikada nije vrijeđala niti tužitelja a niti njegovu suprugu, niti im prijetila, niti ih na bilo koji način ometala da oni stanuju u predmetnoj nekretnini, niti ih uznemiravala dok su oni bili tamo, a što nije u suprotnosti niti s sa stranačkim iskazom samog tužitelja koji navodi da među strankama nije bilo uvredljivih riječi, a suglasno iskazuje i svjedokinja ŽK, supruga tužitelja. Tužena ne spori da je bila u kući nakon što su tužitelj i njegova supruga otputovali u Njemačku u veljači 2024. godine, jer je to činila i do tada radi provjere stanja u kući i tužitelj tome nikada nije prigovarao, kako to iskazuju i svjedokinje ŽK ali i sam tužitelj, iz čega proizlazi da je između stranaka postojao dogovor da tužena dok su tužitelj i njegova supruga odsutni dolazi na predmetnu nekretninu, održava dvorište, pokosi travu, naloži vatru u kući kad se vraćaju iz [adresa] i dr. A, iskaz tužene u svezi plinskog priključka na predmetnoj nekretnini nije u suprotnosti s navodima tužitelja da mu je za te radove nužna suglasnost tužene kao vlasnika nekretnine, međutim tužitelj tu suglasnost nije zatražio, a tužena u svom iskazu se ne protivi tome da tužitelj uvede plin u predmetnu nekretninu te bi mu dala suglasnost, tim više što se nije protivila ničemu što je tužitelj radio na predmetnoj nekretnini.

13. Prema odredbi čl. 494. st. 1. ZOO darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Teret dokazivanja je na darovatelju, koji mora dokazati da se obdarenik ponaša grubo nezahvalno. Ne može svaka nezahvalnost biti razlogom opoziva ugovora kao izraza volje stranaka. Darovatelju je pravo opoziva dano samo u slučaju grube nezahvalnosti . Prema odredbi čl. 494. st.2. ZOO gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

14. Tužitelj tužbu temelji na tvrdnji da nakon izvršenog darovanja temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 22. siječnja 2021., tužena nije tužitelju iskazala nikakvu pažnju ili poštovanje, nego ga konstantno uznemirava pri korištenju predmetnih nekretnina, vrijeđa i tužitelja i njegovu suprugu, prijeti mu i uskraćuje prava koja mu pripadaju kao nositelju prava osobne služnosti plodouživanja, uporabe i stanovanja, koje kao takvo isključuje vlasnika nekretnine od korištenja nekretnine na kojoj je osnovana osobna služnost i to na način da bez njegovog odobrenja i znanja dolazi u kuću i sporedne građevine kada tužitelja nema, te prijeti policijom za slučaj da tužitelj angažira nekoga da održava dvorište, a nakon opoziva darovanja 3. svibnja 2024. tužena se i dalje nastavila ponašati prema tužitelju neprimjereno. Tijekom postupka, pak, tvrdi da mu tužena brani priključak plina na predmetnu nekretninu te da mu brani viđanje unuka, sina tužene.

15. Odlučne su dakle, u ovoj pravnoj stvari činjenice koje su osnova za zaključak o postojanju grube nezahvalnosti tužene prema tužitelju ili njegovoj supruzi, zbog koje bi opoziv ugovora o darovanju bio opravdan.

16. Te činjenice, koje su osnova tužbe, treba dokazati tužitelj, jer je svaka stranka dužna dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica na koje se poziva i na kojima temelji svoj zahtjev, odnosno kojima pobija navode i dokaze protivne stranke (čl. 219. st.1. ZPP). Predmet dokazivanja su tvrdnje stranaka o postojanju ili nepostojanju činjenica koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP), tj. činjenica od kojih ovisi primjena mjerodavnog prava u konkretnoj parnici, a u ovoj pravnoj stvari za odluku o tužbenom zahtjevu mjerodavne su odredbe čl. 494. st.1. ZOO, prema kojoj se ugovor o darovanju može opozvati zbog grube nezahvalnosti, koja prema st. 2. istog članka podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

17. Grubom nezahvalnošću se smatra fizičko nasilje prema darovatelju ili članovima njegove obitelji, teške verbalne uvrede i prijetnje, zanemarivanje darovatelja u teškoj bolesti i nemoći, kazneno djelo prema darovatelju, odbijanje pružanja pomoći darovatelju. Međutim, gruba nezahvalnost nisu obične svađe i nesuglasice, prestanak komunikacije ili posjećivanja, različiti životni stavovi ili izbori obdarenog, neispunjavanje očekivanja darovatelja (koja nisu ugovorena). Dakle, gruba nezahvalnost mora biti objektivno teška, a ne samo subjektivni doživljaj darovatelja, te jednokratni incident nije dovoljan, nego se traži o obrazac ponašanja.

18. Na temelju izvedenih dokaza, ovaj sud cijeni da su odnosi između stranaka bili normalni, korektni, odnosi međusobnog povjerenja, o čemu svjedoči i da je tužitelj torbu s osobnim dokumentima i dokumentima od predmetne nekretnine povjerava tuženoj, svekar tužene u Bačevcu 2023.godine suši slaninu za tužitelja i njegovu suprugu ŽK (iskaz tužiteljeve supruge). U odnosu na okolnosti vezane za ručak od 1. siječnja 2024., prema iskazu svjedokinje ŽK tužena je predložila da njena majka sa sadašnjim suprugom dođe na večeru 1. siječnja 2024., a da tužitelj sa svjedokinjom ŽK dođe na ručak 1. siječnja 2024., kako je to dakle prvotno i planirano, iz čega proizlazi da se tužena prilagodila tužitelju nakon što je on dao da znanja da mu ne odgovara zajednički ručak (iako u svom iskazu navodi da je sa sadašnjim suprugom svoje bivše supruge u korektnim odnosima), ali unatoč tome svjedokinja i tužitelj na taj ručak kod tužene 1. siječnja 2024. nisu došli. Također je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je do 1. siječnja 2024. bilo uobičajeno da tužena dolazi na predmetnu nekretninu dok su tužitelj i njegova supruga bili u Njemačkoj, da je imala ključeve od kuće u [adresa], da je kosila travu, održavala ju i sl., a nakon 1. siječnja 2024. tužitelj je tuženoj zabranio dolazak u kuću u [adresa], promijenio je ključeve, a susjeda JK, saslušana kao svjedok, javila je tužitelju da je tužena bila dva puta u kući i to neposredno nakon odlaska tužitelja u Njemačku u veljači 2024. godine. Iako nakon toga tužena nije dovodila svog sina u [adresa], nego se tužitelj s unukom mogao družiti kod tužene u [adresa] (udaljenom od Suhopolja 9,2 km), to ne znači da je tužena zabranila tužitelju da viđa unuka kako to tumači tužitelj. Međutim, tužitelja smeta što unuk odlazi baki K , njegovoj bivšoj supruzi, a ne dolazi i ostaje sam kod njega i njegove sadašnje supruge ŽK. U odnosu na račune koji glase na tuženu, a za koju promjenu tužitelj tvrdi da je učinjena bez njegovog znanja, tužena ne osporava da su svi računi glasili na ime tužitelja do veljače ili ožujka 2024. godine, ali kako je tužitelj zabranio tuženoj da dolazi na predmetnu nekretninu dok su on i njegova supruga ŽK u [adresa], tužena je prebacila račune na svoje ime u [adresa] da ne mora odlaziti u [adresa] po njih, a ne spori niti da tužitelja nije obavijestila o toj promjeni, jer ni tužitelj nije nju obavijestio da je promijenio bravu na predmetnoj nekretnini. Međutim, u odnosu na račune za režije koji sada glase na tuženu, valja reći da tužena kao vlasnica kuće ima zakonsku obvezu prijaviti režijske obveze na svoje ime ili na ime korisnika nekretnine, a budući joj je tužitelj zabranio dolazak na predmetnu nekretninu dok su oni u Njemačkoj, logično i životno je da tužena koja živi u [adresa] "režije" prevede na svoje ime da bi računi stizali u [adresa] gdje živi, a ne u [adresa] gdje joj se dolazak brani.

19. S obzirom na sadržaj provedenih dokaza, nije sporno da su se odnosi stranaka poremetili nakon 1. siječnja 2024., te je očito da je do nesuglasica i razmirica između stranaka došlo (zabrana tuženoj od strane tužitelja da dolazi na predmetne nekretnine dok su tužitelj i njegova supruga ŽK u [adresa], nesuglasice stranaka oko načina i mjesta viđanja tužitelja i unuka V, prepirka stranaka u [adresa] kada je tužitelj došao k tuženoj po dokumente od kuće, zatim tvrdnja tužitelja da mu tužena ne dopušta uvođenje plina u kuću).

20. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je dakle, da se radi o jednoj prepirci tužitelja i tužene u [adresa], kada je tužitelj došao po torbu s dokumentima, koju mu tužena tom prilikom nije dala, ali je tužena torbu s dokumentima odnijela tužitelju u rano jutro sljedećeg dana, ostavila ju zaklonjenu ispod prozora i porukom o tome obavijestila tužitelja. Nadalje, tvrdnja tužitelja da mu tužena ne dovodi unuka V u [adresa], a dovodi ga baki K, njegovoj bivšoj supruzi, ne može biti razlog za opoziv ugovora o darovanju, tim više što tužena ne brani tužitelju susrete s G, ali želi da se ti susreti odvijaju u kući tužene u [adresa]. Niti tvrdnja tužitelja da mu tužena ne dopušta uvođenje plina u kuću, ne stoji, obzirom da tužitelj od tužene niti nije tražio suglasnost za to, iako zna da je suglasnost vlasnika za te radove nužna.

21. Slijedom navedenog, niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi tužena tužitelju, svome ocu ili njegovoj supruzi ŽK upućivala kakve pogrdne riječi, vrijeđala tužitelja ili njegovu suprugu, prijetila im, ili da je ponašanje tužene kao obdarenice takvo da bi se moglo smatrati manifestacijom grube nezahvalnosti tužene prema tužitelju ili njegovoj supruzi. Svjedokinja JK u bitnom samo potvrđuje da odnosi između stranaka više nisu tako dobri, odnosno iskazuje ono što joj je poznato iz priče tužitelja, pri čemu izrijekom navodi da nema neposrednih saznanja vezano za prijetnje ili teže riječi između stranaka, zna samo ono što joj je rekao tužitelj. I sam tužitelj saslušan kao stranka iskazuje da među strankama nije bilo uvredljivih riječi, a suglasno iskazuje i svjedokinja ŽK te svjedok AK.

22.1. U odnosu na navode tužitelja da ga tužena "konstantno uznemirava pri korištenju predmetnih nekretnina i uskraćuje prava koja mu pripadaju kao nositelju prava osobne služnosti plodouživanja, uporabe i stanovanja, koje kao takvo i isključuje vlasnika nekretnine od korištenja nekretnine na kojoj je osnovana osobna služnost i to na način da bez njegovog odobrenja i znanja dolazi u kuću i sporedne građevine kada tužitelja nema", ovaj sud na temelju izvedenih dokaza nalazi da tužitelj takvo ponašanje tužene ničim nije dokazao. Na temelju izvedenih dokaza ovaj sud nije utvrdio da bi tužena bez odobrenja i znanja tužitelja dolazila u kuću i sporedne građevine kada tužitelja nema. Naime, iz iskaza svjedoka AK proizlazi da su prema dogovoru stranaka, dok su tužitelj i njegova supruga bili u Njemačkoj, održavali predmetnu nekretninu, kosili travu, prozračili kuću prije nego što tužitelj i njegova supruga dođu, pogledali poštu, par puta naložili vatru kada bi tužitelj i njegova supruga dolazili za Božić. Tužitelj u svom iskazu također navodi da je bilo uobičajeno da tužena dođe na predmetnu nekretninu sama i dok su bili u Njemačkoj, a uobičajeno je bilo i uz suglasnost tužitelja da kosi travu, za što je tužitelj htio platiti tuženoj, ali je ona to odbila. Slijedom navedenog, nije jasno kako bi tužena na opisani način iz tužbe uznemiravala tužitelja i njegovu suprugu, kraj činjenice da su nakon 1. siječnja 2024. nakon što im je tužitelj zabranio dolazak na nekretnine dok su u Njemačkoj, tužena i njezin suprug prestali dolaziti na iste, a što potvrđuje i svjedokinja JK, susjede tužitelja, koja je iskazala da tuženu nije vidjela na predmetnim nekretninama više od godinu dana, dakle nakon što je tužitelj tuženoj zabranio da dolazi na predmetnu nekretninu i promijenio ključ na istoj, a kad je tužena na predmetnim nekretninama bila u veljači 2024. godine, oba puta to je svjedokinja javila tužitelju (iskaz tužitelja i svjedokinje ŽK).

22.2. U odnosu na tvrdnje tužitelja iz tužbe da tužena nakon izvršenog darovanja tužitelju nije iskazala nikakvu pažnju ili poštovanje, štoviše, vrijeđa i tužitelja i njegovu suprugu, prijeti mu, te prijeti policijom za slučaj da tužitelj angažira nekoga da održava dvorište, tužitelj saslušan kao stranka a i svjedokinja ŽK njegova supruga, suglasno iskazuju da nije bilo uvredljivih riječi te da su odnosi među strankama do 1. siječnja 2024. bili super, da su se međusobno družili i posjećivali, obitelj tužene dolazila je tužitelju i njegovoj supruzi u [adresa] i oni su odlazili tuženoj u [adresa], tužitelj se družio s unukom, međutim tužitelj smatra da se "tu radi o provokaciji da on grubo reagira a da oni zovu policiju". Dakle ovo se svodi na dojam tužitelja da ga se želi isprovocirati da on grubo reagira.

22.3. U odnosu na tvrdnje tužitelja da mu tužena brani uvođenje plina u predmetnu nekretninu, tužitelj u svom iskazu navodi da plin nije uveo u kuću u [adresa] jer mu treba suglasnost vlasnika kuće, a od tužene tu suglasnost nije tražio. Stoga, kraj činjenice da tuženu nije niti pitao za suglasnost, ne može tvrditi da mu tužena brani uvođenje plina, pri čemu tužena u svom stranačkom iskazu navodi da bi tuženom dala svaku suglasnost koja se odnosi na uvođenje plina ili bilo što drugo (kao što se nije miješala niti u obnovu kupaone u predmetnoj kući i ostale radove).

23. Nakon pažljive analize svih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), ovaj sud ne nalazi da su se stekli uvjeti za primjenu odredaba čl. 494. ZOO. Tijekom postupka tužitelj nije uspio dokazati postojanje grube nezahvalnosti na strani tužene u odnosu na tužitelja i njegovu suprugu ŽK, budući da činjenice utvrđene tijekom postupka ne predstavljaju grubu nezahvalnost tužene.

24. Naime, gruba nezahvalnost predstavlja skup činjenica i okolnosti koje ukazuju da se obdarenik nakon primitka dara nekorektno, krajnje grubo, ponio prema darovatelju da bi bilo nepravično takav besplatni pravni posao održati na snazi. Nezahvalnost mora biti gruba u tolikoj mjeri da su njome ostvareni elementi umišljajnog izvršenja kaznenog djela, koje bi moglo predstavljati ozljedu tijela, uvredu poštenja, povredu slobode, ili imovine darovatelja (tako i u Rev-80/08, Rev-1099/08 ), a takav stupanj nezahvalnosti tužena prema tužitelju ili njegovoj supruzi, nije iskazala (Rev-3421/2019 od 30. studenog 2022., Rev-1171/2015-2 od 1. srpnja 2020.).

25. Kako tužitelj niti jednim dokazom provedenim u ovom postupku nije dokazao da bi se tužena odnosila prema tužitelju ili njegovoj supruzi na način opisan u tužbi, nije bilo moguće utvrditi postojanje činjenice koje govore o postojanju grube nezahvalnosti u tolikoj mjeri da ista opravdava opoziv darovnog ugovora . Slijedom navedenog, primjenom odredbi čl. 221.a ZPP, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan (toč. I. izreke).

26. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredaba čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. istog Zakona. Tužitelj nije uspio u postupku u cijelosti, pa je dužan tuženoj naknaditi sve troškove koji su bili potrebni, a koji su izazvani vođenjem ovog postupka.

Slijedom navedenog, odvjetniku prema navedenoj vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR) pripada nagrada u visini od 100 bodova, a vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) iznosi 2,00 EUR.

27.1. Tužena je zatražila naknadu parničnih troškova prema troškovniku priloženom u spisu, u ukupnom iznosu od 975,00 EUR-a (str. 64).

27.2. Obzirom na vrijednost predmeta spora (1.327,23 EUR) i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tuženoj pripada za sastavljanje tužbe 100 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 17. travnja 2025. i 13. ožujka 2026. tuženoj pripada 100 bodova za svako ročište (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), odnosno ukupno 300 bodova, što pomnoženo s 2,00 EUR, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife) daje iznos od 600,00 EUR, čemu treba dodati porez na dodanu vrijednost (25%) u iznosu od 150 EUR, što onda iznosi 750 EUR.

27. 3. Opravdan i nužan trošak je i trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, tako da ukupan parnični trošak iznosi 776,55 EUR (toč. II. izreke).

27.4. Tuženoj nije dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude jer isto niti nije bilo određeno.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Virovitici 13. ožujka 2026.

Sudac:

Željka Jurić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, u roku od 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka kod ovog suda.

Dostaviti:

1. Za tužitelja: punomoćnik Željko Palatinuš, Gajeva 22, Virovitica

2. Za tuženu: Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, Tomaša Masaryka 3, Virovitica