Poslovni broj: Pn-9/2026-8
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, dana 30. travnja 2026., bez održavanja ročišta
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OE isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje na ime troškova obveznog zdravstvenog osiguranja, iznos od 233,14 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , tekućima na iznose:
- 6,36 EUR od 31. prosinca 2020.,
- 14,50 EUR od 7. kolovoza 2020.,
- 11,65 EUR od 23. listopada 2020.,
- 6,58 EUR od 31. prosinca 2020.,
- 9,24 EUR od 6. studenoga 2020.,
- 11,50 EUR od 19. ožujka 2021.,
- 5,49 EUR od 15. rujna 2021.,
- 5,94 EUR od 9. listopada 2021.,
- 6,60 EUR od 15. lipnja 2021.,
- 6,72 EUR od 9. listopada 2021.,
- 9,07 EUR od 9. listopada 2021.,
- 6,72 EUR od 26. studenoga 2021.,
- 6,72 EUR od 1. prosinca 2021.,
- 6,72 EUR od 31. prosinca 2021.,
- 6,72 EUR od 15. veljače 2022.,
- 5,49 EUR od 15. veljače 2022.,
- 6,72 EUR od 8. lipnja 2022.,
- 5,92 EUR od 8. lipnja 2022.,
- 5,49 EUR od 8. lipnja 2022.,
- 5,92 EUR od 22. lipnja 2022.,
- 5,92 EUR od 16. srpnja 2022.,
- 5,92 EUR od 18. kolovoza 2022.,
- 40,60 EUR od 5. srpnja 2022.,
- 6,90 EUR od 13. prosinca 2022.,
- 5,55 EUR od 13. prosinca 2022.,
- 11,55 EUR od 17. studenoga 2022., sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku OE da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje nastale troškove ovog postupka u iznosu od 6,64 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je pravomoćnim rješenjem, klasa: UP/I-503- 12/24-01/02, urbroj: 338-02-02-24-02 od 5. veljače 2024. tuženiku s danom 30. lipnja 2020. utvrdio prestanak statusa osigurane osove po osnovi 00207 – kao članu obitelji supruge NE, iz razloga što je 1. srpnja 2020. stekao status u obveznom zdravstvenom osiguranju Republike Austrije. Budući da tuženik nakon 1. srpnja 2020. kod tužitelja nije ostvarivao pravo na obvezno zdravstveno osiguranje niti po jednoj osnovi osiguranja, tužitelj je naveo da su predmet tužbe tražbine po osnovi neosnovano korištenih zdravstvenih usluga tuženika. U razdoblju od 4. kolovoza 2020. do 2. rujna 2022. tuženik je neosnovano koristio zdravstvenu zaštitu te je za korištenje zdravstvenih usluga tužitelj ugovornim partnerima platio troškove po računima, koji su priloženi tužbi.
1. 2. Tužitelj se pozvao na odredbu čl. 135. st. 2. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25 – u daljnjem tekstu: ZOZO), kojom je propisano da je osigurana osoba obvezna tužitelju naknaditi štetu ako je ostvarila primanja iz sredstava tužitelja uslijed toga što nije prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Naveo je da je temeljem čl. 138. st. 1. t. 1. ZOZO obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Nadalje, odredbom čl. 138. st. 1. ZOZO propisano je da su osigurane osobe koje su obvezne same podnositi prijave ili davati određene podatke u vezi sa svojim pravima i obvezama obvezne u slučajevima iz st. 1. toga članka dužne tužitelju naknaditi štetu koja je nastala jer prijava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci. Tužitelj je naveo da temeljem odredbi čl. 143. ZOZO ima pravo na ime naknade štete zahtijevati troškove koji obuhvaćaju troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koja su plaćena iz njegovih sredstava te da temeljem odredbe čl. 148. st. 3. toga zakona ima pravo i na zateznu kamata od dana nastale štete, odnosno od dana plaćanja svakog pojedinog računa. Tužitelj tvrdi da ima pravo zahtijevati troškove koji obuhvaćaju troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koja plaća Zavod, kako je to propisano odredbom čl. 143. spomenutog zakona te da ima pravo na zateznu kamatu od dana nastale štete, odnosno od dana plaćanja računa, sukladno odredbi čl. 148. st. 3. navedenog zakona.
1. 3. Tužitelj je naveo da je 25. veljače 2025. tuženiku dostavio odštetni zahtjev, a 28. travnja 2025. i 16. srpnja 2025. pozvao ga je na naknadu štete, po kojima tuženik nije postupio.
1. 4. Tužitelj je stoga tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 233,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od plaćanja svakog pojedinog iznosa ugovornim partnerima, pa do isplate.
2. Tuženiku je tužba dostavljena s uputom o davanju odgovora na tužbu u roku od 30 dana na prijavljenu adresu prebivališta u [adresa], nakon čega se poštanska pošiljka vratila sudu s naznakom da je tuženik odselio s navedene adrese. Kako tuženik nije prijavio promjenu adrese prebivališta, tužba s pozivom na davanje odgovora na tužba dostavljena mu je putem e -oglasne ploče suda, uz obavijest o objavi pismena koja mu je dostavljena običnom poštom na adresu prijavljenu u podacima JRO MUP-a. Na taj je način tuženiku tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu dostavljena 20. ožujka 2026., nakon čega tuženik nije u određenom mu roku dostavio odgovor na tužbu.
3. Slijedom navedenog sud je temeljem odredbe čl. 331. b Zakona o parničnom postupku, donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev.
4. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te je tuženiku koji je izgubio parnicu naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka. Tužitelju su odmjereni zatraženi troškovi u iznosu od 6,64 eura s osnova troškova izrade preslika i tiskanica.
5. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Zaboku 30. travnja 2026.
Sudac
Nada Mohač
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3
2. OE, [adresa]
