Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-258/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženog CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. travnja 2026. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 30. travnja 2026. godine,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V.Jagića 33 (OIB: 26187994862) isplatiti tužitelju BD iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 1.600,00 € skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 14.11.2024. godine do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 1.800,00 € od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 14.11.2024. godine do dana isplate 07.04.2021. godine po stopi po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe .“,

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju BD naknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 350,00 €, sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2026., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpn ja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10.02.2025. navodi, da je dana 12.12.2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ d.d. Zagreb, Ravnice 48 na intervenciji u kuhinjskom postrojenju za izradu karamelnih masa. Dok je silazio metalnim stepenicama okliznuo se i pokušao zadržati tako što se uhvatio desnom rukom, te je izvrnuo ruku u desnom ramenu i osjetio jaku bol u istome. Postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. Tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 14.11.2024., a tuženik mu je u predmetu br. 70 IMOD 5332 2024 isplatio dana 11.12.2024. naknadu štete u iznosu od 1.800,00 €, a koji iznos za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa tužitelj na ime naknade imovinske i neimovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti potražuje: za pretrpljene fizičke bolove 1.200,00 €, za pretrpljeni strah 1.000,00 €, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 800,00 € i za tuđu pomoć 400,00 €, što ukupno iznosi 3.400,00 €, umanjeno za nesporno plaćenih 1.800,00 €, iznosi 1.600,00 €. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju da na ime naknade štete iz štetnog događaja od 12.12.2022. isplati iznos od neto 1.600,00 € sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (14.11.2024.) do isplate; da isplati tužitelju zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 1.800,00 €, tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (14.11.2024.) do dana isplate 11.12.2024., sa pripadajućim zateznim kamatama, te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d., bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik istu osporava te se očituje kako slijedi. Naime, nesporno je kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom te je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda utvrdio visinu štete u iznosu od 1.800,00 EUR, koji iznos je u cijelosti isplatio, a od čega s osnova neimovinske štete 1.710,00 eura, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 90,00 eura. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, u svezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije ni pao u zakašnjenje. Naposljetku, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, a posebno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege, a sve budući da se radi o nerepariranoj šteti pa se zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njezina visina bude utvrđena odnosno od dana presuđenja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u policu osiguranja broj [broj police osiguranja] (str. 25 i 26 spisa), u izvod iz transakcijskog računa tuženika od 11.12.2024. (str. 27 spisa), u privitak polici odgovornosti broj 078700092005 (str. 28 spisa), u popis tuženika o isplaćenim štetama do trenutka iscrpljenja agregatnog limita, te potvrde o isplatama (str. 32-235 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 259-265 spisa).

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d. dana 12.12.2022., koji je u trenutku štetnog događaja bio osiguran od odgovornosti prema djelatnicima kod tuženika CROATIA osiguranje d.d.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo KRAŠ d.d. bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

9. Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je tužitelju s osnove neimovinske i imovinske štete dana 11.12.2024. isplatio iznos od 1.800,00 eura. Smatra da je isplatom navedenog iznosa u cijelosti namirio neimovinsku i imovinsku štetu koja je nastupila tužitelju u štetnom događaju od 12.12.2022.

10. Tijekom postupka osiguratelj poslodavca tužitelja, ovdje tuženik, istaknuo je prigovor iscrpljenosti agregatnog limita po polici osiguranja tužiteljevog poslodavca KRAŠ d.d. broj police [broj police] vezano za odgovornost prema djelatnicima, a koji agregatni limit iznosi 63.706,94 eura (ranije 480.000,00 kn). Prigovor iscrpljenosti agregatnog limita osiguranja podliježe pravilima Zakona o parničnom postupku. Tuženik može sve činjenice i prigovore iznijeti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, odnosno na prvom ročištu za glavnu raspravu, ako nema prethodnog. To znači da se prigovor iscrpljenosti agregatnog limita mora istaknuti najkasnije tada. Navedeni prigovor može se isticati i kasnije ako stranka bez svoje krivnje nije mogla ranije znati za iscrpljenje limita ili je riječ o okolnosti koja je nastala nakon tog stadija postupka. U praksi je to najčešće slučaj kada osiguratelj tek naknadno dostavi podatke o isplatama. U konkretnom slučaju, tuženik je nakon zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak je zaključen 20.05.2025.) obavijestio podneskom od 05.06.2025. da je agregatni limit iscrpljen, te je dostavio podatke o isplatama. Ovaj sud je dopustio iznošenje navedenog prigovora i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je riječ o okolnostima koje su nastale nakon tog stadija postupka. Naknada štete u slučaju prekoračenja agregatnog limita osiguranja znači da ukupna šteta prelazi maksimalni iznos koji osiguratelj isplaćuje za sve štetne događaje u određenom razdoblju. To je ukupni maksimalni iznosi koji osiguratelj plaća za sve štete zajedno u razdoblju važenja police. Osiguravajuće društvo isplaćuje štetu do ugovorenog agregatnog limita. Nakon toga njegova obveza prestaje. Osoba koja je prouzročila štetu odgovara za iznos iznad limita vlastitom imovinom. Slijedom navedenog, sud je odredio provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li agregatni limit po navedenoj polici osiguranja zaista iscrpljen.

11. Provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 260-265 spisa), a na okolnost iscrpljenosti osigurane svote, utvrđeno je da je iscrpljen agregatni limit po polici odgovornosti broj 078700092005. Limit predmetne police osiguranja od odgovornosti iscrpljen je 24.11.2023. isplatom neimovinske štete na osobama, te je na taj dan nastalo prekoračenje limita u iznosu od 194,90 eura. Ukupno prekoračenje limita police odgovornosti do dana zadnje evidentirane isplate (02.12.2025.) iznosilo je 48.562,57 eura, a nastalo je isplatom neimovinske štete na osobama dana 02.12.2025.

12. Na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka tužitelj se očitovao u podnesku od 06.02.2026. Tužitelj u navedenom podnesku nije osporavao utvrđenje vještaka, odnosno vještakov izračun, ali je naveo da je vještak utvrdio da je agregatni limit po predmetnoj polici osiguranja iscrpljen 04.11.2024., dok je tuženik nastavio isplaćivati naknade štete. Posljednja isplata po polici osiguranja bila je 02.12.2025., a prekoračenje limita tada je iznosilo 48.562,57 eura. Tuženiku je bilo poznato i nije mu moglo biti nepoznato da je došlo do iscrpljenosti limita. Tuženik je stručna osoba i obvezan je voditi računa o svojim financijama. Prigovor iscrpljenosti limita je materijalni prigovor koji se može isticati tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, ali se dokazi i činjenice kojima se dokazuje da je limit iscrpljen ne mogu iznositi nakon zaključenja pripremnog ročišta. Za nove činjenice i nove dokaze nastupila je prekluzija (gubitak prava na predlaganje dokaza). Tužitelj se protivi da se koristi financijsko vještačenje kao dokaz u ovom predmetu, jer je provođenje tog dokaza predloženo i određeno nakon zaključenja prethodnog postupka. Tuženik je nastavio s isplatama naknada šteta puno kasnije nakon što je limit bio iscrpljen. Iz ponašanja tuženika je vid ljivo da limit osiguranja nije ograničenje do kojeg tuženik stvarno ima obvezu snositi naknadu štete.

13. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je agregatni limit osiguranja po predmetnoj polici osiguranja iscrpljen. Nije sporno da se prigovor iscrpljenosti agregatnog limita osiguranja može isticati tijekom cijelog prvostupanjskog postupka jer se radi o materijalnom prigovoru, ali je sporno je li određivanje dokaza knjigovodstveno - financijskim vještačenjem nakon zaključenja prethodnog postupka u konkretnom slučaju dopušteno. Tužitelj smatra da nije dopušteno, odnosno da je tuženik bio u prekluziji (gubitak prava) s predlaganjem tog dokaza s obzirom da je taj dokaz predložio nakon zaključenja prethodnog postupka. Ovaj sud smatra da bez obzira što je osiguratelj naknadno dostavio podatke o iscrpljenosti agregatnog limita postoje okolnosti zbog kojih osiguratelj bez svoje krivnje nije mogao ranije znati da je agregatni limit iscrpljen, jer su druge štete po istoj polici isplaćene kasnije. Tužba je podnesena 10.02.2025., a druge štete su isplaćivane do 02.12.2025. Prethodni postupak je zaključen 20.05.2025.

14. Slijedom naprijed navedenog, odbijen je prigovor tužitelja, te je donesena odluka kao u izreci, jer je nedvojbeno utvrđeno da je iscrpljen agregatni limit po polici osiguranja tužiteljevog poslodavca KRAŠ d.d. broj 078700092005, a vezano za odgovornost prema djelatnicima. Bez obzira na naprijed navedeno, i u slučaju da je tuženik bio u prekluziji s prigovorom iscrpljenosti agregatnog limita, jer je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva jer unatoč tome što je do zaključenja prethodnog postupka dana 20.05.2025. predložio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem i unatoč tome što je sud na istom ročištu rješenjem odredio provođenje navedenog dokaza, te je dao tužitelju rok od 30 dana za uplatu predujma za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, tužitelj u danom roku nije položio iznos od 300,00 eura za provođenje tog dokaza, odnosno nije do 20.06.2025. položio iznos predujma pa je sud odustao od izvođenja tog dokaza sukladno čl. 153 st. 1 i 3 ZPP-a. Napominje se da tužitelj nije tražio produljenje roka za uplatu predujma za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem. Tužitelj je tek naknadno, daleko po isteku roka za uplatu predujma za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, uplatio iznos od 300,00 eura za provođenje tog dokaza. Uplata je izvršena 06.11.2025., dakle daleko po isteku roka koji je sud odredio za provođenje tog dokaza, a iz navedenog razloga nije proveden taj dokaz. S obzirom da navedeni dokaz nije proveden, jer tužitelj nije u roku uplatio predujam za provođenje tog dokaza i iz navedenog razloga bi tužbeni zahtjev tužitelja bio odbijen, jer tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

15. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

16. Tuženika je tijekom postupka zastupao punomoćnik po zaposlenju koji nije imao trošak zastupanja. Međutim, do zaključenja glavne rasprave punomoćnik tuženika je zatražio naknadu troška knjigovodstveno-financijskog vještačenja u visini od 350,00 eura.

17. Budući da je tuženik uspio u ovom sporu u cijelosti, tužitelj mu je obvezan nadoknaditi parnični trošak.

18. Parnični trošak tuženika sastoji se od troška predujma za provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem u visini od 350,00 eura, koji trošak je tuženiku i dosuđen. Kao što je naprijed navedeno, tuženik nije imao drugih troškova.

19. Tuženik je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tuženika je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 30. travnja 2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

20. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Marija Jukić Jurišić iz Zgb

- tuženiku CROATIA osiguranje d.d.