REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Poslovni broj Pn-129/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču, po sucu pojedincu Vlatki Markuš, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Stefani Vrh, u pravnoj stvari tužitelja OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lara Celić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Lovačkoga društva "Srna", OIB: 96579204713, iz Svetog Lovreča, Istarska 28, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu imovinske štete u iznosu od 6.200,00 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos po stopi određenoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima teku od 03. srpnja 2022.g. pa sve do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati pravičnu novčanu naknadu na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 500,00 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos po stopi određenoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima teku od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teče od dana presuđenja pa sve do isplate, sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi kako je kao vozač upravljao osobnim automobilom marke «Mercedes Klasa E» registarskih oznaka [registarska oznaka] 02. srpnja 2022. u 22,15 sati, na cesti A9-Buje (Čvorište Umag (D75/D510)-Čvorište Kanfanar (A8)-Pula (Čvorište Pula (D66), općina Sveti Lovreč na km 42 km + 700 m, kojom prilikom da se dogodila prometna nesreća/događaj na način da je ispred oštećenika strčala divljač, srndać, te da je udarila u prednji lijevi dio vozila tužitelja, čime da je na vozilu nastala materijalna šteta. Naveo je kako je važno za istaknuti da je za tužitelja utvrđeno da nije konzumirao alkoholna pića, droge, niti lijekove. Također da je važno napomenuti da je tužitelj trenutak prije naleta divljači istu ugledao te potpuno usporio vozilo ali da niti time nije uspio spriječiti njezin nalet na vozilo. Tužitelj dakle, da nije ničime doprinio nastanku predmetne nezgode već da je istu pokušao spriječiti. Postaja prometne policije Pula da je stupila u kontakt sa predstavnikom koncesionara autoceste A 9 pravne osobe “Bina istra upravljanje i održavanje d.o.o.”, čiji da je djelatnik O Ć izašao na mjesto događaja i pobrinuo se za divljač. U provedenom policijskom postupku da je utvrđeno da se na jugozapadnom kolniku autoceste A 9, gledano od smjera kretanja osobnog automobila [registarska oznaka] kod 39 kilometara i 300 metara prije mjesta događaja nalazio postavljen prometni znak opasnosti “Divljač na cesti” uz koji da se nalazila dopunska ploča s natpisom “u dužini 4,4 kilometara”, koja da označuje dio ceste na kojoj prijeti opasnost izražena pomoću prometnog znaka, dok da je brzina bila ograničena postavljenim prometnim znakom izričitih naredbi na 110 km/h. Naveo je kako se sa svojim odštetnim zahtjev obratio Hrvatskom lovačkom savezu dana 18. srpnja 2022. a koji postupak da se vodio pod brojem HLS-339/22, no 25. srpnja 2023. da je dobio odgovor od odvjetnika Massima Činića kojim da se njegov odštetni zahtjev odbija. Naveo je i kako se obratio i Bina istri, no 3. kolovoza 2023. da je zaprimio odgovor kojim da se njegov odštetni zahtjev odbija. Obzirom na navedeno, istaknuo je kako je isti primoran podnijeti ovu tužbu sudu. Nadalje, naveo je kako je od Autokuće Šop d.o.o., kao ovlaštenog servisa za vozila marke Mercedes-Benz, zatražio ponudu za popravak njegova vozila te da je isto izdalo ponudu na iznos od 46.673,58 kn, sa uključenim PDV-om. Pozvao se na članak 80. stavak 6.Zakona o lovstvu (NN 32/20), te naveo da budući da nije ispunjen niti jedan uvjet iz navedenog članka, a koji da se primjenjuje kao lex specialis, to da se ovdje ima primijeniti Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis, odnosno čl. 1064. kojim da je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, po načelu objektivne odgovornosti, a to da je upravo tuženik. Naime, divljač koja se kreće na javnoj cesti da je opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar da proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.) neovisno o tome koji se zakon primjenjuje (Zakon o lovstvu ili Zakon o obveznim odnosima). Navodi kako zahtijeva i isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Naime, takvo iznenadno izlijetanje vrlo velike životinje pred vozilo tužitelja, da je u njemu izazvalo jak strah i tjeskobu. Dakle, činjenica je da je zbog tog štetnog događaja tužitelj pretrpio strah s kojeg osnova, temeljem Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske potražuje minimalan iznos od 500,00 Eura. Slijedom navedenog predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor aktivne legitimacije te naveo kako je in concreto vlasnik vozila na kojem je šteta nastala OTP Leasing d.o.o., a što da je razvidno iz Potvrde MUP-a od 07.07.2022. Istaknuo je i prigovor promašene pasivne legitimacije budući da nije lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio. Naime, naveo je kako je sukladno članku 11. Zakona o lovstvu zabranjeno ustanovljenje lovišta na autocesti. Uz to, tužitelj da ničim ne dokazuje, a niti označava pravnu osnovu po kojoj tuženika smatra odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja - nastalu štetu. Napomenuo je kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu a koji je lex specialis te njegove da se odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. S tim u vezi, istaknuo je kako u vrijeme predmetnog štetnog događaja/nastale štete u njegovom lovištu nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti, pa posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Istaknuo je i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te da je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Divljač da nije i ne može biti opasna stvar, sve i kada bi i bila, a nije, u konkretnom da bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa da je već zauzela stajalište te da se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti da se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada da se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već da ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Također, istaknuo je, kako je isti provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Do prometne nezgode da je došlo tako što je pred vozilo tužitelja izletjela divljač - srndać, pa da je do predmetne nezgode došlo isključivo iz neprimjerenog održavanja autoceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na cesti ne bi ni došlo. Istaknuo je kako se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti koja je pod naplatom i ograđena, stoga da je isključivo osoba ovlaštena upravljati autocestom dužna voditi brigu i poduzimati sve mjere potrebne za odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa. Činjenica da se divljač našla na autocesti, da ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena ili da je postojala rupa ili procjep u istoj jer da se u suprotnom divljač uopće ne bi našla na autocesti te do predmetnog štetnog događaja ne bi niti došlo. Nadalje, naveo je je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda održane 20. prosinca 2022., zauzeto pravno shvaćanje da za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Prema tom pravnom shvaćanju, kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja njome upravlja, a na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste. S tim u vezi, istaknuo je kako sama činjenica da se srndać našao na autocesti, a što je i uzrokovalo nastanak predmetnog štetnog događaja, ukazuje na propust osobe koja upravlja autocestom. Obzirom na izneseno, razvidno je kako autocesta nije bila sigurna za prometovanje, a što spada u isključivu odgovornost/propust osobe koja upravlja autocestom, a ne lovoovlaštenika. Uz to, osoba ovlaštena upravljati predmetnom cestom sudionike prometa upozorava na povećanu opasnost postavljanjem prometnog znaka „divljač na cesti“ no, istovremeno ograničava brzinu kretanja na visokih 110 km/h, a što isti smatra da je u koliziji. Obzirom na sve izneseno, istaknuo je se prigovor isključive odgovornosti osobe ovlaštene upravljati autocestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio. Opreza radi, istaknuo je i kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.), pa budući da je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ (Potvrda MUP-a, u spisu), istaknuo je prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj.

3. U svojoj replici, tužitelj navodi kako je sukladno općim uvjetima zaključenja leasinga odgovoran za štetu davatelju leasinga, stoga da je na teret tužitelja da automobil koji je predmet leasinga dovede u ispravno stanje. Navedeno da je i učinio, i popravio je auto koji da je bio predmet leasinga, kasnije da ga je otkupio i prodao. Dakle da nema osnove za isticanje prigovora promašene aktivne legitimacije. Što se tiče Zakona o lovstvu kao lex specialis, istaknuo je da ukoliko u njemu nije propisana odgovornost u naletu divljači na automobil, da se primjenjuje lex generalis, a to da je Zakon o obveznim odnosima. Naveo je kako svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosima, točnije odredbama o odgovornosti za štetu od opasne stvari, a gdje je u čl.1063.

4. U dokaznom postupku pročitana je ponuda za popravak br. 202202740 od 7. srpnja 2022. (6-7), potvrda MUP-a klasa: 211-08/22-3/6037, urbroj: 511-08-29-22-2 (8-9), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu klasa:

211-08/22-3/6037, urbroj: 511-08-29-22-1 (10), prijava štete Hrvatskom lovačkom savezu od 18. srpnja 2022. (11-12), e-mail korespondencija (13-16) te dopis BINA istra od 3. kolovoza 2023. (17)

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koja mu je nastala na vozilu zbog naleta na divljač na dionici autoceste.

7. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, odnosno da li postoji odgovornost tuženika. Sporna je i visina naknade imovinske i neimovinske štete koja je nastala tužitelju u štetnom događaju.

8. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije.

9. Odredbom članka 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje u tekstu: ZOOP) propisano je da su osiguranjem vlasnika prijevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pokrivene i štete koje prouzroče osobe koje voljom vlasnika sudjeluju u uporabi prijevoznog sredstva, a leasing društvo je kao vlasnik vozila pr imatelju leasinga za vrijeme trajanja leasinga ustupilo posjed vozila i pravo korištenja vozila. Dok je primatelj leasinga, ovdje tužitelj, korisnik vozila, on je ujedno i nositelj odgovornosti za štete prouzročene uporabom vozila, pa sukladno odredbi članka 1066. ZOO-a kojom je propisano da umjesto vlasnika stvari i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi, isti odgovara za štetu, slijedom čega sud smatra kako je prigovor o nedostatku aktivne legitimacije u cijelosti neosnovan.

10. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije.

11. Iz potvrde MUP-a klasa: 211-08/22-3/6037, urbroj: 511-08-29-22-2 proizlazi kako se štetni događaj dogodio na cesti A9 – Buje (čvorište Umag (D75/D510)) – čvorište Kanfanar (A8) – Pula (čvorište Pula (D66)), odnosno na kolniku autoceste A9

12. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj jer u protivnome prekoračuje tužbeni zahtjev.

13. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/18)

14. Odredbom članka 80. stavka 65. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020; dalje u tekstu: ZL) propisano je da štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

15. Navedenom odredbom propisano je da za štetu od divljači koju pretrpe vozila na cestama samo iznimno odgovara lovoovlaštenik (ovdje tuženik) i to samo ako je šteta nastala kao posljedica provođenja lova.

16. Nadalje, odredbom članka 50. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021; dalje u tekstu: ZC) propisano je kako se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.

17. Slijedom iznesenog, a s obzirom na to da tužitelj ni ne tvrdi da je predmetna šteta nastala zbog provođenja lova, dok je sukladno dostavljenim dokazima utvrđeno kako je šteta nastala na dionici autoceste, a tužitelj je odgovornost treće osobe otklonio navodeći kako su Hrvatski lovački savez i Bina Istra odbili njegov odštetni zahtjev, ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu, slijedom čega je osnovan prigovor pasivne legitimacije.

18. Budući da je stvar dovoljno sazrjela za odluku, sud nije provodio daljnje dokaze.

19. Obje strane su zatražile trošak postupka.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a prema kojem stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, isti je u obvezi naknaditi tuženiku trošak postupka.

21. U skladu s navedenim, sud je primjenom odredaba ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi tuženiku dosudio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, trošak pristupa ročištu dana 20. veljače 2025., 12. rujna 2025. i 9. travnja 2026 ., za svaku pojedinu radnju iznos od 200,00 eura, sve uvećano za iznos PDV-a, odnosno iznos od 1.000,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe prema odluci suda budući da isti nije specificirao navedeni trošak.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Poreču 30. travnja 2026.

Sutkinja

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Tužitelju p.p. sa rješenjem o plaćanju sud. pristojbe na presudu

2. Tuženiku p.p.