REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av. Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-890/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Ljiljane Novosel, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LĐ radi djela prekršaja iz članka čl.10.toč.3. i 4. kažnjivo po čl. 22. st.2. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i čl. 19.st.1. kažnjivo po čl. 24. istog Zakona (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21,114/22, 36/24) povodom optužnog prijedloga PUZ-a, III. Policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/26-5/2079, URBROJ: 511-19-29-26-1 od 27.01.2026. i dopune istog na zapisniku od 27.01.2026., nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, objavio je i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni LĐ, sin L i SĐ, djevojačko prezime majke S, rođen **.**.1955. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin RH, SSS, po zanimanju vozač, umirovljenik, s mjesečnim, primanjima od 500 eura, oženjen, jedno dijete, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak.

I Temeljem članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

kriv je

1. što je 26. siječnja 2026. u vremenu od 17,00 do 23,00 sati u kući u [adresa], prekršio zaštitnu mjeru, odnosno nije postupio u skladu sa zaštitnom mjerom zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji, unuke LĐO (rođ. **.**.1998. ) i kćeri GĐ (rođena **.**.1972.) u trajanju od 6 (šest) mjeseci, izrečene presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp- 10833/2025-4 (pravomoćno 25.8.2025.) na način da je ugasio grijanje u prostorijama koje koriste te im uskratio grijanje u hladnim uvjetima što je kod njih izazvalo uznemirenost,

dakle, nije postupao u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom zabrane uznemiravanja žrtava nasilja u obitelji

čime je počinio prekršaj opisan u članku 19. stavak 1. kažnjivo po članku 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

2. što je u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom 1. izreke počinio ekonomsko i psihičko nasilje u obitelji na štetu supruge SĐ (rođ. **.**.1959.g.) kao osobe starije životne dobi, na način joj je u hladnim uvjetima isključio grijanje prostorija koje koristi što je kod nje izazvalo nelagodu i ugrozilo zdravstveno stanje, te vikao na istu riječi: "Ovo je moja kuća, ja ću raditi ovdje što ja želim", što je kod iste izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,

dakle, počinio ekonomsko i psihičko nasilje u obitelji na štetu supruge kao osobe starije životne dobi što je kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 3. i 4. kažnjivo po čl. 22.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

3. što je u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom 1. izreke, ponovio nasilje u obitelji (presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-10847/2024

- pravomoćno 19.8.2024.g. i presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp- 10833/2025-4 - pravomoćna 25.8.2025.g.) na štetu kćeri GĐ (rođena **.**.1972.) i unuke LĐO (rođena **.**.1998.) na način da im je u hladnim uvjetima isključio grijanje prostorija koje koriste što je kod njih izazvalo nelagodu i ugrozilo zdravstveno stanje,

dakle, ponovio nasilje u obitelji na štetu kćeri i unuke činjenjem ekonomskog nasilja,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 4. kažnjivo po članku 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

pa mu se temeljem citiranog propisa za djelo pod točkom 1. izriče

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to vrijeme uhićenja od 27. siječnja 2026. u 10:20 sati do 27. siječnja 2026. u 18:00 sati, kada je rješenjem ovog suda pušten na slobodu kao 1 (jedan) dan zatvora, tako da se izjednačava 1 (jedan) dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa 1 (jednim) danom zatvora pa okrivljeni ima za izdržati 9 (devet) dana zatvorske kazne.

Temeljem čl. 41. u svezi s čl. 44. st.1., 2., 3. PZ-a, okrivljenom se izriče

uvjetna osuda

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 12 (dvanaest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

Za djelo pod točkom 2. izreke okrivljenom se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.700,00 eura

Za djelo pod točkom 3. izreke okrivljenom se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura

Temeljem članka 39. stavak 1. točka 2. prekršajnog zakona okrivljenom se izriče

UKUPNA NOVČANA KAZNA

u iznosu od 2.700,00 (dvije tisuće sedamsto) eura

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljeni je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude. Temeljem čl.152.st.3. i čl. 183.st.2. PZ-a, ukoliko okrivljeni u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. U protivnom postupit će se prema odredbi čl.34. Prekršajnog zakona.

II Odbija se prijedlog tužitelja za primjenom zaštitne mjere udaljenja iz kuće na adresi u [adresa].

III Temeljem čl.139.st.6. PZ-a i u vezi čl.138.st.2.toč.3a PZ-a okrivljeni se oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, III. Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenika radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da se 26. siječnja 2026. u vremenu od 17 do 23 sata nalazio u kući, na adresi u [adresa], gdje živi sa suprugom, a kćer i unuka su im došle u posjetu. Nije počinio nikakvo nasilje, niti prema jednoj od njih, jer one zapravo žele njega istjerati iz kuće kako bi unuka dovela svog dečka koji puši, pije i povraća, s čime se on ne slaže. Nije točno da bi gasio grijanje, jer se i sam nalazi u toj kući pa bi time i sebi naštetio, a nije niti točno da je suprugu t jerao van iz kuće. Svjestan je da mu je još uvijek na snazi zaštitna mjera zabrane uznemiravanja kćeri i unuke prema ranijim odlukama ovog suda. Kćer i unuka nisu prijavljene na njegovoj adresi, već žive u [adresa], a kod njega dolaze povremeno , samo što on ne smije nikome ništa reći jer ga se odmah prijavljuje policiji. Supruga podržava unuku u tome da sa svojim dečkom dođe živjeti k njima, iako je to njegova kuća. Supruga je imala stan koji je prodala, a njegovu kuću sada tretira kao da je zajednička. Nije mu jasno zašto je doveden na sud jer nikoga nije dirao. Policija je došla sinoć kada se već spremao spavati, ali su tada uzeli samo njegove podatke i rekli da može nastaviti spavati, da bi ponovno došli jutros i doveli ga na sud. Okrivljenik je dalje iskazao da se bojler valjda pokvario jer je jučer sve normalno radilo, a jutros kada se spremao, nije bilo tope vode.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, obrasce o suglasnosti i kontakt podatcima žrtava, obavijesti žrtvama nasilja o obitelji, obrasci o provedenom postupku pojedinačne procjene-potrebe žrtava za zaštitom, zapisnike o ispitivanju svjedoka, izvješće o uhićenju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, potvrdu Odjela za prekršajne evidencije te u pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu pod brojevima Pp-10833/2025, pravomoćno 25. kolovoza 2025. i Pp-10847/2025 pravomoćno19. kolovoza 2024. U svojstvu svjedoka – žrtve nasilja u obitelji neposredno su saslušane žrtve nasilja u obitelji LĐO, GĐ i SĐ te je izvršen uvid i pročitan podnesak III. PP Zagreb od 26. siječnja 2026. koji je dostavljen povodom prethodne prijave žrtava nasilja u obitelji, a u vezi predmetnog događaja. Nakon dostavljenog podneska sud je ocijenio potrebnim u svojstvu svjedoka saslušati policijske službenike ĆĐ, JĐ i VĐ, djelatnike III. PP Zagreb.

3.1. Svjedokinja – žrtva nasilja u obitelji, LĐO, iskazala je na raspravi pred ovim sudom da se 26. siječnja 2026. u popodnevnim satima nalazila na adresi u [adresa], gdje živi s majkom u stanu u potkrovlju, u koji su obje uložile znatna novčana sredstva. Navodi da se, što se grijanja tiče, koriste jednim bojlerom koji se nalazi u stanu njezina djeda. Iskazala je da su ona i majka, nakon što se vratila s posla, pozvale baku na čaj, nakon čega je djed telefonski nazvao baku te počeo galamiti, pitajući tko je došao i zahtijevajući da ta osoba napusti kuću, pri čemu je mislio na njih, jer ih, kako navodi, želi istjerati iz kuće. Svjedokinja je nadalje iskazala da se baka spustila u prizemlje, pri čemu je čula kako baka govori djedu da se smiri jer će u protivnom morati pozvati policiju, na što je on nastavio vikati, navodeći da je to njegova kuća i da će raditi što želi. U međuvremenu je ugasio bojler, uslijed čega nisu imali grijanja, uz riječi da grijanje neće uključiti dok one ne odu. Također je zaključao kupaonicu i sakrio ključ, odnosno odnio ga u svoju sobu. Dalje je iskazala da je baka pozvala policiju, no po dolasku policijskih službenika nisu utvrđeni elementi prekršaja, budući da je djed u međuvremenu uključio bojler, a na upit o ključu izjavio je da ne zna gdje se nalazi. Nakon odlaska policije ponovno je ugasio bojler, zbog čega je baka ponovno pozvala policiju. Policijski službenici su se vratili te su tom prilikom rekli da, ukoliko djed ugasi bojler, baka isti ponovno uključi, nakon čega su se udaljili. Svjedokinja je navela da je nakon njihovog drugog odlaska grijanje ostalo uključeno, no sljedećeg jutra, kada se spremala za odlazak liječniku, bojler je ponovno bio ugašen te nije bilo ni grijanja ni tople vode. Njezina majka je potom otišla u Hrvatski zavod za socijalni rad i policiju radi prijave događaja. Također je iskazala da djedu smeta dolazak bilo koje osobe u njihov stan, pri čemu navodi da, ako se radi o ženskoj osobi, tvrdi da je riječ o muškoj osobi, dok muške osobe ne dopušta niti spominjati. Iz tog razloga njezin zaručnik ne dolazi, jer ga je, kako navodi, posljednji put u ljeto 2025., kada joj je pomogao unijeti stvari i kada mu je dala čašu vode, djed fizički napao. Dodala je da ne stvara probleme, ne dovodi društvo i ne čini štetu, te joj nije jasno zašto se djed tako ponaša prema njoj. Smatra da je želi istjerati iz kuće, što ona ne prihvaća, budući da su ona i majka uložile oko 50.000 eura u stan u potkrovlju. Navodi da mu ta ulaganja ranije nisu smetala, dok sada nastoji da napuste kuću. Na upit suda o prijavljenom prebivalištu, svjedokinja je navela da je prijavljena na adresi u [adresa], budući da joj djed ne dopušta prijavu na adresi u [adresa]. Na toj adresi u [adresa] živi njezin brat sa suprugom i troje maloljetne djece, zbog čega su se ona i majka doselile kod djeda. Na navedeni iskaz svjedokinje okrivljenik je izjavio da se ne sjeća svih okolnosti događaja, da se liječi i da je bolestan, navodeći da ima povišeni krvni tlak. Također je naveo da svaki ključ otvara sva sobna vrata te da nije vikao ni na koga, već je samo pitao tko je došao. Istaknuo je da bojler ujutro nije radio jer je neispravan. Na to je svjedokinja navela da bojler radi, da su ga ponovno uključile te da je kontaktirala servisera, koji je naveo da je moguće da je zbog učestalog uključivanja i isključivanja došlo do blokade uređaja. Na navedeno je okrivljenik, obraćajući se svjedokinji, izjavio da ona želi dovesti svog dečka kako bi, kako je naveo, da bi pušili i pili.

3.2. Svjedokinja - žrtva nasilja u obitelji GĐ iskazala je na raspravi kod ovog suda da se 26. siječnja 2026. u popodnevnim satima nalazila u stanu na adresi u [adresa], gdje živi sa svojom kćeri, dok sin živi u [adresa]. Navela je da se kći vratila s posla, a da je u stan potom došla i njezina majka SĐ, nakon čega je njezin otac telefonski nazvao majku i pitao tko se nalazi u stanu, zahtijevajući da svaka osoba koja je došla napusti kuću, pri čemu je ugasio grijanje. Svjedokinja je iskazala da se majka potom spustila u prizemlje te rekla ocu da ne stvara probleme jer će u protivnom morati pozvati policiju i da zna što će se tada dogoditi, na što je otac odgovorio da ih slobodno pozove, ali da grijanja neće biti dok se one nalaze u kući. Navodi da joj je majka rekla kako je otac u više navrata gasio bojler, dok ga je majka ponovno uključivala. Po dolasku policije, policijski službenici su, prema njezinim navodima, dali uputu da, u slučaju da otac ponovno ugasi grijanje, majka isto uključi. Napominje da se zbog takve situacije osjeća loše i uznemireno, ističući da otac ranije nije imao ništa protiv da se ona i kći dosele i urede stan, dok ih sada učestalo tjera iz kuće. Također navodi da njezin sin i unučad ne smiju dolaziti k njoj, odnosno da nitko ne smije dolaziti. Ističe da nitko od njih nije problematičan niti se druže s problematičnim osobama te joj nije jasno zašto se njezin otac na takav način ponaša, osobito imajući u vidu da je ona njegovo jedino dijete. Na upit suda može li navesti kako se njezina majka osjećala u vrijeme događaja, svjedokinja je iskazala da joj navedena situacija teško pada te da se trenutačno nalazi u sudskom postupku s ocem radi podjele kuće koju su zajedno stekli, kao i zbog toga što ju otac učestalo tjera iz kuće. Na upit ima li saznanja na koga glasi kuća te na koga je glasio stan koji su okrivljenik i njegova supruga ranije prodali, svjedokinja je iskazala da kuća glasi na oca, dok je stan glasio na majku, ali je isti prodan. Na iskaz svjedokinje okrivljenik je naveo da su ranije u stanu bili podstanari te da je stan bio uređen, na što je svjedokinja odgovorila da je to točno, ali da je ona stan ponovno uredila jer su ga podstanari uništili. Okrivljenik je nadalje naveo da može dokazati kako je svjedokinja uzimala najamninu, na što je svjedokinja odgovorila da je upravo ona vodila i podmirivala sve troškove održavanja kuće. Okrivljenik je također naveo da nije gasio grijanje, već da je bojler neispravan, na što je svjedokinja iskazala da nije osobno vidje la da bi gasio grijanje, ali joj je tako rekla majka te da je čula kako okrivljenik govori majci da grijanja neće biti dok se one nalaze u kući.

3.3. Svjedokinja - žrtva nasilja u obitelji ŠĐ na raspravi kod ovog suda je iskazala da se 26. siječnja 2026. u popodnevnim satima nalazila u Zagrebu, na adresi [adresa], gdje živi sa suprugom, dok u stanu u potkrovlju žive kćer i unuka. Bila je kod njih kada je unuka došla s posla, da bi je suprug dvaput nazvao i rekao vičući da tko je gore neka izađe iz kuće. Nakon drugog puta se spustila u prizemlje jer nije htjela da se djeca zabrinjavaju, a on je ugasio grijanje. Rekla mu je da to ne radi i upalila je grijanje, a on ga je ponovno ugasio. Molila ga je da to ne radi jer je pod uvjetnom osudom te da će morati pozvati policiju jer ne želi ona biti na hladnoći, na što joj je on rekao neka slobodno zove, pa je to i učinila. Po dolasku policijskih službenika, okrivljenik je upalio grijanje i poricao da bi išta napravio, pa ga je policajac pitao zašto bi ona zvala policiju ako se ništa nije dogodilo. U tom razgovoru policijski službenik joj je rekao da, ako suprug ugasi grijanje, neka ga ona upali. Svjedokinja je iskazala da je okrivljenik rekao da je u svojoj kući, da može raditi što hoće, da grijanja neće biti dok su one u kući, a čak se u jednom trenutku zatvorio u kupaonu. Kada je ona kasnije došla unutra, sjedio je u mraku vjerojatno kako ona ne bi upalila grijanje. On se povukao u sobu i tada je ona upalila grijanje, no jutros ga opet nije bilo. Zbog toga su zvale majstora, opisale čitav događaj, pa je majstor rekao da bojler treba nekoliko puta ponovo pokrenuti jer je vjerojatno povukao previše zraka. Žrtva je napomenula da je sa suprugom u sudskom postupku zbog podjele imovine jer on sve svojata iako ga je tražila da joj barem da jednu sobicu na što on nije pristao. Sve ovo je jako uzrujava. Svjedokinja je dalje navela da je okrivljenik sklon kontroli i udaranju i ne dopušta da bilo tko dolazi što joj posebno teško pada jer ne da čak ni unuku da dođe niti njegovoj djeci. Ovakav iskaz žrtve okrivljenik je osporavao te joj se obratio pitanjem, sjeća li se kako je na terasi bila puna zdjela opušaka i neka ga pogleda u oči i kaže da nije tako, no svjedokinja je šutjela i nije željela komentirati izjavu okrivljenika. Na upit suda je li točno da svaki ključ otključava i kupaonicu, svjedokinja je iskaza la da joj nije palo na pamet da to provjerava, te je tvrdila da je okrivljenik zaključao kupaonicu i odnio ključ u svoju sobu.

3.4. Svjedok ĆĐ je na raspravi pred sudom iskazao da se osobno sjeća okrivljenika, no na upit sjeća li se intervencije po kojoj bi postupao 26. 1. 2026. oko 17,00 sati, na adresi u [adresa], napomenuo je da nije bio na navedenoj adresi, niti je tamo utvrdio počinjenje prekršaja. Sjeća se da su u službene prostorije III. PP pristupile tri ženske osobe: baka, kćer i unuka s kojima je svjedok osobno obavljao razgovor i one su sve podudarno izjavile, i to u odvojenim razgovorima, da imaju problema s okrivljenikom LĐ, jer im je isti isključivao grijanje. Na okolnosti takvih navoda savjetovao se s rukovoditeljem koji je dao uputu da bi se tu radilo o ekonomskom nasilju. Na upit suda kako su djelovale te tri osobe, svjedok je iskazao da su bile revoltirane. Na upit suda sjeća li se svjedok da bi oštećene za još nešto teretile okrivljenika, isti je iskazao da koliko se sjeća, nisu, te je naveo da mu se čini da je dan ranije bila patrola na navedenoj adresi zbog dojave o nasilju u obitelji, ali koliko se sjeća, kolege su prenijeli da nisu utvrdili elemente prekršaja. Na upit suda ima li svjedok saznanja koji službenici su bili na prethodnoj intervenciji, isti je iskazao da nema.

3.5. Svjedok JĐ je na raspravi pred sudom iskazao da nema neposrednih saznanja o događaju koji bi se dogodio 26. 1. 2026. oko 17,00 sati na adresi u [adresa]. O cijelom događaju saznao je naknadno kada se sastavljao optužni prijedlog. Okrivljenika je možda nekada ranije susreo, ali nije siguran, a što se ovog događaja tiče nije bio na toj intervenciji na adresi, niti razgovarao s okrivljenikom i svjedocima, već je sa svjedocima razgovarao kolega ĆĐ. Za njega ne zna je li bio na adresi, ali je to bila njegova intervencija, odnosno on je postupao po prijavi. Koliko se sjeća, rečeno je da su tri ženske osobe došle u III. PP prijaviti događaj, ali se on s tim osobama nije susreo.

3.6. Svjedok policijski službenik VĐ je na saslušanju pred ovim sudom iskazao da se sjeća intervencije po kojoj je postupao 25. siječnja 2026. na adresi [adresa], u [adresa], a po traženju dojaviteljice SĐ, supruge okrivljenika. Svjedok je opisao da je supruga okrivljenika navela kako je okrivljenik isključio bojler i da zbog toga nema grijanja niti tople vode. Po dolasku na adresu sa vježbenikom BĐ, dočekala ih je supruga okrivljenika SĐ i s njom su obavili razgovor. U razgovoru s njom nisu utvrdili elemente bilo kojeg prekršaja. Svjedok je dalje iskazao da se sjeća okrivljenika koji je bio u sobi, ležao na krevetu i gledao televiziju. Okrivljenik nije bio pod utjecajem alkohola i razgovarao je posve normalno poričući da bi gasio bojler. Supruga okrivljenika je tvrdila da je okrivljenik zatvorio kupaonicu kako nitko ne bi mogao do bojlera, no svjedok navodi da je po njihovom dolasku, kupaona bila otvorena, grijanje je radilo i bojler je bio upaljen. Iz tog razloga nisu utvrdili elemente prekršaja ekonomskog nasilja u obitelji. Na upit suda sjeća li se svjedok da bi supruga okrivljenika SĐ spominjala počinjenje psihičkog nasilja od strane okrivljenika, isti je iskazao da o tome nije bilo nikakvog govora. Na upit suda sjeća li se svjedok prisutnosti još nekog ukućana ili člana obitelji, isti je iskazao da, koliko se on sjeća, nikoga nije bilo. Svjedok je naveo da su okrivljenik i njegova supruga bili sami u svom stanu na prvom katu kuće. Nadalje, upitan sjeća li se svjedok da bi se netko nalazio u stanu iznad okrivljenika, svjedok je iskazao da to doista ne zna jer nije nikoga vidio niti čuo, nitko nije dolazio do njih te je mišljenja da se tu radi o narušenim odnosima od prije, jer je žrtva spominjala da je ranije prijavljivala supruga zbog nasilja u obitelji. Svjedok je iskazao da su odnosi okrivljenika i njegove supruge očito narušeni, ali i da je u pozadini problem zbog imovine.

4. Na temelju obrane okrivljenika koji je osporavao počinjenje prekršajnih djela kao i na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret optužnim prijedlogom.

5. Iako je okrivljeni dosljedno poricao počinjenje prekršajnih djela navodeći da bi isključivanjem grijanja i sam sebi naškodio te da su žrtve u dogovoru da ga izbace iz njegove kuće, sud je obranu okrivljenika ocijenio kao usmjerenu izbjegavanju prekršajne odgovornosti te ne postojanje samokritičnosti spram vlastitog ponašanja, dok je iskaze žrtava nasilja u obitelji u cijelosti prihvatio ocjenjujući ih dosljednim, u svim bitnim dijelovima podudarnim, uvjerljivim i vjerodostojnim u svim oblicima komunikacije, kako verbalnim tako i neverbalnim. Naime, sve saslušane svjedokinje su sukladno iskazivale da predmetni događaj nije izolirani slučaj, da je okrivljeni vikao na svoju suprugu da je to njegova kuća u kojoj će raditi što on hoće, da grijanja neće biti "dok su one u kući", te da je gasio grijanje koje koristi i njegova kćer i unuka koje su se nalazile u stanu u potkrovlju kuće za koji obje navode da su uložile veću sumu novaca na adaptaciju, a da ih okrivljeni sada tjera van i uskraćuje im korištenje osnovnih sredstava među kojima je upravo i grijanje te topla voda. Sve saslušane svjedokinje navode da je okrivljeni rekao: „neće biti grijanja dok one ne odu“. U prilog navedenom je i činjenica da je supruga okrivljenika zbog takvog postupanja okrivljenog, iste večeri, zatražila pomoć policije, te je sudu dostavljen dopis kojim je potvrđen navod žrtve, no tada policijski službenici nisu utvrdili elemente nasilja u obitelji. U odnosu na navedenu okolnost sud je saslušao policijskog službenika koji je bio u postupanju u večernjim satima na adresi okrivljenika . Iako je isti naveo da u trenutku njegovog dolaska na adresu okrivljenika nisu utvrđeni elementi nasilja u obitelji jer su bojler i grijanje radili, sud je mišljenja da se ne može isključiti mogućnost da je okrivljenik ponovo upalio bojler i grijanje kada mu je supruga rekla da će pozvati policiju te da je to razlog što policijski službenici nisu utvrdili elemente djela prekršaja nasilja u obitelji. Iz iskaza svih saslušanih žrtava nasilja u obitelji, koje podudarno navode da je večer prije negoli je supruga okrivljenika prijavila nasilje u obitelji, izvan svake razumne sumnje proizlazi da je okrivljenik u više navrata gasio bojler i tako im uskraćivao grijanje i toplu vodu te da je upravo iz tog razloga došlo do kvara na bojleru. Sve saslušane svjedokinje podudarno navode da ujutro nije bilo grijanja niti tople vode, da su zvale servisera, opisale situaciju i isti im je dao jasnu dijagnozu da je vjerojatno došlo do blokade u radu bojlera zbog nepravilnog rukovanja, odnosno učestalog paljenja i gašenja te da je isti potrebno nekoliko puta resetirati, a što je sve bila okolnost zbog koje su prijavile okrivljenika zbog nasilja u obitelji. Činjenica da je žrtva tj. supruga okrivljenika imala potrebu i sljedećeg jutra zatražiti pomoć policije, da su kćer i unuka okrivljenika također i pred policijom i pred sudom ostale dosljedne svom opisu događaja iz kojeg proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj psihičkog i ekonomskog nasilja u obitelji na štetu supruge kao osobe starije životne dobi te ponovio nasilje u obitelji na štetu kćeri i unuke činjenjem ekonomskog nasilja, učvršćuje sud u zaključku da žrtve ne bi davale takve iskaze da se okrivljeni nije ponašao na način kojim je ostvario upravo obilježja nasilja u obitelji kako je to već opisano. Obranu okrivljenika gdje navodi da su u dogovoru da bi ga istjerale iz kuće sud nije prihvatio već je ocijenio kao ne samokritičnost spram vlastitih postupaka, jer okrivljenik tijekom cijelog postupka uporno skreće pozornost na cigarete, opuške i pune pepeljare, dok obranu kojom osporava točnost optužnog prijedloga daje paušalno, a ne okolnosno. Nadalje, unuka okrivljenika LĐO je također jasno i dosljedno navela da je čula baku kada je govorila djedu da se smiri jer će morati zvati policiju i da je pritom okrivljenik vikao na nju riječi da je to njegova kuća i da će raditi što hoće. Budući da niti jedna od žrtava nije navela da bi okrivljenik tom istom prilikom tjerao suprugu iz kuće, sud je navedenu okolnost izostavio iz činjeničnog opisa djela prekršaja i na taj način ga suzio. Dakle, u odnosu na samo činjenično stanje sud smatra da su utvrđene sve odlučujuće činjenice koje upućuju na zaključak da je okrivljeni počinio ekonomsko nasilje u obitelji s time da je u odnosu na kćer i unuku već kažnjavan zbog nasilja u obitelji pa je na ovaj način ostvario kvalificirani oblik djela prekršaja jer se radi o ponovljenom nasilju , dok je u odnosu na suprugu počinio psihičko i ekonomsko nasilje jer, osim što joj je onemogućio korištenje zajedničke imovine, ujedno vikao na nju i uznemiravao ju. Budući da supruga okrivljenika pripada u posebno ranjivu skupinu društva jer je osoba starije životne dobi, okrivljenik je ovakvim postupanjem prema supruzi također počinio kvalificirani oblik djela prekršaja nasilja u obitelji. U pogledu navedenog sudu je bila vrlo uvjerljiva reakcija žrtve SĐ tijekom rasprave koja je bila vidno uznemirena i uplakana već pri samom dolasku na sud, dok je žrtva GĐ također bila emocionalno vrlo napeta što je sve sud konstatirao na zapisnik. Nadalje, sud primjećuje da su pozadina ovako teško narušenih odnosa ujedno i imovinskopravni odnosi okrivljenika i njegove supruge, ali očito i okrivljenika i njegove kćeri te unuke. Sudu je neshvatljivo da bi se svi ostali članovi obitelji držali zajedno unutar svojih obiteljskih odnosa pri čemu je jasno da žrtva SĐ posjećuje kćer u stanu kao i unuku, dok okrivljeni očito nije u dobrim odnosima niti sa jednim članom obitelji. Činjenica da okrivljeni brani supruzi i kćeri odnosno ograničava njihov kontakt sa drugim članovima obitelji te održavanje uobičajenih društvenih odnosa, signalizira sudu vrlo duboku problematiku unutar obitelji. Iako je mišljenja da i ovakvo ponašanje okrivljenika gdje ima potrebu kontrolirati sve članove obitelji te ih ograničavati, predstavlja oblik nasilničkog ponašanja, sud istog nije sudio za navedeno jer za to nije niti optužen pa sud nema ovlasti suditi izvan okvira optužnog prijedloga niti ga širiti. Sudu je nejasan i neargumentiran dio obrane okrivljenika gdje navodi da njegova unuka želi dovesti svog dečka koji cit. „pije, puši i povraća“ koji opis neke osobe je vrlo eksplicitan. No, postavlja se pitanje zašto se ističe strah da bi unuka dovela dečka ako kćer i unuka zapravo ne žive na njegovoj adresi nego ponekad dođu u posjetu . Ako su i ovaj put došle u posjetu, nelogično je da bi gasio grijanje „gostima“, a posebice svom vlastitom djetetu i unuci pa čak i supruzi iz čega sud zaključuje da je očito da žrtve žive na navedenoj adresi i koriste dio nekretnine odnosno kuće. U prilog tom zaključku je i činjenica da se cijeli događaj odvijao očito tijekom cijelog popodneva, tj. od 17,00 do 23,00 sata te nije logično da bi se "gosti" zadržali u takvim uvjetima tako dugo ako zapravo žive na nekoj drugoj adresi. Tijekom rasprave okrivljeni je često skretao sa predmeta postupka neprestano se fokusirajući na pušače i spominjući opuške kao najveći problem. Valja istaknuti i detalj na koji se okrivljeni osvrnuo navodeći da kćer i unuka nisu niti prijavljene kod njega na adresi, dok iste to potvrđuju navodeći da upravo okrivljeni to nije dozvolio iako je dozvolio da investiraju svoj novac za povećanje vrijednosti njegove nekretnine. U tom pogledu valja razjasniti da činjenica prijave prebivališta obično predstavlja potvrdu o adresi stanovanja, no to ne znači da se adresa na osobnoj iskaznici i stvarna adresa moraju uvijek podudarati. Netko može imati prijavljeno prebivalište na nekoj adresi, a da na njoj faktično ne stanuje odnosno da iz nekih drugih razloga stanuje na nekoj drugoj adresi. U konačnici, vlasnik više nekretnina ima prijavljeno prebivalište na jednoj adresi i jednoj nekretnini, no to ne znači da ne može biti faktični vlasnik više nekretnina i čak živjeti u nekoj drugoj koju posjeduje. Prema tome, navod okrivljenika da kćer i unuka nemaju prijavljenu adresu kod njega, ne znači da one ne žive kod njega, a u prilog činjenici da doista žive na adresi okrivljenika jest upravo to da su sa majkom bile u stanu na katu što nitko ne osporava niti je okrivljeni osporavao navod žrtve da je u predmetni stan u njegovoj kući uloženo njihovih 50.000,00 eura. Ako su iste došle u posjet, nelogično je da se taj posjet ne bi odvijao upravo u stanu okrivljenika i njegove supruge već u odvojenom objektu. Nadalje, valja istaknuti kako je sud ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o ekonomskom nasilju budući da se pod ekonomskim nasiljem smatra "zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom, nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanje, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci." U tom smislu, činjenica da žrtve žive na istoj adresi, u istom objektu i dijele isto postrojenje radi održavanja adekvatnih uvjeta stanovanja u stambenom objektu, isključivanje grijanja predstavlja zapravo onemogućavanje adekvatnog, uobičajenog načina korištenja nekog stambenog prostora u hladnim uvjetima te onemogućavanje obavljanja higijene što doista može ugroziti zdravlje. U odnosu na žrtvu SĐ sud je utvrdio da je okrivljeni počinio i psihičko nasilje jer iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da je vikao na žrtvu što ju je očito uznemirilo, a što je i sud uočio prilikom saslušanja žrtve SĐ u neverbalnoj komunikaciji. Slijedom svega navedenog obrana okrivljenika sudu je neživotna i nelogična dok su iskazi saslušanih svjedokinja koje su dale pred policijom, što je vidljivo iz zapisnika sastavljenih u službenim prostorijama III. PP Zagreb, precizni i dosljedni iskazima danim pred ovim sudom pri čemu valja istaknuti i iskaz policijskog službenika ĆĐ koji je spontano naveo da su žrtve saslušane u policijskoj postaji i to odvojeno, a iskazivale su podudarno. Obzirom na činjenicu da je okrivljenik bio nazočan raspravi, sud je poštivao pravilo konfrontacije te je istom omogućeno aktivno sudjelovanje u raspravi što je isti i iskoristio te je sud ocijenio nesvrhovitim provoditi dokaz suočenjem okrivljenika i žrtvi kao i da provođenje tog dokaza ne bi dovelo do drugačije utvrđenog činjenično stanja i odluke suda. Sumirajući sve navedeno sud je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje predmetnih djela prekršaja. Međutim, valja naglasiti da je okrivljenom stavljeno na teret kršenje mjere zabrane uznemiravanja žrtvi nasilja u obitelji LĐO i GĐ koja mu je izrečena pravomoćnom presudom ovog suda, a koja se očituje u činu isključivanja grijanja navedenim žrtvama, ispunjava obilježja djela prekršaja ekonomskog nasilja na njihovu štetu kao i obilježje djela prekršaja ne postupanja po izrečenoj mjeri. Sud je mišljenja da se ipak ne radi o prividnom stjecaju jer se radi o različitom prekršajnim djelima čije kažnjavanje je propisano zbog zaštite različitih pravnih dobara. U djelu prekršaja ponovljenog nasilja na štetu žrtava, pravno dobro su upravo same žrtve i njihova prava kao prava osoba zajamčena najvišim pravnim propisima, Ustavom i međunarodnim konvencijama, dok je u odnosu na djelo prekršaja ne postupanja po zaštitnoj mjeri, pravno dobro upravo sama mjera, akt koji donosi sudbena vlast, čija srž predstavlja zapravo formalno djelo, te se nepravo iscrpljuje činjenicom ponašanja suprotno naredbi iz sudske odluke, dakle štite se različita pravna doba. Sumirajući sve navedeno, sud je okrivljenika proglasio krivim za sva djela prekršaja nasilja u obitelji, a kako je to opisano u izreci presude.

6. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku kao olakotno cijenio da se radi o osobi starije životne dobi te njegove osobne i imovinske prilike obzirom da je umirovljenik, dok je otegotnim cijenio činjenicu da isti nema samokritičnosti spram vlastitog ponašanja te da je već pravomoćno kažnjavan zbog nasilničkog ponašanja u obitelji pa tako i zbog ponovljenog nasilja u obitelji.

7. Za djelo pod točkom 1. izreke propisana je kazna zatvora u trajanju od najmanje 10 dana, za djelo pod točkom 2. izreke propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana dok je za djelo pod točkom 3. propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 900,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.

8. Uzimajući u obzir značaj i težinu djela, kao i način počinjenja i sve utvrđene okolnosti, sud se za djelo prekršaja pod točkom 1. izreke odlučio za strožu kaznu - kaznu zatvora, u zakonom propisanom posebnom minimumu trajanja kazne za koje smatra primjerenim svim utvrđenim okolnostima, a posebno imajući u vidu navedene otegotne okolnosti, te je sud mišljenja da postoji opasnost ponovnog počinjenja prekršaja. U ovako izrečenu kaznu sud je okrivljeniku uračunao vrijeme za koje je bio lišen slobode u vezi prekršaja na način da je izjednačio jedan dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa jednim danom zatvora pa je okrivljeniku preostalo za izdržati 9 dana zatvorske kazne. Međutim, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a posebno činjenicu da je okrivljenik osoba starije životne dobi, ovaj sud je stajališta da, u ovom konkretnom slučaju, u odnosu na okrivljenika LĐ nije nužno izvršenje izrečene mu kazne zatvora da bi se u odnosu na njega ostvarila svrha kažnjavanja, nego da je okrivljeniku potrebno uputiti takvu vrst prijekora, kojom se ostvaruje svrha prekršajnih sankcija, izricanje kazne bez njezina izvršenja, zbog čega je okrivljeniku temeljem čl.41. u svezi čl. 44. st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, na način da mu je izrečena kazna zatvora kako je to navedeno, te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna. U odnosu na djelo prekršaja pod točkom 2. izreke sud je okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu za navedeno djelo prekršaja, dok mu je za djelo pod točkom 3. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu koji smatra primjerenim stupnju njegove odgovornosti, načinu počinjenja djela, svim okolnostima slučaja te osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika. Ovako utvrđene novčane kazne sud je temeljem članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona zbrojio, te je okrivljeniku izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu koji odgovara zbroju pojedinačno utvrđenih kazni s time da, ukoliko okrivljeni plati dvije trećine ovako izrečene kazne u roku koji mu je za to ostavljen, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

9. U odnosu na predloženu zaštitnu mjeru, sud je odbio prijedlog tužitelja za primjenom iste ocjenjujući da je ista ipak u ovom trenutku prestroga i preteška za okrivljenika, da se istom može dati još jedna prilika da preispita svoje ponašanje i postupa u skladu za zakonskim propisima i sudskim odlukama, te da će se i izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da se suzdrži od protupravnih ponašanja.

10. Budući da je okrivljeni osoba u mirovini i malih novčanih primanja, sud je istog oslobodio dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu ocjenjujući da bi plaćanjem isti bila ugrožena njegova egzistencija.

Zagreb, 30. travnja 2026.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist Ljiljana Novosel

Marijana Đurinac

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenom LĐ, [adresa]

2. Ovlaštenom tužitelju, III. Policijska postaja Zagreb, Dubrava 137, [adresa] Zagreb

3. Žrtvi nasilja u obitelji SĐO, [adresa]

4. Žrtvi nasilja u obitelji GĐ, [adresa]

5. Žrtvi nasilja u obitelji SĐ, [adresa]

6. Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Dubrava, Dubrava 47, [adresa] Zagreb

7. Pismohrana, ovdje.