Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: P-110/2023-33

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovrekoviću, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužiteljice VŽ iz Uljanika 116, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar iz Garešnice, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. [adresa], OIB: 23057039320, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti i isplate nakon javne i glavne rasprave zaključene 15. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 30. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da su ništetna odredbe čl. 7. st. 4. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102659786 zaključenog 10. listopada 2005. između tužitelja i tuženika koja glasi: "VALUTNA KALUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknadu i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke na dan odobrenja Žiro-računa Banke" te se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 8. st. 2. navedenog ugovora koja glasi Ugovoren strane suglasne su da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke"

II Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., [adresa], OIB 23057039320, da tužitelju VŽ iz Uljanika, Uljanik 116, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike redovnih kamata isplati iznos od 371,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju na:

- iznos od 6,98 EUR od 2. veljače 2008. do isplate,

- iznos od 6,96 EUR od 2. ožujka 2008. do isplate,

- iznos od 6,94 EUR od 2. travnja 2008. do isplate,

- iznos od 6,92 EUR od 2. svibnja 2008. do isplate,

- iznos od 6,90 EUR od 2. lipnja 2008. do isplate,

- iznos od 6,87 EUR od 2. srpnja 2008. do isplate,

- iznos od 6,85 EUR od 2. kolovoza 2008. do isplate,

- iznos od 6,83 EUR od 2. rujna 2008. do isplate,

- iznos od 6,81 EUR od 2. listopada 2008. do isplate,

- iznos od 6,78 EUR od 2. studenog 2008. do isplate,

- iznos od 6,75 EUR od 2. prosinca 2008. do isplate,

- iznos od 6,73 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,

- iznos od 6,71 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,

- iznos od 6,69 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,

- iznos od 6,66 EUR od 2. travnja 2009. do isplate,

- iznos od 10,76 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,

- iznos od 10,72 EUR od 2. lipnja 2009. do isplate,

- iznos od 10,68 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,

- iznos od 10,64 EUR od 2. kolovoza 2009. do isplate,

- iznos od 10,60 EUR od 2. rujna 2009. do isplate,

- iznos od 10,56 EUR od 2. listopada 2009. do isplate,

- iznos od 10,51 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,

- iznos od 10,47 EUR od 2. prosinca 2009. do isplate,

- iznos od 10,43 EUR od 2. siječnja 2010. do isplate,

- iznos od 10,39 EUR od 2. veljače 2010. do isplate,

- iznos od 10,34 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,

- iznos od 10,30 EUR od 2. travnja 2010. do isplate,

- iznos od 10,26 EUR od 2. svibnja 2010. do isplate,

- iznos od 10,21 EUR od 2. lipnja 2010. do isplate,

- iznos od 10,16 EUR od 2. srpnja 2010. do isplate,

- iznos od 10,12 EUR od 2. kolovoza 2010. do isplate

- iznos od 10,07 EUR od 2. rujna 2010. do isplate,

- iznos od 10,03 EUR od 2. listopada 2010. do isplate,

- iznos od 7,32 EUR od 2. studenoga 2010. do isplate,

- iznos od 7,28 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- iznos od 7,25 EUR od 2. siječnja 2011. do isplate,

- iznos od 7,21 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,

- iznos od 7,17 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate,

- iznos od 7,14 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,

- iznos od 7,10 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,

- iznos od 4,01 EUR od 2. lipnja 2011. do isplate,

- iznos od 3,99 EUR od 2. srpnja 2011. do isplate,

- iznos od 3,96 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- iznos od 3,94 EUR od 2. rujna 2011. do isplate,

- iznos od 3,92 EUR od 2. listopada 2011. do isplate,

- iznos od 0,47 EUR od 2. studenoga 2011. do isplate,

- iznos od 0,46 EUR od 2. prosinca 2011. do isplate,

- iznos od 0,46 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,

- iznos od 0,46 EUR od 2. veljače 2012. do isplate,

- iznos od 0,45 EUR od 2. ožujka 2012. do isplate,

- iznos od 0,45 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,

- iznos od 0,44 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,

- iznos od 0,44 EUR od 2. lipnja 2012. do isplate,

- iznos od 0,44 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,

- iznos od 0,43 EUR od 2. kolovoza 2012. do isplate,

- iznos od 0,43 EUR od 2. rujna 2012. do isplate,

- iznos od 0,43 EUR od 2. listopada 2012. do isplate,

- iznos od 0,42 EUR od 2. studenoga 2012. do isplate,

- iznos od 0,42 EUR od 2. prosinca 2012. do isplate,

- iznos od 0,42 EUR od 2. siječnja 2013. do isplate,

- iznos od 0,41 EUR od 2. veljače 2013. do isplate,

- iznos od 0,41 EUR od 2. ožujka 2013. do isplate,

- iznos od 0,41 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,

- iznos od 0,40 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,

- iznos od 0,40 EUR od 2. lipnja 2013. do isplate,

- iznos od 0,40 EUR od 2. srpnja 2013. do isplate,

- iznos od 0,39 EUR od 2. kolovoza 2013. do isplate,

- iznos od 0,39 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,

- iznos od 0,39 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,

- iznos od 0,38 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,

- iznos od 0,38 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,

- iznos od 0,37 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 01. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., [adresa], OIB 23057039320, da tužitelju VŽ iz Uljanika 116, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime tečajne razlike isplati iznos od 2.600,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju na:

- iznos od 3,61 EUR od 2. studenog 2008. do isplate,

- iznos od 5,10 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,

- iznos od 5,70 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,

- iznos od 6,31 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,

- iznos od 4,49 EUR od 2. travnja 2009. do isplate,

- iznos od 4,45 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,

- iznos od 2,42 EUR od 2. lipnja 2009. do isplate,

- iznos od 0,05 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,

- iznos od 1,02 EUR od 2. kolovoza 2009. do isplate,

- iznos od 2,74 EUR od 2. rujna 2009. do isplate,

- iznos od 1,07 EUR od 2. listopada 2009. do isplate,

- iznos od 0,91 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,

- iznos od 2,90 EUR od 2. prosinca 2009. do isplate,

- iznos od 4,49 EUR od 2. siječnja 2010. do isplate,

- iznos od 6,58 EUR od 2. veljače 2010. do isplate,

- iznos od 6,08 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,

- iznos od 9,67 EUR od 2. travnja 2010. do isplate,

- iznos od 8,89 EUR od 2. svibnja 2010. do isplate,

- iznos od 9,75 EUR od 2. lipnja 2010. do isplate,

- iznos od 19,31 EUR od 2. srpnja 2010. do isplate,

- iznos od 17,19 EUR od 2. kolovoza 2010. do isplate

- iznos od 24,97 EUR od 2. rujna 2010. do isplate,

- iznos od 21,11 EUR od 2. listopada 2010. do isplate,

- iznos od 17,58 EUR od 2. studenoga 2010. do isplate,

- iznos od 27,41 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- iznos od 32,43 EUR od 2. siječnja 2011. do isplate,

- iznos od 28,67 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,

- iznos od 29,83 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate,

- iznos od 26,69 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,

- iznos od 27,04 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,

- iznos od 36,52 EUR od 2. lipnja 2011. do isplate,

- iznos od 38,15 EUR od 2. srpnja 2011. do isplate,

- iznos od 49,35 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- iznos od 47,76 EUR od 2. rujna 2011. do isplate,

- iznos od 38,97 EUR od 2. listopada 2011. do isplate,

- iznos od 38,19 EUR od 2. studenoga 2011. do isplate,

- iznos od 37,58 EUR od 2. prosinca 2011. do isplate,

- iznos od 39,82 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,

- iznos od 42,33 EUR od 2. veljače 2012. do isplate,

- iznos od 42,39 EUR od 2. ožujka 2012. do isplate,

- iznos od 40,82 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,

- iznos od 41,34 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,

- iznos od 42,30 EUR od 2. lipnja 2012. do isplate,

- iznos od 41,38 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,

- iznos od 41,45 EUR od 2. kolovoza 2012. do isplate,

- iznos od 40,57 EUR od 2. rujna 2012. do isplate,

- iznos od 38,83 EUR od 2. listopada 2012. do isplate,

- iznos od 40,83 EUR od 2. studenoga 2012. do isplate,

- iznos od 41,41 EUR od 2. prosinca 2012. do isplate,

- iznos od 41,45 EUR od 2. siječnja 2013. do isplate,

- iznos od 38,55 EUR od 2. veljače 2013. do isplate,

- iznos od 40,42 EUR od 2. ožujka 2013. do isplate,

- iznos od 40,92 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,

- iznos od 39,80 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,

- iznos od 36,65 EUR od 2. lipnja 2013. do isplate,

- iznos od 35,41 EUR od 2. srpnja 2013. do isplate,

- iznos od 36,70 EUR od 2. kolovoza 2013. do isplate,

- iznos od 38,02 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,

- iznos od 40,46 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,

- iznos od 39,29 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,

- iznos od 39,92 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,

- iznos od 40,36 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate,

- iznos od 39,96 EUR od 2. veljače 2014. do isplate,

- iznos od 40,68 EUR od 2. ožujka 2014. do isplate,

- iznos od 40,17 EUR od 2. travnja 2014. do isplate,

- iznos od 39,26 EUR od 2. svibnja 2014. do isplate,

- iznos od 38,80 EUR od 2. lipnja 2014. do isplate,

- iznos od 39,19 EUR od 2. srpnja 2014. do isplate,

- iznos od 40,29 EUR od 2. kolovoz 2014. do isplate,

- iznos od 41,68 EUR od 2. rujna 2014. do isplate

- iznos od 41,92 EUR od 2. listopada 2014. do isplate,

- iznos od 42,40 EUR od 2. studeni 2014. do isplate,

- iznos od 43,22 EUR od 2. prosinca 2014. do isplate,

- iznos od 42,74 EUR od 2. siječnja 2015. do isplate,

- iznos od 59,98 EUR od 2. veljače 2015. do isplate,

- iznos od 57,72 EUR od 2. ožujka 2015. do isplate,

- iznos od 59,34 EUR od 2. travnja 2015. do isplate,

- iznos od 58,02 EUR od 2. svibnja 2015. do isplate,

- iznos od 59,67 EUR od 2. lipnja 2015. do isplate,

- iznos od 58,48 EUR od 2. srpnja 2015. do isplate,

- iznos od 56,89 EUR od 2. kolovoza 2015. do isplate,

- iznos od 53,76 EUR od 2. rujna 2015. do isplate,

IV Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., [adresa], OIB 23057039320, da tužitelju VŽ iz Uljanika 116, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike glavnice isplati iznos od 844,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. listopada 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% -tna poena, do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 01. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prebijanja tuženika koji glasi: " Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 212,72 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-EUR 0,12 od 02.11.2005. pa do isplate,

- EUR 0,48 od 02.12.2005. pa do isplate,

- EUR 0,37 od 02.01.2006. pa do isplate,

- EUR 1,34 od 02.02.2006. pa do isplate,

- EUR 2,99 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 3,82 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 3,50 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 3,20 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 3,80 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 3,99 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 2,93 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 3,28 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 3,22 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 3,71 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 5,10 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 6,04 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 5,61 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 5,86 od 02.04.2007. pa do isplate,

– EUR 8,24 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 8,82 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 9,59 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 9,59 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 8,53 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 10,10 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 10,14 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 9,04 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 9,16 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 7,02 od 2.02.2008. pa do isplate,

- EUR 5,40 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 3,81 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 7,55 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 8,59 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 7,45 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 9,72 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 9,21 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 6,97 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 4,44 od 02.12.2008. pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. ." VI Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužitelju VŽ iz Uljanika 116, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.846,70 eura eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 30. travnja 2025. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, sve to roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio 07. lipnja 2019. godine tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom sklopio 10. listopada 2005. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102659786, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 27.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. zaključen je sa ugovornom valutom uz koju je vezana glavnica kredita, švicarski franak, a da tuženik nije prije i tijekom zaključenja ugovoru tužitelja informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za zaključenje ugovora o kreditu u CHF. Predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena je kamatna stopa u visini od 4,5 % godišnje, promjenjiva, a čl. 8. st. 2. Ugovora je ugovorena da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i načina obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke tuženika. Za vrijem trajanja Ugovora tuženik je jednostranim odlukama u više navrata promijenio redovnu kamatnu stopu, a da pritom nije o tome s tužiteljem pojedinačno pregovarao. Napominje da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćno presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04.07.2013. godine donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. god. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt -249/14-02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS-a donijeta 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.). Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih ovdje tuženik Erste& Steiermärkische bank u razdoblju od 01. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a. Na sporni pravni posao se primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača (2003, dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Konkretno, tužitelj se poziva na odredbe čl. 81. do 87. ZZP-a koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Odredbom članka 83. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da se prilikom ocjene je li neka odredba poštena ili nije uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe. Navod i da je tužitelj sačinila izračun razlike više plaćenog iznosa tuženiku s temelja nastalih tečajnih razlika i zahtjeva isplatu navedene razlike. Tužitelj je s tuženikom 15. veljače 2016. zaključio i Aneks broj 1 Ugovora o kreditu, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim je ugovoreno da je otplata obveza po predmetnom kreditu umjesto uz valutu CHF vezana uz valutu RUR. Međutim sklapanjem Aneksa i provođenjem konverzije tuženik nije vratio tužitelju niti na drugi način uzeo u obzir razliku više plaćenog iznosa s osnova redovnih kamata i tečajnih razlika. Također, prilikom izračuna konverzije nastala je i razlika u iznosu glavnice na dan konverzije na način da tuženik od tužitelja stekao bez osnove i razliku glavnice. Tužitelj predlaže da se utvrdi ništavost odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika i u dijelu u kojemu je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te naloži isplata pretplaćenog iznosa s osnove tečajnih razlika i razlika s osnove promjenjive kamatne stope, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana uplate svakog pojedinog iznosa. Potražuje trošak.

2. U odgovoru na tužbu od 18. srpnja 2019. tuženik prije upuštanja u raspravljanje ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Navodi da osporava u cijelosti osnovanost, a podredno i visinu tužbenog zahtjeva nakon što tužitelj isti postavi određeno. U pogledu konverzije kredita smatra da su tim Aneksom parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu. Tvrdi da su sukladno odredbi čl. 19. toč. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o konverziji prilikom konverzije kredita uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni do tada radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u eur i u valutnu klauzulu u eur po tečaju primjenjivom na datum uplate, a sukladno odredbi čl. 19. c. st. 1. toč. 3. istog Zakona pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita i tijek kamatnih stopa kako za CHF kredit, tako i za EUR kredit. Ukratko postupak konverzije proveden je na način da je utvrđen iznos glavnice, definirana je kamatna stopa te kreiran novi otplatni plan za novi eurski kredit. Iznosi koji su uplaćivani u korist partije kredita preračunati su u eure po tečaju na dan uplate. U odgovoru se poziva na različita stajališta sudova u drugim državama, poziva se i na presudu Županijskih sudova RH. Smatra tuženik da je prvenstveno postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio informiran i obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli, a uz to je tužitelj i profitirao ugovaranjem oročenog depozita. Tuženik opširno u odgovoru daje teoretska stajališta u pogledu valutne klauzule i promjena kamatnih stopa, osporava da bi za tužitelja nastala bilo kakova šteta te čak stavlja i prigovor prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 1.602,72 kuna kada je bio tečaj CHF niži od početnog tečaja, ali i s osnove razlike potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati koja iznosi 272,45 CHF sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Potražuje trošak.

3. Tužitelj je podneskom od 7. ožujka 2025. specificirao tužbeni zahtjev, odnosno isti uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, pa u kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva potražuje na ime razlike redovnih kamata isplatu iznosa od 371,27 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, isplatu s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a i promjenjive kamatne stope kroz razdoblja otplate kredita ukupan iznos od 2.600,57 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom te isplatu iznosa od 844,27 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime uvećanja glavnice kredita provedbom konverzije.

4. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Aneks broj 1, otplatna tablica, obavijesti, otplatni plan, obavijest o usklađenju, izračun konverzije, pregled prometa /list 6-60/, obrazac za prihvat izračuna, reklamni letci, izvadak iz odluke o visini kamatnih stopa i naknada, izvješće o izloženosti i valutnom riziku, metodologija, pojašnjenje činjenica o kreditima, sudska praksa /24 - 145/, dalje se čita priložena sudska praksa u spisu, pisani iskaz, odluku Hrvatske narodne banke, prijedlog Zakona o izmjeni, konačni prijedlog zakona /list 413 -444/, saslušana je tužiteljica VŽ /506-508/ te je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku mr. sc. SANJA RADOŠ iz Bjelovara, dipl. oec. stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije, ovlašteni računovodstveni forenzičar nalaz/330-354/, dopuna nalaza /485-486 i 510-516/ te iskaz /508/.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13,, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP) sud je utvrdio da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a i ugovorene promjenjive kamatne stope, te utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607- 5102659786 zaključenog 10. listopada 2005., sklopljenog između tužitelja i tuženika koje se odnose na valutnu klauzulu i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu te Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102659786 zaključen u [adresa] 15.02.2016.

7. Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, jer je tuženik istaknuo prigovor zastare, činjenicu da je kredit konvertiran , prigovor da tužitelj nije potrošač i prigovor prijeboja. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. oznake P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presuda Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015., kao i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH Rev-2221/18-11 od 03. rujna 2019., te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe i da li tužitelj ima pravo na obeštećenje obzirom da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora odnosno izvršena je konverzija tog kredita u valutu EUR, da li je osnovan prigovor zastare i prigovor prijeboja s osnova tzv. negativnih razlika.

8. Iz Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5102659786 zaključenog 10. listopada 2005. (list 6-9 spisa) proizlazi da su isti sklopili ovdje tužitelj i tuženik te je istim kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 27.000,00 CHF, da je ugovoren Stambeni kredit građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Stambeni kredit za kupnju nekretnine, da je rok otplate kredita 15 godina, odnosno da se kredit otplaćuje u 180 mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti 206,55 CHF, obračunatih po srednjem tečaju banke tuženika, na dan plaćanja, zatim da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 4,500% godišnje. Člankom 8. navedenog Ugovora propisano je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke kreditora.

9. Iz Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102659786 od 15. veljače 2016.

/10-11/ proizlazi da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita se utvrđuje da će se temeljem ovog Aneksa promijeniti broj partije kredita te će ista glasiti 5114148438, otplata obveza po kreditu iz osnovnog ugovora u CHF je umjesto uz valutu CHF vezana uz valutu EUR te se korisnik kredita obvezuje obveze iz osnovnog ugovora u CHF podmirivati prema srednjem tečaju HNB za EUR na dan podmirenja, primjenjuju se kamatna stopa koju banka primjenjuje na kredite s valutnom klauzulom vezanom uz valutu EUR, da s osnova obveze iz osnovnog ugovora u CHF nedospjela glavnica kredita iznosi 11.416,53 CHF, da na dan naveden u zaglavlju Aneksa višak uplaćenog iznosa iznosi 3.328,00 kuna EUR, koji višak će se koristiti 50 % iznosa budućih anuiteta /obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za EUR na dan podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznos pretplate ne iskoristi u cijelosti, da od dana stupanja od na snagu Aneksa visina promjenjive kamatne stope iznosi zbroj šestomjesečnog EU RIBOR-a i 5,112 postotna boda godišnje zaokruženo na tri decimale, da obveza na dan potpisa Aneksa iznosi ukupno 7.944,02 EUR, da se utvrđuje iznos anuiteta koji je korisnik kredita obvezan otplaćivati za vrijeme važenja Aneksa u iznosu od 145,94 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za EUR na dan podmirenja, da je banka korisniku kredita i ostalim potpisnicima uručila novi otplatni plan, da svi instrumenti osiguranja sklopljeni odnosno izdani temeljem i u svezi s osnovnim ugovorom ostaju na snazi u cijelosti, da korisnik kredita i drugi potpisnici izričito prihvaćaju opće uvjete poslovanja banke tuženika.

10. Iz obrasca za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, /74/ u bitnom proizlazi da tužiteljica VŽ prihvaća izračun konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

11. Sadržaj ostalih isprava u spisu među strankama nije bio sporan te se posebno ne izlaže.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. SANJA RADOŠ iz Bjelovara, dipl. oec. stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije, ovlašteni računovodstveni forenzičar, proizlazi da tijekom otplate kredita koji je sklopljen s tuženikom tužiteljica je platila ukupno 2.797,02 kuna (371,27€ ) više zbog promjene kamatne stope , da je tijekom otplate kredita koji je sklopljen s tuženikom tužiteljica platila ukupno -1. 296,33 kuna (-172,05 € ) manje zbog promjene kamatne stope , da je tijekom otplate kredita koji je sklopljen s tuženikom tužiteljica platila ukupno 19.593,83 kuna (2.600,57€ ) više zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kune , da je tijekom otplate kredita koji sklopljen s tuženikom tužiteljica platila ukupno -1.602,73 kuna ( -212,73 €) manje zbog promjene tečaja CHF i da je prilikom konverzije kredita iz CHF u eure tuženik je početno odobreni iznos kredita u CHF konvertirao u eure i cjelokupnu otplatu kredita u CHF transformirao u otplatu prema uvjetima koji su u to vrijeme bili za kredite u eurima, a navedena razlika je izračunata u iznosu od 6.360,42 kuna.

13. Iz iskaza vještaka proizlazi da prilikom izračuna konverzije nisu u obzir uzete zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose obzirom da u konverziji nisu računati preplaćeni iznosi na početno ugovorene uvjete nego je napravljena simulacija odnosno usporedni prikaz kredita prema uvjetima koji su vrijedili za kredite u eurima i da vještak može napraviti takav izračun, da je konverzija provedena po zakonu te su sve uplate tužiteljice iskorištene za namirenje kredita koji je usporedno prikazan u eurima. Iz nalaza i mišljenja na strani 15/ gdje je napravila raspored uplata na opomene zatezne kamate, glavnicu i redovne kamate, vidljivo je da je iznos uplata od 134.876,83 jednak iznosu uplata priznatih u izračunu konverzije na stranici 7/ što ne znači da su konverzijom priznate preplate tužitelja izračunate u nalazu.

14. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da iz pretplate po kreditu nisu podmirene zatezne kamate u iznosu 1.702,67eura/ 12.828,88 HRK .

15. Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, te jasno i nedvosmisleno , u skladu sa pravilima struke. Obzirom da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva prihvaćen je nalaz i mišljenje vještaka i dopuna izračuna vještaka i ondje utvrđene iznose preplata po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, sve imajući u vidu da je sud stajališta kako učinak konverzije počinje danom 30.09.2015. i tada priznatom preplatom – onom koja je naznačena u Dodatku Ugovora o kreditu. Naime, sud je stajališta kako učinak konverzije počinje danom 30.09.2015. i tada priznatom preplatom – onom koja je naznačena u Dodatku Ugovora o kreditu od 5.01.2016., jer je to važeći akt između tužitelja i tuženika i istu treba uzeti kao relevantnu u ovom postupku jer je dan provedbe obračuna konverzije 30.09.2015.

18. Tužiteljica VŽ saslušana kao stranka na ročištu od 11. veljače 2025. iskazivala je:

"Tijekom 2005. godine saznala sam da se prodaje jedan stan u [adresa] te sam ga ja odlučila kupiti u namjeri da ću se preseliti u taj stan. Budući nisam imala dovoljno novca a trebalo mi je za kupnju toga stana još oko 15.000,00 eur, otišla sam u poslovnicu Erste banke Garešnica i tražila sam kredit u tome iznosu u kunama ili u eurima. U banci su mi rekli da nude kredit u CHF i da se puno ljudi odlučuje za taj kredit da je kod tih kredita promjenjiva kamatna stopa ali da to ništa ne mijenja da ta kamatna stopa ne raste drastično. Ja sam se s obzirom na to odlučila podići kredit u CHF i kada mi je taj kredit odobren novac po istome a to je bilo 27.000,00 CHF direktno je isplaćen na račun prodavatelja toga stana gosp. V. U vrijeme kada su mi u banci ponudili taj kredit u CHF kamata kod toga kredita je bila povoljnija u odnosu na kredite u eurima. Ugovor o tome kreditu sastavljan je u banci i mislim da ga je pisala službenica banke gospođa N. Ja nisam sudjelovala pri pisanju toga ugovora niti pri ugovaranju pojedinih odredbi istoga, sve je to napisala i pripremila gosp. N a ja sam taj ugovor potpisala. Stan koji je isplaćen novcem dobivenim od kredita koristi se za stanovanje no ja se u njega nisam preselila. Nakon što mi je kredit isplaćen ja sam ga otplaćivala no rata na ime otplate kredita počela je naglo rasti i svaki mjesec je bila sve veća te sam ja otišla u banku i pitala što se događa a oni mi nisu znali reći no na kraju mi je u banci rečeno da je do porasta rate došlo zbog promjena tečaja i da je tečaj takav kakav je. Nakon toga ja sam iz banke dobila obavijest da je moguća konverzija toga kredita pa sam otišla u poslovnicu tuženika u [adresa] gdje su mi rekli da ako potpišem tu konverziju da će kredit biti u eurima i ja sam bila primorana tu konverziju potpisati jer sam došla u situaciju da više nisam mogla otplaćivati kredit s obzirom na porat rate i moja primanja. Predmetni stan nikada nije korišten u poslovne svrhe već se isključivo koriti za stanovanje. Ja nisam vlasnica i nikada nisam bila vlasnica trgovačkog društva. Po zanimanju sam daktilograf i to radim cijeli život. Na pitanje punomoćnika tužitelja odgovara kako je kod ugovaranja kredita iako sam ja tražila kredi u eurima ili kunama u banci su mi rekli da je za kredite u CHF povoljnija kamatna stopa i da jako puno ljudi uzima te kredite pa sam se ja odlučila za taj kredit, što je i logično jer ako ti netko nudi nešto povoljnije da ćeš to i uzeti. Pri ugovaranju kredita nije bilo nikakvih informacija o CHF kao valuti već je samo rečeno da je to stabilna valuta. Meni kod ugovaranja kredita nije rečeno da HNB štiti tečaj kune u odnosu na euro a da ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF i da sam to znala vjerojatno ne bih pristala na takav kredit. Ja nisam shvatila da mogu pregovarati o odredbama ugovora o kreditu koji sam potpisala. Ja kada sam potpisivala aneks predmetnog ugovora odn. konverziju ja nisam razumjela odredbe toga aneksa, jedino mi je rečeno da će se nakon potpisivanja istoga smanjiti iznos rate a to mi je bilo u tome trenutku najpotrebnije. Na pitanje punomoćnika tuženika odgovara da sam ja namjeravala novcem od predmetnog kredita kupiti stan za svoje stanovanje no nikada nisam stanovala u tome stanu već u njemu stanuje moja rođakinja. Ja sam pri ugovaranju kredita razumjela da se tečaj HF može mijenjati no nisam znala da se može u tolikoj mjeri mijenjati kao što se to dogodilo. Ja sam pri potpisivanju predmetnog ugovora bila kod javnog bilježnika no on mi nije čitao odredbe toga ugovora. Ja se ne sjećam da sam u banci dobila nekakve letke pri ugovaranju i potpisivanju predmetnog kredita. Ja sam u banku prije nego što sam dobila kredit išla jedno 3 puta. Ja nisam podizala nikakve druge kredite osim ovoga. Ja sam ugovor o kreditu prije potpisivanja pročitala no ja nisam ekonomist i ja neke odredbe toga ugovora niti ne razumijem. Ja stan ne iznajmljujem uz plaćanje naknade jer u njemu stanuje moja bliska rođakinja i u njemu stanjuje isključivo zbog posla i nema si na drugi način osigurati stanovanje. Ovaj predmetni stan je garsonjera i 4. kat pa suprug i ja ne možemo stanovati u tome stanu i sada razmišljam da bi ga prodala."

19. Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer je isti životan, logičan, uvjerljiv i u skladu s materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.

20. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije I-VII-tuženika kao neosnovane.

21. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

22. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u odnosu na tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako , te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

23. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

24. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

25. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost valutne klauzule sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do rasta valute ništetne.

26. Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika tuženik propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u svezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, te je ista odredba o valutnoj klauzuli korištena protivno svrsi zbog koje je zakonom valutna klauzula predviđena, pa je samim time izazvala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o valutnoj klauzuli predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

27. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

28. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

29. Navedene odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli koje čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni rizici ugovaranja takve valutne klauzule, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate i valutne klauzule ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5102659786 zaključenog 10. listopada 2005. u dijelu u kojemu je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sve kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

30. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit po osnovi povećanja valute i povećanja promjenjive kamatne stope. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa valute kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

31. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, a sve navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja, odnosno dopune vještačenja vještaka NŽ, dipl. oec. 32. Sud ovdje ukazuje i na presudu Europskog suda u predmetu broj: C- 452/18 (Iberacija Banco SA od 09.07.2020.) a u kojoj se ističe kako članak 6. Stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti tako da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i tog potrošača kojim se potonji odriče učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača što je na nacionalnom sudu da provjeri – dakle činjenica da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu – konverzija ne znači da su se istim potrošači odrekli sudske zaštite ili prava kojih imaju po prvotno sklopljenom ugovoru o kreditu u CHF.

33. Tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, predmetnim Ugovorom o kreditu, povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje : ZZP). Pregovori stranaka, prije sklapanja Ugovora, sveli su se samo na podatak o visini rate kredita i trajanju otplate kredita. Tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tečaj valute, odnosno mijenjanje istog u kojoj je kredit odobren – švicarski franak-CHF, tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja joj je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO -a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). Tako tuženik treba vrati tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.

34. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13.06.2014. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 7. lipnja 2019. godine pa nije protekao rok zastare od pet godina.

35. Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st. 1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule od 2.600,57 eura, preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope od 371,27 eura, kao i iznos za koji provedbom konverzije kredita uvećana obveza tužitelja po kreditu u iznosu od 844,27 eura.

36. Zbog navedenoga sud je udovoljio tužbenom zahtjevu i presudio je kao u toč. II., III. i III. izreke ove presude.

37. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su ugovorne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607- 5102659786 zaključenog 10. listopada 2005. koje govore o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zaključenog između stranaka na način na koje su koncipirane u istom suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, te su ništetne u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva slijedom čega u smislu članka 323. stavak 1. istog zakona je tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

38. Presudom suda EU C118/17 (slučaj Š) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

39. Konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora između tužitelja i tuženika je izvršena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, međutim isto ne znači da je tužitelj potpuno obeštećen, jer naime, ta konverzija nije od značaja za ovdje postavljeni predmetni tužbeni zahtjev jer niti odredbama navedenog zakona, a niti Aneksom Ugovora koji su potpisali tužitelj i tuženik izrijekom nije naveden način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je u istima regulirano kako bi se trebala riješiti tada eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF. Kako je i vidljivo iz samog Dodatka ugovora o kreditu istim nije ugovarano ništa vezano uz eventualni povrat preplaćenih novčanih iznosa na temelju ništetne valutne klauzule vezane uz CHF i promjenjive kamatne stope. Nadalje, sud je stajališta da sukladno nalazu i mišljenju vještaka NŽ, dipl. oec., tužitelj ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora.

40. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli tužitelj je preplatio iznos s osnova valutne klauzule od 2.600,57 eura te s osnova promjenjive kamatne stope od 371,27 eura, a što nije otklonjeno predmetnim Aneksom, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Dakle, sklapanjem Aneksa nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule. Čak naprotiv, provedbom konverzije kredita uvećana je obveza tužitelja po kreditu za iznos od 844,27 eura

41. Ovakav stav zauzela je i novija praksa županijskih sudova u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2011/2019-2 od 04. siječnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1338/2020-4 od 27. siječnja 2021., Županijskog suda u Rijeci broj:Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021., Županijskog suda u Splitu broj:Gž - 400/2021-2 od 24. ožujka 2021., te Županijskog suda u Velikoj Gorici broj:Gž - 906/2021 od 13.09.2021.).

42. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor kako tužitelj nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača. Takav prigovor tuženika nije osnovan obzirom da se sukladno čl. 4. Zakona o zaštiti potrošača potrošačem smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je tijekom postupka utvrđeno da je namjena predmetnog Ugovora o kreditu, naznačena u samom kreditu – Stambeni kredit za kupnju nekretnine, bila kupnje stana, koji nikada nije korišten u poslovne svrhe niti za iznajmljivanje, u kojem trenutno, bez plaćanja stanarine živi bliska rođakinja tužiteljice, koja u vrijeme ugovaranja i tijekom otplate kredita, nije bio vlasnik obrta, niti trgovačkog društva.

43. Također, nije osnovan prigovor prijeboja tražbine tuženika prema tužitelju, za razdoblje kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorne kamatna stopa od 4,50 % u iznosu od CHF 315,57 odnosno 1.296,34 kune/ 172,05 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao niti istaknuti prigovor radi prijeboja tražbine tuženika, koji je sud smatrao procesnim prigovorom radi prebijanja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od valutnoj klauzuli u iznosu od 212,72 eura zajedno sa zateznim kamatama, za period kada je bio tečaj CHF niži od početnog tečaja, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama , Naime, tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost navedenih odredbi već je upravo suprotno tužena kao kreditor povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Prema mišljenju suda iz odredbe članka 81. stavak 1. ZZP -a ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno o promjenjivoj kamatnoj stopi ostvarivao pravo na povrat u smislu članka 323. stavak 1. ZOO -a, jer se odredba članka 81. stavak 1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Ukoliko bi tuženik eventualno samoinicijativno snizio tečaj, znači da je dao potrošaču popust u određenom anuitetu, te takvo što nije bilo nepošteno, niti je u tužbi prigovarano na knjiženja anuiteta s popustom. Sud smatra da je potrebno je da tuženik ima neku postojeću tražbinu prema tužitelju. Ovdje to nije slučaj jer u naravi ne postoji nikakva tuženikova tražbina prema tužitelju, a naročito ne neka koja bi bila kompenzibilna. Stoga je niti sam sud ne može utvrditi. Ako je u određenom periodu otplate kredita banka primijenila niži tečaj(u odnosu na početni), ne postoji odgovornost potrošača tj. tužitelja. Tu nema protupravnosti na strani potrošača, niti nepoštenog stjecanja. Pravomoćno presuđenje iz kolektivnih presuda da je ništetna jednostrana promjenjivost kamatne stope i ugovaranje CHF valute, djeluje jednosmjerno u cilju zaštite potrošača od nepoštenog postupanja banaka (čl. 502 c Zakona o parničnom postupku), a ne u cilju zaštite banke, zbog čega je valjalo odbiti kao neosnovan izjavljeni prigovor radi prebijanja tužitelja u odnosu na isplatu razlike između anuiteta obračunatih po početnom tečaju CHF spram kune u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i plaćenih anuiteta obračunatih po nižem tečaju u odnosu na taj početni tečaj .

44. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a. Pri izračunu parničnog troška sud smatra da pri izračunu nagrade odvjetniku treba primijeniti odredbu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o odvjetničkom trošku, a ne odredbu koja je bila na snazi u vrijeme kada su odvjetničke radnje poduzete, pa tužitelj koji u ovoj parnici uspio u cijelosti, osnovano od tuženika potražuje trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 (pročišćeni tekst), 125/11, 112/12 i 157/13, dalje ZSP) odnosi na trošak sastava tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr.7. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 5. listopada 2021.. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 20. srpnja 2021. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 7. ožujka 2024. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu 7. studenog 2019. (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 6. listopada 2021 u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 23. ožujka 2023. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 9. studenog 2023. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 11. veljače 2025. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 15. listopada 2025. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), što iznosi 900 bodova x 2,00 EUR/bod, odnosno 1.800,00 eura, trošak PDV 25% u vrijednosti od 450,00 eura, dakle 2.250,00 eura, trošak knjigovodstvo-financijskog vještačenja u iznosu od 507,24 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 89,46 eura, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 2.846,70 eura. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 29. travnja 2026. godine pa do plateža.

45. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima, 30. travnja 2026.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte