REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Labinu
Giuseppine Martinuzzi 2
52220 Labin
Poslovni broj: Pn-83/2022-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, na prijedlog sudske savjetnice Nine Brljafa, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Gregović odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d. d., OIB: 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Viktor Pezelj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu PAVLAK & PARTNERI d.o.o. u Rijeci, radi naknade štete, , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. travnja 2026. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ĐŽ, odvjetničke vježbenice na vježbi kod odvjetnika Borisa Gregovića u Rijeci te punomoćnice tuženice Gracijele Katić Pavlak , odvjetnice u Odvjetničkom društvu PAVLAK & PARTNERI d.o.o. u Rijeci, 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d., OIB: 29743547503 isplatiti tužiteljici ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete, iznos od 2.527,24 EUR (dvije tisuće petsto dvadeset i sedam eura i dvadeset i četiri centa), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 1.618,19 EUR (tisuću šesto osamnaest eura i devetnaest centa) od presuđenja pa do isplate, na iznos od 770,00 EUR (sedamsto sedamdeset eura) od presuđenja pa do isplate te na iznos od 139,05 EUR (sto trideset i devet eura i pet centa) od 15. siječnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 9.476,83 EUR (devet tisuća četiristo sedamdeset i šest eura i osamdeset i tri centa), zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.
III Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d., OIB: 29743547503 isplatiti tužiteljici ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka, iznos od 693,31 EUR (šesto devedeset i tri eura i trideset i jedan cent), uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka za iznos 3.023,25 EUR (tri tisuće dvadeset i tri eura i dvadeset i pet eura), zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.
V Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.
i
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica podneskom od 23. siječnja 2025. povukla tužbu za iznos od 485,13 EUR (četiristo osamdeset i pet eura i trinaest centa).
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da je 14. prosinca 2019. stradala u Labinu na terasi ugostiteljskog objekta „Rock caffe“ u trenutku kad je na nju, upravljajući osobnim vozilom marke Volkswagen Polo, reg.oz.: [registarska oznaka], naletjela vozačica FŽ. Ista je predmetnim vozilom upravljala u alkoholiziranom stanju (1.20 g /kg alkohola u krvi), za kretanje nije koristila isključivo kolnik i sredinu obilježene prometne trake te se nakon što je udarila u rubnik nogostupa, popela na isti te vozilom udarila u zatvorenu terasu gore imenovanog ugostiteljskog objekta. Tom je prilikom ozlijedila goste u ugostiteljskom objektu, a medu istima i tužiteljicu. Osnov odgovornosti nije sporan obzirom je tuženik, vezano uz konkretni štetni događaj, isplatio tužiteljici obeštećenje u visini od 133.083,09 kn/17.663,16 EUR. Međutim, obzirom tužiteljica smatra, da je, imajući u vidu na karakter zadobivenih povreda, dužinu liječenja i zaostale posljedice navedeni iznos prenizak, ista je ovim putem prisiljena ostvarivati pravo na pravično obeštećenje. Tužiteljica je u ovom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede i to: višekomadni prijelom kostiju desne potkoljenice, traumatski razdor mišića desne potkoljenice, ozljedu desnog peronealnog živca, leziju gornjeg režnja lijevog pluća, krvni podljev oko desnog oka, krvni podljev desne strane lica, prijelom desne orbite, prijelom luka desne Iične kosti, prijelom desne ličene kosti te krvarenje u sinus desne čeljusti desno. Sukladno članku 19. ZOO-a tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime ista ostvaruje pravo na popravljanje nastale izvanugovorne štete regulirane člankom 1046 uz primjenu članka 1100 ZOO-a. Pravni temelj zahtjeva tužiteljice je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete, a navedene fizičke boli, pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenje općeg životnog aktiviteta i naruženja nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, one su kriteriji (mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz duži vremenski period tužiteljica je trpjela bolove, koje i danas osjeća. Kao posljedica traume, kod imenovane je zaostao i strah sa trajnim posljedicama. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će ista u budućnosti imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti te naruženje. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužiteljici je nastala imovinska šteta, stoga ista od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, uništenih stvari i izgubljene zarade. Naime, imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda, tužiteljici je bila neophodna tuđa pomoć i njega u duljem razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji nakon otpuštanja iz bolnice (npr. pripremanje hrane, održavanje osobne higijene, higijene prostora) te prilikom pratnje na specijalističke preglede i terapije. I s osnova troškova puta tužiteljica potražuje naknadu prema dokumentiranim troškovima koji se odnose na troškove plaćanja računa goriva, participacija i bolničkog liječenja. Tužiteljica je neophodno morala provoditi fizikalnu terapiju i druge specijalističke preglede u Rijeci i zbog toga je bila izložena dodatnim troškovima prijevoza. Tužiteljica je imala i troškove liječenja budući je morala kupovati lijekove protiv bolova: Voltaren, Apaurin te kreme protiv bolova kao što je Deep relief gel, kreme protiv zaostalih ožiljaka i elastične zavoje. Zbog navedenog potražuje iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 EUR.U predmetnom štetnom događaju tužiteljici su uništene stvari (odjeća i obuća) te zbog navedenog potražuje iznos u visini od 5.000,00 kn / 663,61 EUR. Tužiteljica je zbog predmetne ozljede bila na bolovanju i to u razdoblju od 16.12.2019. -4.12.2020. Tuženik je naknadio izgubljenu zaradu i to u visini od 26.583,09 kn/3.528,18 EUR. Međutim, tuženik nije tužiteljici s osnova izgubljene zarade isplatio dodatni iznos od 7.183,00 kn / 953,35 EUR. U odnosu na tijek zatezne kamate tužiteljica ima pravo na potraživanje iste sukladno člancima 29., 1085., 1086. i članku 12. ZOOP-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 29.07. 2022. . Slijedom svega navedenog, predlaže da naslovni sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 94.099,91 kn/12.489,20 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom na iznos od 86.916,91 kn / 11.535,86 EUR od 29.07.2021., na iznos izgubljene zarade od 7.183,00 kn / 953,35 EUR od 15.01.2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, kao i da joj naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik ističe kako nije sporno da je tužiteljica 14. prosinca 2019. doživjela nesreću u Labinu u kojoj je stradala kao gost u ugostiteljskom objektu prilikom naleta vozila na zatvorenu terasu ugostiteljskog objekta. Nije sporna odgovornost za izazivanje prometne nezgode od strane osiguranika tuženika FŽ koja je u vrijeme nezgode upravljala osobnim vozilom Volkswagen Polo, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Obzirom da je osiguranik tuženika, FŽ, upravljala vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,20 g/kg, radi budućeg regresa prema istoj i stvaranja intervencijskog efekta tuženik predlaže da se istu obavijesti o parnici te da joj se dostavi potrebna dokumentacija. Ova okolnost vidljiva je iz presude Županijskog suda u Puli poslovni broj K-18/2020-190 od 11. svibnja 2022. koja je dostavljena uz tužbu. Tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost, ali osporava osnov i visinu tuženog zahtjeva preko već isplaćenog iznosa te zatraženi tijek kamata. Zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete preko već isplaćenog iznosa je neosnovan.Tužiteljica na ime neimovinske i imovinske štete radi naknade tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, uništenih stvari te na ime izgubljene zarade tužbom potražuje ukupan iznos od 227.183,00 kn / 30.152,37 EUR, od čega se iznos od 180.000,00 kn odnosi na naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, 25.000,00 kn na naknadu imovinske štete s osnova potrebe za tuđom pomoći i njegom, 10.000,00 kn na ime imovinske štete s osnova troškova puta i liječenja, 5.000,00 kn imovinske štete s osnova uništenih stvari, te 7.183,00 kn na ime izgubljene zarade, umanjen za nesporno isplaćeni iznos od 133.083,09 kn / 17.663,16 EUR, odnosno iznos od 94.099,91 kn / 12.489,20 EUR. Tuženik je u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 30.000,00 kn 4. veljače 2020., iznos od 4.000,00 kn 4. svibnja 2020. te iznos od 99.083,09 kn 2. rujna 2022. odnosno ukupan iznos od 133.083,09 kn, a što je primjereni iznos naknade i odgovara karakteru povrede, čime joj je u potpunosti naknađena pretrpljena šteta.Tuženik dostavlja specifikaciju nesporno isplaćenog iznosa naknade štete od 133.083,09 kn: 104.000,00 kn na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, 26.583,09 kn na ime izgubljene zarade te 2.500,00 kn na ime tuđe pomoći i njege. Tuženik navedeni iznos tužbenog zahtjeva u svakom slučaju smatra previsoko postavljenim. Kao kriterije u smislu postavljanja visine zahtjeva tužiteljica uzima povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih boli, straha, smanjene životne aktivnosti, naruženja, naknade za tuđu pomoć i njegu, troškove puta i liječenja, uništenih stvari i izgubljene zarade. Tužiteljica pritom u tužbi specificira navedene kriterije, međutim iz dostavljene medicinske dokumentacije nejasno je na kojem temelju je tužiteljica došla do izračuna od čak 180.000,00 kn štete na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno do iznosa od 25.000,00 kn na ime tuđe pomoći i njege.Visina novčane naknade neimovinske štete po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nije primjerena posebnosti slučaja i nije sukladna uobičajenoj sudskoj praksi kod utvrđivanja novčanih naknada, imajući u vidu sve kvalifikatorne okolnosti, odnosno kriterije koji utječu na ocjenu visine naknade u svakom konkretnom slučaju. Tuženik osporava potraživanje naknade imovinske štete na ime troškova puta i liječenja u iznosu od čak 10.000,00 kuna, kao i naknade imovinske štete za uništene stvari u iznosu od 5.000,00 kuna, obzirom da za isto tužiteljica ne dostavlja nikakve dokaze. U tužbi nisu priloženi nikakvi dokazi na okolnost troškova puta i liječenja, niti uništenih stvari. Tuženik osporava osnovanost potraživanja na ime izgubljene zarade preko isplaćenog iznosa od 26.583,09 kn obzirom da dostavljena dokumentacija ne dokazuje osnovanost i visinu izgubljene zarade na način kako to potražuje tužiteljica. Naime, iz dostavljenih platnih lista tužiteljice u periodu od 6 mjeseci koji je prethodio štetnom događaju, vidljivo je da prosječna plaća tužiteljice iznosi 7.123,59 kn, te je sukladno tome, naknada štete zbog izgubljene zarade utvrđena u iznosu od 26.583,09 kn, koliko je tužiteljici i isplaćeno po tom osnovu. Tuženik je prilikom određivanja visine naknade štete za isplatu tužiteljici uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, u smislu pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, umanjenja životne aktivnosti, naruženja, tuđe pomoći i njege i drugih okolnosti. Prema tome, odmjerena i isplaćena naknada je pravična te sukladna važećoj sudskoj praksi i postojećim orijentacijskim kriterijima, zbog čega daljnji zahtjev tužiteljice za naknadom štete, preko već isplaćenog iznosa, nije osnovan, te isplaćeni iznos predstavlja primjereni iznos štete. Shodno navedenom, tuženik se ne protivi provođenju financijskog vještačenja, kao ni medicinskom vještačenju predloženom od strane tužiteljice pri čemu naglašava da je potrebno da se vještak, uvidom u zdravstveni karton i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice očituje o svim vidovima štete koji su obuhvaćeni tužbom, o intenzitetu ozljeda, kao i o postavljenom zahtjevu u odnosu na troškove liječenja, te o završetku liječenja. Tuženik osporava i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata. Tužiteljica potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete od 86.916,91 kn počevši od 29. srpnja 2021. Člankom 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u st. 1. propisano je kako osiguratelj ima obvezu u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva dostaviti podnositelju zahtjeva ponudu za naknadu štete ukoliko su osnovanost i visina štete nesporni, ili utemeljeni odgovor na odštetni zahtjev ukoliko su odgovornost ili visina sporni. St. 4. istog članka određeno je kako oštećenik ima pravo na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pod uvjetom da osiguratelj nije u roku iz st. 1. ispunio obvezu isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete. Kako je tužiteljica odštetni zahtjev podnijela 28. srpnja 2022., a osiguratelj, odnosno tuženik je u navedenom roku dostavio ponudu radi naknade daljnje štete u visini od 99.083,09 kn, a koji iznos je kao nesporni dio štete potom tužiteljici i isplatio 2. rujna 2022., jasno je kako je udovoljeno zahtjevu koji je propisan u čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te kako tužiteljica nema pravo na isplatu zakonske kamate od 29. srpnja 2021. Budući da se tužbeni zahtjev tužiteljice sastoji i od zahtjeva za naknadom imovinske štete, tužiteljica pogrešno označava početak tijeka zakonskih zateznih kamata u tom dijelu, budući da zakonske zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete teku tek od presuđenja, a ne onako kako to u tužbi zahtijeva tužiteljica.Tužiteljica bi na utuženi, sporni iznos, pravo na kamate mogla imati od dana donošenja prvostupanjske presude, obzirom da se prema čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Tim trenutkom nastupa dospjelost utvrđenog iznosa naknade štete te bi od tada tužiteljica imala pravo i na zatezne kamate po stopi propisanoj u čl. 29. st. 2. ZOO. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te da tužiteljicu obveže da tuženiku naknadi troškove postupka.
3. Podneskom od 23. siječnja 2025., tužiteljica je djelomično povukla tužbu smanjivši tužbeni zahtjev za 485,13 EUR te sada predlaže da naloži tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 12.004,07 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 8.336,84 EUR od 29.07.2021., na iznos izgubljene zarade od 3.667,23 EUR od 15.01.2021. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, kao i da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
3.1. Tuženik se na opisano djelomično povlačenje tužbe nije očitovao pa se stoga, sukladno članku 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), smatra da je pristao na navedeno djelomično povlačenje tužbe.
4. S obzirom na to da je tijekom postupka tužiteljica propustila decidirano navesti koji iznos potražuje na ime pretrpljenih bolova, pretrpljenog strah, smanjenje opće životne aktivnosti te zaostalog naruženja, kao i na ime tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade te troškova puta i liječenja, sud je preotvorio glavnu raspravu zaključenu 26. ožujka 2026. te pozvao tužiteljicu da točno specificira svoje potraživanje kako bi mogao donijeti zakonitu odluku. Uoči ročišta za (preotvorenu) glavnu raspravu, tužiteljica je dostavila podnesak kojim specificira da na ime naknade štete potražuje iznos od 12.004,07 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 11.865,02 EUR od 29.07.2021., na iznos izgubljene zarade od 139,05 EUR od 15.01.2021. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
5. Nesporna je odgovornost osiguranice tuženika – FŽ za nastanak predmetnog štetnog događaja (upravljala vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,20g/kg) te je ista stoga, po prijedlogu tuženika, obaviještena o vođenju ove parnice radi zasnivanja intervencijskog učinka presude.
5.1. Nesporno je i da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku već isplatio iznos od 13.803,17 EUR na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, 3.528,18 EUR na ime izgubljene zarade te 331,81 EUR na ime tuđe pomoći i njege.
6. Sporne su osnovanost i visina tužbenog zahtjeva preko već isplaćenog iznosa u mirnom postupku, kao i tijek zatraženih zateznih kamata.
7. Radi utvrđenja spornih činjenica, u dokaznom su postupku pročitane medicinska dokumentacija na stranici 18-53 spisa, platne liste na stranicama 54-70 spisa, potvrda poslodavca Holcim na stranici 71-72 spisa, provedena su vještačenja i to medicinsko vještačenje po dr. Željku Cesarcu i financijsko vještačenje po dipl. oec. Darinki Cimera te je saslušana tužiteljica.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka, brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno te svakog dokaza posebno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, cijeneći sve posebnosti ove pravne stvari, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dok je djelomično osnovan u pogledu visine tužbenog zahtjeva.
9. U nalazu i mišljenju od 13. travnja 2023., stalni sudski vještak medicinske struke dr. Željko Cesarec istaknuo je kako su kliničkim pregledom za potrebe vještačenja obavljenim 3,5 godine po ovoj ozljedi utvrđene niže navedene trajne posljedice – sumacija: oštećenje n. peroneusa težeg stupnja po ranije navedenim kretnjama te posljedična kontraktura gležnja – GNZ-a srednjeg stupnja zbog vicioznog položaja stopala, ograničeni pokreti desnog koljena lakog stupnja, opisane promjene pripadajuće muskulature (otok), odnosno brojni opisani ožiljci. Opisane promjene, odnosno trajne posljedice koje proizlaze iz predmetne ozljede, otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom nešto dužeg i jačeg funkcijsko- fizičkog opterećenja desne potkoljenice i pripadajućih zglobova (dominantno gležnja) - u vidu nešto dužeg hoda, stajanja, zahtjevnijih aktivnosti na neravnom – stepenice i sl, naglijih promjena položaja, doskoka i sl, što se manifestira prvenstveno unutar obavljanja svakodnevnih aktivnosti u i oko kućanstva, ev sportsko- rekreacijskih aktivnosti koje uključuju gore navedene radnje, a nešto manje unutar profesionalnih aktivnosti (po iskazu tužiteljice kombinacija uredskog i terenskog rada).Shodno navedenom, sve opisane trajne posljedice proizašle iz predmetne ozljedeutječu na umanjenje opće životne aktivnosti tužiteljice u brojčanom iskazu odcca 20 - 22 %, pri čemu je vođeno računa o svim relevantnim čimbenicima (karakter ozljede, okolnosti liječenja, sadašnji klinički nalaz, kronološka dob, radnistatus i sl.).Karakter ozljeda (politrauma) te okolnosti liječenja, mogao je prouzročitibolove jakog intenziteta u trajanju od ukupno cca 10 - 12 dana, vezano uz opisane ozljede glave i jače noge, postoperativni period iza prvog op. zahvata potkoljenice, dio istog do drugog težeg zahvata te nakon istog. Ocjena se odnosi na period hospitalizacije (veća mogućnost analgezije) i kratki početni period kućne njege. Bolovi srednjeg intenziteta mogli su potrajati ukupno 30 - 35 dana, vezaniuz neposrednu fazu po navedenom, razvoju kliničke slike ozljede peroneusa, regresiju opisanih promjena vezanih uz ozljedu glave, prve prevoje, vađenje šavi, početnu fazu opterećenja te aktivacije – mobilizacije operiranog ekstremiteta u sklopu početne faze fizikalne terapije (kinezi procedure),bolovi slabijeg intenziteta su prema citiranim okolnostima liječenja imali dugi tijek trajanja. Isti su vezani uz kasnije faze liječenja, posebno u sklopu oštećenja živca, postupno-progresivno opterećenje te aktivaciju operiranog ekstremiteta, kao i brojne neugodnosti tijekom liječenja ( RTG, EMNG, CT, vađenje krvi, injekcije i sl ). Isti se mogu sumirati na cca 4 - 5 mj. Povremeni bolovi nakon tog vremena ulaze u brojčani iskaz trajnog umanjenja OŽA. Primarni strah se prema kriterijima sudskog medicinskog vještačenja nevalorizira obzirom na podatak o potresu mozga, odnosno amneziji za sam traumatski događaj (nalaz neurokirurga). Sekundarni strah jačeg intenziteta mogao je potrajati ukupno 5 – 6dana, vezan uz spoznaju o težini ozljeda, potrebu izvedbe op. zahvata te postupke oko istih. Sekundarni strah srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od 25 – 30dana, kao reakcija na stres, zadobivene ozljede, op. zahvate i sl. Sekundarni strah slabijeg intenziteta u ukupnom trajanju od 3
- 4 mj, kao vremenski period zabrinutosti za trajne posljedice ozljeda. U pogledu potrebe tuđe pomoći i njege, tužiteljici je kroz ukupno 73 dana realizirano bolničko liječenje (kirurško i fizijatrijsko) –stručni vid tuđe pomoći i njege, kroz ukupno 3 - 4 mj postojala je potreba tuđe – nestručne pomoći kroz cca 3 – 4 sata dnevno (periodi boravka u kućnoj njezi između hospitalizacija, s potrebom određenog rasterećenja op. noge – korištenje 2 štake ), ista se odnosi na većinu svakodnevnih kućanskih aktivnosti, potrebu prijevoza u tom periodu i sl. . Kroz daljnjih cca 2 mj potreba tuđe nestručne pomoći reducirana na 2 sata dnevno ( slobodniji režim, korištenje jedne štake, smanjena bolnost). U pogledu naruženja, posljedice predmetne ozljede (prvenstveno opisani ožiljci desne potkoljenice) determiniraju ocjenu ove stavke kao naruženje srednjeg stupnja, koje je ponekad dostupno pogledu trećih osoba. U ocjenu se uklapa i opisana statodinamička insuficijencija koja je ipak teže uočljiva trećim osobama. U vremenskom periodu od cca 3 – 4 mj, koji uključuje potrebu potpunog, odnosno značajnijeg rasterećenja op noge, bio je povećan energetski utrošak u odnosu na stanje zdrave osobe te se u istom može govoriti o nešto većoj i češćoj konzumaciji vitaminskih preparata, roborancija, voća i sl. Prema iskazu tužiteljice u vrijeme liječenja predmetnih ozljeda imala je Dopunsko osiguranje te su troškovi participacije za bolničko i ambulantno liječenje išli na teret HZZO-a. Opravdani su troškovi participacije za nabavu lijekova ( Voltaren, Apaurin, Deep Relief, Tobrex mast i sl.) te ortoze za gležanj. Što se tiče troškova puta, svi specijalistički pregledi (osim fizijatra) realizirani su u Rijeci te je postojala potreba prijevoza druge osobe od mjesta stanovanja do KBC Rijeka za cca 8 - 10 pregleda. Ostali pregledi mogli su biti realizirani i preko sredstava javnog prijevoza uz određene uvjete. Isto vrijedi i za AFT realiziranu u DZ Labin (mjesto stanovanja [adresa]).
9.1. Na predmetni nalaz i mišljenje, tužiteljica se očitovala navodeći da, s obzirom na zadobivene mnogobrojne teške ozljede, medicinsku dokumentaciju koja potvrđuje tijek liječenja i zaostale posljedice ističe primjedbe na utvrđenje angažiranog vještaka i to na dužinu i vrstu kvalifikatornih okolnosti na pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, smanjenje opće životne aktivnosti, zaostalo naruženje te dužinu trajanja tuđe pomoći i njege. Tužiteljica navodi da je mjerilo povrede prava osobnosti na ime pretrpljenih fizičkih bolova angažirani vještak valorizira samo u minimalnim iznosima jer prilikom sudskih vještačenja pojam fizičkih bolova ima puno šire značenje, tako da se u okviru naknade za fizičke bolove smatraju i nelagodnosti tijekom liječenja. Vještak navodi da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 10-12 dana, bolove srednjeg intenziteta 30-35 dana te bolove slabijeg intenziteta 4-5 mjeseci, međutim tužiteljica drži da su bolovi naročito srednjeg intenziteta i lakog intenziteta određeni u minimalnom trajanju te se predlaže očitovanje vještaka na iste. Tužiteljica smatra kako vještak pri ocjeni fizičkih bolova koje je trpjela nije uzeo u obzir karakter ozljeda te činjenicu da se radi o politraumi, odnosno istodobna teška, udružena ozljeda najmanje dvaju različitih organa ili organskih sustava, od kojih je barem jedna pogibeljna. U pogledu kvalifikatorne okolnosti pretrpljenog straha naglašava da je kod tužiteljice i danas prisutan strah kao trajna posljedica i isti se manifestira u obliku čestih nesanica i noćnih mora, straha od sudjelovanja u prometu. Što se tiče trajanja sekundarnog straha isti se ograničava na period oporavka osobe od fizičke ozljede. No, kod tužiteljice je prisutan sekundarni strah u dužem trajanju jer tužiteljica svakodnevno prolazi kroz strahove kako će obavljati uobičajene aktivnosti u kućanstvu te aktivnosti održavanja osobne higijene, pa je strah lakog intenziteta vještak morao cijeniti u dužem razdoblju odnosno do završetka liječenja 15.12.2021. (stanje definirano po vještaku najranije 2 godine po ozljedi). Nadalje, kod tužiteljice su, i nakon završenog višemjesečnog liječenja zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju kod forsiranih napora, fizičkog opterećenja s kroničnim bolovima i smanjenoj pokretljivošću cijelog tijela, a budući da će tužiteljica u daljnjem životu morati značajno ulagati pojačane napore za obavljanje osnovnih životnih aktivnosti. Pojam duševnih bolova zbog smanjenog životnog aktiviteta koje predviđa Zakon o obveznim odnosima obuhvaća pojačane napore oštećene osobe u vidu opće životne i radne aktivnosti. Tu se uzima u obzir zanimanje, dob, spol, slobodne aktivnosti oštećenika i druge bitne okolnosti vezano za individualnost oštećenika, a po mišljenju tužiteljice vještak nije uzeo razmatranje i te okolnosti. Naime, tužiteljica je u vrijeme stradavanja imala 32 godine te su navedene ozljede značajno utjecale na njezin život i funkcioniranje. Budući da je angažirani sudski vještak u svom nalazu umanjenje opće životne aktivnosti tužiteljice odredio u brojčanom iskazu od svega 20 - 22% na prvostupanjskom sudu predstoji konkretna valorizacija tog vida štete zajedno ili uz pomoć vještaka jer uzimajući u obzir naprijed navedeno kod tužiteljice je SOŽA (smanjenje opće životne aktivnosti) minimalno 30%.U odnosu na mjerilo povrede prava osobnosti naruženja tužiteljica navodi da za ispravnu valorizaciju naruženja kao osnova za naknadu štete treba navesti da naruženost predstavlja, pored činjenice u kojoj mjeri izmijenjena vanjština oštećenika izaziva kod okoline, gađenje, sažaljenje ili druge negativne reakcije, kao objektivne okolnosti, tako i sama subjektivna mjerila oštećenog što utječe na njegovo psihičko stanje u cjelini, kao subjektivne okolnosti, a vještak u cijelosti zaboravlja cijeniti kod ovog mjerila što je bio dužan po mjerilima sudsko medicinskog vještačenja. Dakle po tom mjerilu tužiteljici svakako pripada naknada za ovo mjerilo kako ga valorizira ona sama i to srednje do jaki stupanj naruženja pretežito vidljiv trećima radi vidljivog šepanja-geganja nakon dužih fizičkih napora te obzirom da se kratke hlače i kratke suknje na području prebivališta tužiteljice nose više od 7 mjeseci. Predlaže se osobno saslušanje tužiteljice na okolnosti ovog mjerila povrede prava osobnosti koje sud mora valorizirati sam neposrednim opažanjem. U odnosu na dio nalaza koji se odnosi na ocjenu tuđe pomoći i njege, tužiteljica ističe kako joj je bila potrebna nestručna tuđa pomoći i njege min. godinu dana nakon nezgode, obzirom da ista nije mogla samostalno hodati, kao ni obavljati uobičajene svakodnevne aktivnosti te je ovaj vid nenovčane imovinska šteta vještak cijenio u kraćem vremenskom razdoblju od realnog. Tužiteljica stoga ne može prihvatiti ocjenu tuđe pomoći i njege potrebne tužiteljici iz razloga što je tužiteljici u prvih 6 mjeseci ukućani pomagali u održavanju higijene, prilikom obuvanja i oblačenja, prilikom vožnje na preglede i rehabilitaciju, prilikom kretanje po kući radi potrebe mirovanja i povišenog položaja desne noge, općenito nije mogla obavljati bilo kakvu aktivnost koja iziskuje radnju kretanja donjih ekstremiteta. Tužiteljica želi istaknuti kako je ista nedvojbeno pretrpila teško oštećenje desnog peronealnog živca, zbog istoga tužiteljica nije mogao izvoditi nikakve kretnje u desnoj nozi tijekom intenzivnog liječenja uz prisutnost jakih privremenih probadajućih bolova. Tužiteljici se stanje donekle popravlja tek po zaključenju bolovanja u 12. mjesecu 2020. Slijedom navedenog, tužiteljica od predmetne nezgode pa sve do zaključenja bolovanja ne može izvoditi niz radnji koje iziskuju kretanje donjih ekstremiteta, a nakon nekog vremena kretnje postaju lakše uz prisutnost bolova različitih intenziteta ali kretnje su minimalne, sve do okončanja bolovanja (uvid u medicinsku dokumentaciju, nalaz angažiranog vještaka). Treba istaknuti kako to nisu jedine poteškoće s kojima se susrela tužiteljica već su kod iste bile prisutne glavobolje te česte vrtoglavice kod ustajanja nakon višesatnih ležanja, ali iste nisu utjecale na svakodnevni život tužitelja u tolikoj mjeri koliko nemogućnost izvođenja kretnji u desnoj nozi. Tužiteljici je realno bila potrebna pomoć i njega svih ukućana u znatno dužem razdoblju od procjene angažiranog vještaka. Obzirom na naprijed navedeno, predlaže da naslovni sud pozove angažiranog vještaka na ročište da se usmeno očituje na pitanja i primjedbe tužiteljice.
9.2. Tuženik je u očitovanju na predmetni nalaz i mišljenje istaknuo kako je previsoko ocijenjeno trajanje bolova, osobito trajanje bolova jakog intenziteta, odnosno smatra kako su fizički bolovi jakog intenziteta u tužiteljice mogli trajati najviše 3 dana, s obzirom na vrstu ozljede i operacijski zahvat te uzimanje i djelovanje analgetika. Tuženik navedenu ocjenu bolova drži previsokom, obzirom da osoba ne može izdržati 24-satno trajanje bolova, što proizlazi iz ocjene vještaka te stoga poziva vještaka da iskaže koliko bi ti dani bolova iznosili kumulativno. Sekundarni strah jačeg intenziteta vještak ocjenjuje u trajanju od 5-6 dana, srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od 25-30 dana, te slabijeg intenziteta u ukupnom trajanju od 3-4 mjeseca. Dok je ocjena slabog sekundarnog straha iskazana kumulativno te na nju tuženik nema primjedbi, ocjenu sekundarnog straha jakog i srednjeg intenziteta tuženik smatra prekomjernom te poziva vještaka da iskaže koliko bi ti dani straha iznosili kumulativno. Ocjena naruženja nije prihvatljiva, obzirom da nema dokaza da postoji šepanje, a više opisanih ožiljaka u zbiru predstavlja naruženje lakog stupnja. Tuženik ocjenu potrebe tužiteljice za pojačanom prehranom u vremenskom periodu od cca 3 -4 mjeseca drži pretjeranom te smatra kako tužiteljici pojačana prehrana nije bila potrebna u tolikom vremenskom periodu ili čak uopće, obzirom da se ne radi o kroničnim ranama koje ne cijele dobro i koje su bolesnika jako fizički oslabile i iscrpile te ga učinile nepokretnim kroz dulje vrijeme. Današnja prehrana koju svakodnevno konzumiramo sasvim je dovoljna za potrebe cijeljenja prijeloma i rana koje je tužiteljica zadobila u navedenoj prometnoj nezgodi. Tuženik predlaže da se vještaka pozove na pisano očitovanje glede iznesenih primjedbi te potom, ukoliko za isto bude potrebe, da se pozove vještaka na ročište, a sve sukladno čl. 253.i 260. ZPP-a prema kojem je vještak dužan obrazložiti svoj nalaz i mišljenje.
9.3. U povodu primjedbi stranaka na nalaz i mišljenje vještaka dr. Željka Cesarca, isti se pismeno očitovao navodeći kako u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju. Počevši od podneska tuženika od 19.05.2023., dao je sažeto pojašnjenje i odgovor na navedene stavke istog. U pogledu fizičkih bolova, istaknuo je kako je podnesak paušalan i ničim obrazložen, a po pitanju kumulativnosti ocjene pojedinih podstavki uputio je tuženika da pažljivo pročita napomenu na strani 11 nalaza, vezano uz analizu i ocjenu svih stavki, pri čemu u cijelosti ostaje. U pogledu pretrpljenog straha
– isto mišljenje vrijedi i za ocjenu ove stavke na strani 12 nalaza, gdje je naveo koji su čimbenici utjecali na ocjenu pojedinih podstavki (ističe kako je bitan podatak da je svaka podstavka ocijenjena kroz ukupni period, što logično podrazumijeva i kumulativnu ocjenu, a obzirom na citirane okolnosti liječenja Nadalje, u pogledu naruženja, navodi kako nije jasno na temelju čega tuženik donosi svoju ocjenu kad (po uobičajenim postupcima) nikad nije vidio tužiteljicu kao subjekt kliničkog pregleda pa ga upućuje na uvid u opis kliničkog statusa iste utvrđen na pregledu za potrebu ovog vještačenja na strani 7 nalaza. U pogledu potrebe pojačane prehrane ističe kako tuženik nije pravilno ocijenio razlog potrebe iste pa ga upućuje na pažljiviji uvid u ocjenu ove stavke na strani 13 nalaza i razloge koji su prvenstveno predstavljali podlogu za ocjenu iste. Drugi podnesak odnosi se na podnesak tužitelja od 30.08.2023. te kao i ranije vezano uz podnesak tuženika, daje samo sažeto pojašnjenje i odgovor na navedene stavke istog, s obzirom na to da je u ranijem vještačkom nalazu sve stavke ne samo brojčano valorizirao, nego i detaljno pismeno obrazložio. U pogledu fizičkih bolova ističe kako je podnesak vezan uz njegovu ocjenu ove stavke paušalan jer tužitelj ničime ne precizira svoj podnesak, a poziva se na zaključke pravne struke koji nisu u domeni njegovog vještačenja, nego je isto bazirano isključivo na stručnoj i iskustvenoj medicinskoj podlozi te ocjeni pri kojoj ostaje. Netočan je navod tužitelja da nije vodio računa o nelagodnostima (neugodnostima) tijekom liječenja pa ga upućuje na uvid na strani 11 i 12 nalaza pod podstavkom fizičkih bolova slabijeg intenziteta. Uz dužno uvažavanje karaktera ozljeda, netočna je konstatacija tužitelja da je bar jedna od navedenih ozljeda bila pogibeljna. U pogledu straha, netočan je i medicinski nepotvrđen navod tužitelja o postojanju trajnih psihičkih posljedica jer iste nigdje nisu objektivizirane u raspoloživoj m.d. tijekom liječenja. Tužiteljica je samo kod primarne obrade nakon PN 23.12.2019. obavila pregled psihologa (bez nalaza), a nakon toga spisu ne priloži niti jedan relevantni m.d. koji bi govorio u prilog psihičkih tegoba vezanih uz PN, a pogotovo u prilog trajnih psihičkih posljedica koje navodi tužitelj u svom podnesku. U pogledu umanjenja opće životne aktivnosti, ističe kako je ocjenu ove stavke dao na temelju svih raspoloživih čimbenika vezanih uz predmetne ozljede, isključivo potkoljenice, a posebno na temelju detaljnog kliničkog pregleda za potrebu ovog vještačenja, za razliku od tužitelja koji nije tužiteljicu vidio kao subjekt kliničkog pregleda, a niti o kliničkom stanju iste može imati stručna medicinska saznanja. I u ovom dijelu podneska tužitelj se poziva na pravna tumačenja i neovisno o obavljenom kliničkom pregledu i mišljenju nudi svoju ocjenu umanjenja OŽA, koja bi (uz dužno uvažavanje posljedica predmetne ozljede) praktički bila samo nešto manja od ocjene za gubitak potkoljenice, a praktički identična ocjeni za amputaciju nožnog zgloba, gdje je manifestacija sadašnjih kliničkih promjena najjače izražena (posljedica oštećenja peronealnog živca). U pogledu naruženja, ističe kako tužitelj ponovno daje opširna sudska vanmedicinska pojašnjenja uz netočne navode o karakteru šepanja, koje po njemu dominira u ocjeni ove stavke pa ga upućuje na ocjenu iste na strani 13 mog nalaza, a koja se bazira na obavljenom kliničkom pregledu tužiteljice, pri čemu u cijelosti ostajem. Čimbenik šepanja nije izražen u mjeri u kojoj ga opisuje tužitelj u podnesku (korištenje ortoze i adekvatne obuće). U pogledu potrebe tuđe pomoći, ističe kako i ovaj dio podneska sadrži određene netočne navode, pogotovo po pitanju samostalne pokretljivosti tužiteljice, nemogućnost koje tužitelj u podnesku paušalno ocjenjuje sa periodom od gotovo godinu dana. Tužiteljica je zaključila bolovanje sa 04.12.2020., odnosno godinu dana po PN i ozljedama i uključena je u radne aktivnosti, a dg – th postupci nakon navedenog termina ulaze u definitivno stanje, održavanje istog i povremene kontrolne preglede. Po pitanju povremenih kontrolnih pregleda i postupaka (što znači da nije postojala indikacija za kontinuirani nastavak liječenja, a isto se obzirom na karakter ozljeda može povremeno provoditi neodređeno vrijeme) ističe sljedeće periode u kojima nisu poduzeti nikakvi dg
– th postupci vezani uz posljedice ove dominantne ozljede, odnosno ostalih ozljeda koje tužitelj u ovom dijelu podneska navodi, a koje nigdje nisu objektivizirane relevantnom m.d. (glavobolje, česte vrtoglavice i sl ): od 26.03.2021. do 07.07.2021., od 07.07.2021. do 21.10.2021., od 06.12.2021. do 22.02.2022 te od 22.02.2022. do 14.11.2022.. Temeljem navedenog, zaključak o potrebi tuđe pomoći (pa i ocjene ostalih stavki) ne može se donijeti na temelju proizvoljnog iskaza i mišljenja tužitelja nego prvenstveno na temelju citirane i raspoložive m.d. te stručnog i praktičkog iskustva vještaka (kako kliničkog, tako i vještačkog), jer u protivnom niti ne bi postojala potreba za sudsko medicinskim vještačenjem.
10. Na ročištu održanom 5. lipnja 2024., izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice. Ista je, u bitnom za ovaj postupak, navela kako je u bolnici bila od 15. prosinca do 27. prosinca 2019. i to cijelo vrijeme na intenzivnoj. Prilikom prometne nezgode, zadobila je brojne ozljede i to: potres mozga, prijelom kosti lubanje bez pomaka, kontuziju pluća, prijelom obje kosti desne potkoljenice i oštećenje živca desne potkoljenice. Nakon 12 dana otpuštena je iz bolnice te se nalazila u kući kod mame. U početku joj je oko svega morala pomagati majka. Pomagala joj je pri odlasku na toalet, kod pranja, pranja zubi, kod hranjenja, oblačenja i slično te je to trajalo tako intenzivno cca mjesec dana, a nakon čega je dobila fizikalnu terapiju. U početku je fizikalni terapeut dolazio kod njih doma, a kasnije je morala odlaziti na fizikalnu terapiju i preglede u Rijeku. U početku je išla na fizikalnu terapiju često. Na fizikalnu terapiju je odlazila svaki dan i to u nekim turnusima od dva tjedna, pa bi bila pauza pa opet na terapiju. U Opatiju je odlazila na Talasoterapiju, a u Rijeku na preglede. Na dan nesreće joj je sva roba uništena, odnosno sve joj je uništeno prilikom nesreće. Prilikom liječenja je koristila razne lijekove i to i za smirenje i jake lijekove protiv bolova te je, pored lijekova koje je koristila imala je posebno terapiju hranjenja na način da je koristila riblje ulje te Neurobion, a to su B kompleks. Navodi da i dan danas osjeća strah kada prelazi cestu. Ističe da je od poslodavca dobivala bonuse i nagrade i neoporezive dodatke i dnevnice za službena putovanja. Nakon nesreće je dobivala samo naknadu od HZZO-a. U početku je bila isplata na teret poslodavca i to je bilo nekih 90 % plaće, a kasnije, nakon tri mjeseca, je dobivala naknadu od HZZO-a.
11. Nadalje, u postupku je provedeno i financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dipl. oec. Darinki Cimera radi utvrđivanja izgubljene zarade tužiteljice za vrijeme korištenja bolovanja.
11.1. U nalazu i mišljenju, vještakinja je navela kako je najprije morala utvrditi iznos plaća koje bi tužiteljica primala da nije bila na bolovanju te isto usporediti s isplatama koje je tužiteljica primala u istom periodu kao naknadu za bolovanje. Prema dostavljenoj potvrdi poslodavca tužiteljice Holcim Hrvatska d.o.o. od 04.08.2021. godine, vještak je utvrdio da je tužiteljica bila na bolovanja u periodu od 16. prosinca 2019. godine do 04. prosinca 2020. godine. U navedenom periodu tužiteljica je za prva 42 dana primala 90% svoje plaće, a nakon proteka 42 dana plaća je isplaćivana na teret HZZO. Uvidom u dostavljene obračunske liste vještak je utvrdio da je tužiteljica u periodu od prosinca 2019. godine do lipnja 2020. godine imala ugovorenu bruto plaću u iznosu od 10.322,00 kune (1.369,96 eura). Sukladno prikazanim parametrima na obračunskim listama za navedeni period, a koji su bitni elementi za izračun neto plaće (osobni odbitak, stopa poreza i prireza na dohodak) utvrđeno je da je tužiteljica za navedeni period trebala primati plaću u neto iznosu od 7.174,47 kune odnosno 952,22 eura. U periodu od srpnja 2020. godine do prosinca 2020. godine, tužiteljica je imala ugovorenu bruto plaću u iznosu od 10.802,00 kune odnosno 1.433,67 eura. Uzimajući u obzir prikazane parametre na obračunskim listama za navedeni period (osobni odbitak, stopa poreza i prireza na dohodak) vještak je utvrdio da je tužiteljica u periodu od srpnja 2020. godine do studenog 2020. godine trebala primati neto plaću u iznosu od 7.460,78 kuna odnosno 990,22 eura. Za plaću za prosinac 2020. godine vještakinja je napravio izračun bruto plaće proporcionalno dijelu mjeseca koji je tužiteljica bila na bolovanju (do 04. prosinca 2020. godine odnosno 32 sata). Isto tako, na isplati plaće za prosinac 2020. godine došlo je do promjene u stopi poreza na dohodak ( stopa je promijenjena sa 24% na 20%) te je vještak sukladno gore navedenim izmjenama napravio obračun plaće. Proporcionalni iznos bruto plaće za 32 sata iznosio je 1.878,61 kunu odnosno 249,33 eura (10.802,00 kune bruto / fond sati za prosinac 184 sata x 32 sata). Neto isplata za bruto plaću od 1.878,61 kune tj. 249,33 eura iznosi 1.502,89 kune odnosno 199,47 eura. Dakle, u periodu od 16. prosinca 2019. godine do 04. prosinca 2020. godine tužiteljica je trebala primiti neto plaću u ukupnom iznosu od 89.028,08 kuna odnosno 11.816,06 eura. Vještakinja utvrđuje da je tužiteljica u periodu od 16. prosinca 2019. godine do 04. prosinca 2020. godine primila ukupan iznos neto isplata u visini od 61.397,35 kuna tj. 8.148,83 euro. Dakle, ukupna razlika između neto plaća koje je tužiteljica trebala primiti za vrijeme bolovanja i neto plaća i naknada za bolovanje koje je tužiteljica primila u promatranom periodu iznosi 27.630,73 kune odnosno 3.667,23 eura. Vještakinja napominje da je tužiteljica u promatranom razdoblju od prosinca 2019. godine do prosinca 2020. godine primala i neoporezive primitke u ukupnom iznosu od 15.865,80 kuna odnosno 2.105,75 eura ( neoporeziva isplata 5.550,00 kuna tj. 736,61 eura, prehrana paušalna naknada 5.415,80 kuna tj. 718,80 eura, jednokratna pomoć 2.500,00 kuna tj. 331,81 eura, regres 2.400,00 kuna (318,53 eura).
11.2. Na opisani nalaz i mišljenje, stranke nisu imale primjedbi.
12. Dakle, predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu štete u visini 12.004,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 11.865,02 EUR od 29.07.2021., a na iznos izgubljene zarade od 139,05 EUR od 15.01.2021. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. Pri tome, iznos od 8.196,83 EUR odnosi se na naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, iznos od 2.668,19 EUR odnosi se na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, iznos od 1.000,00 EUR odnosi se na naknadu imovinske štete na ime troškova puta i liječenja te se iznos od 139,05 EUR odnosi na naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade.
13. Člankom 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 I 156/22; dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu Zakona podrazumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost obiteljskog i osobnog života, slobodu i drugo.
13.1. Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
13.2. Polazeći od navedene zakonske odredbe, kao i važećih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH (dalje u tekstu: Orijentacijski kriteriji) te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz područja medicine (dalje u tekstu: nalaz vještaka), a koji ovaj sud prihvaća kao objektivno i stručno sačinjen, tužiteljica, po mišljenju ovog suda, ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na ime pretrpljenih bolova u iznosu od 5.515,81 EUR (11 dana jakih bolova x 98,21 EUR, 33 dana bolova srednjeg intenziteta x 58,40 EUR te 135 dana bolova slabijeg intenziteta x 18,58 EUR). Naime, vještak je bolove jakog intenziteta procijenio na ukupno 10-12 dana, srednjeg intenziteta na 30 – 35 dana te slabijeg intenziteta na 4 – 5 mjeseci. Slijedom navedenog, sud je za svaki od stupnjeva intenziteta uzimao srednju vrijednost kao pravičnu pa je tako bolove jakog intenziteta procijenio na ukupno 11 dana, srednjeg intenziteta na 33 dana te slabijeg intenziteta na 4,5 mjeseci, odnosno 135 dana.
13.3. U pogledu visine pravične novčane naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha, sud je, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije sukladno kojima se pravična novčana naknada za strah može dosuditi u iznosu od 583,98 EUR do 7.963,37 EUR te nalaz vještaka prema kojem je tužiteljica pretrpjela strah jačeg intenziteta u trajanju od 5-6 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 25-30 dana te strah slabijeg intenziteta u trajanju od 3 – 4 mjeseca, utvrdio da tužiteljica ima pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenog straha u iznosu od 1.500,00 EUR.
13.4. Na ime pravične novčane naknade nematerijalne štete zbog naruženja, sud je, uzevši u obzir Orijentacijske kriterije i nalaz vještaka koji navodi kako je naruženje kod tužiteljice srednjeg stupnja i teže uočljivo trećim osobama, utvrdio kako tužiteljici pripada pravo na naknadu predmetne štete u iznosu od 664,00 EUR.
13.5. Nadalje, nalazom vještaka utvrđeno je kako je tužiteljici predmetnom nezgodom umanjena životna aktivnost za 20 – 22 %. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije kojima je za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti do 25% propisan iznos od minimalno 1.990,84 EUR za svakih 10%, sud je, na ime pravične novčane naknade nematerijalne štete zbog umanjena životne aktivnosti, tužiteljici kao pravičan priznao iznos od 3.981,68 EUR.
13.6. Dakle, ukupna, u ovom postupku utvrđena, nematerijalna šteta na strani tužiteljice zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje iznosi 11.661,49 EUR. S obzirom na to da je tužiteljici, po toj osnovi, u mirnom postupku već isplaćen iznos od 13.803,17 EUR, to je valjalo, u tom dijelu, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. Na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 2.668,19 EUR. Prema članku 1095. stavku 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan mu je naknaditi troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u vezi. Tuđa pomoć i njega utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu, u kojem je tuđa pomoć i njega pružena, bila sposobna takvu uslugu pružati, a ukoliko takva osoba ne postoji, visina naknade utvrđuje se prema slobodnoj ocjeni, primjenom članka 223. ZPP-a. S tim u vezi, nalazom vještaka utvrđeno je kako su tužiteljici bile potrebna tuđa pomoć i to: kroz ukupno 3 - 4 mj postojala je potreba tuđe – nestručne pomoći kroz cca 3 – 4 sata dnevno, kroz daljnjih cca 2 mj potreba tuđe nestručne pomoći reducirana je na 2 sata dnevno (slobodniji režim, korištenje jedne štake, smanjena bolnost). Sud je visinu sata tuđe pomoći utvrdio sukladno članku 233. Zakona o parničnom postupku, odnosno u visini od 4,00 EUR stoga bi tužiteljici, po toj osnovi, imao biti dosuđen iznos naknade štete u visini od 1.950,00 EUR (487,5 sati x 4 EUR). Međutim, tužiteljici je mirnom postupku po toj osnovi već isplaćen iznos od 331,81 EUR, stoga je tužiteljici dosuđen iznos od 1.618,19 EUR. U konkretnom slučaju, tužiteljici su pomoć i njegu pružale nestručne osobe pa se dakle radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti i njezina se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega zatezna kamata na ovaj vid štete tužiteljici pripada od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.
14.1. Nadalje, tužiteljica potražuje i naknadu putnih troškova i troškova za nabavku lijekova u visini od 1.000,00 EUR. Stalni sudski vještak je u svojem nalazu naveo kako su svi specijalistički pregledi (osim fizijatra) realizirani su u Rijeci te je postojala potreba prijevoza druge osobe od mjesta stanovanja do KBC Rijeka za cca 8 - 10 pregleda. Ostali pregledi mogli su biti realizirani i preko sredstava javnog prijevoza uz određene uvjete. Isto vrijedi i za AFT realiziranu u DZ Labin (mjesto stanovanja [adresa]). S tim u vezi, sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak "Narodne novine" broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 56/23, 143/23 i 16/2025; dalje: Pravilnik) primitak po osnovi korištenja prijevoznih sredstava u privatne svrhe utvrđuje se prema stvarnom opsegu korištenja na način da se za cestovna motorna vozila iznos dobije tako da se ukupno prijeđena kilometraža u privatne svrhe pomnoži s do 0,50 EUR po prijeđenom kilometru. U konkretnom slučaju, tužiteljica je radi odlaska na specijalističke preglede u KBC Rijeka prešla 1540 kilometara te kad se isti pomože s priznatih 0,50 centa po 1 kilometru dobije se iznos od 770,00 EUR. U pogledu troškova nabavke lijekova, valja istaknuti kako tužiteljica nije dostavila račune koji bi dokazali njihovu kupnju, a nije dostavila ni okvirne cijene istih te stoga o istima sud nije odlučivao. Na priznati iznos od 770,00 EUR, sud je tužiteljici priznao i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.
15. Uslijed zadobivenih povreda, tužiteljica je bila na bolovanju u periodu od 16. prosinca 2019. godine do 04. prosinca 2020. godine. Ukupna razlika između neto plaća koje je tužiteljica trebala primiti za vrijeme bolovanja i neto plaća i naknada za bolovanje koje je tužiteljica primila u promatranom periodu iznosi 3.667,23 eura. Tužiteljici je u mirnom postupku po toj osnovi već isplaćen iznos od 3.528,18 EUR te stoga razlika iznosi utuženih 139,05 EUR. Na dosuđeni iznos imovinske štete u vidu izgubljene zarade u visini od 139,05 EUR, tužiteljici bi pripadale zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa sukladno članku 1086. ZOO-a, no s obzirom na to da je ista zatražila isplatu zateznih kamata od 15. siječnja 2021., sud je zatezne kamate na navedeni iznos priznao od tog datuma. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
16. Punomoćnici stranaka dostavili su troškovnike.
16.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavka 2. ZPP-a, osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao na temelju članka 155. ZPP- a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023; dalje: Tarifa) te vrijednosti predmeta spora u iznosu od 12.004,07 EUR.
16.2. Sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a, u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, tužiteljica je uspjela sa 100%, dok je u pogledu visine uspjela s 21 %. Tuženik je stoga u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 0%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 79%. Tužiteljičin ukupan uspjeh u sporu iznosi 60%, dok tuženikov iznosi 40,00 %. Kada se od uspjeha tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzme uspjeh tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, dobije se postotak troška ovog postupka koji tuženik mora naknaditi tužiteljici, a to je 20 % ukupno priznatog troška.
16.3. Tužiteljica potražuje naknadu troškova ovog postupka u ukupnom iznosu od 3.716,56 EUR.
16.4. Sukladno Tarifi, sud smatra osnovanim zatraženi trošak tužiteljice na ime sastava tužbe 30.11.2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.t.1. Tarife), za sastav podneska 5.1.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1. Tarife), za pristup ročištu 30.01.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. Tarife), za sastav podneska 30.08.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1. Tarife), za pristup ročištu 05.06.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. Tarife), za sastav podneska 27.06.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1. Tarife), za sastav podneska 23.01.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1. Tarife), za pristup ročištu 26.03.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. Tarife) te za pristup ročištu 27.04.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. Tarife), sve uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 450,00 EUR. Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 23. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR iz razloga što je isti nastao njezinom krivnjom, odnosno postavljanjem nepreciznog tužbenog zahtjeva. Također, sud smatra osnovanim trošak tužiteljice koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 85,67 EUR, trošak medicinskog vještačenja u visini od 530,89 EUR te financijskog vještačenja u visini od 600,00 EUR.. Dakle, ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 3.466,56 EUR. Od navedenog iznosa, 20 % troška postupka koji tuženik mora naknaditi tužiteljici iznosi 693,31 EUR te je stoga sud naložio tuženiku isplatiti navedeni iznos tužiteljici, uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Posljedično tome, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka za iznos od 3.023,25 EUR,a odbijen je kao neosnovan i zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.
17. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Labin, 30. travnja 2026.
Sutkinja
Zdenka Raguž Zupičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1/ Tužiteljici putem pun.
2/ Tuženiku putem pun.
