Republika Hrvatska

Trgovački sud Varaždin

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-121/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja R-MAR SOLUTIONS d.o.o. Varaždin, Cehovska ulica 2, OIB: 94933485133, kojeg zastupa punomoćnik Boris Ravić, odvjetnik iz Novog Marofa , protiv tuženika SVETEC FILIPA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi naknade štete (vps 5.951,99 eura), 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SVETEC FILIPU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju R-MAR SOLUTIONS d.o.o., Varaždin (Grad Varaždin), Cehovska ulica 2, OIB: 94933485133, iznos od 5.951,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

na iznos od 1.713,60 EUR od 31.07.2023.god.,

na iznos od 1.140,06 EUR od 31.07.2023.god.,

na iznos od 567,13 EUR od 31.07.2023.god.

na iznos od 1.488,81 EUR od 16.08.2023.god.,

na iznos od 348,26 EUR od 24.09.2025.god.,

na iznos od 424,13 EUR od 14.11.2025.god.,

pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2023.god. po stopi od 12,00% godišnje, od 01.01.2024.god. do 30.06.2024.god. po stopi od 12,50% godišnje, od 01.07.2024.god. do 31.12.2024.god. po stopi od 12,25% godišnje, od 01.01.2025.god. do 30.06.2025.god. po s topi od 11,15% godišnje, od 01.07.2025.god., pa do isplate po stopi od 10,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 418,48 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, prema gore navedenoj stopi, tekućom od dana donošenja ove presude, pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 5.951,99 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

2. U tužbi se navodi da je tuženik u periodu od svibnja do srpnja 2023.god., kao član uprave trgovačkog društva BIS INT-EXT j.d.o.o., [adresa] (Grad Ludbreg), stupio u poslovni odnos s prednikom tužitelja MARDEX MP d.o.o., Varaždin i to na način da naručio isporuku robe (građevinskog materijala).Tako je prednik tužitelja MARDEX MP d.o.o. društvu tuženika isporučio robu prema računima br. 378-1-32 od 31.05.2023.god., 480-1-32 od 30.06.2023.god., 481-1-32 od 30.06.2023.god. te 559- 1-32 od 31.07.2023.god. i to u vrijednosti od ukupno 8.092,00 EUR, koju tuženik nije platio u cijelosti. Naime, od ukupnog iznosa od 8.092,00 EUR preostalo je dugovanje u iznosu od 5.179,60 EUR, budući da je dugovanje po računima br. 378 -1-32 i 559-1- 32 djelomično podmireno, kako je to vidljivo iz otvorenih stavaka od 07.12.2023.god. Dana 20.12.2023.god. tužitelj je, kao cesionar, s društvom MARDEX MP d.o.o., Varaždin, kao cedentom, sklopio ugovor o cesiji br. 230001, kojim je gore opisano potraživanje prema društvu tuženika (cesusu), preneseno na ovdje tužitelja. S osnova gore opisane poslovne suradnje preostalo je glavnično dugovanje društva tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.179,60 EUR s pripadajućim kamatama.

2.1. Tužitelj je radi naplate svoje tražbine u srpnju 2025. pokrenuo parnični postupak te je ishodio pravomoćnu i ovršnu ispravu -presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Varaždinu br. P-72/2025-4 od 24.09.2025., no niti uz postojanje ovršne isprave, tužitelj se nije uspio naplatiti od društva tuženika. Naime, tužitelj nije niti pokušao izvansudsku ovrhu pljenidbom novčanih sredstava, jer iz potvrde FINA-e od 26.09.2025.god. proizlazi da na taj dan društvo tuženika ima neprekinutu blokadu računa u iznosu od 13.980,57 EUR već više od 346 dana. Iz ostalih potvrdi, koje je pribavio stečajni upravitelj u okviru spisa Trgovačkog suda u Varaždinu br. St-37/2025, proizlazi da nema u vlasništvu motorna vozila, plovila, nekretnine ili dionice, a čak nema niti pokretnine. Međutim, u poslovnim knjigama, konkretno u bilanci, društvo tuženika ima knjižene pozajmice na kontu 157000, a koje se odnose na pozajmice učinjene njegovoj odgovornoj osobi, odnosno vlasniku društva – ovdje tuženiku Svetec Filipu. Stoga je tužitelj predložio provesti ovrhu na tom predmetu, kao i na pokretninama ovršenika, a postupak se vodi kod Općinskog suda u Varaždinu pod br. Ovr-2715/2025. U tom postupku još uvijek nije doneseno rješenje o ovrsi, ali kada i bude, tužitelj vjeruje da ovdje tuženik neće ujedno i priznati i isplatiti zaplijenjenu tražbinu koju duguje svojem društvu, po osnovi pozajmica. Trenutno financijsko stanje društva upućuje na nemogućnost tužitelja da svoju tražbinu namiri od društva tuženika, jer je ono očito prezaduženo, nema poslovnih aktivnosti niti zaposlenih osoba, a iz rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu br. St-37/2025 proizlazi da mu prijeti stečaj.

2.2. Svoj zahtjev prema tuženiku tužitelj temelji na tri osnove i to temeljem nesavjesnog poslovanja kao člana uprave iz čl. 252. u vezi sa čl. 430. ZTD-a te ujedno i temeljem proboja zida pravne osobnosti iz čl. 10. ZTD-a, kao i na čl. 182. st. 3. Ovršnog zakona, odnosno naknadi štete od ovršenikovog dužnika, zbog toga što očekuje da tuženik neće priznati i platiti zaplijenjenu tražbinu.

2.3. Tužitelj navodi da je tuženik nesavjesno poslovao te da je grubo povrijedio obvezu primjene pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika, budući da se tužitelj ne može namiriti od trgovačkog društva, u kojem je bio član uprave. Tuženik je ušao u poslovni odnos sa prednikom tužitelja, a uopće nije imao namjeru podmiriti stvorenu obvezu. Tužitelj drži da je društvo BIS INT-EXT j.d.o.o. u 2023.god., kada je nastalo dugovanje, imalo sredstava da izvrši plaćanje prema tužitelju, odnosno njegovom pravnom predniku. S druge strane, tuženik je u tom periodu (od dospijeća tužiteljeve tražbine, pa do dana ulaska u trajnu blokadu računa) podmirivao obveze koje su prema drugim vjerovnicima nastale i dospjele nakon obveze koju je tuženikovo društvo imalo prema tužitelju. Nakon takvog otezanja s plaćanjem, tuženik je svoje društvo doveo u stanje u kojem ono više nije bilo u mogućnosti podmiriti obvezu prema tužitelju, odnosno u stanje u kojem se tužitelj ne bi mogao namiriti niti djelomično. Društvo tuženika davalo je pozajmice, pa čak i avansno plaćalo, umjesto da plaća svoje dospjele obveze. Na dan 31.12.2024.god. imalo je knjiženih potraživanja po pozajmicama na kontu 157000 u iznosu od 14.695,79 EUR. Isto tako, na kontu 1300 knjižen je i avans od 552,00 EUR. Tuženik je sa svojim društvom u 2023. i 2024.god. postupao kao da ima višak, a ne manjak likvidnosti.

2.4. Nadalje tužitelj tvrdi da je tuženik zlorabio okolnost da, kao član uprave, ne odgovara za obveze društva te je zlorabio i okolnost da je istovremeno i član uprave i član društva. Ta zloupotreba se očituje prvenstveno u činjenici da je tuženik na teret svojeg društva, davao sebi pozajmice (kontro 157000 na iznos od 14.695,79 EUR) i podizao gotovinu s računa, umjesto da je taj novac iskoristio za podmirenje dospjelih obveza prema vjerovnicima, između ostalog i za podmirenje duga prema tužitelju. Pritom se radi o iznosu koji bi bio i više nego dostatan za namirenje tužiteljeve tražbine, jer je njegova tražbina u odnosu na visinu tih pozajmica bila otprilike 3 puta manja. Povrh toga, s obzirom na djelatnost kojom se društvo tuženika bavilo, tužitelj smatra da je tuženik robu koju je kupio od njega, a nije ju u cijelosti isplatio, koristio za poslovanje, „na crno“, odnosno za stvaranje svojih osobnih prihoda, a ne i za prihode društva. Ako je zaista tim sredstvima stvorio određena potraživanja za društvo, ni je jasno da li ih je naplatio i ako jest – zašto su ta novčana sredstva završila kod tuženika, a nisu korištena za podmirenje obveza prema vjerovnicima, prvenstveno prema ovdje tužitelju. Tužitelj drži da je očito kako tuženik nije vodio poslove društva s pozornošću savjesnog i urednog gospodarstvenika, tako da temeljem članka 430. ZTD-a, a u vezi sa člankom 252. i 273. ZTD-a, ima pravo tražiti naknadu štete neposredno od njega kao člana uprave trgovačkog društva BIS INT-EXT j.d.o.o., točnije preostali iznos koji mu duguje to društvo s osnova isporuke robe od 5.179,60 EUR sa pripadajućim kamatama, parnične troškove u iznosu od 348,26 EUR također s pripadajućim kamatama te nastalih troškova ovršnog postupka (koji u trenutku podnošenja ove tužbe još uvijek nisu odmjereni rješenjem o ovrsi u predmetu br. Ovr-2715/2025) u iznosu od 424,13 EUR, također s pripadajućim kamatama, tekućim od dana podnošenja ovršnog prijedloga (14.11.2025.god.).

2.5. Osim navedenog, tužitelj svoj zahtjev postavlja kao naknadu štete zbog neistinitog očitovanja u ovršnom postupku (čl. 182. st. 3. Ovršnog zakona), u kojem tuženik ima status ovršenikovog dužnika. Društvo tuženika prema njemu ima potraživanje po osnovi pozajmica, a koje društvu nisu vraćene. U tom pogledu, ako tuženik tvrdi da se nije radilo o pozajmicama, već troškovima društva, koje je on plaćao gotovinski, na njemu jest teret dokaza da to dokaže, odnosno da pribavi račune. Pritom, čak i kada bi ti navodi bili točni, to bi opet značilo da je u nekom periodu tuženik gotovinski plaćao troškove društva, koji su nastali i dospjeli kasnije, a da pritom nije namirio ranije vjerovnike, što opet dovodi do osnovanosti tužbenog zahtjeva po ranijim osnovama (čl. 252. i 10. ZTD-a).

3. Uz tužbu je tužitelj dostavio sljedeću dokumentaciju: Ugovor o cesiji br. 230001 od 20.12.2023., izvadak iz sudskog registra za društvo BIS INT-EXT j.d.o.o., račun br. 378-1-32 od 31.05.2023.god., br. 480-1-32 od 30.06.2023.god., br. 481-1-32 od 30.06.2023.god. te br. 559-1-32 od 31.07.2023.god. (svi s pripadajućim otpremnicama), otvorene stavke društva MARDEX MP d.o.o. od 07.12.2023.god., presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Varaždinu br. P -72/2025-4 od 24.09.2025., potvrdu o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od 26.09.2025.god., Uvjerenje Slavonijatrans tehnički pregledi d.o.o. od 25.09.2025.god., dopis SKDD od 24.09.2025.god., bruto bilancu ovršenika od 20.04.2025.god., prijedlog za ovrhu od 14.11.2025.god. predan Općinskom sudu u Varaždinu , izvješće o financijsko- gospodarskom stanju dužnika od 29.09.2025.god.

4. Sud je tužbu s priloženom dokumentacijom dostavio tuženiku na odgovor uz dopis od 8. siječnja 2026. te je tuženik upozoren na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u skladu s odredbom čl. 331.b. st. 1. Zakona o parničnom postupku, odnosno o mogućnosti donošenja presude zbog ogluhe, ukoliko ne podnese pravodobno odgovor na tužbu.

5. Tužba, uz popratni poziv za davanje odgovora na tužbu, tuženiku je uredno dostavljena 19. siječnja 2025., a što je vidljivo iz potvrde o otpravku i povratnice (iza stranice 87 spisa).

6. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u ostavljenom roku od 30 dana od primitka tužbe (a niti do dana izrade ove presude).

7. Uvidom u dokumentaciju priloženu uz tužbu, utvrđeno je da činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokumentacijom koju je tužitelj dostavio uz tužbu, a niti s činjenicama koje su općepoznate. Stoga, ovdje osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi već iz činjenica navedenih u tužbi, a kako u ovome slučaju ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, ovdje su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 331.b. st. 1. točka 1.-4. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

8. Stoga je temeljem čl. 331.b. st. 1. točka 1. - 4. ZPP-a donijeta presuda zbog ogluhe i usvojen tužbeni zahtjev (točka I. izreke).

9. Odluka o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke) temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 418,48 eura, a koji iznos se odnosi na trošak sastava tužbe po odvjetniku u iznosu od 250,00 eura s uračunatim PDV-om od 25% (sukladno Tbr.8.t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/2023), trošak pribave isprava za pribavljeni izvadak iz sudskog registra iznos od 62,50 eura (Tbr. 36. Tarife) te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 52,99 eura i na presudu u iznosu od 52,99 eura, sukladno odredbi Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi u svezi sa čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama.

U Varaždinu 30. travnja 2026.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pisanim putem, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud u Zagrebu. Ova presuda ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. za tužitelja – pun. Boris Ravić, odvjetnik iz Novog Marofa

2. tuženik - SVETEC O, [adresa]