REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1923/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja JD, državljanina Ruske Federacije, rođenog **.**.1993., smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Hebrangova 15/I, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216- 03/25-06/12183, URBROJ: 511-01-213-26-11 od 31. ožujka 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Sandri Dimitrijević, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.000,00 EUR (tisuću eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216-03/25-06/12183, URBROJ: 511-01- 213-26-11 od 31. ožujka 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, određeno je produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, s time da je produljenje ograničenje slobode kretanja određeno za razdoblje do tri mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je pobijano rješenje nezakonito i da ga osporava u cijelosti zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešne primijene materijalnog prava odnosno Zakona o općem upravnom postupku te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešno izvedenog zaključka temeljem istog, sve na njegovu štetu. Smatra da je pobijano rješenje protivno načelu zakonitosti, načelu utvrđivanja materijalne istine i načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Ističe da je pobijano rješenje nezakonito i iz razloga što ne sadrži valjano obrazloženje. U cijelosti osporava navode iz dopisa Sigurnosno- obavještajne agencije u kojima se navodi da je sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorista koji je povezan s drugim sljedbenicima radikalnog poimanja islamizma te da je simpatizer džihadističke ideologije. Dodaje da on jest islamske vjeroispovijesti, čija pravila u osnovi poštuje, ali ne na nikakav ekstremni niti radikalni način. Napominje da je ograničenje slobode kretanja dopušteno samo uz strogo individualiziranu procjenu, precizne i provjerene činjenice te uz dokazivanje nužnosti i razmjernosti mjere, što prilikom donošenja pobijanog rješenja nije učinjeno. Iznosi da je pobijano rješenje doneseno isključivo temeljem dopisa Sigurnosno- obavještajne agencije koji mu nisu uručeni te nije upoznat s nikakvim konkretnim okolnostima, činjenicama i dokazima na temelju kojih su navedena mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije donesena. Smatra da mu je ovakvim postupanjem ozbiljno narušeno pravo na informacije, pravo na ravnopravno sudjelovanje u postupku, pravo na obranu kao i pravo na djelotvoran pravni lijek. Nastavlja da mu se ograničava sloboda kretanja na temelju općenitih i nekonkretiziranih tvrdnji, odnosno na temelju procjena i indicija sadržanih u dopisima Sigurnosno-obavještajne agencije, a ne na temelju jasno utvrđenih konkretnih radnji. Navodi da mjera produljenja ograničenja slobode kretanja u trajanju do tri mjeseca predstavlja dodatno i kontinuirano zadiranje u njegova temeljna prava, zbog čega zahtijeva osobito strogu kontrolu zakonitosti, nužnosti i razmjernosti. Dodaje da je, kod odlučivanja o produljenje mjere, nadležno tijelo dužno utvrditi ne samo da su razlozi i dalje prisutni, već i da su oni aktualni, konkretni i individualizirani, te da se svrha mjere i dalje ne može postići blažim sredstvima. Iznosi da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tuženik svoj zaključak o potrebi produljenja mjere temelji isključivo na dopisu Sigurnosno-obavještajne agencije, Uprave za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost od 30. ožujka 2026., koji u bitnome ne sadrži nikakve nove činjenice, već ponavlja ranije općenite i nekonkretizirane tvrdnje o njemu. Citirajući mjerodavne članke zaključuje da produljenje mjere predstavlja iznimku, koja mora biti posebno obrazložena postojanjem konkretnih i aktualnih razloga koji opravdavaju njezino daljnje trajanje. Ističe kako ne postoji niti jedan od zakonskih razloga za donošenje pobijanog rješenja, kojim mu se ograničava sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, a osobito ističe kako takva mjera nije razmjerna svrsi ograničenja. Predlaže da se poništi rješenje tuženika te da mu se odobri besplatna pravna pomoć i da se pružateljici pravne pomoći isplate zatraženi troškovi.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je, uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tužitelja, ocijenjeno da su, iako je u odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđeno da se može izreći blaža mjera ograničenja, mjera smještaja u Prihvatni centar za strance kao i rok trajanja mjere nužni i razmjerni utvrđenom sigurnosnom riziku, s obzirom na dopise Sigurnosno-obavještajne agencije koja je sukladno svojim zakonskim ovlastima ocijenila da imenovani predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Dodaje da je individualnom procjenom, uzimajući u obzir osobne okolnosti imenovanog i sigurnosne podatke nadležnih tijela, utvrđeno kako u konkretnom slučaju nije moguće postići svrhu mjere primjenom blažih mjera ograničenja slobode kretanja. Iznosi da se ograničenje kretanja produžuje u trajanju do tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku. 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Shodno dopisu Sigurnosno-obavještajne agencije, utvrđeno je da je produljenje ograničenja kretanja na rok do tri mjeseca nužno kako bi se osigurala svrha mjere u postojećim okolnostima, te se drugim blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja slobode kretanja. Nastavlja da je prilikom procjene osobnih okolnosti tužitelja utvrđeno da nije pripadnik ranjive skupine te je kao punoljetna osoba upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ističe da je slijedom navedenoga razvidno da su sve pojedinačne okolnosti predmeta ispitane i obrazložene, činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je službeno postupanje zakonito i pravilno, a ograničenje slobode kretanja opravdano. Navodi da Direktiva 2013/33/EU u članku 8. stavku 2. točki (e) također dopušta zadržavanje kada to zahtijeva zaštita nacionalne sigurnosti ili javnog reda, ako blaže mjere nisu dostatne. Dodaje da Sigurnosno-obavještajna agencija djeluje na temelju Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, pri čemu je člankom 23. stavkom 1. propisano njezino djelovanje radi sprečavanja aktivnosti koje ugrožavaju ustavni poredak, sigurnost državnih tijela i građana, uključujući terorizam i druge oblike nasilja, djelovanje stranih obavještajnih službi i druge prijetnje nacionalnoj sigurnosti. Iznosi da je člankom 41. Zakona o sigurnosnim provjerama propisano da se kod sigurnosnih provjera za strance nadležnom tijelu dostavlja mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke. Napominje da je tužitelj već jednom 24. studenog 2025. saslušan na Upravnom sudu uz prisustvo ovlaštenog sudskog prevoditelja za ruski jezik kojom prilikom se izjasnio o svim okolnostima konkretnog slučaja kada mu je tijekom prethodnog postupka doneseno rješenje o ograničenju slobode kretanja. Nastavlja da je Upravni sud u Zagrebu presudom Us I-3359/2025-10 od 28. studenog 2025. odbio tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja. Naglašava kako su prilikom donošenja pobijanog rješenja u obzir uzeti i prethodni dopisi iz kojih proizlazi da razlozi koji su i prethodno opravdavali ograničenje slobode kretanja imenovanome i dalje traju te nisu prestali, niti su se pojavile nove okolnosti koje bi umanjile procijenjeni sigurnosni rizik, odnosno koje bi upućivale na njegovo smanjenje, te i dalje upućuju na postojanje konkretne i aktualne ozbiljne prijetnje nacionalnoj sigurnosti i javnom poretku Republike Hrvatske. Smatra da je tužba neosnovana te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika te u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije. Nadalje, održano je ročište na kojem je određeno saslušanje tužitelja, međutim, tužitelj je izjavio da uopće ne želi da ga se saslušava niti ne želi odgovarati na pitanje, već da želi da se završi ovaj postupak.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Ruske Federacije te tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li mu tuženik pravilno i zakonito produljio ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.

8. Člankom 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (stavak 2. točka 3). Također, propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance (stavak 5. točka 5.) te da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. toga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.). Konačno, propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. toga članka, najduže do tri mjeseca, a da se iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može produžiti za najduže tri mjeseca (stavak 9.), te da ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. toga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

9. Tuženik je osporavanim rješenjem produžio mjeru ograničenja slobode kretanja tužitelju na temelju članka 54. stavka 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer je Sigurnosno-obavještajna agencija, Uprava za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost dopisom KLASA: 216-01/25-01/54, URBROJ: 539-1603/1737-26-9 od 30. ožujka 2026. zatražila da se tužitelju produži ograničenje kretanja zbog razloga nacionalne sigurnosti jer je u okviru svoje nadležnosti došla do podataka da je predmetni sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorista koji je povezan s drugih sljedbenicima radikalnog poimanja islama i simpatizerima džihadističke ideologije, a osposobljen je za rukovanje vatrenih oružjem te borilačkim vještinama.

10. Prema mišljenju suda osporavano rješenje je zakonito i s obzirom na okolnosti slučaja, dostatno obrazloženo. Naime, javnopravno tijelo je jasno navelo iz kojih razloga, a to je iz razloga nacionalne sigurnosti, a što proizlazi iz dopisa Sigurnosno- obavještajna agencija, Uprava za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost KLASA: 216-01/25-01/54, URBROJ: 539-1603/1737-26-9 od 30. ožujka 2026. smatra potrebnim primijeniti članak 54. stavak 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, sud smatra da u konkretnom slučaju, nakon uvida u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije i podatke spisa postoji dostatna osnova za primjenu navedene zakonske odredbe u odnosu na tužitelja. Iako tužitelj negira da bi predstavljao prijetnju za nacionalnu sigurnost sud ocjenjuje da takvi navodi ne otklanjaju uvjerljivost informacija i podataka koji su sudu bili dostupni putem uvida u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije, a koji upućuju da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost zbog toga što je sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorista koji je povezan s drugih sljedbenicima radikalnog poimanja islama i simpatizerima džihadističke ideologije, a osposobljen je za rukovanje vatrenih oružjem te borilačkim vještinama. Dotični podatci predstavljaju klasificirane podatke, slijedom čega ih sud ne može izravno priopćiti tužitelju, s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz pristupa klasificiranim podatcima (članak 18. do 24. Zakona o tajnosti podataka /"Narodne novine" broj: 79/07. i 86/12./). Međutim, sud je na ročištu 29. travnja 2026. omogućio tužitelju očitovanje o svim relevantnim okolnostima, tj. onim koji su u jasnoj svezi s razlozima zbog kojih je doneseno osporavano rješenje i određeno ograničenje slobode kretanja, međutim tužitelj je izjavio da uopće ne želi da ga se saslušava niti ne želi odgovarati na pitanje, već da želi da se završi ovaj postupak. Stoga, sud smatra da je tužitelju, promatrano u cjelini i s obzirom na sve okolnosti ovog predmeta (potreba zaštite legitimnog cilja vezanog uz nacionalu sigurnost i javni poredak) u dostatnoj mjeri pružena mogućnost očitovanja o relevantnim činjenicama, odnosno iznošenja suprotnih argumenata i podataka.

11. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavak 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i produljio smještaj tužitelja u Prihvatnom centru, pri čemu se blaže mjere, s obzirom na razloge određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje istoga cilja. Također, i trajanje mjere je pravilno određeno imajući u vidu sve okolnosti slučaja odnosno da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

12. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odlučiti kao u točki I. izreke presude.

13. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema dovoljnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15. i 155/22.).

14. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Sandra Dimitrijević u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.000,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.). Naime, odvjetnici je priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 1.) te zatraženi trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 2.). Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

15. Prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe nije osnovan.

16. Sukladno članku 51. stavku 1. točki 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju odlučivanja o ograničenu slobode kretanja tražitelja sukladno članku 54. stavku 11. toga Zakona. Prema stavku 2. istoga članka Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi.

17. Člankom 42. Zakona o upravnim sporovima propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano (stavak 1.), a da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.).

18. Imajući u vidu da tužitelj nije osnovano osporio razloge zbog kojih mu je izrečena mjera ograničenja slobode kretanja te da je odbijen tužbeni zahtjev prema mišljenju ovog suda ne postoje specifične okolnosti konkretnog slučaja koje bi, za razliku od drugih istovrsnih predmeta međunarodne zaštite u kojima tužba ne odgađa izvršenje rješenja, opravdale dopuštanje odgodnog učinka.

19. Slijedom navedenoga na temelju članka 42. Zakona o upravnim sporovima riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Sandra Dimitrijević – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335

3. U spis