Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-127/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Željki Brlečić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika Radničke fronte, OIB: 36018590831, Ulica Frana Vrbanića 11, Zagreb, zastupan po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn- 130/2020-42 od 7. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja NĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-130/2020-42 od 7. studenog 2025. pod točkom II. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu kojim mu nije dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 3.492,05 eur.

II. Odbija se žalba tuženika Radničke fronte kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-130/2020-42 od 7. studenog 2025. pod točkama I. i III. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja NĆ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 381,25 eur.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Radničke fronte za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 565,41 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe odnosno 2. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, do zatraženog novčanog iznosa od 13.272,28 EUR, odnosno za iznos od 5.272,28 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.687,13 EUR, u roku od 15 dana."

2. Tužitelj žalbom presudu pobija u dijelu pod točkom II. izreke i dijelu točke III. izreke kojim mu nije dosuđen sav zatraženi trošak postupka , zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz naknadu cjelokupnog troška postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 381,25 eur.

3. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik u dijelu pod točkom I. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava ne sporeći svoju odgovornost za naknadu štete tužitelju, no tvrdi da je tužitelju dosuđen neprimjereno visok iznos naknade štete s obzirom na utvrđene okolnosti konkretnog slučaja. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz dosudu troška postupka prema uspjehu stranka u sporu. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 565,41 eur.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala zbog objave članka 13. rujna 2020. na internet portalu tuženika, www.radnickafronta.hr pod naslovom: „Dvadeset godina psihičkog pustošenja“ u kojem je po tvrdnjama tužitelja, tuženik iznio čitav niz neistinitih, netočnih i nepotpunih informacija te uvreda i kleveta, pa su tom njegovom objavom teško i trajno povrijeđena prava osobnosti tužitelja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud u postupku je pravilno utvrdio odlučne činjenice:

- da su u odnosu na članak "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" objavljen 13. rujna 2020., ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka naknade štete iz čl. 22. st. 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04., 84/11., 81/13. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZM);

- da je u okolnostima konkretnog slučaja i sredine u kojoj tužitelj živi i radi prosječnom čitatelju predmetnog članka bilo poznato tko je inkriminirani psihijatar o kojem se piše u navedenom članku te su ga bez poteškoća mogli povezati s identitetom tužitelja;

- provedenim vještačenjem u postupku utvrđeno je da je članak "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" po datumu u samom članku pronađen u arhivi [obrt] (internetske usluge koja omogućuje korisnicima pregled arhiviranih verzija web stranica iz prošlosti, čime funkcionira kao "vremenski stroj" interneta), ali i po datumima navedenim u referencama na taj članak na Google tražilici i u Facebook objavama, te je utvrđeno da je objavljen 13. rujna 2020., da se za sadržaj na web stranici www.radnickafronta.hr sa potpunom sigurnošću može tvrditi da je bio objavljen i 26. siječnja 2021. u 06:23:24 sati po lokalnom vremenu u Hrvatskoj, da točan datum i vrijeme uklanjanja ovog članka s web stranice nije bilo moguće utvrditi, ali je utvrđeno da je tekstovni sadržaj članka bio dostupan tijekom izrade vještačkog nalaza putem dvije objave na Facebook stranicama povezanim s tuženikom.

9. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje navode istaknute u spornom članku kao objektivno podobne nanijeti povredu prava osobnosti, a u kojima se o tužitelju iznosi:

- da "Slučaj varaždinskog psihijatra predatora koji je zgrozio javnost i struku ne otkriva samo gnusnu zloporabu položaja, povezanu s osobnom psihičkom deformacijom, očito narcisoidnog i seksističkog karaktera, već razotkriva i široku i razgranatu mrežu koruptivnih veza kojima se godinama prikrivaju zlodjela…"

-da "…ovaj seksualni predator još od samog početka profesionalne karijere nesmetano obavlja svoje prljave rabote nad onim djevojkama kojima je dužan pružiti stručnu pomoć“,

- da "Neslavni niz započinje u 1999. u čakovečkoj općoj bolnici gdje je psihijatar prijavljen za spolno zlostavljanje šesnaestogodišnje pacijentice koja je ostala trudna, abortirala je i još danas trpi teške emocionalne i duševne boli."

- da "…jedna od takvih svjedokinja …potvrđuje čaršijska govorkanja o pedofiliji varaždinskoga klera u čemu je psihijatrov otac igrao ulogu posrednika. Najšokantnija je njena tvrdnja da je on podveo, u dječačkoj dobi, i vlastitog sina jednom crkvenom velikodostojniku."

- da je on „bogus (prividni, lažni) psihijatar“,

- da "Nakon nekoliko prijava zlostavljanih pacijentica, pročelnica odjela dr. ŽĆ prijavljuje svog podređenog Etičkom povjerenstvu HLK. Na svoje i naše zaprepaštenje, njena prijava je ignorirana, a potom se suočila s gnjevom koleginih moćnih zaštitnika. Bila je prisiljena dati otkaz i preseliti se…"

- da se iznosi njegovi tobožnji nadimak "N", a potom navodi "Nadimak je dobio po posljednjoj u nizu škola koje pohađao i s koje je upisao fakultet. Prethodno je bio izbačen s dvije varaždinske srednje škole…"

- da je "…Veterinar snabdijevao viškom iz stacionara sve one potrebite kojima stresno zanimanje iziskuje bilo antidepresive, bilo euforike ili trankvilajzere… kasnije asortiman proširio na stimulatore libida kao i na sve traženiji kokain na koji se i sâm navukao."

- da "..pacijenti/ice sami/e dolaze u ambulantu očito psihički poremećene osobe . Najveći užas u ovoj stravičnoj priči sudbine su napastovanih, manipuliranih i trajno oštećenih žena, od kojih je jedna počinila samoubojstvo, njih dvadesetak koje su se do sada javile i onih koje će se još javiti ohrabrene istupom drugih."

- da "Krupne mušterije ne vole kada im padne diler, a ovaj je ovisnik , lako ga je slomiti, pjevat će i cvilit da ga puste u novu misiju, neka i u Saharu, nema veze, (jebat će deve ako treba)…",

na temelju kojih pravilno utvrđuje da je na strani tužitelja objavom spornog članka nastala neimovinska šteta u vidu povrede njegovih prava osobnosti i to prava na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo kako to tužitelj i opisuje u svom stranačkom iskazu.

10. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade štete prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i cijenio:

- način postupanja novinara prilikom sastavljanja predmetnog članka i utvrđenu činjenicu izostanka ikakve kontrole točnosti objavljenih "informacija" te krajnje grub, iznimno uvredljiv, uznemiravajući i difamirajući sadržaj članka,

- da je profesionalni i osobni ugled tužitelja nakon objave spornog članka teško narušen, odnosno tužitelj ponižen kako na profesionalnom tako i privatnom planu,

- da je tužitelj primao prijetnje u vidu anonimnih poziva,

- da tuženik nije na zahtjev tužitelja objavio ispravak netočnih informacija,

- da je predmetni članak objavljen na internetskom portalu tuženika kao manje političke stranke, koji stoga ne predstavlja medij velike popraćenosti odnosno čitanosti.

11. Nadalje, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja posebice težinu povrede prava osobnosti tužitelja, časti, ugleda i dostojanstva te njegovog duševnog zdravlja, uslijed iznošenja ničim provjerenih navoda o djelima koja impliciraju njegovu višestruku kaznenu odgovornost i posvemašnju moralnu izopačenost, kao i posljedičnu jačinu odnosno trajanje njegovih duševnih boli koje su se manifestirale u vidu dugotrajnog straha, nelagode, nesigurnosti, uznemirenosti, povlačenja u sebe, prvostupanjski sud pravilno kao primjereni iznos pravične novčane naknade tužitelju dosuđuje iznos od 8.000,00 eur.

12. Na žalbene navode tuženika kojima obrazlaže žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu visine tako dosuđene naknade štete u kojima navodi da je riječ ne o jednom članku kako to utvrđuje prvostupanjski sud već o dva članka te da je tužitelj u stvari odbijen za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na članak objavljen 21. rujna 2020. pod naslovom „Duboke sjene zaštitnika“ te je prvostupanjski sud bio dužan odbiti tužitelja zbog toga za iznos od 6.636,19 eur jer se radilo o dva tužbena zahtjeva od kojih je za jedan zahtjev utvrđeno da je podnesen suprotno odredbama ZM, valja odgovoriti kako nisu osnovani.

12.1. Kako je već ranije navedeno prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako je tužbu tužitelj podnio zbog članka "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" objavljenog 13. rujna 2020., te su ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka naknade štete iz čl. 22. st. 2. ZM, a što jasno proizlazi i iz činjeničnih navoda tužbe. Činjenica da je tužitelj u tužbi ukazao na činjenicu nastavka pisanja tuženika o njemu objavom daljnjeg članka od 21. rujna 2020. u tužbi nije navedena kao nova štetna radnja, kako to neosnovano tuženik tvrdi u žalbi.

13. Na daljnje žalbene navode kako je članak "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" zadnji puta bio vidljiv na web stranici 26. siječnja 2021. nakon čega je uklonjen, valja odgovoriti kako nisu osnovani jer je prvostupanjski sud provedenim vještačenjem pravilno utvrdio da je članak objavljen 13. rujna 2020., da se za sadržaj na web stranici www.radnickafronta.hr sa potpunom sigurnošću može tvrditi da je bio objavljen i 26.01.2021. u 06:23:24 sati po lokalnom vremenu u Hrvatskoj, da točan datum i vrijeme uklanjanja ovog članka s web stranice nije bilo moguće utvrditi, ali je utvrđeno da je tekstovni sadržaj članka i nadalje bio dostupan tokom izrade vještačkog nalaza (na dan 22. travnja 2025. - list 24 spisa) putem dvije objave na Facebook stranicama povezanim sa tuženikom.

14. Na žalbene navode kako je tuženik mala i nova stranka s niskim prihodima i niskom čitanošću, valja odgovoriti kako je navedenu činjenicu prvostupanjski sud pravilno utvrdio i cijenio pri odmjeravanju pravične novčane naknade štete kao jednu od okolnosti konkretnog slučaja o kojima ovisi visina štete, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju te suprotno tvrdnji tuženika visina dosuđene naknade tužitelju nema penalni karakter.

15. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kako je radi odluke o postavljenom zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud trebao utvrđivati je li tužitelj i protiv drugih pravnih ili fizičkih osoba podnio tužbe zbog članaka koji su u isto vrijeme bili objavljivani o tužitelju na istu temu te da li mu je već isplaćena naknada štete i u kojem iznosu, jer u smislu odredbe čl. 1107. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), tuženik solidarno odgovara za prouzročenu štetu s osobama koje su ju uzrokovale radeći neovisno jedan od druge, kada se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti, što je upravo slučaj prema utvrđenim okolnostima ovog slučaja. Stoga je tuženik pravilno obvezan na naknadu nastale štete tužitelju neovisno o radnjama i objavama članaka od strane drugih nakladnika u istom vremenskom razdoblju.

16. Slijedom svega navedenog, osnovano je prvostupanjski sud zaključio kako su tužitelju povrijeđena prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO, osjećaj časti, ugleda i dostojanstva te njegovog duševnog zdravlja - uslijed iznošenja ničim provjerenih navoda o djelima koja impliciraju njegovu višestruku kaznenu odgovornost i posvemašnju moralnu izopačenost, te je cijeneći posljedičnu jačinu odnosno trajanje njegovih duševnih boli koje su se manifestirale u vidu dugotrajnog straha, nelagode, nesigurnosti, uznemirenosti, povlačenja u sebe, slijedom čega mu je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu temeljem odredbe čl. 21. st. 1. ZM.

17. Odlučujući o visini pravične novčane naknade, polazeći od odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kojom je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravilne novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojem ta naknada služi i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prvostupanjski sud dosudio tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti iznos od 8.000,00 eur, što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

18. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve okolnosti konkretnog slučaju na koje ukazuje i tužitelj u svojoj žalbi u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO te je pravilno tužitelju kao primjereni iznos dosudio pravičnu novčanu naknadu štete u iznosu iznos od 8.000,00 eur, dok ga je s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 5.272,28 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom pravilno odbio kao neosnovanim.

19. Odluka o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete pravilna je i u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO, jer je prvostupanjski sud odlučujući o istoj pravilno primijenio materijalno pravo.

20. Neosnovano stranke osporavaju pravilnost odluke o trošku postupka jer je ista donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, što žalbenim navodima stranaka kojima osporavaju samo omjer uspjeha u sporu nije dovedeno u sumnju.

21. Ostali žalbeni navodi stranaka nisu cijenjeni u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP , jer nisu od odlučnog značenja.

22. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude te je i žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

23. Zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani, jer sa žalbama nisu uspjeli (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat