Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Cehovska 1
Poslovni broj: Povrv-195/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Varaždinu u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Iris Hatvalić- Nemec, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Horvatova ulica 82, Zagreb, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora protiv tuženika HONORES d.o.o., Mali vrh 35, Varaždin Breg, OIB: 98940113367, radi isplate iznosa od 785,95 eura, dana 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Mateje Ivković iz Varaždina od 4. ožujka 2025., javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv-53/2025, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 785,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos 11,16 EUR od 16.03.2024.
na iznos 30,65 EUR od 18.04.2024.
na iznos 30,65 EUR od 17.05.2024.
na iznos 30,65 EUR od 18.06.2024.
na iznos 5,10 EUR od 18.07.2024.
na iznos 59,60 EUR od 17.09.2024.
na iznos 616,80 EUR od 8.10.2024.
pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 225,77 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 30. travnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Mateje Ivković iz Varaždina od 4. ožujka 2025. javnobilježnički predmet broj UPP/OS -Ovrv-53/2025 naloženo je tuženiku da isplati tužitelju glavnični iznos od 785,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od osam dana. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga.
2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor u kojem u navodi kako da je rješenje vršitelja dužnosti javnog bilježnika u cijelosti neosnovano i nezakonito, obzirom je vršitelj dužnosti pogrešno ocijenio vjerodostojnost isprava ovrhovoditelja koje su dostavljene u prilogu prijedloga za ovrhu. Naime, knjigovodstveno – financijska dokumentacija ovrhovoditelja je nepotpuna, a obračun dugovanja ovršenika nije izvršen sukladno pravilima struke. Uvidom u dokumentaciju nije moguće utvrditi vjerodostojnost tražbine ovrhovoditelja, točnije njenu visinu jer ovrhovoditelj prilikom obračuna nije primijenio odgovarajuću i jednu prihvatljivu metodologiju obračuna tražbine koja je predmet ovog postupka. U ovakvim situacijama ovrhovoditelj je dužan dostaviti analitički obračun tražbine i to na način da je za svaki mjesečni iznos naknade za korisničke usluge po zakonu bio dužan prikazati iznos kamate od dospijeća mjesečne tražbine pa do podnošenja prijedloga analitičkim obračunom. Obračun kamate mora se prikazati odvojeno i ne može se pribrajati glavnici, a onda zahtijevati u sudskom postupku da se isplati zakonska zatezna kamata, budući da je u ukupnom dosuđenom dugu već sadržana kamata. Drugim riječima, ovršenik bi trebao platiti i kamatu i na one kamate koje su sadržane u ukupnom dugu. Zakonom o zakonskoj zateznoj kamati zabranjeno je ukamaćivanje kamate ili obračun kamata komfornom metodom. Zakon Republike Hrvatske priznaje jedino proporcionalnu metodu obračuna kamata, a to znači da u svakom obračunu mora biti vidljivo kolika je glavnica, a kolika kamata.
3. Dana 15. svibnja 2025. Općinski sud u Varaždinu donio je rješenje broj Povrv- 104/2025-2 kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je istim rješenjem po pravomoćnosti predmet ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Varaždinu
4. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, ovaj sud je rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-195/2025-6 od 21. listopada 2025. te je postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ujedno je istim rješenjem sud upozorio stranke na odredbe članka 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu ZPP).
5. Podneskom od 15. prosinca 2025. tužitelj je postupio u skladu s dostavljenim rješenjem, te je iznio činjenice na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te je u bitnome naveo kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-20/2017 s društvom Hrvatski telekom d.d., Zagreb, OIB 81793146560, od dana 27. listopada 2017. te Aneksa istom, postao vlasnik predmetnog potraživanja. Prilikom ustupa tražbine tužitelj je postupio sukladno čl. 80. ZOO-a i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Međutim, sukladno zakonskim odredbama, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji Ugovor o cesiji je dvostrano obvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Nadalje, tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Radi se o nepodmirenim računima na ime mjesečne pretplate i potrošnje za broj [broj telefona] po ugovorenoj tarifi koju je tuženik ugovorio sa Hrvatskim telekomom d.d. temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama od 19.12.2023.
Računi su kako slijedi:
Broj računa
iznos
dospijeće
3002523100124030
11,16 EUR
15.03.2024.
3002523100124040
30,65 EUR
17.04.2024.
3002523100124050
30,65 EUR
16.05.2024.
3002523100124060
30,65 EUR
17.06.2024.
3002523100124070
5,10 EUR
17.07.2024.
3002523100124090
59,60 EUR
16.09.2024.
Označeni računi su izdani zajedno sa ratama za uređaj (19,91 eura) no tužitelj po predmetnim računima potražuje dugovanje tuženog bez rata za uređaj jer rate za uređaj potražuje odvojeno, kako je naznačeno u ovo podnesku.
Nadalje se radi o nepodmirenom dugu za uređaj koji je tuženi kupio prilikom sklapanja gore označene mobilne pretplate. Naime, tuženi je kupio uređaj marke PLAY STATION 5 Slim za iznos od 616,80 EUR uz obročno plaćanje na 24 mjeseca, svaki u iznosu od 25,70 EUR, temeljem Računa br. 314/r106/272. Tuženik nije podmirio niti jednu ratu pa je tako dug za predmetni uređaj iznosi 616,80 EUR. Tužitelj je u svom Izvodu otvorenih stavaka, koji prileži ovršnom prijedlogu, označio broj računa po kojem potražuje dugovanje tuženog kao br. 1986139746831, a isti se odnosi na internu oznaku HT-a prema kojoj je HT vodio evidenciju uplata označenih rata za uređaj.
Dakle, sukladno otvorenim stavkama, računi – brojevi ugovora je kako slijedi:
Broj računa
iznos
dospijeće
1986139746831
616,80 EUR
7.10.2024.
U odnosu na prigovor tuženika kojim ne spori ugovorni odnos no ističe kako knjigovodstveno stanje ne odgovara, tužitelj dostavlja Analitičku karticu Hrvatskog Telekoma iz koje su razvidni svi izdani računi te uplate tuženog, te kako tuženi nije podmirio dugovanje, Hrvatski telekom je dana 24.10.2024. prodao predmetno dugovanje ovdje tužitelju.
6. Podneskom od 18. siječnja 2026. tuženik se očitovao na navode podneska tužitelja te je naveo da je tužitelj je naveo nekoliko stavki/ iznosa koje nisu točne. Nije točna izjava da ni jedna rata za uređaj nije podmirena, samo se to ne vidi iz analitičke kartice koju je tužitelj priložio, iz koje se samo vide uplate za mobilnu mrežu, pa prema tome analitička kartica nije dokaz da nije plaćeno. Isto tako nije točno da je rata za uređaj 19,91 eura. Također nije jasno ako su na analitičkoj kartici iskazani samo računi za mobilne usluge, na koji način su zatvarana potraživanja kod prodaje potraživanja.
7. Podneskom od 12. veljače 2026. tužitelj se očitovao na navode podneska tuženika te je naveo da tuženik nije dostavio nikakav dokaz da je neku od utuženih rata platio. Jedina uplata koju je tuženik izvršio u korist Hrvatskog Telekoma razvidna je iz Analitička kartice koju je tužitelj dostavio uz svoj podnesak od 15.12.2025., i to u iznosu od 63,00 eura koji je tuženik uplatio 19.04.2024. i koja uplata je evidentirana u poslovnim knjigama HT-a. Napominje se da je HT prodao predmetno potraživanje nakon te uplate i to 24.10.2024. kada je stanje duga iznosilo 785,92 eura koliko je tužitelj i otkupio. Ujedno je ispravio navod iz podneska tužitelja od 15.12.2025. da je rata za mobilni uređaj iznosila 19,91 eura jer je ista iznosila 25,70 eura a navedeno je tužitelj ispravno naznačio dalje u istom podnesku.
8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.
9. Među strankama je sporno duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos.
10. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. ZPP-a, na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos, te da je tužbeni zahtjev osnovan.
11. Obzirom je tužitelj utuženu tražbinu stekao cesijom od trgovačkog društva Hrvatski telekom d.d. sud je o ispitao okolnosti vezane za osnovanost provedene cesije. U skladu s odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO-a) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. U skladu s odredbom čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
12. Iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis i to Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 27. listopada 2017. kojeg su sklopili Hrvatski telekom d.d. kao cedent i tužitelj kao cesionar i 79. Dodatka Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 27. listopada 2017. kojeg su sklopile iste osobe 3. ožujka 2024. vidljivo je da je tužitelju kao cesionaru ustupljena predmetna tražbina iz utuženih računa. S obzirom da potraživanje s osnova nepodmirenih računa za telekomunikacijske usluge ne predstavlja tražbinu čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a niti iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, te Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži ne proizlazi da bi vjerovnik (Hrvatski telekom d.d.) i dužnik (tuženik) ugovorili da se tražbina ne može prenijeti odnosno da se ne može prenijeti bez dužnikova pristanka, sud je utvrdio da je utuženo potraživanje prema tuženiku, u skladu s Okvirnim ugovorom o prodaji i ustupu potraživanja broj F3 -20/2017 od 27. listopada 2017. društvo Hrvatski telekom d.d. valjano prenijelo na tužitelja. Iako tužitelj nije dokazao da bi o prijenosu tražbine obavijestio tuženika, sud ističe da obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine, te da se i samo podnošenje prijedloga za ovrhu od strane novog vjerovnika protiv dužnika može smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine.
13. Nadalje, sud je tijekom postupku utvrdio da je postojao ugovorni odnos između Hrvatskog telekoma d.d. i tuženika, obzirom navedeno proizlazi iz priloženih zahtjeva za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma. U smislu čl. 6. i 7. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj proizlazi da se pretplatnički odnos između subjekata zasniva sklapanjem ugovora između Hrvatskog telekoma i pretplatnika na važećem obrascu Hrvatskog telekoma (Zahtjev) koji zajedno sa Općim uvjetima, cijenom ugovorenih usluga iz važećeg cjenika elektroničkih komunikacijskih usluga Hrvatskog telekoma, uvjetima korištenja i specifikacijama tarifnih paketa ili modela te pojedinih posebnih ponuda i dodatnih usluga čini pretplatnički ugovor. Postojanje tražbine tužitelja proizlazi i iz vjerodostojnih isprava – računa za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju koji su potkrijepljeni specifikacijama tražbina koje tužitelj u svakom pojedinom računu traži od tuženika, a koje račune je izdavao Hrvatski telekom d.d. za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa.
14. Temeljem iznesenog, a obzirom iz provedenog postupka proizlazi da je postojao pretplatnički odnos između Hrvatskog telekoma d.d. i tuženika u kojem je Hrvatski telekom d.d. pružao telekomunikacijske usluge tuženiku, a tuženik je bio u obvezi za pružene usluge platiti naknadu u iznosu od 785,95 eura, a koji iznos proizlazi iz materijalne dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis – Izvoda otvorenih stavaka dužnika te utuženih računa, koje je tuženik samo paušalno osporavao bez dostavljanja ikakvih dokaza o uplatama utuženih iznosa, valjalo je tužbeni zahtjev usvojiti, te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, kao pod točkom 1. izreke presude.
15. U pogledu prigovora tuženika na obračun zatezne kamate valja reći da su svi tuženikovi prigovori neosnovani obzirom tužitelj nije pribrajao kamate glavnici niti je zahtijevao plaćanje kamate na kamatu niti je ukamaćivao kamate.
16. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 225,77 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav podneska od 15. prosinca 2025. u iznosu od 150,00 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 37,50 eura, ovršni trošak u iznosu od 25,00 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 13,27 eura.
17. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 30. travnja 2026.
S U D A C
Iris Hatvalić-Nemec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana po primitku presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora
2. tuženiku HONORES d.o.o., Mali vrh 35, Varaždin Breg
