Poslovni broj UsI-1764/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Mirku Butoroviću, odvjetniku u Hvaru, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, dana 30. travnja 2026.
presudio je
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske KLASA: UP/II-335-06/25-01/44, URBROJ: 529-06-03-02-01/3-25-2 od 30. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-335-06/25-01/44, Urbroj: 529-06- 03-02-01/3-25-2 od 30. travnja 2025. odbija se žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Splitsko -dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete- [adresa], Klasa: UP//-335-02/24-0101/0480, Urbroj: 2181/1-06-01-02/31-25-4 od 19. veljače 2025.
2. Prvostupanjskim rješenjem ukinuto je privremeno rješenje Klasa: UP/I-335- 02/19-01/00434, urbroj:2181-01/01-19-0003 od 10. prosinca 2019. kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u dva smještajna objekta vrste soba i apartman u [adresa], jer je tužiteljica prestala ispunjavati uvjet iz čl. 34. st.2. toč. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti
3. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima tužiteljica u bitnom ističe kako je objekt u odnosu na koji je odobrenje izdano, faktički podijeljen na dvije zasebne cjeline, sa posebnim ulazima, pa tako objekt tužiteljice na koji se odobrenje odnosi ima anagrafsku oznaku [adresa], dok RB, po čijem zahtjevu je ukinuto odobrenje, ima prebivalište na adresi [adresa]. Stoga nije riječ o zajedničkoj imovini obzirom na činjenicu da je suprug tužiteljice stvarni samostalni vlasnik objekta anagrafske oznake [adresa] i da je riječ o zasebnom dijelu nekretnine koji nije u suvlasništvu sa RB. Stoga u takvoj situaciji nije potrebna suglasnost drugog suvlasnika jer se radi o odvojenom dijelu nekretnine, a sve da i postoji suvlasništvo, riječ je o poslu redovite uprave za koji nije potrebna suglasnost svih suvlasnika, već se isti odnosi na individualno vlasništvo koje ne zadire u suvlasništvo drugog dijela objekta. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da spisu predmeta prileži zemljišno knjižni izvadak od 2. prosinca 2024. iz kojeg neosporno proizlazi da je RB suvlasnica 1/6 suvlasničkog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj čestici se nalazi predmetna nekretnina za koju je tužiteljici izdano privremeno rješenje o odobrenju od 10. prosinca 2019. godine, te da nekretnina nije etažirana. Nadalje, ističe kako je člankom 39. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima. Također, ukazuje na odredbu čl. 41 istog Zakona kojom je propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja potrebna suglasnost svih suvlasnika. Ističe kako je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-2209/2019-2 izražene stav da, ako je nekretnina podijeljena u naravi, ali ne i formalno (etažiranjem) da se radi o suvlasništvu u idealnim dijelovima, pa je u tom kontekstu pravni temelj stjecanja vlasništva irelevantan. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
5. Obzirom da stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, a odlučne činjenice su nesporne, ovaj sud je temeljem članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) spor riješio bez rasprave.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Među strankama je sporno da li je, s obzirom na utvrđene činjenice, pravilno odlučeno u ukidanju rješenja od 10. prosinca 2019. kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.
8. Donošenju osporenih rješenja prethodio je postupak u kojem je utvrđeno:
-da je prema izvatku zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Stari Grad od 2. prosinca 2024. kuća i dvor na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina], površine 297 m2, u suvlasništvu RB za 1/6, MB za 1/6 i KB za 2/3;
-da je RB uskratila svoju suglasnost zahtjevom od 26. lipnja 2024.;
9. Tužiteljica smatra da usprkos činjenici što je nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasništvo više osoba, nema prostora za zaključak o suvlasništvu predmetne nekretnine, jer je predmetna zgrada podijeljena na dva dijela od kojih svaki dio ima svoju anagrafsku oznaku, pa nema dvojbe koji dio objekta pripada suprugu tužiteljice a koji RB.
10. Suprotno navodima tužiteljice, ovaj sud drži kako je prvostupanjsko rješenje, odnosno osporeno rješenje tuženika doneseno pravilnim tumačenjem relevantnih zakonskih odredbi.
11. Za rješavanje konkretne upravne stvari primjenjuju odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, br. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21,152/24).
12. Odredbom članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: da je vlasnik objekta (soba, apartmana ili kuća za odmor i sl.) ili vlasnik zemljišta za kamp.
13. Odredbom članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinuti, ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih člankom 34. stavak 2. Zakona.
14. Budući iz spisu priloženog izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišno-knjižnog odjela Stari Grad proizlazi da je predmetna nekretnina (kuća) u suvlasništvu supruga tužiteljice te RB i MB, pravilno se tuženik pozvao i na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) prema kojem:
-svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima (članak 39. stavak 1.),
-za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika (članka 41. stavak 1.).
15. Pravo vlasništva dokazuje se izvatkom iz zemljišne knjige kao javnom ispravom, za koju se, dok se ne dokaže drukčije, sukladno članku 8. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama("Narodne novine", br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24)smatra da istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. U konkretnom slučaju apartman i soba za koje je tužiteljica pribavila rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nalazi se u zgradi koja je u suvlasništvu. Ta je činjenica odlučna, bez obzira što je navedena zgrada faktički podijeljena i što svaki suvlasnik uživa točno određeni dio nekretnine. U takvim okolnostima, za obavljanje djelatnosti koja premašuje redoviti okvir redovnog upravljanja, suglasnost suvlasnika nužna je pretpostavka za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, sve dok se na predmetnoj nekretnine provede utvrđivanje posebnih dijelova zgrade (etažiranje) kojim se će se definirati, posebni dio na kojem tužiteljica, odnosno njen suprug polaže isključivo vlasničko pravo, kao i zajednički dijelovi nekretnine koji ne pripadaju pojedinom vlasniku (krov, instalacije koje nisu djeljive, koje su suvlasnici obvezni zajednički održavati u suvlasničkim omjerima.
16. Kako je jedna od suvlasnica RB, uskratom suglasnosti iskazala svoje protivljenje za daljnje obavljanje djelatnosti, koja premašuje okvir redovitog upravljanja, to je pravilno u postupku utvrđeno da su se sukladno članku 38. stavku 1. točke 3. Zakona, stekli uvjeti za ukidanje rješenja o odobrenju izdanog na ime tužiteljice.
17. Kako sud ne nalazi da je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, to je u primjeni članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odlučeno odbiti kao neosnovan.
18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da tužiteljica nije uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, to je i njen zahtjev za naknadu troška ovog spora valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom II. izreke.
U Splitu 30. travnja 2026.
SUTKINJA
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužiteljici po opunomoćeniku,
- tuženiku,
- u spis.
