REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj. 15:P-509/2025

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, protiv tuženika RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 06.ožujka 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, a presude javno objavljene dana 30.travnja 2026. godine, istog dana,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati ukupan novčani iznos od 4.608,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 9. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznos od 4.608,72 EUR od 6.rujna 2024. do 9.siječnja 2025.g.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00€ zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od presuđenja 30.travnja 2026.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je predana na sud 15.svibnja 2025.g. tužiteljica tvrdi kako je rješenjem Upravnog odjela za društvene djelatnosti Dubrovačko-neretvanske županije, Klasa:

UP/I-563-02/21-01/10, urbroj: 2117/1-10/17-21-2 od 25. svibnja 2021., a koje rješenje je izmijenjeno rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/II-563-02/21-01/3, urbroj: 522-4/1-1-2-21-2 od 30. lipnja 2021. tuženiku utvrđen prestanak statusa civilnog invalida rata V. grupe i prava na osobnu invalidninu po toj osnovi zaključno s danom 31. listopada 1996.

Tuženiku je za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2021. uplaćen iznos od 4. 608,72 EUR na ime osobne invalidnine po osnovi priznatog statusa civilnog invalida rata, koji iznos sukladno rješenju nadležnog tijela od 22. listopada 2024. predstavlja nepripadno primljeni iznos.

Naime, odredbom članka 94. stavak 1. Zakona zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“, broj: 33/92, 57/92, 77/92, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 108/96, 82/01, 103/03, 148/13, 98/19, u daljnjem tekstu: Zakona zaštiti vojnih i civilnih invalida rata) propisano je da osoba kojoj su isplaćena novčana primanja po ovom Zakonu na koja nije imala pravo, dužna je vratiti primljenu svotu, dok je odredbom 2. istog Zakona propisano da potraživanje iz stavka 1. zastarijeva kad protekne rok određen zakonom kojim se uređuje zastara potraživanja za tu vrstu potraživanja, a taj rok počinje teći od dana kad je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je utvrđeno da isplaćivano primanje ne pripada ili da pripada u manjoj svoti, a odredbom 3. da je osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna vratiti nepravilno isplaćeno novčano primanje u svoti primljenoj najviše za posljedne tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imala pravo, a ako to ne učini u roku koje joj odredi nadležno isplatno tijelo, povrat nepripadno primljenih svota ostvarit će se tužbom pri nadležnom sudu.

Nadležni Upravni odjel za zdravstvo, obitelj i branitelje pozvao je tuženika dopisom Klasa: 563-01/24-02/18, urbroj: 2117-12/4-24-3 od 22. listopada 2024. da u roku od 30 dana od dana primitka dopisa podmiri dužni iznos, međutim tuženik po istome nije postupio.

Kako je tuženik neosnovano stekao imovinu koja pripada Republici Hrvatskoj u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22 i 155/23) dužan je Republici Hrvatskoj vratiti iznos od 4.608,72 EUR, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, a koji se iznos odnosi na potraživanje posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju tuženik nije imao pravo.

Prije podnošenja ove tužbe, u smislu odredbe članka 186a. stavak 8. Zakona o parničnom postupku, tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tužiteljičin zahtjev tuženiku je dostavljen dana 11. siječnja 2025., a u roku iz stavka 5. članka 186a. Zakona tuženik je odbio sklopiti nagodbu s tužiteljicom.

Slijedom navedenog predlaže se da naslovni sud prihvati tužbeni zahtjev sadržajno naveden u izreci odluke.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenog zahtjevu kao neutemeljenom, nezakonitom, zakašnjelom, nepoštenom, nemoralnom, zastarjelom, te traži da sud odbije, odnosno odbaci tužbu.

Ustraje u svim navodima iz očitovanja na ponuđenu nagodbu zaprim ljenu u spisu predmeta ODO 10 travnja 2025. Nije prijeporno da je navodni dug nastao u periodu od 3 godine u periodu od 01.5.2018 do 25.5.2021 godine.

Predlaže pribaviti spis upravnog suda u Splitu 7 Usl-2739/2021 navode tužbe, podneska, saslušanje sa ročišta tuženika i odgovor na tužbu, u vezi tvrdnji da je Protivno zakonu i cl. 90. Ustava, odluka nezakonito donesena retroaktivno, a ako je i donesena, mogla je biti donijeta samo od 21. svibnja 2021. kada je iznuđena krivim prikazivanjem činjenica. Izmjena čl.57 Zakona o Hrvatskim braniteljima stupio je na snagu 01.svibnja 2018.i tada je tužitelj mogao obustaviti jednu mirovinu, ali to nije učinio, da prođu rokovi za izmjenu zakona prijedloga za cijenu ustavnosti.

Nitko tužitelju nije branio da obustavi jedno od dva različita invaliditeta, ali tada bi bilo izvjesno da zakon treba tumačiti tako da će stranka ,,nauči" da izabere jedno, a da će ga obavezati da vrati novac za ono drugo kao da je ozdravio, izrasla mu nova šaka i prsti desne ruke koju je izgubi. Kako se radi od već dobivenom rješenju i izvršenome rješenju, pravomoćnoj javnoj ispravi očito da se neuka stranka - invalid - tužitelj ne može unazad odreći onoga što je već primio, a tužitelj propustio primijeniti časom stupanja na snagu izmjene čl.57 ZHB.

Tuženik navodi kako je očito datum 25.5.2021. dan kada je tužitelj prestao plaćati invalidninu, isto tako samovoljno bez da je tražio dozvolu tuženika, te ne zna zašto to nije učinio 01.svibnja 2018. i ne bi bilo problema.

Kako je od stupanja na snagu čl.57 Zakona o Hrvatskim braniteljima od 1.svibnja 2018.g. do podnošenja tužbe svibanj 2025 prošlo više od 5 godina zastrani rok od 5 godina je nastupio. Dakako da tužitelja ne pripada ni glavnica, a još manje kamate, jer je protek roka od 1 svibnja 2018.g. do danas sam proizveo administriranjem. Najmanje ga pripada zakonska zatezna kamata i trošak postupka jer ODO plaćaju građani i radi to za plaću.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju priloženu spisu i to analitička kartica potraživanja za nepripadajuća novčana prava i otplate rata ustega od 5. prosinca 2024. (list spisa ), rješenje Upravnog odjela za društvene djelatnosti Dubrovačko-neretvanske županije, Klasa:

UP/I-563-02/21-01/10, Urbroj: 2117/1-10/17-21-2 od 25. svibnja 2021.,(list spisa ), rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/II-563-02/21-01/3,urbroj: 522-4/1- 1-2-21-2 od 30. lipnja 2021. (list spisa ), presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Usž-2466/2023 od 20. ožujka 2024. (list spisa ), presuda Upravnog suda u Splitu, posl.br. Usl-2739/2021 od 28. ožujka 2023. (list spisa ), preslik zahtjeva za mirno rješenje spora od 9. siječnja 2025. s potvrdom primitka (list spisa ), preslik odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora zaprimljenog 10. travnja 2025. (list spisa ), proveden je dokaz saslušanjem tuženika (list spisa 61-62)

4.Pregledom rješenja Pregledom rješenja Dubrovačko neretvanske županije, Upravnog odjela za društvene djelatnosti Klasa: UP/I-563-02/21-01/10, Urbroj: 2117/1- 10/17-21-2 od 25.svibnja 2021. proizlazi da je istim rješenjem tuženiku FU prestao status civilnog invalida rata, V. grupe sa 70% oštećenja organizma po osnovi ranjavanja, i pravo na osobnu invalidninu, zaključno sa danom 30.listopada 1996. godine. istim rješenjem je stavljeno van snage rješenje DNŽ, Ured za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, Klasa: UP/I-563-02/93-01/18, urbroj:2117-04/4-1-94-5 od 21.lipnja 1994. godine.

Iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da je tuženik 20.veljače 1996. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvi iz domovinskog rata, IX. skupine sa 30% oštećenja organizma po osnovi oboljenja psihe, s pravom na pripadajuće iznose osobne invalidnine i posebnog doplatka počevši od 01.11.1996. privremeno do 28.veljače 1997.

4.1.Nadalje, pravomoćnim rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja domovinskog rata, od 19.10.1998. tuženiku je priznat status HRVI iz domovinskog rata, VII. skupine s 40% oštećenja organizma, za stalno po osnovi oboljenja PTSP, s pravom na pripadajuće iznose osobne invalidnine i posebnog dodatka.

U obrazloženju istog rješenja nadležno tijelo se poziva na čl. 15 st.3 i čl. 69 Zakona o zaštite vojnih i civilnih invalida rata i čl. 52 st.2 Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

Dalje, iz istog proizlazi da je tuženik na zapisnik Klasa: UP/I-562-02/21-02/115 Urbroj:2117-10/17-21-2 od 25.5.2021. izjavio da želi iskoristi mogućnost iz čl. 57 st.2 Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i da odustaje od ostvarenog statusa civilnog invalida rata V. skupine sa 70% oštećenja organizma za stalno i svih prava po toj osnovi te da želi zadržati ostvareni status HRVI iz domovinskog rata VIII. skupine sa 40% oštećenje organizma za stalno po osnovi oboljenja sa pravom na pripadajući iznos osobne invalidnine i drugih prava po toj osnovi.

4.2.Uvidom u rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja od 30.lipnja 2021. Klasa: UP/II- 563-02/21-01/3 Urbroj:522-4/1-1-2-21-2, proizlazi da je istim odbijena žalba tuženika RU.

4.3.Uvidom u presudu Visokog upravnog suda RH broj USŽ-2466/2023 od 20.ožujka 2024. godine, odbijen je tužbeni zahtjev RU za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja RH Klasa: UP/II-563-02/21-01/3 urbroj:522-4/1-1-2- 21-2 od 30.lipnja 2021.

Istom presudom poništena je presuda Upravnog suda u Splitu posl.br. 7 Usl- 2739/2021 od 23.ožujka 2023. a kojom je prethodno bilo poništeno rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja od 30.lipnja 2021. Klasa: UP/II-563-02/21-01/3 Urbroj:522-4/1-1-2-21-2 kao i rješenje DNŽ Upravnog odjela za društvene djelatnosti od 25.svibnja 2021.

4.4.Iz zahtjeva za mirno rješenje spora kao i očitovanja tuženika RU na isto, proizlazi da je tužiteljica prethodno podnošenju ove tužbe, postupila sukladno čl. 186a. ZPP-a, čime su se ispunile procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, dok iz potvrde odnosno povratnice proizlazi da je predmetni zahtjev upućen tuženiku 09.siječnja 2025. godine.

RU je 10.travnja 2025. odbio predloženu nagodbu tužiteljice, kako proizlazi iz njegovog odgovora (list spisa 50-51).

5.Tuženik RU, saslušan u svojstvu stranke, iskazuje kako je inače prije Domovinskog rata imao civilnu invalidnost koju je zadobio dok je bio dijete, na način da mu je bomba ranila prste na šaci jedne ruke. Kasnije je sudjelovao u Domovinskom ratu i tamo je proveo 5 godina 4 mjeseca i 3 dana i ostvario pravo kao hrvatski vojni invalid temeljem bolesti PTSP. Kada su ga nazvali u Upravni odjel za društvene djelatnosti Dubrovačko neretvanske županije 25. svibnja 2021. godine, potvrđuje da je taj potpis na zapisniku njegov, međutim tvrdi da ga je NU koji je vodio taj postupak prevario te da mu nije pročitao , niti je znao što u stvari potpisuje. Rekao mu je da je izašao novi zakon i da se mora odreći jedne invalidnosti. Tuženik je imao namjeru skinuti civilnu invalidnost, a ostaviti vojnu. Kada je primio rješenje, žalio se na Upravni sud u Splitu te je u prvom stupnju dobio, međutim Visoki upravni sud je uvažio žalbu i poništio tu presudu. Naglašava da nigdje u niti jednom rješenju nije pisalo da tuženik treba RH vratiti novce, kako oni ovom tužbom traže i to za unazad tri godine. Ne spori da je ovaj iznos koji tužiteljica traži tužbom primio. Naglašava da zbog loše financijske situacije nema odakle ovaj iznos vratiti RH. Tuženik sada mjesečno prima oko 820,00 eura s tim da mu taj iznos ostane kada se odbije iznos kredita koji plaća. Tuženik nije u mogućnosti ništa plaćati na ime ovog što RH traži. Predaje kopiju iskaznice invalida Domovinskog rata prema kojom je oslobođen plaćanja sudske pristojbe.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Imajući u vidu navode tijekom postupka sud je našao kako je među strankama sporno da li je tuženiku prestalo pravo koje je ostvarivao temeljem rješenja DNŽ od 21.lipnja 1994 Klasa UP/I-563-02/93-01/18, Urbroj 2117-04/4-1-94-5 kada mu je priznato svojsstvo civilnog invalida rata V grupe sa 70% oštećenja organizma. Tuženik tvrdi da je doveden u zabludu prilikom potpisivanja zapisnika o saslušanju stranke pred uredom DNŽ dana 25.05.2021.g. (list spisa 7-8),a na kojem zapisniku stoji da je izjavio kako želi koristiti mogužnost iz čl.57.st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovnskog rata i članova njihovih obitelji i da osustaje od ostvarenog statusa civilnog invalida rata V skupune sa 70% oštećenja organizma.

7.1. Odredbom čl.57.st.2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovnskog rata i članova njihovih obitelji je propisano da se pri ocjenjivanju postotka oštećenja organizma u svrhu priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata koji je zadobio više oštećenja organizma pod različitim okolnostima uzimaju u obzir sva takva oštećenja organizma, a status se određuje prema oštećenju organizma za koje se, pri ocjenjivanju ukupnog postotka oštećenja, utvrdi najveći postotak, osim ako se invalid ne odluči drukčije izjavom na zapisnik kod tijela koje vodi postupak.

7.2. Čitajući zapisnik o saslušanju stranke proizlazi da je prilikom izjašnjenja tuženika isti upozoren i upoznat sa utvrđenim činjenicama i zakonskim odredbama te da je nedvojbeno potpisao navedeni zapisnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti DNŽ dana 25.svibnja 2021.g. , kojim je izjavio da želi zadržati status HRVI iz Domovinskog rata VIII skupne sa 40% oštećenja po osnovi oboljenja.

7.3. Tuženik je u upravnom postupku podnio žalbu protiv rješenja kojim mu je utvrđen prestanak statusa V grupe sa 70% oštećenja organizma te vodio upravni spor protiv Ministarstva hrvatskih branitelja te je njegov tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja RH od 30.lipnja 2021 odbijen. Stoga činjenice koje tuženik iznosi u ovom postupku, a koje se odnose na pitanje statusa koje ostvaruje je preispitano u upravnom postupku u čijoj i jest nadležnosti, te se ovaj sud ne može upuštati u razmatranje navoda tuženika da je pred tijelom državne uprave prevaren odnosno doveden u zabludu, uz nespornu činjenicu da je osobno potpisao zapisnik.Osim toga zapisnik nadležnog tijela je javna isprava koja dokazuje istinitost svog sadržaja. (članak 230.st.1. ZPP-a)

8. U odnosu na prigovr zastare ističe se da potraživanje nepripadno isplaćenih iznosa prema odredbi čl. 94. st. 2. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata zastarijeva kad protekne rok određen zakonom kojim se uređuje zastara potraživanja za tu vrstu potraživanja, a taj rok počinje teći od dana kad je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je utvrđeno da isplaćivano primanje ne pripada ili da pripada u manjoj svoti.

Prema tome, u odnosu na početak tijeka zastare u konkretnom slučaju mjerodavna je odredba čl. 94. st. 2. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, što znači da je zastarni rok počeo teći 20. ožujka 2024. g. kada je postalo konačno rješenje Ministarstva branitelja RH kojim je tuženikova žalba odbijena i potvrđeno rješenje DNŽ od 25.svibnja 2021. kojim mu je prestao status civilnog invalida rata V skupine sa 70% oštećenja organizma. Tim rješenjem je utvrđeno da je stavljeno van snage rješenje DNŽ od 21.lipnja 1994 , pa je datum konačnosti tog rješenja relevantan za početak tijeka zastarnog roka u smislu odredbe čl. 94. st. 2. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, slijedom čega nema osnove za primjenu odredbe čl. 215. ZOO.

8.1.Kako je tužba tužitelja podnesena prvostupanjskom sudu 15. svibnja 2025. g., a zastara je počela teći 21. ožujka 2024. g., očigledno je da zastara nije nastupila jer je do podnošenja tužbe proteklo nešto manje od godinu dana.

9.Obzirom da tuženik nije osporio utuženi iznos,a isti proizlazi iz dostavljene analitičke kartice iz koje proizlazi da je tuženiku isplačen iznos od 4.608,72€, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

9.1.Kako joj je predmetni iznos od 4.608,72€, isplačen u periodu od 1.svibnja 2018 do 30.travnja 2021, što nije sporno među strankama, sukladno odredbi čl. 94. st. 3. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, koja ograničava opseg tuženikove odgovornosti na nepripadne isplate učinjene u tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imao pravo, dakle do zaključno svibnja 2018. godine,a upravo toliko je tužbom i traženo.

10.Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO). Tuženik je u obvezi platiti zateznu kamatu na dosuđeni glavnični iznos od dana kad je podnesen zahtjev za isplatu, 9.siječnja 2025., u smislu odredbe čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP) po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

11.Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. čl.154a i čl. 155. ZPP-a.

Tužiteljici je priznata naknada za sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT) u iznosu od 100 bodova odnosno pri vrijednost 1 boda 2,00€, ukupno 200€.

U Dubrovniku, 30.travnja 2026.

SUTKINJA

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. RH putem ODO Građanski odjel

2. Tuženik osobno, na adresu u uvodu