REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-10/2026-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽP, [adresa], 26000, Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj] (sada 66 W Flagler St #900, Miami, FL 33130, SAD), koju zastupa punomoćnica Ana Pavičić, odvjetnica iz Rijeke, protiv I. tuženika IMPERIAL PROPERTIES d.o.o., Poreč - Parenzo, Naselje Mate Balote 1, OIB: 73922418449, zastupanog po direktoru MP, II. tuženika MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III. tuženika EP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, izvan ročišta, dana 30. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Pazinu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 20. siječnja 2026. podnijela tužbu s prijedlogom za određivanje privremenih mjera protiv I. tuženika Imperial Properties d.o.o., II. tuženika MP i III. tuženika EP. U tužbi je predmet označen kao spor radi utvrđenja prava vlasništva društva i/ili nekretnina i isplate, pri čemu je prvotno naznačena vrijednost predmeta spora od 3.300.000,00 EUR, odnosno podredno ulaganje od 614.463,35 EUR.

2. U tužbi je, u bitnome, navedeno da je I. tuženik trgovačko društvo upisano u sudski registar ovog suda, da je II. tuženik MP odlukom od 28. kolovoza 2024. imenovan direktorom, a rješenjem od 29. svibnja 2025. upisan kao jedini član društva, dok je III. tuženik EP bio član i direktor društva te da je iz društva izašao 29. svibnja 2025. Tužiteljica je navela da je od 2019. godine imala specijalne i trgovačke punomoći povezane s poslovanjem I. tuženika, uključujući punomoć za raspolaganje poslovnim udjelima i za poduzimanje pravnih radnji u ime društva.

3. Nadalje je navela da je I. tuženik 2019. kupio nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 2310 m2, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je kasnije cijepana na k. č. br. [katastarska čestica], sada upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su na tim česticama izgrađene tri urbane vile s bazenima. Tužiteljica tvrdi da je svrha osnivanja društva bila izgradnja i prodaja tih vila, da su vile oglašavane za prodaju, te da je ona stvarni investitor i stvarni vlasnik poslovanja koje je nastalo iz društva i navedenih nekretnina.

4. Tužiteljica je tvrdila da je u društvo i projekt izgradnje, neposredno i preko članova obitelji, unijela 614.463,35 EUR, a da je nakon promjene člana i direktora društva saznala da je MP upisan kao jedini član društva, premda, prema navodima tužiteljice, u društvo i izgradnju nekretnina nije uložio vlastita sredstva. Tvrdila je da su joj uskraćeni uvid i pristup dokumentaciji I. tuženika, pa je tužbom zatražila zaštitu svojih prava.

5. Prvotnom tužbom tužiteljica je, kao primarni zahtjev, tražila da se utvrdi da je stvarni vlasnik i jedini član društva Imperial Properties d.o.o. i vlasnik poslovnih udjela tog društva, uz nalog ovom sudu da je po pravomoćnosti presude upiše kao jedinog člana, direktora i vlasnika poslovnih udjela uz brisanje MP. Podredno je tražila utvrđenje vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a daljnje podredno solidarnu isplatu iznosa od 3.300.000,00 EUR. Uz tužbu je bio postavljen i prijedlog za osiguranje privremenim mjerama zabrane otuđenja i opterećenja navedenih nekretnina te blokade računa protivnika osiguranja.

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-10/2026-4 od 10. veljače 2026. tužiteljici je, na temelju članka 109. stavka 1. u vezi s člancima 281., 186. i 106. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu: ZPP) vraćena tužba od 20. siječnja 2026. i naloženo joj je da u roku od osam dana dostavi ispravljenu i dopunjenu tužbu tako da naznači određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, osobito da jasno opiše poslovni udio odnosno poslovne udjele u društvu Imperial Properties d.o.o. s njihovim nominalnim iznosima, rednim brojevima u knjizi poslovnih udjela, načinom i sredstvom uplate preuzetog uloga te omjerom prema temeljnom kapitalu, u odnosu na koje predlaže utvrđenje imateljstva. Ujedno je upozorena na posljedice iz članka 109. stavka 4. ZPP-a.

7. Tužiteljica je 16. veljače 2026. predložila produljenje roka za postupanje po navedenom rješenju zbog složenosti i opsežnosti predmeta. Rješenjem poslovni broj P-10/2026-9 od 24. veljače 2026. sud je, primjenom članka 111. stavka 2. ZPP-a, produljio rok za daljnjih 15 dana.

8. Tužiteljica je potom podneskom naslovljenim kao ispravak i dopuna tužbe, zaprimljenim nakon navedenih rješenja, ispravila i dopunila tužbu i tužbeni zahtjev te odustala od prijedloga za određivanje privremenih mjera. U ispravljenoj tužbi najprije je predložila donošenje rješenja po članku 186.b ZPP-a kojim bi se tuženima naložila dostava kompletne financijske i knjigovodstvene dokumentacije vezane uz predmetne nekretnine od kupnje zemljišta do podizanja kredita Gorenjske banke u iznosu od 1.000.000,00 EUR dana 17. kolovoza 2023., kao i projektne dokumentacije za tri vile u [adresa], uključujući troškovnike, knjige nadzora i građevinski dnevnik.

9. U ispravljenoj tužbi tužiteljica je, nakon pribave dokumentacije i provođenja vještačenja, kao prvi tužbeni zahtjev predložila utvrđenje da je vlasnica odnosno suvlasnica u cijelosti ili u dijelu nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižni odjel Poreč, te da je ovlaštena temeljem presude zatražiti uknjižbu prava vlasništva ili suvlasništva s imena prvotuženika na svoje ime.

10. Ako sud ne bi prihvatio navedeni zahtjev, tužiteljica je podredno zatražila da se tuženicima naloži solidarna isplata 614.463,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2026. do isplate. Tužiteljica je postavila i daljnji eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da je isključiva vlasnica - imateljica dva poslovna udjela u društvu Imperial Properties d.o.o., svaki nominalnog iznosa od 1.320,00 EUR, upisanih u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojevima 4 i 5, što u odnosu na temeljni kapital od 2.640,00 EUR čini 100% poslovnih udjela, uz brisanje MP kao imatelja tih udjela i upis tužiteljice u sudskom registru.

11. Nakon prethodnog ispitivanja ispravljena tužba nije dostavljena tuženicima radi davanja odgovora na tužbu već je I. tuženik samoinicijativno dostavio sudu podnesak od 9. travnja 2026. s napomenom „hitno postupanje“ u kojemu je u bitnome upozorio na sumnju da je dokumentacija na kojoj se temelji tužba krivotvorena, te moli rigorozno prethodno ispitivanje tužbe. Ujedno je naveo da će detaljno očitovanje o svim navodima iz tužbe i precizno osporavanje dokaza iznijeti u zakonskom roku po primitku tužbe.

12. Navedeni podnesak I. tuženika nije odgovor na tužbu i ne predstavlja upuštanje u raspravljanje o glavnoj stvari. Budući da sud tužbu nije dostavljao tuženicima na odgovor, taj podnesak već po svojoj procesnoj naravi nije mogao predstavljati odgovor na tužbu u smislu članaka 284. i 285. ZPP-a. Podnesak ne sadržava cjelovito očitovanje o tužbenom zahtjevu i odlučnim činjenicama, nego je po svojem sadržaju požurnica i procesno očitovanje kojim se traži prethodna provjera vjerodostojnosti isprava. Stoga se tim podneskom I. tuženik nije upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.

13. Prije ocjene stvarne nadležnosti ovog suda valja, zbog međunarodnog obilježja spora, ocijeniti postoje li pretpostavke za međunarodnu nadležnost sudova Republike Hrvatske te koje je pravo mjerodavno. Međunarodno obilježje proizlazi iz toga što je tužiteljica osoba s adresom u Republici Srbiji, odnosno prema tužbi sada na adresi u [adresa], dok su II. i III. tuženik osobe s adresama u Republici Srbiji. Istodobno je I. tuženik trgovačko društvo sa sjedištem u [adresa], predmetni poslovni udjeli odnose se na hrvatsko društvo s ograničenom odgovornošću, nekretnine na kojima tužiteljica traži utvrđenje vlasništva nalaze se u Republici Hrvatskoj, a stvarnopravni i registracijski učinci presude trebali bi se provesti u hrvatskim zemljišnim knjigama odnosno u hrvatskom sudskom registru.

14. Prema članku 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine broj 101/17 i 67/23; dalje: ZMPP), tim se Zakonom uređuje mjerodavno pravo za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u takvim pravnim stvarima te priznanje i ovrha stranih odluka. Prema članku 2. ZMPP-a, taj se Zakon primjenjuje ako pojedina pitanja nisu uređena pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj ili drugim zakonima.

15. U dijelu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje prava vlasništva odnosno suvlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj, riječ je o zahtjevu koji za predmet ima stvarno pravo na nekretnini. U pravu Europske unije pravilo o isključivoj nadležnosti za stvarna prava na nekretninama uređeno je člankom 24. točkom 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.; dalje: Uredba Bruxelles I bis), prema kojem su u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama isključivo nadležni sudovi države članice u kojoj se nekretnina nalazi. U praksi Suda Europske unije, osobito u predmetima Ž, C-438/12, ECLI:EU:C:2014:212, Komu i dr., C- 605/14, ECLI:EU:C:2015:833, M, C-417/15, ECLI:EU:C:2016:881, te E, C-722/17, ECLI:EU:C:2019:577, istaknuto je da se ta isključiva nadležnost odnosi na postupke kojima se određuje opseg, sadržaj, vlasništvo, posjed ili postojanje drugih stvarnih prava na nekretnini i kojima se nositelju tog prava pruža zaštita ovlasti koje proizlaze iz njegova prava. Budući da se u ovom predmetu traži utvrđenje vlasništva na nekretninama u k. o. [katastarska općina], hrvatski sudovi su za taj dio zahtjeva međunarodno nadležni.

16. U dijelu u kojem se zahtjev odnosi na poslovne udjele u društvu Imperial Properties d.o.o. i upis promjena u sudski registar, međunarodna nadležnost hrvatskih sudova proizlazi iz činjenice da je riječ o društvu osnovanom po hrvatskom pravu sa sjedištem u [adresa], te da se pravni učinci tražene odluke odnose na hrvatsko trgovačko društvo i hrvatski sudski registar. Prema članku 19. ZMPP -a, za osnivanje, djelovanje i prestanak pravne osobe mjerodavno je pravo države po kojem je osnovana. Prema članku 6. ZMPP-a, sjedište pravne osobe je mjesto određeno u njezinu statutu ili drugom odgovarajućem aktu, a ako se ono ne može tako odrediti, smatra se da je sjedište u mjestu gdje se nalazi uprava pravne osobe. Stoga je i taj dio spora u dostatnoj i odlučnoj vezi s Republikom Hrvatskom.

17. U odnosu na zahtjeve za isplatu, odnosno obveznopravne zahtjeve koji se temelje na navodnom ulaganju tužiteljice u I. tuženika i nekretnine u Republici Hrvatskoj, međunarodna nadležnost hrvatskih sudova proizlazi iz sjedišta I. tuženika u Republici Hrvatskoj, iz uske povezanosti svih zahtjeva s nekretninama i trgovačkim društvom u Republici Hrvatskoj te iz potrebe da se povezani zahtjevi rasprave zajedno radi izbjegavanja proturječnih odluka.

18. U odnosu na mjerodavno pravo, za stvarna prava na nekretninama mjerodavno je hrvatsko pravo prema članku 20. ZMPP-a, jer je za stvarna prava na stvarima mjerodavno pravo mjesta gdje se stvar nalazi, a sve nekretnine obuhvaćene tužbenim zahtjevom nalaze se u Republici Hrvatskoj. Za pravne odnose koji se odnose na osnivanje, djelovanje i članstvo u I. tuženiku kao pravnoj osobi mjerodavno je hrvatsko pravo prema članku 19. ZMPP-a, jer je I. tuženik osnovan kao društvo s ograničenom odgovornošću po pravu Republike Hrvatske. Za eventualne ugovorne obveze mjerodavno se pravo određuje prema članku 25. ZMPP-a u vezi s Uredbom (EZ) br. 593/2008 (Rim I), a za eventualne izvanugovorne obveze prema članku 26. ZMPP-a u vezi s Uredbom (EZ) br. 864/2007 (Rim II). Prema svim odlučnim poveznicama - sjedištu društva, mjestu nekretnina, mjestu ulaganja, registracijskim i zemljišnoknjižnim učincima te predmetu spora - mjerodavno je hrvatsko pravo.

19. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari postoji spor s međunarodnim elementom, ali su za odlučivanje međunarodno nadležni sudovi Republike Hrvatske, a za materijalnopravnu ocjenu postavljenih zahtjeva mjerodavno je hrvatsko pravo.

20. Nakon što je utvrđeno da hrvatski sudovi imaju međunarodnu nadležnost i da je mjerodavno hrvatsko pravo, valja ocijeniti stvarnu nadležnost ovog suda. Prema članku 59. ZMPP-a, ako je prema tom Zakonu nadležan sud Republike Hrvatske, stvarna i mjesna nadležnost određuju se prema posebnim zakonima. Za tu ocjenu odlučne su odredbe Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

21. Prema članku 15. ZPP-a sud po službenoj dužnosti, odmah poslije primitka tužbe, ocjenjuje je li nadležan, a ocjenjivanje se obavlja na temelju navoda u tužbi i činjenica koje su sudu poznate. Prema članku 17. stavku 1. ZPP-a sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

22. Prema članku 33. ZPP-a sudovi u Republici Hrvatskoj u parničnom postupku sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene zakonom. Prema članku 34. stavku 2. ZPP-a, općinski sudovi u prvom stupnju sude u svim drugim sporovima iz članka 1. ZPP-a koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova. Prema članku 34.b ZPP-a, trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude samo u sporovima koji su tom odredbom posebno određeni.

23. U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke iz članka 34.b točke 1. ZPP-a. Tužiteljica je fizička osoba za koju se u tužbi ne navodi niti iz priloženih isprava proizlazi da obavlja registriranu djelatnost. II. i III. tuženik također su fizičke osobe , a okolnost da je I. tuženik trgovačko društvo nije dostatna za stvarnu nadležnost trgovačkog suda jer se ne radi o sporu između pravnih osoba niti o sporu između pravne osobe i obrtnika ili osobe koja obavlja registriranu djelatnost u vezi s tom djelatnošću.

24. Ne radi se ni o sporu koji bi po svojem predmetu bio obuhvaćen člankom 34.b točkama 2. do 10. ZPP-a. Aktualno postavljeni prvi zahtjev odnosi se na pravo vlasništva ili suvlasništva na nekretninama, dakle na stvarnopravni odnos na nekretninama, dok se podredni isplatni zahtjev temelji na tvrdnji o ulaganju odnosno stjecanju bez osnove ili naknadi vrijednosti koristi. Takvi zahtjevi predstavljaju građanskopravne imovinske zahtjeve za koje, ako nisu izrijekom stavljeni u nadležnost trgovačkog suda, u prvom stupnju sude općinski sudovi.

25. Ni daljnji eventualni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje imateljstva poslovnih udjela u I. tuženiku, u okolnostima ovoga predmeta, ne mijenja zaključak o stvarnoj nenadležnosti ovog suda. Prije svega, riječ je o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva u smislu članka 188. stavaka 2. i 3. ZPP-a. Prema članku 188. stavku 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Prema članku 188. stavku 3. ZPP-a, takvi se eventualno kumulirani zahtjevi mogu istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Iz te zakonske konstrukcije proizlazi da eventualni zahtjev nije samostalan zahtjev o kojem sud odlučuje istodobno i neovisno o prvom zahtjevu, nego je procesno podređen prethodnom zahtjevu te se o njemu odlučuje tek ako se prethodni zahtjev pokaže neosnovanim; u smislu pravomoćnih učinaka, eventualni zahtjev dolazi u obzir tek ako odluka kojom je prethodni zahtjev odbijen opstane, tako da uopće postoji potreba odlučivanja o sljedećem, eventualnom zahtjevu. Takvo shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev 561/16-3 i Rev 451/2022-2, u kojima ističe da sud kod eventualne kumulacije odlučuje prema redoslijedu koji je odredio tužitelj, da sljedeći zahtjev može prihvatiti tek ako nađe da zahtjev koji mu prethodi nije osnovan, te da glavni i podredni zahtjev nisu u potpunosti samostalni jer odluka o eventualno kumuliranom zahtjevu ovisi o odluci o prvom zahtjevu. Stoga daljnji eventualni zahtjev koji se odnosi na poslovne udjele ne može biti osnova za zadržavanje nadležnosti trgovačkog suda u trenutku kada je kao prvi zahtjev postavljen stvarnopravni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva odnosno suvlasništva na nekretninama, a kao sljedeći eventualni zahtjev obveznopravni zahtjev za isplatu ulaganja. Upravo suprotno, članak 188. stavak 3. ZPP-a potvrđuje da eventualna kumulacija ne može služiti za proširenje stvarne nadležnosti suda druge vrste, jer je dopuštena samo ako je isti sud stvarno nadležan za svaki kumulirani zahtjev.

26. Kod ocjene više tuženika i više zahtjeva valja poći od pravila o suparničarstvu iz članka 196. stavka 1. točke 1. ZPP-a. U teoriji i praksi parničnog prava razlikuje se materijalno i formalno suparničarstvo. Materijalno suparničarstvo postoji kada su tuženici u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili kada njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove. Formalno suparničarstvo postoji kada su predmeti i osnove zahtjeva iste vrste, ali se u odnosu na svakog suparničara mogu samostalno raspraviti, pri čemu u odnosu na svakog suparničara mora postojati ista stvarna i mjesna nadležnost.

27. U konkretnom slučaju tužiteljica protiv I. tuženika, kao zemljišnoknjižnog vlasnika nekretnina i trgovačkog društva, ističe zahtjeve povezane s nekretninama i eventualno s poslovnim udjelima, dok prema II. i III. tuženiku zahtjeve izvodi iz navodnih raspolaganja, prijenosa poslovnih udjela, ulaganja i obiteljskih odnosno povjereničkih odnosa koje opisuje u tužbi. Ti odnosi ne zasnivaju stvarnu nadležnost trgovačkog suda prema fizičkim osobama, niti mogu atrakcijom stvarne nadležnosti dovesti do toga da trgovački sud postane stvarno nadležan za spor koji je po svojoj prirodi građanskopravni imovinski spor. Sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske polazi od toga da se atrakcija nadležnosti iznimno primjenjuje samo kad za to postoji izričita zakonska osnova ili materijalno suparničarstvo koje opravdava zajedničko odlučivanje, ali da se samim isticanjem više zahtjeva protiv više osoba ne može proširiti stvarna nadležnost trgovačkog suda na sporove koji ne ulaze u članak 34.b ZPP-a.

28. Za mjesnu nadležnost odlučan je članak 56. ZPP-a, prema kojem je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina. Navedena odredba isključive mjesne nadležnosti obuhvaća tužbene zahtjeve kojima se traži utvrđenje prava vlasništva na nekretninama i ovlaštenje za uknjižbu. Predmetne nekretnine označene su kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč. Riječ je o nekretninama na području Općine Tar - Vabriga - Torre - Abrega odnosno području za koje je prema Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj 67/18 i 21/22) nadležan Općinski sud u Pazinu.

29. Slijedom svega navedenog, budući da je riječ o sporu s međunarodnim elementom za koji su međunarodno nadležni sudovi Republike Hrvatske i za koji je mjerodavno hrvatsko pravo, ali se ne radi o sporu iz članka 34.b ZPP -a za koji bi bila propisana stvarna nadležnost trgovačkog suda, nego o građanskopravnom sporu iz članka 34. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke. Na temelju članka 21. i članka 23. ZPP-a, po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Pazinu, kako je odlučeno u točki II. izreke.

U Pazinu 30. travnja 2026.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćnici,

- I. tuženiku, na znanje,

- po pravomoćnosti - Općinskom sudu u Pazinu, uz spis predmeta.