REPUBLIKA HRVATSKA

P-3387/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja pod 1 GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2 JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3 AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Kaštel Stari 21217, pod 4 ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 5 VD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 6 SD CEGA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 7 HD , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 8 UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 9 ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Kaštel Novi 21217, pod 10 CD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 11 OD OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 12 GDL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 13 LD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 14 FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 15 BD IZ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 16 PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 17 TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po po pun. Doris Košta odvj. u Splitu, protiv tuženika GRAD KAŠTELA, OIB: [osobni identifikacijski broj], Braće Radić 1, Kaštel Sućurac, zastupan po pun. Vinko Samardžić odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 01. travnja 2026. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja pod 1 – pod 17 Leona Balić odvj. vjež. u Splitu i zamj. pun. tuženika Anita Marasović odvj. u Splitu, dana 30. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku Grad Kaštela, OIB: [osobni identifikacijski broj], Braće Radić 1, Kaštel Sućurac, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima pod 1- pod 17 ukupan iznos od 207.059,00 EUR, koji predstavlja vrijednost suvlasničkih dijelova nekretnine označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u površini od 362 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u površini od 485 m2, sukladno procjeni vrijednosti navedenih nekretnina nadležne Porezne uprave u razrezu poreza na promet nekretnina građevinskog zemljišta na predjelu Kaštel Lukšić – Rušinac, Ulica Frane Ćipina, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. studenog 2018. god., pa do isplate, a koja kamata se računa do 31. prosinca 2022. god., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja. 2023. god., do 29. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od kojeg ukupnog iznosa tužiteljima:

1. GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 13.805,00 EUR,

2. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.458,00 EUR,

3. AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.458,00 EUR,

4. ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] G [adresa]

[adresa], iznos od 13.805,00 EUR,

5. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 20.706,60 EUR,

6. SD CEGA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 20.706,60 EUR,

7. MAJI HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 20.706,60 EUR,

8. ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], Iz [adresa], iznos od 10.348,00 EUR,

9. ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 10.348,00 EUR,

10. CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 10.348,00 EUR,

11. OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 10.348,00 EUR,

12. GDL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 13.805,00 EUR,

13. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 20.706,60 EUR,

14. FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 4.601,00 EUR,

15. BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.601,00 EUR,

16. PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.601,00 EUR,

17. ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 20.706,60 EUR.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima pod 1-pod 17 parnični trošak u iznosu od 16.420,67 Eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2026. god., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

Tužitelji pod 1-pod 13 i pravni prednik tužitelja pod 14 – pod 16 pok. KD iz [adresa]. dana 30. studenog 2018. god., podnijeli su ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navode da su suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

U odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. tužitelji su ustali tužbom protiv samoupisanih, a ne stvarnih suvlasnika ĆD, ED, JDL i ČD, pri čemu im je tužbenih zahtjev priznao ĆD, i presuda u odnosu na njega je postala pravomoćna, dok se u odnosu na ostale upisane suvlasnike još vodi postupak.

Tužitelji pod 9 ŽD i pod 10 CD su jedini zakonski nasljednici iza DD, upisane suvlasnice u zemljišnim knjigama. Da su tužitelji pod 9 i pod 10 zakonski nasljednici pok. DD, jasno proizlazi iz dopunskog rješenja o nasljeđivanju tog suda iza pok. RD br. O-4659/17.

Predmetne nekretnine tužitelji su naslijedili od pok. RD, i kao nasljednici drugog nasljednog reda platili porez.

Tuženik je na zemljištu vlasništvo tužitelja prije par mjeseci izvršio asfaltiranje zemljane površine koja se protezala navedenim nekretninama, a završavala je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], koje u naravi predstavljaju šumu i oranicu.

U naravi to je bio slijepi makadamski put i nije predstavljao nerazvrstanu cestu u smislu odredbi čl. 131, 132 i 133 Zakona o cestama, što je dopisom od 02. prosinca 2013. god., potvrđeno i od strane tuženika.

Nekretnine koje su stvarno vlasništvo tužitelja nalaze se u građevinskoj zoni, a tuženik je započeo s izgradnjom prometnice i asfaltirao predmetne nekretnine tijekom ljeta 2018. god., bez da je tužiteljima isplatio bilo kakvu naknadu.

Tužitelji ističu kako su predmetne nekretnine njihovo isključivo vlasništvo, budući su osobe koje su sada upisane u zemljišnim knjigama, a protiv kojih se vodi postupak, upisane na način da je pravna prednica tužitelja prodavala idealne dijelove tada jedne jedinstvene velike čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], da su oni kasnije svoje idealne dijelove, odnosno kvadraturu tih idealnih dijelova izdvojili u posebne čestice zemlje, a da su ostali upisani kao suvlasnici i na osnovnoj 26/1, K. O. [katastarska općina], što je u ostalom i priznao ĆD po tužbi tužitelja, dok se postupak vodi protiv JDL, ČD i ED.

U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ističe se kako uknjiženi suvlasnici ND, MD i GR, još uvijek nisu izdvojili svoj suvlasnički dio u posebnu česticu, njihov realni dio nekretnine tuženik i nije uzurpirao, dok suvlasnici JR i AR ne ustaju tužbom. Suvlasnički dijelovi ĆD, JDL, ČD i ED su raspoređeni na jednake dijelove tužitelja, te JR i AR, odnosno svakome za 28/1093 idealnog dijela, s tim da taj dio CD i ŽD dijele po pola.

U odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ŠR, VR i MD nisu izdvojili svoje nekretnine u poseban Z.U., niti je tuženik uzurpirao njihov realni dio nekretnine, pa tužitelji u odnosu na ovu nekretninu potražuju samo svoje suvlasničke dijelove, s tim da ŽD i CD suvlasnički dio njihove majke pok. DD dijele po pola, odnosno svaki za 27/2535 idealnog dijela.

Za istaknuti je kako je u postupku nepotpunog izvlaštenja MD za svoj dio nekretnine dobio naknadu za 25 m2 od postojećih 70 m2 za koliko je uknjižen u zemljišnim knjigama.

Iz dokaza, posebno dopisa Grada Kaštela, u kojem jasno navodi kako se predmetne nekretnine, i to čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] ne smatraju nerazvrstanim cestama u prosincu 2013. god., jasno je kako je ova tužba pravodobna i podnesena u roku od 5 godina od dana kada bi Grad Kaštela počeo smatrati nerazvrstanim cestama nekretnine koje su predmet postupka.

Slijedom iznijetog, tužitelji su predložili sudu da zakaže glavnu raspravu, izvede predložene dokaze, te da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da isplati tužiteljima vrijednost suvlasničkih dijelova nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sukladno procjeni vrijednosti navedenih nekretnina nadležne Porezne uprave, a koja procjena se temelji na odlukama navedene Porezne uprave o razredu poreza na promet nekretnina građevinskog zemljišta na predjelu [adresa], zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate, i to za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]; GD 51/1093, JD 29/1093, AD 29/1093, ŠD 52/1093, VD 65/1093, [adresa], SR 65/1093, UD 44/1093, ĐD 32/1093, CD 32/1093, OD 43/1093, GDL 52/1093, HR 65/1093, pok. KD 52/1093, ZD 65/1093 dijela od utvrđene vrijednosti nekretnine, a za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O [katastarska općina]; GD 36/2535, JD 6/2535, AD 5/2535, ŠD 36/2535, VD 56/2535, [adresa], SR 56/2535, UD 26/2535, ĐD 27/2535, CD 27/2535, OD 26/2535, GDL 35/2535, HR 56/2535, KD 35/2535, ZD 56/2535 dijela od utvrđene vrijednosti nekretnine.

U odgovoru na tužbu od 07. prosinca 2020. god., tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanima, poriče navode iz tužbe i predlaže da se tužbeni zahtjev odbaci, podredno odbije uz osudu tužitelja na podmirenje parničnog troška tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Ističe prigovor zastare, te navodi da će eventualno najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti detaljnije očitovanje sa dokaznim prijedlozima.

Tužitelji u podnesku od 18. ožujka 2021. god., navode da su u tijeku postupka ishodili pravomoćnu i ovršnu presudu P-1786/10 od 9.listopada 2012., uz istodobno brisanje prava vlasništva ĆD za 123/1093 dijela i presudu P-1380/16 od 18. ožujka 2019., uz istodobno brisanje prava s imena UR pok. VR za 132/1093 dijela, JDL za 173/1093 dijela i Vinka Klarić 20/1093 dijela.

Tužiteljica pod 6. ŽR je svoj suvlasnički dio 37/1093 čest. zem. [katastarska čestica] i čestice 26/2 dio 56/2535, sve K. O. [katastarska općina], darovnim ugovorom daruje svojoj kćeri ADL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Tužiteljica pod 7. SR darovala je svoj suvlasnički dio od 37/1093 čest. zem.- 26/1 i č.z. 26/2 dio od 56/2535, sve K. O. [katastarska općina], HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Navode da tuženik Grad Kaštela u svom odgovoru na tužbu nije dostavio nijedan dokaz, već ističe prigovor zastare netočnog navoda.

Obzirom da se kod Ureda državne uprave za imovinsko-pravne poslove Kaštel Sućurac od 26. siječnja 2015.g., održala rasprava za nepotpuno izvlaštenje č.z. 26/1 i č.z. 26/2 sve K. O. [katastarska općina], određen je vještak Lovre Bučan za očevid 05. veljače 2015.g., da bi se dana 28.studenog 2016.g., ponovo održala rasprava na koju tužitelji kao vlasnici spornih nekretnina nisu pozvani, kao ni na očevid za 02. prosinca 2016.g., po kojem je izrađen elaborat za nepotpuno izvlaštenje č.z. 26/1 – 70 m2 i 26/2 – 176 m2 s naznakom -makadamski put od strane sudskog vještaka Lovre Bućana.

Slijedeća rasprava je održana 06. lipnja 2017.g., uz prisustvo svih stranka osim predstavnika Grada, tužiteljima je uručen podnesak Grada od 08. svibnja 2017.g., u kojem se navodi da predmetne nekretnine predstavljaju nerazvrstanu cestu Ulice Frane Čipina, neotuđivo vlasništvo Grada Kaštela, kojeg nisu prihvatili, kako na raspravi, tako i u podnesku od 28.lipnja 2017.godine.

Nakon svega tužitelji dobivaju poziv za dan 27. srpnja 2017., u kojem stoji da isti donesu brojeve računa i dokaz o pravu vlasništva.

Pomoćnica tužitelja u tom postupku (CR) je dana 21. ožujka 2018.g., od Grada Kaštela zatražila status nekretnine 26/1 i 26/2 K. O. [katastarska općina], a koji joj je otpremljen 22.03.2018., uz podnesak od Ureda za komunalno gospodarstvo i Ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Kaštela od 02.prosinca 2013., u kojem je jasno navedeno da se nekretnine 26/1 i 26/2 ne smatraju nerazvrstanim cestama, sukladno članku 131.,132. i 133. Zakona o cestama, a koji podnesak je potpisan od pročelnika [adresa] OR.

Također, ističe se da se u Službi za imovinsko-pravne poslove Grada Solina vodio postupak sa Elektrodalmacijom Split, koja je odustala od zahtjeva upravo iz razloga budući da sporne nekretnine nisu nerazvrstane ceste, već vlasništvo tužitelja. Iz svega navedenog, prigovor zastare na koji se poziva tuženik nije točan budući je podnesak Grada Kaštela dostavljen tek na ročište 06. lipnja 2017.g., a ova tužba protiv Grada Kaštela je podnesena 2018. godine.

Nadalje, od strane Ureda državne uprave, Službe za imovinsko-pravne poslove K. Sućurac, doneseno je Rješenje temeljem podneska Grada Kaštela od 08. svibnja 2017., u kojem je navedeno da su č.z. 26/1 i 26/2 neotuđivo vlasništvo Grada Kaštela, Ulica Frane Čipina, te su protiv navedenog Rješenja tužitelji podnijeli Žalbu Ministarstvu pravosuđa RH dana 13. ožujka 2018., te je navedeno Rješenje po žalbi tužitelja Rješenjem ministarstva pravosuđa RH OD dana 29.01.2020. godine, u cijelosti poništeno.

Pomoćnica tužitelja u tom postupku (CR) se obratila gradonačelniku Grada Kaštela i predsjedniku Vijeća Grada Kaštela, kako bi postigli dogovor o mirnom rješenju radi isplate tržišne vrijednosti oduzetog zemljišta (nekretnina). Međutim, odgovor gradonačelnika je bio "Tužite nas", da bi dana 21.02.2018., pri obilasku radova unatoč njihovim zabranama o ulasku na posjed bez pravomoćnog rješenja, isti naredio nastavak radova na spornim nekretninama, zbog čega su tužitelji zbog neovlaštenog ulaska u posjed nekretnina uložili prigovor, pa je Grad Kaštela asfaltirao sporne nekretnine dana 15.06.2018. godine.

Tuženik je unatoč svim priloženim dokazima, kako iz podneska tuženika od 02.prosinca 2013., nalaza sudskog vještaka, Rješenja Ministarstva Pravosuđa RH i ostalog, podnio prijedlog za provedbu prijavnog lista č.z. 26/1 i 26/2 dana 12.09.2019., koji je prihvaćen od strane Državne geodetske uprave Kaštel Sućurac, i zemljišnoknjižni odjel K. Lukšić, a za koju parcelaciju nekretnina tužitelji kao vlasnici nekretnina i stranke u postupku nisu sudjelovali, a ni dali pristanak.

Elaborat je izrađen od strane Geodezija K. Sućurac, a potvrđen od strane tuženika potpisom gradonačelnika od 13. lipnja 2019. g., te se po istom dio puta č.z.

26/2 brisao i isti dio pripojio č.z. 26/1 ukupne površine od 1.156 m2, kao nerazvrstana cesta prilaz LR [adresa] slijedećeg upisa - slijepa ulica s početkom cesta UR [adresa] neotuđivo vlasništvo Grada Kaštela.

Slijedom navedenog, tužitelji navode da su navodi tuženika iz odgovora na tužbu u cijelosti neosnovani.

Na pripremnom ročištu dana 12. svibnja 2021. god., tuženik navodi da prilaže u spis u dovoljnom broju primjeraka za sud i parnične stranke, zahtjev za pregled i potvrđivanje geodetskog elaborata od 03.srpnja 2019. godine, očitovanje nositelja prava na nerazvrstanoj cesti Grada Kaštela od 13. lipnja 2019.godine., Geodetski elaborat Geodezija d.o.o. od 04.srpnja 2019.god., (str. 1) i Javni poziv o započinjanju postupka evidentiranja nerazvrstanih cesta Grada Kaštela od 05.lipnja 2019. godine.

Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te prigovor da je nekretnina javno dobro, te ističe da tužitelji nemaju pravo na naknadu. Također ističe prigovor zastare.

Naime, status predmetnih nekretnina kao javnog dobra je stečen ex lege po Zakonu o cestama iz 2011. godine, pa je sasvim jasno da je tužbeni zahtjev u zastari s obzirom da je tužba podnesena prije 2018. godine. Tuženik osporava pripadajuće dijelove koje tužitelji utužuju.

Iako spori osnov tužbe zbog prednje navedenih razloga, spori i visinu iako neodređenu, tj. spori da se ista eventualno utvrđuje procjenama Porezne uprave kako to u tužbi i tužbenom zahtjevu predlažu tužitelji. Predlaže izvesti dokaz očevidom na licu mjesta i saslušanje tadašnjeg pročelnika OR na okolnost stvarnog stanja naravi predmetne nekretnine, namjene predmetne nekretnine u 2011. god., kao i pribavljanje na uvid spisa tadašnjeg ureda Državne uprave služba za imovinsko- pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Kaštel Sućurac u UP/I-9444- 17-01/0088, UPI 944-17/17-01/0090 i 944-18/16/01-0034, te spisa tadašnjeg ureda Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinskopravne poslove, ispostava Solin UPI 944-17/14-01/01 na okolnosti utvrđenja da u upravnim postupcima tužiteljima nije priznato pravo na naknadu.

Tužitelji pod 1, pod 2, pod 3 , pod 4 i pod 17 u podnesku od 07. ožujka 2022. god., navode da su suvlasnici spornih nekretnina kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], od kojih dio predstavlja slijepi privatni makadamski put, a koje su upisane u katastarske i zemljišne knjige kao oranice, koje su stekli nasljeđivanjem, i na to nastalu poreznu obvezu plaćanja poreza.

Ističu da su pred ovim sudom vodili sudske sporove P-1380/16 i P-1786/10 u odnosu na nekretninu kč. [katastarska čestica], protiv samoupisanih "vlasnika", i na te sporove su plaćeni sudski troškovi, a sada bi Grad Kaštela dobio te nekretnine besplatno, i na to dobio novčanu naknadu.

Začuđuje što je i Ured državne uprave, Služba za imovinsko-pravne poslove u Kaštel Sućurcu, pored aktive plombe Z-324/10, protivno odredbi Zakona o zemljišnim knjigama, donio rješenje UP/1 344-17/17-01/0088 od 13. ožujka 2018. god., kako je Grad Kaštela kao stranka u postupku stvarni vlasnik spornih nekretnina, pozivajući se samo na podnesak Grada Kaštela od 08. svibnja 2017. god., u kojem tvrdi da se radi o dijelu nekretnina kč. [katastarska čestica], koje predstavljaju nerazvrstanu cestu "Prilaz Frane Ćipina", prema člancima 131,132 i 133. Zakona o cestama, potpisano od gradonačelnika Grada Kaštela, a koje rješenje je drugostupanjsko tijelo u cijelosti poništilo i ocijenilo kao nezakonito i nepravilno.

Činjenica je da tuženi Grad Kaštela nikada nije stekao vlasništvo na dijelu čz.

26/1 i čz. 26/2 K. O. [katastarska općina], ni pravnim poslom, ni u postupku izvlaštenja radi izgradnje nerazvrstane ceste, te nikada vlasnicima predmetnih nekretnina nije isplatio novčanu naknadu za oduzeto im zemljište, niti su sporne nekretnine u zemljišnim knjigama bile upisane kao javno dobro u općoj uporabi.

Sudski vještaci Lovre Bućan i Nino Čerina na očevidu na kojem nisu pozvani ni prisustvovali stvarni vlasnici nekretnina, od 02. prosinca 2016. godine, za potrebe nepotpunog izvlaštenja, utvrdili su da predmetne nekretnine predstavljaju privatni slijepi makadamski put, a ne nerazvrstanu cestu, a ne može se smatrati ni cestovnim zemljištem koje bi bilo nerazvrstana cesta, budući da opće nije postojao projekt prema kojem se na tom zemljištu treba izgraditi, niti je do današnjeg dana izdana građevinska i lokacijska dozvola na predmetnim nekretninama radi izgradnje nerazvrstane ceste. Činjenica je da se upravo taj isti Grad Kaštela, Upravi odjel za komunalno gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove UR. br. 2134/01-02/1-13-2, svojim dopisom Kl. 350-07/13-01/0112 od 02. prosinca 2013. god., jasno očitovao i tvrdi da nekretnine čz. 26/1 i čz. 26/2 K. O. [katastarska općina], ne smatra nerazvrstanim cestama sukladno člancima 131,132 i 133 Zakona o cestama, koji dokazi su dostavljeni u podnesku od 12. ožujka 2021. godine.

Ističe se kako je isti Grad Kaštela u postupku UP/I 944-17/14-01/01 pri Uredu državne uprave, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Solin, dao jasno očitovanje dopisom od 26. veljače 2018. god., kako nekretnine čz. 26/1 i čz. 26/2, K. O. [katastarska općina], ne smatra nerazvrstanim cestama, pa je isti postupak obustavljen od strane HEP-a, Elektrodalmacija Split. Drugostupanjsko tijelo je jasno navelo da se za nepotpuno izvlaštenje izradio Elaborat bt TD-622 G-32/1 od 12. svibnja 2016. god., međutim isti se ne nalazi u spisu, kao i pojedini spisi koji se odnose na ovaj predmet, pa je jasno da postupak nije proveden na način po odredbi članka 113, st. 6 Zakona o općem upravnom postupku.

Sada se postavlja opravdano pitanje, kako je 2 godine i 5 mjeseci poslije Grad Kaštela utvrdio da se radi o nerazvrstanim cestama, a kako ne bi vlasnicima isplatio naknadu za oduzeto zemljište prešućivanjem i ne uzimanjem u obzir da su tužitelji uložili žalbu na rješenje Službe za imovinsko-pravne poslove u Kaštel Sućurcu, od 13. ožujka 2018. god., a koje je Rješenje drugostupanjsko tijelo Ministarstva pravosuđa RH od 29. svibnja 2020. godine poništilo.

Razvidno je da tuženik želi prevariti sud na način da u geodetskom Elaboratu navodi više nekretnina i čz. 24/1 i 24/2 K. O. [katastarska općina], u vlasništvu RH, u naravi šuma-oranica, a ne nerazvrstana cesta, koji dokaz je dostavljen u službu.

Drugostupanjsko tijelo i u ovom dijelu naglašava da je nepravilno i nezakonito postupanje tuženika kada se odlučuje o nekretnini, odlučuje se o njoj u cijelosti, a ne o njezinom određenom dijelu, tako i u pogledu vlasništva i naknade.

Činjenica je da su predmetne nekretnine bile građevne čestice i dijelom slijepi makadamski put, na koji dio je tuženik postavio asfalt dana 15. lipnja 2018. god., bez pravomoćnosti rješenja od 13. ožujka 2018. god., Ureda državne uprave, Službe za imovinsko-pravne poslove, Kaštel Sućurac Kl. UP/I-944-17/17-01/0088 i Rješenje Kl. UP/I-944-17/17-01/0090. Ističe se da Grad Kaštela nema temelja, odnosno nije dokazao i utvrdio da predmetne nekretnine predstavljaju nerazvrstanu cestu, neotuđivo vlasništvo Grada Kaštela, da bi čz. 26/1 i 26/2, K. O. [katastarska općina], iste parcelirao u jednu nekretninu 26/1 K. O. [katastarska općina], ukupne površine 1156 m2 "Prilaz Frane Čipina" od 05. lipnja 2019. god., i Rješenja posl. br. Z-29928/19 Općinskog suda Split, Zemljišno-knjižni odjel Kaštel Lukšić.

Naglašava se da tuženik uz odgovor na tužbu nije priložio bilo kakav drugi dokument, osim što je nelogično da bi punomoćnica tuženika kao jedinice lokalne samouprave na ročištu od 12. svibnja 2021. god., u spis dostavila i Zahtjev za potvrđivanje geodetskog elaborata od 03. srpnja 2019. god., i prvu stranicu Elaborata od 04. srpnja 2019. god., u kojem cijepa čz. 26/2 i 26/1, K. O. [katastarska općina], u nerazvrstanu cestu čz. 26/1 "Prilaz Frane Čipina", izrađenu od strane Geodezija d.o.o. Kaštel Sućurac, kao i očitovanje nositelja prava od 13. lipnja 2019. godine Kl. 940- 06/19-01/0017, Ur. br. 2134/01-1/1-19-5 pod rednim brojem 17, opisana kao slijepa ulica s početkom od [adresa], potpisana od gradonačelnika Grada Kaštela, nakon 16 mjeseci od uložene žalbe na rješenje Ureda državne uprave, Služba za imovinsko-pravne poslove, Kaštel Sućurac, od 13. ožujka 2018. god., a koji postupak nije bio dovršen do 29. siječnja 2020. god., Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Kl. UP/21-943-04/18- 01/209, UR.br. 514-05-02-01-02/15-20-02, koji dokaz se nalazi u spisu.

Odredbom čl. 105 Zakona o cestama, izričito su propisani uvjeti postupka izvlaštenja radi izgradnje rekonstrukcije održavanja nerazvrstane ceste kao i pravo vlasnika nekretnina na kojoj se nerazvrstana cesta ima graditi, rekonstruirati ili održavati na novčanu naknadu, kao i to da za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine.

Iz svega navedenog činjenica je da je tuženik stupio u posjed izvlaštenih nekretnina bez da je isplatio naknadu tužiteljima, stoga se ističe da u ovom postupku tuženik s obzirom na ponašanje tijekom postupka, od 2016. godine zloupotrebljava svoja procesna prava, a njegovo postupanje je utemeljeno isključivo na nanošenju štete tužiteljima i odugovlačenju postupka.

Tužitelji u podnesku od 18. svibnja 2022. god., ponovno ističu da je ŽR zaključila ugovor o darovanju koji je već dostavljen u spis, te je na njeno mjesto u ulozi tužitelja stupila ADL, a SR je zaključila ugovor o darovanju s SR, a koji ugovor je također već dostavljen u spis, pa je na njeno mjesto stupila obdarenica.

Nadalje navode da je u tužbi predloženo na okolnost utvrđivanja vrijednosti naknade koja bi trebala biti isplaćena tužiteljima, provođenje vještačenja po vještaku mjerniku i vještaku građevinske struke, te pribava podataka od Porezne uprave o vrijednosti m2 građevinskog zemljišta na području “ [adresa]”, [adresa] u [adresa], gdje se nalaze predmetne nekretnine.

Stalni sudski vještak Ante Bošnjak ing. geod., u vještvu od 05. prosinca 2023. god., navodi da je na zahtjev Općinskog suda u Splitu izvršena identifikacija predmeta spora u k. o. [katastarska općina]. U svrhu što jasnije identifikacije izvršeno je terensko geodetsko snimanje i fotografiranje, te uvid u svu raspoloživu dokumentaciju u spisu.

Predmet spora su dijelovi starih čestica 26/1 i 26/2 koji su geodetskim elaboratom nerazvrstanih cesta iz 2019. godine postali dio novoformirane čestice 26/1 (Prilaz Frane Čipina ) u vlasništvu Grada Kaštela tj. tuženika.

Na priloženim skicama prikazano je stanje prije provedbe elaborata nerazvrstanih cesta, te dat prikaz površine ceste u odnosu prema tom starom stanju.

- Dio stare čestice zemljišta 26/1 koja je na priloženim skicama označena točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-1 u površini od 362 m2. Navedeni dio u naravi je asfaltirana cesta.

- Dio stare čestice zemljišta 26/2 koja je na priloženim skicama označena točkama 5-12-13-14-15-16-17-18-19-20-21-22-23-24-6-5 u površini od 485 m2. Navedeni dio u naravi je asfaltirana cesta.

1 0

Ukupna površina starih čestica 26/1 i 26/2 koja je ušla u površinu novoformirane čestice ceste 26/1 iznosi 847 m2. Ukupna površina cijele novoformirane čestice ceste 26/1 iznosi 1156 m2.

U priloženim upravnim predmetima (Uredi Kaštela i Solin) vodi se rasprava upisanih suvlasnika za priznavanje prava na naknadu za nepotpuna izvlaštenja u svrhu izgradnje infrastrukturnih objekata. Predmet UP-I-944-17/14-01/01 je rješenjem od 17. 06. 2020. obustavljen. Status druga dva predmeta (UP-I-943-05/11-01/01 i UP-I-943- 05/12-01/01) je nejasan iz priložene dokumentacije.

Za navedeni sporni put iz dostupnih orto-foto snimaka iz 2002. i 2008. godine, jasno je vidljivo da se isti koristio kao jedini prilaz za 10 zgrada 2002. godine, a 2008. godine koristio se kao jedini prilaz za 12 zgrada. Iz navedenih snimaka jasno je da isti nije bio „slijepi put“ bez izlaza na obje strane.

Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Neven Matijević dipl. ing. građ., u vještvu od 05. prosinca 2023. god., navodi da je po nalogu Općinskog suda u Splitu, obavio uvid u sudski spis P-5694/18. Očevid «in situ» na predmetnoj nekretnini koja se nalazi na lokaciji u [adresa], obavljen je 10. ožujka 2023. godine.

Podatci i dokumenti na osnovu kojih je donio stručno mišljenje, su oni koji su sadržani u sudskom spisu, posebno vještvo vještaka za geodeziju, te oni utvrđeni samim očevidom, te pribavljeni od javno-pravnih osoba, sudionika u procesu realizacije projekta.

Svrha predmetnog vještačenja je davanje pisanog nalaza i mišljenja sa fotografijama predmeta očevida, gdje će se izraziti sve bitno za predmet vještačenja, a u svemu na način i u obujmu prema zahtjevu suda.

Vještak potom navodi popis primijenjenih propisa;

-Zakon o prostornom uređenju (NN 153/13)

-Zakon o gradnji (NN 153/13)

-Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14)

-Zakon o obveznim odnosima (NN35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18)

-Pravilnik o stalnim sudskim vještacima (NN 88/08) i Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o stalnim sudskim vještacima (NN8/09 i NN 126/11)

-Zakon o cestama (pročišćeni tekst)

-Zakon o komunalnom gospodarstvu (pročišćeni tekst).

Navodi da je sud naložio vještaku da sačini pisani nalaz i mišljenje u kojem će opisati izvedene radove na asfaltiranju ulice Prilaz Frane Čipina, i izgradnji kanalizacije, te točno vrijeme izvođenja radova, te izvijestiti sud da li su u razdoblju prije izvođenja radova na asfaltiranju ulice Prilaz Frane Čipina (ranije makadamski put), predmetne nekretnine predstavljale javno dobro tj. nerazvrstanu cestu, ili su bile u privatnom vlasništvu (građevinsko ili poljoprivredno zemljište).

[adresa] LR u naravi je asfaltirani put, nerazvrstana cesta, gradska ulica, (ukupne površine cijele čestice ceste 26/1 koja iznosi 1156 m2), a koja je pristupna

1 1

cesta do pretežito stambenih i dr. građevina na ovom prostoru. Na sjevernoj strani se priključuje na Ulicu Dr. Franje Tuđmana, dok je čitava ulica na jugu priključena na ulicu Šetalište Miljenka i Dobrile. Širina ulice je promjenjiva i kreće se cca. 3.00 m do cca.

5.00 m. Precizni gabariti predmeta vještačenja dati su u geodetskom vještvu koje prileži spisu. Vertikalna i horizontalna signalizacija izvedene su samo na mjestima priključka na naprijed navedene ulice. Pješački i kolni promet nisu razdvojeni.

U trupu predmetne ulice, vidljivo, položen je kanalizacijski kolektor te vodoopskrbni cjevovod. Poklopci šahti predmetnih instalacija svojim karakteristikama prilagođeni su za očekivano i dopušteno prometno opterećenje na ovakvim prometnicama (nerazvrstane ceste, u naravi gradske ulice) te postavljene pretežno po sredini i cijelom dužinom ulice. Gravitirajući objekti imaju pristup na ulicu s obje strane kao i mogućnost priključka na postojeću infrastrukturu postavljenu u trupu ulice. Sve izgrađene međašne parcele imaju izveden ogradni zid, pretežno sa ulaznim vratima, a predmet vještačenja je geometrijski prilagođen da osigurava priključak na istu, kako pješački tako i kolni. Nisu primijećeni značajniji kolotrazi.

Završni sloj je izveden kao habajući asfaltni, neutvrđene debljine kao ni sastava i dimenzija donjeg stroja prometnice. Odvodnja prometne površine riješena je poprečnim nagibom, razlijevanjem po okolnom terenu te nema posebni sustav odvodnje oborinskih voda. Ulica je u blagom padu prema jugu.

Vrijeme izvođenja radova infrastrukture u trupu ceste, a nakon toga uređenja i izvedbe naprijed opisanog gornjeg stroja je period: kolektor oznake F-72, građen je u drugoj polovici 2017. godine, a pušten u rad i prometnica dovršena u sadašnjem stanju u 2018. godini.

Vještak navodi da vještvu prileži prikaz digitalnih orto-foto karata u periodu od 1968. godine do 2020. godine sa prikazom stanja predmeta vještačenja, vještvu isto tako prileže i orto-foto snimci iz 2002. god., i 2008. godine.

Slijedom svega navedenog vještak navodi da je iz prikazanog i navedenog razvidno da je predmet vještačenja u razdoblju prije izvođenja radova na asfaltiranju ulice Prilaz Frane Čipina (ranije makadamski put), predstavljao javno dobro tj. nerazvrstanu cestu u periodima kako je prikazano na slikama.

Tužitelji u podnesku od 23. siječnja 2024. god., navode da se radi o građevnom zemljištu kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] od 485 m2 i kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 362 m2, koje su ušle u novoformiranu česticu kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja predstavlja nerazvrstanu [adresa], i to imaju ukupno površinu od 847 m2 i po podacima Porezne uprave, 1 m2 je vrijednosti 293,36 eura.

Tužitelji navode kako nemaju primjedbu na identifikaciju i izmjeru površine nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], već imaju primjedbe u odnosu na navode vještaka Nevena Matijevića, da bi predmetne nekretnine prije izvođenja radova na asfaltiranoj cesti FR, ranije makadamski put, predstavljale javno dobro, tj. nerazvrstanu cestu, kao i na navode vještaka Ante Bošnjaka da ista nije bila slijepi put, jer ti navodi ne odgovaraju istini.

1 2

Za zaključiti je kako je upravo tuženi Grad Kaštela kao naručitelj zatražio od službe za imovinsko pravne poslove prostornog uređenja i zaštite okoliša, da izvrši očevid od strane sudskog vještaka za graditeljstvo Nino Čerina i sudskog vještaka za poljoprivredu Lovre Bučan, na č.z. 26/1 i 26/2 K. Lukšić, dana 14.ožujka 2011. god. , i 14. studenoga 2012. god. i 02.prosinca 2016., radi nepotpunog izvlaštenja u kojem zaključku je navedeno: u naravi privatni makadamski put LR, prema GUP-u

– Kaštela , M.5 mješovita namjena ugostiteljsko turističko i stambeno, koji dokazi prileže spisu.

Tužitelji su dostavili dokaz da je tuženi Grad Kaštela ušao u posjed 15.ožujka 2018., a asfalt postavio 15.lipnja 2018. bez pravomoćnosti rješenja ureda državne uprave Kaštel Sućurac.

Nadalje, tužitelji prigovaraju navodima vještaka Ante Bošnjaka da novoformirana čestica zemlje [katastarska čestica] K. Lukšić, nije bila „slijepi put“ bez izlaza na obje strane i navode da to ne odgovara istini, te ističu da iz svih dokaza koji su dostavljeni uz tužbu i uz podneske tužitelja, prije svega očitovanje nositelja prava na nerazvrstanoj cesti, odnosno očitovanje tuženika Grada Kaštela u potpisu po gradonačelniku dana 13.lipnja 2019. god., u kojem je jasno navedeno sljedećeg opisa: slijepa ulica s početkom od ceste BR prema jugu - nerazvrstana [adresa], potkrijepljeno geodetskim elaboratom PR u svibnju 2019., jasno proizlazi da se radi o slijepoj ulici, a tuženik izrijekom potvrđuje kako se radi o nerazvrstanoj cesti.

Činjenica je da sada tuženik mijenja mišljenje, budući smatra kako će na taj način dovesti sud u zabludu u pogledu zastare tužbenog zahtjeva, te tvrdi kako se radi o razvrstanoj cesti koja nije bila slijepa ulica, a za što su tužitelji u spis dostavili dokaze koje je upravo izdao tuženik Grad Kaštela.

Iz rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo od 29. siječnja 2020. god., koje je odlučivalo po žalbi tužitelja, jasno proizlazi da su kao suvlasnici navedene nekretnine upisane fizičke osobe, ovdje tužitelji, a ne tuženik Grad Kaštela, da očevidom u tom postupku nije bilo moguće utvrditi ispunjava li određena nekretnina propisane uvjete da bi se mogla smatrati nerazvrstanom cestom, niti navedene uvjete predmetna nekretnina ispunjava. Ministarstvo smatra da iz provedenog postupka nije proizašao niti jedan dokaz iz kojeg bi se dalo zaključiti da bi makadamski put bio javna cesta prije stupanja na snagu Zakona o cestama, niti postoji ikakva odluka nadležnih tijela na temelju koje bi se predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. Lukšić (makadamski put) mogle proglasiti nerazvrstanom cestom.

Dakle, Ministarstvo pravosuđa RH 2020. god., nesporno utvrđuje da prije asfaltiranja (koje je bilo 15.6.2018.) navedene ceste, predmetna nekretnina – makadamski put nije javno dobro, zbog čega i poništava rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Kaštela. Naglašava se da se radi o istoj nekretnini, a u istom rješenju Ministarstvo navodi da iz važećih prostornih i urbanističkih planova Grada Kaštela je moguće utvrditi da ne postoji niti jedan plan iz kojeg bi proizlazilo da je na predmetnom makadamskom putu bila predviđena izgradnja bilo kakve ceste.

1 3

Ovaj dokaz, odnosno naprijed citirano rješenje Ministarstva pravosuđa tužitelji su dostavili u spis, pa kad sud uzme u obzir utvrđenja u upravnom postupku i dovede ih u svezu s naprijed navedenim očitovanjem tuženika po gradonačelniku iz kojega izrijekom proizlazi da se predmetne nekretnine (Makadamski put) ne smatra nerazvrstanom cestom, onda je jasno kako su vještaci pogrešno utvrdili da bi se i prije asfaltiranja radilo o javnom dobru. Ovim dokazima treba dodati i dokaz koji su također tužitelji priložili u spis, a kojeg je izdao tuženik 02. prosinca 2013. god., iz kojeg jasno proizlazi da predmetne nekretnine tuženik ne smatra nerazvrstanim cestama u smislu odredbi Zakona o cestama. Radi se o dopisu tuženika naslovljenom kao izvod iz prostornog plana za čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

Nadalje, u spisu prileže i podnesak Službe za imovinsko pravne poslove Solin od 26.02.2018. godine, u kojem se navodi da predmetne nekretnine 26/1 i 26/2, sve k. o. [katastarska općina], u odnosu na status istih, tuženik i to njegov Upravni odjel za komunalno gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, ne smatra nerazvrstanim cestama sukladno čl. 131, 132, 133 Zakona o cestama.

Činjenica je da su tužitelji pokrenuli ovaj postupak unutar roka od 5 godina, ali i iz recentne prakse Europskog suda za ljudska prava proizlazi da ni taj rok od 5 godina, ukoliko nije bilo akta o izvlaštenju, a u konkretnom slučaju ga nije bilo, nije zastarni rok za tužbeni zahtjev koji je predmet ovog postupka.

Tužitelji se pozivaju na Odluku Vrhovnog suda RH broj. Revd-1304/21 koja regulira ovo pitanje. Ujedno se tužitelji se ovim putem pozivaju i na niz odluka Europskog suda za ljudska prava u identičnim predmetima.

Takve odluke direktan su izvor prava u Republici Hrvatskoj, budući je RH potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima i pratećih Protokola i ima međunarodnu obvezu poštivati odluke Europskog suda za ljudska prava.

Tužitelji se pozivaju na gotovo identične predmete činjenične naravi, koji su se događali u drugim državama Europske unije (Švedska, Italija, Grčka i dr.), a u kojima je Europski sud za ljudska prava u čitavom nizu svojih odluka razvio pravila po kojima je veoma jednostavno i lako utvrditi je li došlo do povrede prava vlasništva u postupcima u kojima nije provedeno zakonito izvlaštenje, već je vlasnicima zemljište oduzeto nezakonito, a posljedice su prestanak vlasništva, što u biti dovodi do učinka faktičnog (de facto) izvlaštenja.

Do predmetnog odgovora dolazi se odgovaranjem na dva vrlo jednostavna pitanja. Prvo pitanje je: “Je li došlo do miješanja u mirno uživanje vlasništva?” i Drugo pitanje:” Je li pri miješanju poštivan zahtjev zakonitosti?”

Navedena pravila postavljena su u nizu odluka Europskog suda za ljudska prava i to Sporrong i Lönnroth protiv Švedske od 23. rujna 1982., Papamichalopoulos i drugi protiv Grčke Seria A br. 260-B od 24. lipnja 1993. godine, Carbonara i Ventura protiv Italije br. 24638/94 od 30. svibnja 2000. godine, Belvedere Alberghiera protiv Italije br. 31524/96 od 30. svibnja 2000. godine te Gusio-Gallisay protiv Italije br. 58858/00 od 8. prosinca 2005. godine.

1 4

Što se tiče pitanja miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva u ovom konkretnom postupku dolazimo do nespornog odgovora. Nesporno je da je tužiteljima oduzet posjed nekretnine, a u konačnici i samo vlasništvo.

Nezakoniti ulazak u posjed predmetne nekretnine od strane tuženika Grada Kaštela, te izgradnjom ceste na njoj, de facto je predmetna situacija prerasla u izvlaštenje (vidi Sporrong i Lönnroth protiv Švedske (1982.)§63). Tužitelji smatraju da postupanjem tuženika Grada Kaštela u konkretnom slučaju proizlazi jedini učinak da se njih liši njihovog prava vlasništva u smislu druge rečenice prvog stavka članka Protokola br. 1., kao i članka 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Upravo ta druga rečenica prvog stavka članka Protokola br. 1. inplicira i drugo pitanje, a to je pitanje poštivanja načela zakonitosti. To je zapravo ključno pitanje i načelo, a povreda kojeg je vrlo zorno vidljiva u postupanju Grada Kaštela. Tužitelji smatraju uputnim ukazati na stav Europskog suda za ljudska prava izražen u presudama gotovo identičnog činjeničnog supstrata.

Tako ESLJP u presudi J i Ventura protiv Italije br. 24638/94 od 30. Svibnja 2000. godine u § 67., utvrđuje da Sud primjećuje da vlasti naknadu za oduzimanje vlasništva ne isplaćuju automatski, nego da je zemljoposjednik mora tražiti u roku od pet godina, pa da se to može pokazati neodgovarajućom zaštitom. Pa nastavlja u § 71. i 72., da Sud primjećuje da je Kasacijski sud primijenio petogodišnji rok zastare od datuma završetka radova, a rezultat toga je da su podnositelji zahtjeva bili lišeni mogućnosti koja im je, u načelu, bila na raspolaganju za dobivanje naknade, zbog čega da se takvo miješanje može opisati kao proizvoljno i stoga nije sukladno članku 1. Protokola br. 1.

Nadalje, ESLJP u presudi Gusio-Gallisay protiv Italije br. 58858/00 od 8. prosinca 2005. godine u § 90., utvrđuje da Sud primjećuje da konstruktivna eksproprijacija također omogućuje vlastima da okupiraju i mijenjaju zemljište bez istovremenog plaćanja naknade. Dotični vlasnik zemljišta mora zatražiti naknadu u roku od pet godina zastarjelosti, koji počinje teći od dana kada je sud utvrdio da je došlo do nepovratne promjene zemljišta. To može dovesti do štetnih učinaka za dotične osobe i učiniti beskorisnim bilo kakvu nadu u naknadu, pa nastavlja u § 94. i 97., da Sud primjećuje da je sporna situacija vlastima omogućila profit od nezakonitog zauzimanja zemljišta. Drugim riječima, vlasti su mogle u propisanom obliku preuzeti zemljište kršeći pravila koja reguliraju eksproprijaciju i, između ostalog, bez davanja naknade podnositeljima zahtjeva istovremeno. Kasnijom presudom ESLJP u predmetu između istih stranaka, ali iz 2009. godine u kojoj ESLJP sada sam utvrđuje naknadu za de facto izvlašteno zemljište, jer je to propustila adekvatno učiniti tužena, utvrđuje glede pitanja zastare, da i u vrijeme donošenja presude tužitelji zapravo imaju status „žrtve“, jer to nezakonito izvlaštenje, obzirom da im nije isplaćena naknada i dalje traje, pa to tim više nema govora o primjeni bilo kakve zastare.

Dakle, ESLJP zauzima stajalište da zastara ne može početi teći dok traje stanje protupravnosti, odnosno nasilnog ulaska u posjed jedinica lokalne samouprave, i pri tome bi i u konkretnom slučaju tužitelji imali status žrtve zbog nezakonitog izvlaštenja, odnosno de facto izvlaštenja bez donošenja rješenja, a tek od trenutka izvlaštenja po zakonu bi počeo teći zastarni rok.

1 5

Konačno, isti pravni stav ESLJP zauzima i u predmetu APRILE v ITALI u odluci od 09. ožujka 2023. god., pa je jasno da zastare u konkretnom slučaju nema bez obzira što su navodi tuženika, odnosno Grada Kaštela u ovom postupku neosnovani.

Slijedom svega navedenog i utvrđenih površina nekretnine, tužitelji su istim podneskom preinačili tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva prema dostavljenim podacima porezne uprave, te predložili sudu da tuženika obveže na isplatu iznosa od ukupno 193.240,00 Eur sa zakonskom zateznom kamtom koja teče od podnošenja tužbe do isplate.

Na raspravnom ročištu dana 20. ožujka 2024. god., tuženik navodi da se protivi i ovako uređenom tužbenom zahtjevu, te osporava navode tužitelja, i ustraje u tvrdni kako se u konkretnom slučaju radi o nekretnini koja je javno dobro, slijedom čega tužitelji nemaju pravo na naknadu. Navedeno proizlazi i iz vještva vještaka Nevena Matijevića od dana 05.12.2023. godine.

Tužitelji na istom ročištu u pogledu do sada istaknutih navoda tuženika, ističu da su u cijelosti netočni, te ustraje na navodima iz podneska od 22. siječnja 2024. godine. Također ističu da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te predlažu zaključiti raspravljanje i usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev kako je postavljen u podnesku od 22.01.2024. godine, a digitalno potpisan 19.02.2024. godine.

Presudom ovog suda posl. br. P-5694/2018 od 03. svibnja 2024. god., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-4746/2024-4 od 20. siječnja 2026. god., ukinuta je Presuda ovog suda posl. br. P-5694/2018 od 03. svibnja 2024. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao dva Izvatka iz zemljišne knjige ovog suda, zemljišnoknjižni odjel Kaštel Lukšić sa stanjem na dan 15. 11. 2018. god., dva Prijepisa posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Kaštel Sućurac od 28. 11. 2018. god., Rješenje ovog suda posl. br. O-4659/17 od 11. rujna 2018. god., posl. br. O-264/03 od 07. travnja 2003. god., Dopis Grad Kaštela , Službenica za informiranje Kl. 008-02/18-01/0002, Ur. br. 2134/01-01/2-18-5 od 21. ožujka 2018. gode., Izvod iz prostornog plana za čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Grad Kaštela, Upravni odjel za komunalno gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Kl. 350-07/13-01/0112, Ur. br. 2134/01-02/1- 13-2 od 02. prosinca 2013. god., Kopiju katastarskog plana, Skupština Općine Split, Zavod za katastar i geodetske poslove od 26. 10. 1990. god., Izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Kaštel Sućurac od 09. 06. 2017. god., dva Izvoda iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Kaštel Sućurac od 28. 11. 2018. god., dva Nalaza sudskog vještaka za graditeljstvo Nino Čerina ing. građ. stalni sudski vještak za graditeljstvo, dvije Procjene tržišne vrijednosti poljoprivrednih kultura za potrebe nepotpunog izvlaštenja – prosinca 2016. god., stalnog sudskog vještaka poljoprivredne nekretnine Lovre Bućan dr. Sc., Službenu bilješku Ureda Državne uprave u Splitsko-dalmatinskog županiji, Ispostava

1 6

Solin, Služba za imovinsko-pravne poslove Kl. Up-I-944-17/14-01/01, Ur. br. 2181- 05/07-18-7 od 26. 02. 2018. god., dva Ugovora o darovanju nekretnina od 21.02.2020. god., Presudu ovog suda posl.br. P-1380/16 od 18.03.2019.god., Presudu i Presudu zbog ogluhe ovog suda, Stalna služba u Kaštel Lukšiću posl.br. O-1786/10 od 09.10.2012.god., Zaključak Ureda Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Kaštela od 15.11.2016.god., Zapisnik Ureda Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Kaštela od 28.11.2016.god., Zapisnik sa očevida Ureda Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove od 02.12.2016.god., Zapisnik Ureda Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove od 06.06.2017.god., dvije Obavijesti Grada Kaštela 08.05.2017.god., Podnesak protustranaka u postupku pred Uredom Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove od 28.06.2017. god., Obavijesti Grada Kaštela od 21.03.2018.god i 02.12.2013.god., Zapisnik Ureda Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko- pravne poslove, Ispostava Solin od 20.11.2018.god., dva Rješenja Ureda Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Kaštel Sućurac od 13.03.2018.god., dvije Žalbe podnesene Uredu Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Kaštel Sućurac (str. 1), Obavijest Grada Kaštela od 02.12.2013. god., Rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo od 29.01.2020. god., Članak "Gradonačelnik TR obišao radove na kanalizacijskoj mreži" od 02.12.2020.god., Podnesak CR Uredu Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Kaštela od 15.03.2018.god., dvije fotografije, Izvod iz katastarskog plana od 14.06.2019.god., Očitovanje nositelja prava na nerazvrstanoj cesti Grada Kaštela od 13.06.2019.god., Pregled statusa predmeta ovog suda br. Z-29928/19 sa stanjem na dan 20.07.2020.god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda, zemljišnoknjižni odjel Kaštel Lukšić sa stanjem na dan 29.01.2021.god., Zahtjev za pregled i potvrđivanje geodetskog elaborata od 03.srpnja 2019.godine, Očitovanje nositelja prava na narazvrstanoj cesti Grada Kaštela od 13. lipnja 2019. godine., Geodetski elaborat Geodezija d.o.o. od 04.srpnja 2019. god., (str. 1), Javni poziv o započinjanju postupka evidentiranja nerazvrstanih cesta Grada Kaštela od 05.lipnja 2019. god., spis predmeta Kl.UP-I-944-17/14-01/0001, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove Solin, vezan sa spisima Kl.UP-I-943-05/11-01/01 i Kl.UP- I-943-05/12-01/01 Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Kaštela, Smrtni list- matičnog ureda Kaštel Sućurac od 08. ožujka 2022. god., Obavijest Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Kaštela Kl. 410-20/22-04/17, Ur. br. 513-07-17-11-23-2 od 19. 01. 2023. god., Izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka Ante Bošnjak ing. geod. i Neven Matijević dipl. ing. građ. dana 10. ožujka 2023. god., te pregledao Nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Bošnjak ing. geod. od 05. prosinca 2023. god., i vještvo stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Neven Matijević dipl. ing. građ. od 05. prosinca 2023. godine.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva

1 7

stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

Nadalje je u odredbama čl. 114 ZV-a, propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (st.1). Na temelju stavka 1 ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. (st.2).

Zakon o cestama (N.N. br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23, i 133/23), propisuje u odredbama čl. 98 st. 1, da su nerazvrstane ceste, ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog Zakona, i to posebice:

-ceste koje su na području gradova s više od 35 000 stanovnika, te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (N.N. br. 54/08,122/08, 13/09, 104/09 i 17/10),

-ceste koje povezuju naselja,

-ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja,

-terminalni i okretišta vozila javnog prijevoza,

-pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina,

-druge ceste na području naselja i gradova

U odredbi čl. 101 st. 1 Zakona o cestama, propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), propisuje u odredbi čl. 250, da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kakvim sud ne raspolaže.

Stalni sudski vještak Ante Bošnjak ing. geod., u vještvu od 05. prosinca 2023. god., navodi da je za navedeni sporni put iz dostupnih orto-foto snimaka iz 2002. i 2008. godine, jasno vidljivo da se isti koristio kao jedini prilaz za 10 zgrada 2002. godine, a 2008. godine koristio se kao jedini prilaz za 12 zgrada. Iz navedenih snimaka jasno je da isti nije bio „slijepi put“ bez izlaza na obje strane, a kako to navode tužitelji tijekom postupka.

Osim toga, stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Neven Matijević dipl. ing. građ., u vještvu od 05. prosinca 2023. god., navodi da vještvu prileži prikaz digitalnih orto-foto karata u periodu od 1968. godine do 2020. godine sa prikazom stanja predmeta vještačenja, a njegovom vještvu isto tako prileže i orto-foto snimci iz 2002. god., i 2008. godine.

1 8

Slijedom svega navedenog, ovaj vještak navodi da je iz prikazanog i navedenog razvidno da je predmet vještačenja u razdoblju prije izvođenja radova na asfaltiranju ulice Prilaz Frane Čipina (ranije makadamski put), predstavljao javno dobro tj. nerazvrstanu cestu u periodima kako je prikazano na slikama.

Prema tome, ovaj sud je cijenio da je temeljem nedvojbenih mišljenja stalnih sudskih vještaka geodetske i građevinske struke, koja su potkrijepljena priloženim orto- foto snimcima predmetnih nekretnina sačinjenih u razdoblju od 1968. god., do 2000. god., te 2002. god., i 2008. god., predmet vještačenja u razdoblju prije izvođenja radova na asfaltiranju ulice Prilaz Frane Čipina (ranije makadamski put), predstavljao javno dobro tj. nerazvrstanu cestu u smislu citirane odredbe čl. 98 st. 1 Zakona o cestama, pa je stoga zaključio da tuženik tijekom postupka osnovano ističe da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini koja je javno dobro, a slijedom čega tužitelji nemaju pravo na novčanu naknadu na ime izvlaštenja.

Naime, tužitelji tijekom postupka navode da je ulica Prilaz Frane Čipika, Kaštel Lukšić, u razdoblju do polaganja kanalizacijskog kolektora i vodoopskrbnog cjevovoda u trupu predmetne ulice u drugoj polovici 2017. god., te asfaltiranja od strane tuženika dana 15. lipnja 2018. god., bio u naravi slijepi privatni makadamski put.

Međutim, ovaj sud je primijetio da tužitelji pritom ne navode tko je i kada trasirao i izgrdio nekadašnji makadamski put koji je svojim dimenzijama (širina cca. 3.00 m do cca.5.00 m) nedvojbeno omogućavao prometovanje vozilima, da li ga je svatko mogao slobodno koristiti u slučaju potrebe, u smislu citirane odredbe čl. 98 st. 1 Zakona o cestama, ili su to mogli samo suvlasnici predmetnih nekretnina, te gdje su bili i što su u tom dugom vremenskom periodu radili njihovi pravni prednici, a ovo sve imajući u vidu da se je ulica Prilaz Frane Čipika, Kaštel Lukšić, koristila kao jedini prilaz za 10 zgrada tijekom 2002. godine, a tijekom 2008. godine koristila kao jedini prilaz za 12 zgrada, te da je iz priloženih orto-foto snimaka vidljivo da nekadašnji makadamski put nije bio „slijepi put“ bez izlaza na obje strane, a kako to navode tužitelji tijekom postupka.

Radi svega navedenog, a imajući u vidu da je sporni dio predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], (ex. čest. zem. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina] u naravi kolnik nerazvrstane ceste – Prilaz Frane Čipika u Kaštel Lukšiću, i time u vlasništvu tuženika Grada Kaštela kao jedinice lokalne samouprave, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan uslijed pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja, Presudom ovog suda posl. br. P-5694/2018 od 03. svibnja 2024. godine.

Kako je već navedeno, Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 4746/2024-4 od 20. siječnja 2026. god., ukinuta je Presuda ovog suda posl. br. P- 5694/2018 od 03. svibnja 2024. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

U obrazloženju ukidne odluke suda drugog stupnja se navodi da je u presudi suda prvog stupnja ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,

1 9

88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), na koju osnovano ukazuju žalitelji, i to stoga što su u odluci suda prvog stupnja navedeni proturječni razlozi o odlučnoj činjenici za presuđenje spora da su dijelovi prethodnih nekretnina zk.č.br. 26/1 i zk.č.br. 26/2 k. o. [katastarska općina] predstavljali nerazvrstanu cestu, a time i javno dobo u općoj uporabi u vrijeme stupanja na snagu prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje: Zakon o cestama), dana 28. srpnja 2011., kao ni u smislu u smislu odredaba čl. 59, čl. 60. i čl. 61. u vezi čl. 132. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje ZKG).

Posljedično je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

Predmet spora iz tužbe podnesene 30. studenog 2018. je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za dijelove zk.č.br. 26/1 i zk.č.br. 26/2 označene kao oranice k. o. [katastarska općina] na kojima je u 2018. tuženik izvršio radove uređenja ceste asfaltiranjem. [katastarska općina]

A. Rješenje o nepotpunom izvlaštenju KLASA:UP/I-944-17/17-01/0088 URBROJ:2181-05/03-18-23 od 13. ožujka 2018. je uvažavanjem žalbe ovdje tužitelja poništeno rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II.943-04/18-01/209 URBROJ:514-05-02-01 01/15-20-02 od 29. siječnja 2020., i predmet je vraćen nadležnom prvostupanjskom tijelu na ponovi postupak. Budući da je potom predlagatelj odustao od svog zahtjeva, postupak izvlaštenja je obustavljen rješenjem KLASA:UP-I-944-17/14-01/01 URBROJ:2181/1-

13/07/639-20-11 od 17. lipnja 2020.

Uz tužbu su tužitelji priložili zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojih je vidljivo da su 15. studenog 2018., bili suvlasnici nekretnina zk.č.br. 26/1 - oranice u površini od 1093 m2 i zk.č.br. 26/2 - oranice u površini od 2535 m2. Do promjena u opisu i površini navedenih nekretnina došlo je u tijeku predmetnog postupka, dana 12. rujna 2019., kada je pod brojem Z-29928/2019 zemljišnoknjižni sud zaprimio prijavni list i kopije katastarskog plana iz svibnja 2019. Klasa: 932 06/19- 02/396 Urbroj: 541-26-04-01/1-19-3, potvrđene od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Kaštel Sućurac. Od prethodne zk.č.br. 26/1 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - oranica u površini od 1093 otpisano je 362 m2, a od prethodne zk.č.br. 26/2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – oranica u površini od 2535 m2 otpisano je 485 m2. Time je ukupnih 847 m2 dijela površine navedenih nekretnina označenih kao oranice u prethodnom vlasništvu tužitelja preneseno u novoformiranu zk.č.br. 26/1 koja se u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisuje kao nerazvrstana cesta Prilaz Frane Ćipina (od sveukupnih 1156 m2) i to u rujnu 2019.

Prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu naknade vrijednosti njihovih suvlasničkih dijelova nekretnina zk.č.br. 26/1 – oranice iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk.č.br. 26/2 – oranice iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od kojih je u ukupnih 847 m2 godine 2019. formirana nova zk.č.br. 26/1 opisana kao nerazvrstana cesta Prilaz Frane Ćipina u Kaštel Lukšiću, i to zbog nedostatka aktivne legitimacije, zaključujući iz nalaza

2 0

i mišljenja vještaka geodetske struke zasnovanog na orto-foto snimkama da su navedeni dijelovi tih nekretnina u razdobljima 1968., 2000, 2002. i 2008. u naravi predstavljali makadamski prilaz za dvanaest zgrada, te zaključuje da su iste predstavljale kolnik nerazvrstane ceste Prilaz Frane Čipina u Kaštel Lukšiću i time javno dobro.

Osnovano tužitelji u žalbi ističu kako je navedeni zaključak suda prvog stupnja u suprotnosti sa sadržajem javne isprave samog tuženika odnosno Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA:350-07/13-01/0112 URBROJ:2134/01-02/1-13-2 od 2. prosinca 2013. (list 22 spisa predmeta suda prvog stupnja) u kojem se jasno navodi kako se predmetne nekretnine, oranica zk.č.br. 26/1 i oranica zk.č.br. 26/2 k. o. [katastarska općina] ne smatraju nerazvrstanim cestama sukladno čl. 131., čl. 132. i čl. 133. Zakona o cestama. Da se ne radi o nerazvrstanoj cesti ponovljeno je i u očitovanju Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Solin, Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-944 17/14-01/01 Urbroj:2181-05/07-18-7 od 26. veljače 2018. (list 39). Nije od utjecaja to što je u prethodnom dopisu istom uredu državne uprave Klasa: 944-17/16-01/0017 Urbroj:

2134/01-1/1-17-4 (list 89) tuženik naveo kako sporna površina predstavlja nerazvrstanu cestu jer je riječ o dopisu od 8. svibnja 2017., a za primjenu mjerodavne prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama, odlučno je stanje na dan 28. srpnja 2011.

Kao što je navedeno u npr. odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-6/2022-2 od 7. studenog 2023., nekretnina stječe karakter nerazvrstane ceste izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem ceste tako da za promet postane dostupna općom uporabom. Iz utvrđenja pred prvostupanjskim sudom slijedi da je do izgradnje, opremanja i asfaltiranja sporne površine došlo u 2018., dakle sedam godina nakon stupanja na snagu prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama. Za kasnije stjecanje statusa javnog dobra, nakon 28. srpnja 2011. od kada se primjenjuje Zakon o cestama, potrebno je ostvarenje pretpostavke propisane odredbom čl. 102. Zakona o cestama, dakle da je nastupila pravomoćnost uporabne dozvole odnosno da je donesen drugi akt na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu, te da je nerazvrstana cesta kao takva upisana u zemljišnim knjigama kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Okolnost da je uknjižba dijelova predmetnih nekretnina u novoformiranoj čestici zk.č.br. 26/1 sa statusom nerazvrstane ceste u zk. ul. br. [broj ZK uloška] izvršena u tijeku ovog spora u rujnu 2019., temeljem prijavnog lista iz svibnja 2019., bi upravo opravdavala zahtjev za naknadu vrijednosti spornih dijelova u površini od 847 m2 za koju su umanjene prethodne nekretnine u vlasništvu tužitelja, jer tuženik nije dokazao da se u vrijeme primjene prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama 28. srpnja 2011., radilo o nerazvrstanoj cesti, i time javnom dobru, već je u dopisu od 2. prosinca 2013. tvrdio suprotno, što bi potvrdile i činjenice naknadnog pretvaranja makadamskog puta u cestu njezinom izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem radovima vršenim u lipnju 2018.

Ako se prema sadržaju očitovanja tuženika nekretnine zk.č.br. 26/1 i zk.č.br.

26/2 k. o. [katastarska općina] nisu smatrale nerazvrstanim cestama, kako je to u očitovanju od 2. prosinca 2013. navedeno, onda se ne bi moglo smatrati ni da su u odlučno vrijeme stupanja na snagu Zakona o cestama 28. srpnja 2011., predstavljale

2 1

nerazvrstanu cestu da bi se na njih primjenjivale prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. i 2. Zakona o cestama sa statusom javnog dobra.

Nema mjesta ni primjeni prijelazne odredbe čl. 132. ZKG, neovisno o tome radi li se o faktički izgrađenom objektu komunalne infrastrukture prije stupanja na snagu ZKG 4. kolovoza 2018. Ovo stoga jer je od tužitelja kao uknjiženih vlasnika faktično oduzimanje spornih dijelova zk.č.br. 26/1 i zk.č.br. 26/2 k. o. [katastarska općina] s prenamjenom tog zemljišta, učinjeno izvan za to propisanog postupka i bez odgovarajućeg pravnog akta o izvlaštenju, čime je tim dijelovima nekretnina neovlašteno dana namjena javne površine odnosno javnog dobra u općoj uporabi.

Za razliku od pravnog pristupa suda prvog stupnja, nije na tužiteljima bio teret dokazivanja činjenice tko je i kada trasirao i izgradio nekadašnji makadamski put, i jesu li ga mogli koristiti samo suvlasnici predmetnih nekretnina ili svi (te gdje su bili i što su u tom dugom vremenskom periodu radili njihovi pravni prednici, kao što to sud prvog stupnja navodi) već je na tuženiku bio teret dokazivanja ostvarenja pretpostavki stjecanja statusa javnog dobra u smislu čl. 131. st. 1. i 2. Zakona o cestama, dakle da su u vrijeme stupanja na snagu tih odredbi 28. srpnja 2011., sporni dijelovi predmetnih nekretnina predstavljali cestu koju vozila koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju korisnika, a nije razvrstana kao javna cesta u smislu tog zakona. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem sam tuženik svojim očitovanjem od 2. prosinca 2013., jasno navodi kako se predmetne nekretnine zk.č.br. 26/1 i zk.č.br.

26/2 k. o. [katastarska općina] ne smatraju nerazvrstanim cestama, a isto utvrđuje i

Ministarstvo pravosuđa u rješenju KLASA:UP/II.943-04/18-01/209 URBROJ:514-05- 02-01-01/15-20-02 od 29. siječnja 2020. (list 115-127), proizlazilo bi da, bez obzira je li makadamski put bio "slijepi put" ili ne, tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao da su se sporni dijelovi nekadašnjih zk.č.br. 26/1 i zk.č.br. 26/2 u površini od 847 m2, koristili 28. srpnja 2011. onako kako to propisuje prijelazna odredba čl. 131. st. 1. Zakona o cestama, temeljem kakve odluke nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave o proglašenju nerazvrstane ceste, pa da bi se ex lege imali smatrati javnim dobrom.

Obzirom da je u tijeku ovog spora od prethodne zk.č.br. 26/1, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 1093, otpisano 362 m2, a od prethodne zk.č.br.

26/2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 2535 m2, otpisano 485 m2, ukupnih 847 m2 dijela površine navedenih nekretnina u prethodnom vlasništvu tužitelja je u rujnu 2019., preneseno u novoformiranu zk.č.br. 26/1 koja se u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisuje kao nerazvrstana cesta Prilaz Frane Ćipina (od sveukupnih 1156 m2), i to sve bez pravomoćne odluke nadležnog tijela o izvlaštenju, odnosno bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište, odluka o zahtjevu za isplatu naknade za izvlašteno zemljište spada u sudsku nadležnost temeljem čl. 34. st. 2. ZPP.

Kako je navedeno, izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem je predmetna cesta izgrađena i privedena namjeni u 2018. Budući da su tada tužitelji izgubili mogućnost traženja povrata u posjed nekretnine od tuženika, opći zastarni rok zahtjeva za naknadu za oduzeto zemljište počeo je tada teći, u kojem smislu i u skladu s čl. 225. u vezi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) tražbina tužitelja sa zahtjevom za isplatu naknade za oduzeto zemljišne iz tužbe od 30. studenog 2018., ne bi bila u zastari.

2 2

Tužiteljima, kojima je 2018., izgradnjom ceste prilaz LR [adresa] u [adresa] na dijelovima njihovih nekretnina koje su predstavljale oranice u privatnom vlasništvu, oduzeto zemljište u površini od 847 m2 bez pravomoćne odluke o izvlaštenju ili nagodbe, bi pripadalo pravo na naknadu vrijednosti tog zemljišta temeljem odredbi čl. 33. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) u vezi čl. 11. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" br. 74/14 i 69/17, dalje: Zakon o izvlaštenju) i čl. 105. st. 5. Zakona o cestama. Međutim, zbog pogrešnog zaključka koji je u proturječju sa sadržajem priloženih isprava sud prvog stupnja nije raspravio i ocijenio pretpostavke za primjenu navedenih mjerodavnih odredbi, što onemogućava preinaku osporene presude primjenom čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP.

Slijedom navedenog i primjenom čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke.

Posljedično je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava žalbe odlučeno kao u stavku II izreke, primjenom čl. 166. st. 3. ZPP.

U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja provedbom i ocjenom predloženih važnih dokaza utvrditi odlučne činjenice presudne za odluku pravu na isplatu naknade tržišne vrijednosti oduzetog zemljišta, nastojeći pritom izbjeći bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano, te primjenom mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 33. st. 2. ZV u vezi čl. 11. st. 1. Zakona o izvlaštenju, te čl. 105. st. 5. Zakona o cestama donijeti zakonitu, pravilnu i valjano obrazloženu odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu. Pri tom se, a uzimajući u obzir pribavljene podatke Porezne uprave Split (list 176), u svrhu postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, te ujedno i radi otklanjanja nepotrebnog ponavljanja opisa visine kamatne stope uz svaki pojedini iznos tužbenih zahtjeva svih tužitelja što tužbeni zahtjev čini preopširnim i time nerazumljivim, upućuje na mogućnost vraćanja tužbe na ispravak primjenom čl. 109. st. 1. ZPP.

Tužitelji pod 1 – pod 17 u podnesku od 16. veljače 2026. god., ističu kako je drugostupanjski sud u ukidnom rješenju zauzeo jasan stav da je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda zauzeto u ukidnoj presudi neosnovano, te da njihov tužbeni zahtjev nije u zastari. Posebno ističu kako je izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem predmetna cesta izgrađena i privedena namjeni u 2018.g., a kada su tužitelji izgubili mogućnost traženja povrata u posjed nekretnine od tuženika, pa tražbina tužitelja sa zahtjevom za isplatu naknade za oduzeto zemljište ne bi bila u zastari, kako je to izričito navedeno u drugostupanjskoj odluci.

Nadalje navode da s obzirom na uputu drugostupanjskog suda uzimajući u obzir pribavljene podatke od Porezne uprave Split u svrhu postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, te radi otklanjanja nepotrebnog ponavljanja opisa visine kamatne stope uz svaki pojedini tužbeni zahtjev tužitelja, uređuju tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Grad Kaštela, OIB: [osobni identifikacijski broj], Braće Radić 1, Kaštel Sućurac, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima od 1. do 17. ukupan iznos od 207.063,92 EUR koji predstavlja vrijednost suvlasničkih dijelova nekretnine označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3046, K. O. [katastarska općina] u površini od

2 3

362 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2998, K. O. [katastarska općina] u površini od 485 m2, sukladno procjeni vrijednosti navedenih nekretnina nadležne Porezne uprave u razrezu poreza na promet nekretnina građevinskog zemljišta na predjelu Kaštel Lukšić – Rušinac, Ulica Frane Ćipina, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate koja kamata se računa do 31. prosinca 2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od kojeg ukupnog iznosa tužiteljima:

1. GD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 13.805,00 EUR.

2. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 3.458,00 EUR

3. AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 3.458,00 EUR

4. ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] G [adresa]

[adresa] iznos od 13.805,00 EUR

5. VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 20.706,60 EUR

6. SD CEGA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 20.706,60 EUR

7. MAJA ŠKROBICA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 20.706,60 EUR

8, UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], Iz [adresa] iznos od 10.348,00 EUR

9. ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 10.348,00 EUR

10. CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 10.348,00 EUR.

11. OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 10.348,00 EUR

12. GDL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznosu od 13.805,00 EUR

13. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; Kaštel Novi. iznos od 20.706,60 EUR

14. ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 20.706,60 EUR

15, FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 4.601,00 EUR

16. BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznosu od 4.601,00 EUR

17. PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 4.601,00 EUR

2 4

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

Tužitelji ističu da u ovom postupku neće tražiti pribavu novih podataka o vrijednosti nekretnina koje su predmet postupka od nadležne Porezne uprave, a budući je vrijednost nekretnina znatno porasla, ukoliko tuženik pristane na isplatu u tužbenom zahtjevu navedenog iznosa. Također se napominje sudu kako suvlasnici predmetnih nekretnina AR i JR nisu podnijeli tužbu, pa je tužbeni zahtjev umanjen za njihov suvlasnički dio od 37/1093 svakog za čest. zem. [katastarska čestica], a za čest. zem. [katastarska čestica] svakog za 56/2535.

Naime, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 485 m2 i čest. zem [katastarska čestica] u površini od 362 m2, sve K. O. [katastarska općina] je građevno zemljište po tržišnoj cijeni porezne uprave (po cijeni od 293,36 eur) iz 2024. godine, čija je ukupna površina 847m2, oduzeta za nerazvrstane ceste u vlasništvu Grada Kaštela, a koji ukupan iznos 248.475,92 eur. Od tog iznosa suvlasnica JR i AR nisu podnijeli tužbu, stoga u ovom postupku za njihov suvlasnički odbijamo iznos od 41.413,20 eur, te ostali dio 207.063,92 eur pripada tužiteljima ovog postupka.

U podnesku od 05. ožujka 2026. god., tuženik navodi da na okolnost ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-4746/2024 od 20. siječnja 2026., dostavlja pravomoćnu presuda Županijskog suda u Puli-Pola, posl.br. Gž- 169/2025 od 15. svibnja 2025. Iz navedene presude razvidno je da se radi o gotovo identičnoj pravnoj stvari obzirom na meritum ovog spora, te se ukazuje kako odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev- 6/2022 od 07. studenog 2023.god., koja je bila temelj ukidnom rješenju Županijskog suda u Zagrebu, sadrži i dodatno tumačenje i razloge definiranja nerazvrstane ceste, a što je ovdje odlučna okolnost.

Naime, sukladno stavu koji proizlazi, kako iz presude Županijskog suda u Puli- Pola posl.br. Gž- 169/2025 od 15. svibnja 2025., i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev- 6/2022 od 07. studenog 2023.god., ukoliko se radi o cesti koja se koristi za promet vozilima i koju svatko može slobodno koristiti pod uvjetima određenim Zakonom o cestama i drugim propisima, a koja nije razvrstana kao javna cesta u smislu Zakona o cestama, radi se o nerazvrstanoj cesti, iako nije asfaltirana jer neasfaltiranost ne sprječava promet vozilima.

U konkretnom slučaju predmetna cesta služila je za promet, istom su se vozila kretala i do ulice koja je već ranije asfaltirana, ovdje je to ulica dr. Franje Tuđmana koja je već ranije asfaltirana, pa se u ovom slučaju ne može smatrati da se svojstvo ceste stječe tek asfaltiranjem 2018.godine.

Tuženik stoga predlaže u daljnjem tijeku postupka izvesti dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku geodetske i građevinske struke na okolnost je li predmetna cesta bila pristupni put do ulice dr. Franje Tuđmana na sjeveru, te pristupni put do ulice Šetalište Miljenka i Dobrile na jugu i od kada?

2 5

Tuženik je ustrajao i u istaknutom prigovoru zastare potraživanja.

Tužitelji pod 1 – pod 17 u podnesku od 24. ožujka 2026. god., navode da pozivanje tuženika na Presudu Županijskog suda u Puli-Pola od 15. svibnja 2025. godine pod brojem Gž-169/2025., nije uopće od odlučnog značaja za ovu pravnu stvar, štoviše, činjenično stanje ovog spora je dijametralno suprotan priloženoj odluci, čime se izneseni navodi tuženika u podnesku od 05. ožujka 2026., isključivo usmjereni ka odugovlačenju ovog postupka, a što potkrepljuje i istaknut prijedlog za provođenjem dokaza dopunskim vještačenjem po vještaku geodetske i građevinske struke.

Naime, valja ukazati da bi iznesena utvrđenja u Rješenju Županjskog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2026. godine pod brojem Gž-4746/2026., upućivala na poklanjanje vjera žalbenim navodima tužitelja, slijedom čega se posebno ističe da:

- „… sadržaj javne isprave samog tuženika odnosno Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA:350-07/13-01/0112 URBROJ: 2134/01-02/1 13-2 od 2. prosinca 2013. ( list 22 spisa predmeta suda prvog stupnja ) u kojem se jasno navodi kako se predmetne nekretnine, oranica zk.č.br.26/1 i oranica zk.č.br.26/2 k. o. [katastarska općina] ne smatraju nerazvrstanim cestama u sukladno čl. 131., čl. 132., i čl. 133. Zakona o cestama. Da se ne radi o nerazvrstanoj cesti, ponovljeno je i u očitovanju Ureda državne uprave Splitsko dalmatinske županije, Ispostava Solin, Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-944 14/14-01/01, Urbroj:2181-05/07-18-7 od 26. veljače 2018….“ ( t.6.2. obrazloženja );

-„.. od tužitelja kao uknjiženih vlasnika faktično oduzimanje spornih dijelova zk.č.br.26/1 i oranica zk.č.br.26/2 k. o. [katastarska općina] ( od 847 m2 ), s prenamjenom tog zemljišta učinjeno izvan za to propisanog postupka i bez odgovarajućeg pravnog akta o izvlaštenju..“ ( toč.7.4. obrazloženja );

-„…Budući da su tada tužitelji izgubili mogućnost traženja povrata u posjed nekretnine od tuženika, opći zastarni rok zahtjeva za naknadu za oduzeto zemljište počeo je teći tada, u kojem smislu i u skladu s čl. 225. u vezi čl. 214.st.1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05,41/08,125/11, 78/15, 29/18, - dalje ZOO ) tražbina tužitelja sa zahtjevom za isplatu naknade za oduzeto zemljište iz tužbe od 30.studenog 2018. ne bi bila u zastari..“ ( to. 8.2. obrazloženja ).

Nadalje, viši sud u Rješenju kada navodi odluku Vrhovnog suda RH pod brojem Rev 6/2022. od 7. studenog 2023., a na koju se tuženik u svom podnesku poziva, ističe kada nekretnina stječe karakter nerazvrstane ceste izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem ceste tako da za promet postane dostupna općom uporabom, da u ovoj pravnoj stvari nije primjenjiva, a sve na temelju valjanih utvrđenja pred prvostupanjskim sudom koji upućuju da bi:

„..izgradnja, opremanje i asfaltiranje sporne površine došlo u 2018., dakle sedam godina nakon stupanja na snagu prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama. Za kasnije stjecanje statusa javnog dobra nakon 28. srpnja 2011. od kada se primjenjuje Zakon o cestama, potrebno je ostvarenje pretpostavke propisane odredbom čl. 102. Zakona o cestama, dakle da je nastupila pravomoćnost uporabne dozvole odnosno da je donesen drugi akt na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu, te da je nerazvrstana cesta kao takva upisana u zemljišnim knjigama kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Okolnost da je uknjižba dijelova predmetnih nekretnina u novoformiranoj čestici zk.č.br.26/1 sa statusom nerazvrstane ceste u zk. ul. br. [broj ZK uloška] izvršena u tijeku ovog spora u rujnu 2019. temeljem prijavnog lista iz svibnja 2019. bi

2 6

upravo opravdavala zahtjev za naknadu vrijednosti spornih dijelova u površini od 847. m2 za koju su umanjene prethodne nekretnine u vlasništvu tužitelja, jer tuženik nije dokazao da se u vrijeme primjene prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama od 28. srpnja 2011 radilo o nerazvrstanoj cesti i time javnom dobru, već je u dopisu od 2.prosinca 2013. tvrdio suprotno, što bi potvrdile i činjenice naknadnog pretvaranja makadamskog puta u cestu njezinom izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem redovnim vršenjem u lipnju 2018…“ ( t. 7.1. obrazloženja ).

Od iznimne važnosti se u Rješenju ukazuje da ni u kom slučaju:

„. nije na tužiteljima bio teret dokazivanja činjenice tko je i kada trasirao i izgradio nekadašnji makadamski put i jesu li ga mogli koristiti samo suvlasnici predmetnih nekretnina ili svi, već je na tuženiku bio teret dokazivanja ostvarivanja pretpostavki stjecanja statusa javnog dobra u smislu čl. 131.st.1.i 2. Zakona o cestama..“, odnosno “…tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja nije dokazao da su se sporni dijelovi nekadašnjih zk.č.br.26/1. i zk.č. br. 26/2 u površini od 847 m2 koristili 28. srpnja 2011. onako kako to propisuje prijelazna odredba čl. 131. st. 1. Zakona o cestama temeljem kakve odluke nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave o proglašenju nerazvrstane ceste, pa da bi se ex lege imali smatrati javnim dobrom…“ ( t.7.4. obrazloženja).

Usvajanjem žalbe tužitelja podnesene na odluku prvostupanjskog suda od 03. svibnja 2024. pod poslovnim brojem P-5694/2018., nadležni drugostupanjski sud je dao detaljnu i jasnu uputu sudu o postupanju u ponovnom postupku (t. 10. obrazloženja ), slijedom koje upute je, a sve pozivom na odredbu čl. 377. st 1. Zakona o parničnom postupku, prvostupanjski sud dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

U kontekstu iznesenih navoda, obveza postupanja prvostupanjskog suda je izrijekom definirana (čl. 377. st. 1. ZPP-a), slijedom čega, se dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza dopunskim vještačenjem po vještaku geodetske i građevinske struke, ukazuje suvišnim i isključivo usmjerenim ka odugovlačenju ovog parničnog postupka koji i tako već iznimno dugo traje, dakako sve uz multipliciranje dodatnih troškova, koji su već i do sada dosegli iznimnu visinu, čime se faktički tuženiku omogućuje kako bi tijekom trajanja ponovnog postupka imao dostatno vremena za provesti sve planirane radnje na predmetnoj nekretnini.

Da je to točno, potvrđuje i nepobitna činjenica da bi tuženik u PLANU RADOVA U ULICAMA U 2026. godinu objavljeno na mrežnim stranicama Grada izrijekom naveo da se za: „

[adresa] – u [adresa] IR planira izgradnja dvosmjerne prometnice s jednim nogostupom, javnom rasvjetom i oborinskom odvodnjom, te parkiralištem. Radovi su planirani nakon izrade projektno tehničke dokumentacije. „

Navedeno ukazuje da tuženik planira radove upravo na predmetnoj nekretnini sve sa ciljem da iznimno atraktivno područje u Kaštel Lukšiću – kod Hotela Palac urbanizira, pa i po cijenu nepoštivanja sudskih odluka, Zakona i Ustava RH, a sve na štetu tužitelja. Dakako da uz navedeno treba naglasiti i činjenicu da bi tuženik tijekom 2019. godine u tijeku trajanja ovog parničnog postupka, pokrenuo postupak cijepanja čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] na temelju prijavnog lista od 13. lipnja 2019. god., kako je to i navedeno u rješenju Z-29928/19. od 22.01.2021., na koje rješenje su tužitelji pravovremeno uložili žalbu, koji žalbeni postupak je u tijeku.

2 7

Ne manje važnim se ukazuje, na nedopustivu okolnost, da bi se ukoliko bi sud u ponovnom postupku usvojio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza dopunskim vještačenjem po vještaku geodetske i građevinske struke, se:

- otvorio prostor za donošenjem odluke u ponovnom postupku na temelju izrađenih vještava vještaka građevinske i geodetske struke prema stanju na dan izvršenog ponovnog očevida - dakle u 2026. godinu, koje sada zatečeno stanje je dijametralno suprotno onom stanju iz pisanih nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka ing. geod. iz studenog 2023. godine, kao i vještaka građevinske struke Nevena Matijevića dipl. ing. građ. iz prosinca 2023. godine, oba izrađena za potrebe ovog istog postupka (P-5694/18.), a kojim eventualnim postupanjem se bitno narušava jedinstvenost primjene zakona i ravnopravnosti građana, dakako opet na štetu tužitelja.

Uzimajući u obzir duljinu trajanja ovog postupka, pa s tim u svezi i proizašle duge postupke, prvenstveno zemljišnoknjižne kao direktnu posljedicu tuženikovog ponašanja, a sve spram iskazanog stava suda u rješenju ŽS Zagreb Gž-4746/2024. od 20. siječnja 2026. god., i date upute prvostupanjskom sudu u ponovnom postupku, tužitelji su iskazali dobru volju za rješavanje ove pravne stvari na način da su dana 26. veljače 2026. godine uputili prijedlog tuženiku na sklapanje nagodbe kojom bi bila utvrđena cijena od 293,36 eura/m2., uvećano za pripadajuću kamatu.

Neupitnost opravdanog prijedloga tužitelja proizlazi i iz činjenice da bi sklapanjem nagodbi u iznosu od po 293,36 eura po m2 - za površinu od 847 m2, s pripadajućom kamatom, umjesto današnje tržišne vrijednost od cca 450 eura po m2, pri čemu se nikako ne može i ne smije zanemariti razlika koja u bitnom premašuje iznos veći i od 100.000,00 /m2 u korist tuženika, a koju nekretninu je tuženik još 2018. godine uzurpirao bez da je isplatio tužiteljima ikakvu naknadu, na što ukazuje i drugostupanjski sud u odluci povodom usvojene tužiteljeve žalbe.

Naposljetku, tužitelji ukazuju da ukoliko tuženik ne bi prihvatio njihovu dobru volju za sklapanjem nagodbe kojim bi bila utvrđena cijena isplate od po 293,36 /m2, i navodima iznesenim u Rješenju ŽS Zagreb od 20.01.2026. godine pod brojem Gž- 4746/2024., to se u niukom slučaju ne smije zanemariti primjena načela mirnog uživanja vlasništva sve kako je to propisano člankom 1. Protokola br. 1., ( zahtjev br. 24638/94. ), kojim se posebno ukazuje na obvezu postizanja „ poštene ravnoteže „ između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava.

Pitanje je li postignuta poštena ravnoteža „.. postaje relevantno samo nakon što je ustanovljeno da dotično mišljenje zadovoljava uvjete zakonitosti i da nije proizvoljno…“ (Šstavak 58; i Beyeler protiv Italije – GC br. 33202/96, stavak 107., ECHR 2000-I ), pri čemu se nužnim drži da tužitelji nisu primili nikakvu naknadu, a ovakvo postupanje tuženika je preraslo u de facto izvlaštenje. ( Sporrong i Lonnroth).

Naposljetku, pitanje zastare tužiteljevog potraživanja, a koji prigovor je tuženik tijekom prethodnog postupka pred prvostupanjskim sudom kao i u podnesku uporno isticao je razjašnjen i ne ukazuje se za spornim. Štoviše u Rješenju Gž-4746/2024. od 20. siječnja 2026. godine, krajnje jasno ukazuje da potraživanje tužitelja nije zastarjelo (t. 8.2.), čime se opetovano ističe da bi „..posjed zemljišta bez pravne osnove bio čin trajni nezakoniti čin..“ te je upravo svojim postupanjem tuženik iskazao iznimnu upornost da u „..oduzimanju njihove zemlje bilo suprotno načelu potrebe postizanja

2 8

pravne ravnoteže..“, što sve potvrđuje na nedvojbenu povredu članka 1. Protokola 1., koji propisuje da: „svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to uz uvijete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.“ ( Carbonarai Ventura protiv Ialije - zahtjev br. 24638/94.)

Od iznimne važnosti za ovu pravnu stvar, je i Rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, trgovačko i upravno pravo pod KLASA: UP/II-943-04/18- 01/209. URBROJ: 514-05-02-01-02/15-20-02. od 29. siječnja 2020. godine, kojim je poništeno rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Kaštel Sučurac, pod KLASA: UP/I-944-17/17- 01/0088. URBROJ: 2181-05/03-18-23. od 13. ožujka 2018. godine, i predmet vraćen nadležnom prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Unutar tog upravnog postupka rješavalo se pitanje izvlaštenja i određivanje naknade sukladno odredbi čl. 13. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ( NN br. 74/14.), a kojim je explicite tvrđeno da „.. u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade, nije moguće izvlaštenje bez određivanja i isplate naknade za izvlaštenu nekretninu, te ne postoji zakon koji bi mogao derogirati navedenu temeljnu postavku svakog upravnog postupka izvlaštenja nekretnine..“, kao i da bi „..podnošenjem prijedloga za izvlaštenje započeo postupak pred nadležnim tijelom kojim se isti može okončati jedino donošenjem akta prisilne naravi (kada nema nagodbe i ako predlagatelj ne odustane od postupka) budući je izvlaštenje zbog same njegove svrhe i zbog formalno ispunjenih uvjeta neupitno. U postupku izvlaštenja vlasnik ne može biti lišen imovine bez naknade tržišnih vrijednosti, iako izvlaštenje ima zakoniti cilj u interes Republike Hrvatske..“.

Istim rješenjem je istaknuto da je sukladno odredbi čl. 11. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, utvrđena obveza da za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine, dok pak Zakon o uređenju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina, ne isključuje niti jednom odredbom pravo na naknadu vlasniku izvlaštene nekretnine u postupku izvlaštenja. Dakle, pogrešnim se ukazuje da bi korisnik izvlaštenja - tuženik stupio u posjed izvlaštene nekretnine s datumom otpočinjanja radova već je to potrebno odrediti u skladu sa zakonom, odnosno vezati za pravomoćno rješenje o izvlaštenju, odnosno isplatu naknadu izvlašteniku.

Sve navedeno nedvojbeno ukazuje da bi tužiteljima predmetna nekretnina od strane tuženika bila uzurpirana unatrag više od osam godina, da bi tuženik izvodio radove na istoj bez da je poštivan Ustav RH i Zakon o izvlaštenju, kao i Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa, sve sa svrhom izgradnje infrastrukturnih građevina, pri čemu tuženik nije riješio pitanje stjecanja vlasništva, pravo služnosti i pravo građenja, sve uz sticanje prava prema važećom odredbama Zakona o zemljišnim knjigama.

Dakle tužitelji su radi ovakvog postupanja tuženika, bili prisiljeni voditi postupak i pred upravnim tijelom i voditi sudske postupke, izlagati se iznimno visokim troškovima, dok tuženik uzurpira njihovu nekretninu i općenito postupa protivno svim pozitivnim pravnim propisima.

2 9

Uzimajući odlučnim za ovu pravnu stvar pored već sve navedenog, a posebno stajališta i upute iz Rješenja Gž-4746/2024. od 20. siječnja 2026. godine ŽS Zagreb, uz već sve izvedene dokaza tijekom prethodnog postupka ( P-5694/18. ), ponovno se ukazuje da su nedvojbeno povrijeđena prava tužitelja, propisana ne samo važećim Zakonima RH, već i odredbama međunarodnog prava, kao i stavovima iznesenim u odlukama ESLJP, čega bi tuženik u ustrajavanju svojih dokaznih prijedloga trebao biti svjestan. Dakako, da tuženik treba biti suočen i sa okolnošću da su tužitelji uputili prijedlog za sklapanje nagodbe po iznosu od 293,36 eur/m2 uz pripadajuću kamata koja cijena je utvrđena po nadležnom upravnom tijelu 2023. godine, te takovim prijedlogom tužitelja se ne smije podcijeniti i nikako zanemariti iznimna razlika od 132.674,08 e/m2 u korist tuženika, (koja nastaje kada bi se naknada isplaćivala po trenutnoj vrijednosti nekretnine ), što izravno utječe na znatno manji trošak - izdvajanja s naslova isplate naknade iz gradskog proračuna, dakako sve uz nepobitnu činjenicu koje je tuženik i te kako svjestan, da je još 2018. godine uzurpirao predmetnu nekretninu bez da je isplatio tužiteljima ikakvu naknadu.

Na raspravnom ročištu dana 01. travnja 2026. god., tužitelji navode da se protive prijedlogu tuženika iznesenog u podnesku od dana 05. ožujka 2026., a kojim prijedlogom se predlaže izvesti dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku geodetske i građevinske struke na okolnosti jeli predmetna cesta bila pristupni put do ulice dr. Franje Tuđmana na sjeveru, te pristupni put do ulice Šetalište Miljenka i Dobrile na jugu i od kada, a koji prijedlog je isključivo i jedino usmjeren ka bezrazložnom trajanju ovog postupka, o čemu je detaljnije obrazloženo u navedenom podnesku od 23. ožujka 2026. Također ističu da su još dana 25. veljače 2026. godine uputili podnesak izravno na Ured gradonačelnika grada Kaštela, dakle tuženiku, sa prijedlogom za pristupanje sklapanju sudske nagodbe, pri čemu su ustrajali u procjeni tržišne vrijednosti nekretnine od po 293,36 Eur po metru kvadratnom s pripadajućom zakonskom kamatom, a što bi značilo da bi tuženik za ukupno 847 metara kvadratnih tada bio u obavezi isplatiti ukupno iznos manji za 132.674,08 od trenutne tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. Ovakva cijena po m2 je navedena kao iskaz susretljivosti tužitelja, te ukoliko ista ne bude sklopljena tužitelji će biti primorani tražiti isplatu po tržišnoj vrijednosti na dan isplate uz pripadajuću kamatu, kao i troškove postupka. Predložili su zaključenje glavne rasprave i donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari.

Tuženik je na istom ročištu ustrajao u dokaznom prijedlogu da se provede dopunsko vještačenje po vještaku geodetske i građevinske struke, a sve kako je to navedeno u podnesku od 05. ožujka 2026. godine.

Slijedom svega navedenog, a nakon ponovno provedenog postupka, valja cijeniti da je predmet spora iz tužbe podnesene 30. studenog 2018., zahtjev tužitelja za isplatu naknade za dijelove zk.č.br. 26/1 i zk.č.br. 26/2 označene kao oranice k. o. [katastarska općina], na kojima je u 2018. godine, tuženik izvršio radove uređenja ceste asfaltiranjem. Pred Uredom državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Kaštela je tijekom 2015. godine, pokrenut postupak nepotpunog izvlaštenja, između ostalih, spornih dijelova zk.č.br. 26/1 i zk.č.br. 26/2 k. o. [katastarska općina]. Donijeto Rješenje o nepotpunom izvlaštenju KLASA:UP/I-944-17/17-01/0088 URBROJ:2181-05/03-18-23 od 13. ožujka 2018., je uvažavanjem žalbe ovdje tužitelja poništeno Rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II.943-04/18-01/209

3 0

URBROJ:514-05-02-01 01/15-20-02 od 29. siječnja 2020., i predmet vraćen nadležnom prvostupanjskom tijelu na ponovi postupak. Budući da je potom predlagatelj odustao od svog zahtjeva, postupak izvlaštenja je obustavljen Rješenjem KLASA: UP-I-944-17/14-01/01 URBROJ:2181/1-13/07/639-20-11 od 17. lipnja 2020.

Tužitelji su uz tužbu tužitelji priložili zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojih je vidljivo da su 15. studenog 2018. god., bili suvlasnici nekretnina zk.č.br. 26/1 - oranice u površini od 1093 m2, i zk.č.br. 26/2 - oranice u površini od 2535 m2. Do promjena u opisu i površini navedenih nekretnina došlo je u tijeku predmetnog postupka, dana 12. rujna 2019. god., kada je pod brojem Z-29928/2019 zemljišnoknjižni sud zaprimio prijavni list i kopije katastarskog plana iz svibnja 2019. Klasa: 932 06/19-02/396 Ur.broj: 541-26-04-01/1-19-3, potvrđene od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Kaštel Sućurac. [katastarska općina]

- oranica u površini od 1093, otpisano je 362 m2, a od prethodne zk.č.br. 26/2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – oranica u površini od 2535 m2, otpisano je 485 m2. Time je ukupnih 847 m2 dijela površine navedenih nekretnina označenih kao oranice u prethodnom vlasništvu tužitelja, preneseno u novoformiranu zk.č.br. 26/1 koja se u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] opisuje kao nerazvrstana cesta, Prilaz Frane Ćipina (od sveukupnih 1156 m2) i to u rujnu 2019. godine.

Nalazi i mišljenja ovlaštenih sudskih vještaka geodetske i građevinske struke u suprotnosti su sa sadržajem javne isprave samog tuženika, odnosno Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA: 350-07/13-01/0112 URBROJ: 2134/01-02/1-13-2 od 2. prosinca 2013. (list 22 spisa predmeta) u kojoj se jasno navodi kako se predmetne nekretnine, oranica zk.č.br. 26/1 i oranica zk.č.br.

26/2 k. o. [katastarska općina], ne smatraju nerazvrstanim cestama sukladno čl. 131., čl. 132. i čl. 133. Zakona o cestama. Osim toga, da se ne radi o nerazvrstanoj cesti ponovljeno je i u očitovanju Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Solin, Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-944 17/14-01/01 Urbroj:2181-05/07- 18-7 od 26. veljače 2018. (list 39 spisa). Stoga u konkretnom slučaju nije od utjecaja činjenica da je u prethodnom dopisu istom Uredu državne uprave Klasa: 944-17/16- 01/0017 Urbroj: 2134/01-1/1-17-4 (list 89 spisa) tuženik naveo kako sporna površina predstavlja nerazvrstanu cestu, jer je riječ o dopisu od 8. svibnja 2017. god., a za primjenu mjerodavne prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama, odlučno je stanje na dan 28. srpnja 2011. godine.

Kao što je navedeno u npr. odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-6/2022-2 od 7. studenog 2023. god., nekretnina stječe karakter nerazvrstane ceste izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem ceste, tako da za promet postane dostupna općom uporabom. Tijekom postupka je utvrđeno da je do izgradnje, opremanja i asfaltiranja sporne površine došlo u 2018. god., dakle sedam godina nakon stupanja na snagu prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama.

Za kasnije stjecanje statusa javnog dobra, nakon 28. srpnja 2011. god., od kada se primjenjuje Zakon o cestama, potrebno je ostvarenje pretpostavke propisane odredbom čl. 102. Zakona o cestama, dakle da je nastupila pravomoćnost uporabne dozvole, odnosno da je donesen drugi akt na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu, te da je nerazvrstana cesta kao takva upisana

3 1

u zemljišnim knjigama kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

Okolnost da je uknjižba dijelova predmetnih nekretnina u novoformiranoj čestici zk.č.br. 26/1 sa statusom nerazvrstane ceste u zk. ul. br. [broj ZK uloška], izvršena u tijeku ovog spora u rujnu 2019., temeljem prijavnog lista iz svibnja 2019., upravo opravdava zahtjev za naknadu vrijednosti spornih dijelova u površini od 847 m2 za koju su umanjene prethodne nekretnine u suvlasništvu tužitelja, jer tuženik nije dokazao da se u vrijeme primjene prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama, dana 28. srpnja 2011. god., radilo o nerazvrstanoj cesti, i time javnom dobru, već je u dopisu od 2. prosinca 2013. god., tuženik tvrdio suprotno, a što potvrđuje i činjenica naknadnog pretvaranja makadamskog puta u cestu, njezinom izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem radovima vršenim u lipnju 2018. godine.

Naime, ukoliko se prema sadržaju očitovanja tuženika, nekretnine zk.č.br. 26/1 i zk.č.br. 26/2 k. o. [katastarska općina] nisu smatrale nerazvrstanim cestama, a kako je to u njegovom očitovanju od 2. prosinca 2013. navedeno, onda se ne bi moglo smatrati ni da su u odlučno vrijeme stupanja na snagu Zakona o cestama, dana 28. srpnja 2011. god., predstavljale nerazvrstanu cestu. da bi se na njih primjenjivale prijelazne odredbe čl. 131. st. 1. i 2. Zakona o cestama sa statusom javnog dobra.

U konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni prijelazne odredbe čl. 132. ZKG, neovisno o tome radi li se o faktički izgrađenom objektu komunalne infrastrukture prije stupanja na snagu ZKG dana 4. kolovoza 2018. godine. Ovo stoga jer je od tužitelja kao uknjiženih suvlasnika faktično oduzimanje spornih dijelova zk.č.br. 26/1 i zk.č.br.

26/2 k. o. [katastarska općina] s prenamjenom tog zemljišta, učinjeno izvan za to propisanog postupka i bez odgovarajućeg pravnog akta o izvlaštenju, a čime je tim dijelovima nekretnina neovlašteno dana namjena javne površine, odnosno javnog dobra u općoj uporabi.

Osim toga, nije na tužiteljima teret dokazivanja činjenice tko je i kada trasirao i izgradio nekadašnji makadamski put, i jesu li ga mogli koristiti samo suvlasnici predmetnih nekretnina ili svi, već je na tuženiku teret dokazivanja ostvarenja pretpostavki stjecanja statusa javnog dobra u smislu čl. 131. st. 1. i 2. Zakona o cestama, dakle da su u vrijeme stupanja na snagu tih odredbi, dana 28. srpnja 2011., sporni dijelovi predmetnih nekretnina predstavljali cestu koju vozila koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju korisnika, a nije razvrstana kao javna cesta u smislu tog zakona.

U okolnostima predmetnog slučaja u kojem sam tuženik svojim očitovanjem od 2. prosinca 2013. god., jasno navodi kako se predmetne nekretnine zk.č.br. 26/1 i zk.č.br. 26/2 k. o. [katastarska općina] ne smatraju nerazvrstanim cestama, a isto utvrđuje i Ministarstvo pravosuđa u Rješenju KLASA: UP/II.943-04/18-01/209, UR.BROJ: 514- 05-02-01-01/15-20-02 od 29. siječnja 2020. (list 115-127 spisa), nedvojbeno proizlazi da, bez obzira je li makadamski put bio "slijepi put" ili ne, tuženik, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da su se sporni dijelovi nekadašnjih zk.č.br. 26/1 i zk.č.br.

26/2 u površini od 847 m2, koristili dana 28. srpnja 2011. god., onako kako to propisuje prijelazna odredba čl. 131. st. 1. Zakona o cestama, a temeljem kakve odluke nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave o proglašenju nerazvrstane ceste, pa da bi se ex lege imali smatrati javnim dobrom.

3 2

Radi navedenog, odbijen je prijedlog tuženika da se u daljnjem tijeku postupka izvede dokaz dopunskim vještačenjem po vještacima geodetske i građevinske struke na okolnost je li predmetna cesta bila pristupni put do ulice dr. Franje Tuđmana na sjeveru, te pristupni put do ulice Šetalište Miljenka i Dobrile na jugu i od kada?

Obzirom da je u tijeku ovog spora od prethodne zk.č.br. 26/1, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 1093, otpisano 362 m2, a od prethodne zk.č.br.

26/2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 2535 m2, otpisano 485 m2, dakle ukupnih 847 m2 dijela površine navedenih nekretnina u prethodnom suvlasništvu tužitelja, i u rujnu 2019. god., preneseno u novoformiranu zk.č.br. 26/1 koja se u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] opisuje kao nerazvrstana cesta - Prilaz Frane Ćipina (od sveukupnih 1156 m2), i to sve bez pravomoćne odluke nadležnog tijela o izvlaštenju, odnosno bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište, odluka o predmetnom zahtjevu tužitelja za isplatu naknade za izvlašteno zemljište nedvojbeno spada u sudsku nadležnost temeljem čl. 34. st. 2. ZPP-a.

Nadalje, izgradnjom, asfaltiranjem i opremanjem je predmetna cesta izgrađena i privedena namjeni u 2018. godine. Budući da su tada tužitelji izgubili mogućnost traženja povrata u posjed spornih dijelova svojih nekretnina od tuženika, opći zastarni rok predmetnog zahtjeva za naknadu za oduzeto zemljište, dakle otpočeo je teći upravo tada tj. u 2018. godini, pa stoga u smislu i u skladu s čl. 225. u vezi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) tražbina tužitelja sa zahtjevom za isplatu naknade za oduzeto zemljište iz tužbe podnesene dana 30. studenog 2018., nje u zastari, a uslijed čega je istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan.

Radi svega navedenog, tužiteljima, kojima je 2018. god., izgradnjom ceste prilaz IR u [adresa] na dijelovima njihovih nekretnina u privatnom vlasništvu, oduzeto zemljište u površini od ukupno 847 m2 bez pravomoćne odluke o izvlaštenju ili nagodbe, pripada pravo na naknadu vrijednosti tog zemljišta temeljem odredbi čl. 33. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) u vezi čl. 11. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" br. 74/14 i 69/17, dalje: Zakon o izvlaštenju) i čl. 105. st. 5. Zakona o cestama.

Među strankama je nesporno da su predmetne nekretnine tijekom 2018. godine, predstavljale neizgrađeno građevinsko zemljište, te da sukladno pribavljenoj obavijesti Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Kaštela Kl. 410-20/22-04/17, Ur. br. 513-07-17-11-23-2 od 19. siječnja 2023. god. (list. 176 spisa), prosječna tržišna vrijednost predmetnih nekretnina iznosi 293,36 Eur/m2.

Imajući u vidu nespornu površinu oduzetih dijelova predmetnih nekretnina od ukupno 847 m2 i nespornu prosječnu tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina od 293,36 Eur/m2, kao i nesporne suvlasničke dijelove predmetnih nekretnina svakog od pojedinih tužitelja, među strankama nije sporan niti izračun visine pripadajuće naknade svakom od pojedinih tužitelja, a što daje nesporan iznos ukupne naknade tužiteljima pod 1 – pod 17 u visini od 207.059,00 Eur, a ne 207,063,92 Eur, kako je uslijed pogrešnog izračuna navedeno u tužbenom zahtjevu. Tužiteljima pod 1 – pod 17 su na

3 3

dosuđene novčane iznose priznate i zatražene zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe, pa do isplate.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja pod 1 – pod 17 je prihvaćen u cijelosti, te je bez daljnjeg raspravljanja donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tužiteljima pod 1- pod 17 su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku u prethodno vođenom postupku, i to za sastav tužbe 150 bod., pristup na tri ročišta po 150 bod., pristup na očevid 150 bod., pristup na jedno ročište 37,5 bod., sastav dva podneska po 150 bod., sastav jednog podneska 75 bod., sve sa povišenjem tarifnih stavki od 50 % za zastupanje više osoba, a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 581,25 Eur, kao i troškovi za zastupanje po punomoćniku u ponovno vođenom postupku, i to za sastav dva podneska po 1558 bod., pristup na jedno ročište 389,5 bod., i pristup na jedno ročište 1558 bod, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljima pod 1- pod 17 su priznati i troškovi očevida u iznosu od 49,48 Eur, troškovi geodetskog vještačenja u iznosu od 650,00 Eur, troškovi građevinskog vještačenja u iznosu od 405,00 Eur, a priznati su i troškovi sudskih pristojbi, i to za tužbe 165,90 Eur, i pristojbu presude iznos od 2.117,04 Eur, sukladno važećoj Uredba o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 73/23).

U Splitu, 30. travnja 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: -pun. tužitelja pod 1 - pod 17

-pun. tuženika