Republika Hrvatska
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Pr-1560/2025-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Kraljeviću, odvjetniku iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 70/II, protiv tuženika FERO-TERM d.o.o., OIB: 69638067216, Donji Stupnik, Gospodarska ulica 17, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju, radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i isplate , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 09. travnja 2026. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 30. travnja 2026. godine,
presudio je
I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika FERO-TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska ulica 17, od 06.11.2023. o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.03.2022. tužitelju MF iz [adresa], nedopuštena i nezakonita.
II. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između stranaka dana 18.03.2022., s danom 11.12.2023.
III. Nalaže se tuženiku FERO-TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska ulica 17, isplatiti tužitelju MF iz [adresa], na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od neto 6.404,01 eura (slovima: šesttisućačetiristočetirieuraijedancent), sa zateznim kamatama tekućim od 30.04.2026. do isplate, po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu u visini od 4.464,63 eura, kao neosnovan.
V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku FERO – TERM d.o.o., Gospodarska ulica 17, Donji Stupnik, OIB: 69638067216 isplatiti tužitelju MF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 1.901,66 EUR/ 14.328,06 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a koja teče od 04.studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku FERO – TERM d.o.o., Gospodarska ulica 17, Donji Stupnik, OIB: 69638067216 isplatiti tužitelju MF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 2.202,51 EUR/ 16.594,81 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a koja teče od 08.prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“,
kao neosnovan.
VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.485,94 € sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 18.12.2023. navodi da je dana 07.studenog 2023. tužitelju kao radniku uručena je Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog određenih trajnih osobina/stanja Radnika (osobno uvjetovani otkaz)(u daljnjem tekstu: Otkaz) od 06.studenog 2023., kojom Odlukom je otkaz Ugovor o radu sklopljen dana 18 .ožujka 2022.g. za obavljanje poslova radnog mjesta: VODITELJ GRAĐEVINSKIH PROJEKATA. Pod toč.2., utvrđen je otkazni rok u trajanju od 1 godine. Toč.3. utvrđeno je da je radnik za vrijeme trajanja otkaznog roka dužan dolaziti na posao. Tužitelj je putem punomoćnika dana 17.studenog 2023. u otvorenom zakonskom roku temeljem odredbe članka 133. Zakona o radu podnio zahtjev za zaštitu prava tužitelja zbog Odluke o otkazu. Obrazlažući Otkaz tuženik navodi kako tužitelj nije u mogućnosti izvršavati poslove radnog mjesta za koje je zasnovan radni odnos, te navodi kako uzrok takve nemogućnosti nije krivnja radnika, nego da se radi o trajnim osobinama odnosno trajnom stanju koje postoji kod tužitelja. Tuženik navodi kako tužitelj tijekom rada kod tuženika u trajanju od godinu i pol dana nije uspio razviti adekvatne komunikacijske vještine koje su nužne radi ''saobraćanja'' sa izvođačima radova, nadzornim organom, geodetima te nadležnim tijelima u postupku građenja poslovnih objekata tuženika. Tuženik nadalje navodi kako tužitelj nema autoritet prema izvođačima radova i nadzornom organu koje treba kontrolirati za tuženika te da tužitelj nema ni inicijativu niti potrebnu samostalnost da bi izvršio očekivane zadatke. Činjenični navodi koje tuženik iznosi u Otkazu su u cijelosti neosnovani te je Otkaz od 06.studenog 2023. nedopušten i nezakonit, kako iz formalnih, tako i iz materijalnih razloga. Za odluku u ovom sporu bitne su sljedeće činjenice:-- Tužitelj je u 18 mjeseci rada kod tuženika sudjelovao u izgradnji tri poslovna objekta: Projekt LDC NIN, Projekt LDC Novalja i Projekt LDC Opuzen. Svi objekti tuženika su uspješno završeni. Radnik nikada do uručenja Otkaza nije dobio niti pisano niti usmeno upozorenje da bi na njegovoj strani postojali razlozi zbog kojih bi komunikacija s njim bila otežana. Bitno je za napomenuti da je tužitelj čak u srpnju mjesecu i nagrađen za svoj rad povećanjem plaće, a što je nesporno uvidom u platne liste koje se dostavljaju u prilog ovoj tužbi. Poslodavac u Otkazu navodi samo jedan konkretan primjer kojim bi potkrijepio svoje (u potpunosti pogrešne) navode. Tako Poslodavac navodi da Radnik nije bio u stanju ''objasniti službenici u nadležnom uredu za ishođenje rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima da nema zapreke za donošenje pozitivnog rješenja za projekt Nin''(?). Činjenično stanje o konkretnom događaju je u Otkazu predstavljeno u potpunosti pogrešno i nepotpuno. Referentica iz Zadarske županije obavila je pregled objekta. Referentica rješenje nije htjela donijeti navodeći kako dva sanitarna čvora na katu objekta nemaju ugrađene sanitarne pregrade, na što je Investitor(tuženik) i bio upozoren prethodno od strane Radnika (tužitelja). Radnik je sanitarne pregrade potom i naručio te su iste bile ugrađene u roku od 8 dana, te je nadalje M prema dogovoru sa referenticom poslao mail u kojem joj je slikano novo stanje sanitarnih čvorova. Referentica je isti dan nazvala A telefonski te ga obavijestila kako su sanitarne pregrade u redu, no da je našla nepravilnosti vezane za strujni generator na objektu koji po minimalnim tehničkim uvjetima objekt mora imati. Navedeni problem je Radnik prenio pravnici tuženika AF i direktoru CF. Gospođa AF obavijestila je tužitelja usmeno kako referentica zadarske županije ima osobni animozitet prema tuženiku iz razlog što FERO-TERM prije više godina nije htio zaposliti njenog sina. Upravo iz navedenog razloga je predsjednik uprave tuženika gospodin TF uputio direktora glavnog izvođača Mavita Servis d.o.o. EF da osobno ode u ured referentice kao ''neutralna'' osoba i da pokuša ishoditi rješenje. Gospodin EF službeno nema nikakve veza sa ishođenjem Rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima za Investitora. Službeno ne postoji zapisnik sa tog sastanka, no rezultat istog je bio da je referentica Rješenje napisala i poslala. Iz svega navedenog je evidentno kako je tužitelj poduzeo sve mjere u okviru opisa svog radnog mjesta da se predmetna dozvola ishodi te da razlozi zbog kojih ista nije ishođena nikako ne mogu biti na strani tužitelja. Nadalje, tužitelj smatra kako je bitno za napomenuti da zbog navedenog nikada nije niti pisanim niti usmenim putem opomenut od strane tuženika niti je upozoren da je zbog njegovog propusta došlo do poteškoća kod ishođenja dozvole. Tužitelj je kod tuženika redovno prije otkazivanja ostvarivao bruto plaću uvećanu za ostale naknade plaće u iznosu od 2.717,16 EUR / 20.472,44 KN Tuženik je kako bi napravio pritisak na tužitelja da isti sam otkaže Ugovor o radu istom isplatio plaću u manjem iznosu, odnosno u iznosu minimalne plaće. Tužitelj nikada nije dobio odgovor na dva e-maila kojim postavlja pitanje zašto mu je isplaćena manja plaća i zašto ne postoji odluka tužen ika o navedenom. Tuženik je na taj način bez ikakvog zakonskog utemeljenja uskratio tužiteljeva materijalna prava ne isplativši mu cjelokupni iznos plaće i drugih naknada koje je tužitelj do tada redovno primao za mjesec listopad i studeni. Shodno tome tuženik tužitelju nije isplatio plaću i naknadu plaće za mjesec listopad u iznosu od 1.901,66 EUR i za mjesec studeni u iznosu od 2.202,51 EUR. Tuženik je nakon uručenja tužitelju osporavanog Otkaza uručio i drugi Otkaz zbog skrivljenog ponašanja Radnika, a da pri tom nije povukao Otkaz koji je predmet ovog postupka. Tužitelj je protiv Odluke o Otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja podn io zahtjev za zaštitu prava te je predmetni postupak i dalje u tijeku. Tužitelj se u međuvremenu zaposlio kod novog poslodavca sa danom 11.prosinca 2023. Ne postoji mogućnost nastavka radnog odnosa tužitelja kod tuženika s obzirom da su tuženikovom krivnjom i postupcima odnosi među njima do te mjere narušeni da nastavak radnog odnosa nikako nije moguć. Za tužitelja je zbog nezakonitog otkazivanja Ugovora o radu kod tuženika nastala šteta koja se očituje u činjenici da je tužitelj bio primoran tražiti novi posao iako je imao posao koji je izvrsno obavljao sa dobrim primanjima i na neodređeno vrijeme. Zbog otkazivanja je po tužitelja nastala velika nesigurnost u pogledu ispunjenja svojih materijalnih obaveza kao što je plaćanje rata kredita i režija. Shodno tome tužitelj predlaže Naslovnom sudu po utvrđenju da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 06.studenog 2023. nedopuštena raskinuti Ugovora o radu između tužitelja i tuženika uz naknadu štete tužitelju u visini četiri plaće. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je Odluka tuženika od 06.11.2023. o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog osobno uvjetovanih razloga nedopuštena; kojom će odrediti sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog između stranaka s danom 11. prosinca 2023.; kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 10.868,64 eura koji predstavlja prosjek ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja; kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati razliku plaće za mjesece listopad i studeni 2023., te obvezati tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je je e-mailom dana 6. studenoga 2023. u 18:40 sati tužitelju omaškom poslao nepotpisanu Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je tužitelj primio dana 6. studenoga 2023. u 18:40 sati te odmah potom e-mailom istoga dana 6. studenoga 2023. u 18:47 sati, tuženik je poslao tužitelju istu potpisanu Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je tužitelj primio dana 6. studenoga 2023. u 18:48 sati. Nije sporno da je tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava odnosno isti predao na poštu preporučeno s povratnicom 17. studenoga 2023. te da se tuženik na isti nije očitovao. U odnosu na navode tužitelja, tuženik ističe da je detaljno obrazložio odluku zbog koje je otkazao tužitelju te jasno naznačio da, citat: „Radnik nije u mogućnosti izvršavati poslove radnog mjesta za koje je zasnovan radni odnos, a uzrok takve nemogućnosti nije krivnja Radnika, nego njegove trajne osobine odnosno njegovo trajno stanje – Radnik tijekom rada kod Poslodavca u trajanju od godinu i pol dana nije uspio razviti adekvatne komunikacijske vještine koje su nužne radi saobraćanja sa izvođačima radova, nadzornim organom, geodetima te nadležnim tijelima u postupku građenja poslovnih objekata Poslodavca. Nadalje, Radnik nema autoritet prema izvođačima radova i nadzornom organu koje treba kontrolirati za Poslodavca. Radnik nema ni inicijativu niti potrebnu samostalnost u dovoljnoj mjeri, ne prepoznaje pravodobno situacije što treba napraviti da bi izvršio očekivane zadatke, a zbog kojih potrebnih vještina je Poslodavac upravo zasnovao s C radni odnos na radnom mjestu „voditelja građevinskih projekata“. Poslodavac uskoro planira izgradnju zahtjevnog građevinskog projekta „Jankomir“. Međutim, s obzirom na naprijed opisane osobine Radnika – sasvim je izvjesno da Radnik nije u stanju kvalitetno voditi planirani složeni projekt, kada Radnik nije bio u stanju kvalitetno voditi niti manje projekte. Primjerice, kada M nije bio u stanju objasniti službenici u nadležnom uredu za ishođenje rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima da nema zapreka za donošenje pozitivnog rješenja za projekt Nin – nego je došao s izjavom predsjedniku uprave da mu se čini će službenica najvjerojatnije donijeti negativno rješenje i da ne zna zašto kada je sve u redu - nego, tek kada ga je predsjednik uprave poslao da ponovno pristupi kod službenice i to zajedno s izvođačem radova, koji izvođač g.din ZF je objasnio službenici da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje pozitivnog rješenja. Iako se T u više navrata usmeno sugerirao veći angažman i uključenost i motiviralo maksimalnim stimulativnim dijelom plaće bez uporišta u propisanim kriterijima za vrednovanje stimulativnog dijela plaće, M nije bio u stanju popraviti odnos prema radu, a što je očito uvjetovano njegovom naravi. Radni zadaci koji su stavljeni pred A su bili postavljeni realno, sukladno stručnim kompetencijama Radnika te su sukladni raspoloživim materijalnim uvjetima rada. Međutim, trajne osobine Radnika su dovele do toga da nije u stanju kvalitetno izvršiti predmetne radne zadatke. Dakle, Radnik zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti ne ostvaruje rezultate rada niti približno onako kako to ostvaruje drugi radnik na istim takvim poslovima, pri čemu je Poslodavac uzeo u obzir njegovo radno iskustvo i dao mu je dovoljno vremena da unaprijedi svoje vještine – međutim, i nakon godinu i pol dana M nije pokazao napredak. U cilju otklona poremećaja u procesu rada, Poslodavac je prisiljen Radniku otkazati ugovor o radu, iako ovdje nema njegove krivnje, već se isključivo radi o određenim trajnim osobinama – odnosno trajnom stanju Radnika – nedovoljnim komunikacijskim vještinama, nedovoljnom autoritetu i nedovoljnoj inicijativi radi očekivanog izvršavanja radnih zadataka.“. Dakle, tuženik je opsežno i konkretno obrazložio zbog kojih tužiteljevih osobina i stanja je bio istome prisiljen otkazati ugovor o radu, a koje navode će tuženik dokazati tijekom ovog postupka. Stoga je odluka o otkazu zakonita kako iz formalnih tako i iz materijalnih razloga, a tvrdnje tužitelja su u cijelosti promašene. Točno je da je tužitelj tijekom rada u osamnaest mjeseci kod tuženika sudjelovao u izgradnji navedena tri poslovna objekta. Međutim, projekt Nin je preuzeo od drugog zaposlenika BF. Projekt Novalja je preuzeo nakon odlaska ranijeg zaposlenika DF. Projekt Opuzen je preuzeo nakon zaposlenika ŽF koji je ranije radio kod tuženika. Predmetni građevinski projekti su završeni angažmanom brojnih sudionika koji su sudjelova li na projektu s ciljem da isti budu izvedeni, a tužiteljevo sudjelovanje prilikom izgradnje tih objekata na radnom mjestu voditelja građevinskih projekata nije bilo kvalitetno zbog njegovih osobina; nije imao adekvatne komunikacijske vještine potrebne radi suradnje sa izvođačima i drugim sudionicima na projektima, niti potrebnu samostalnost niti je pravodobno prepoznao situacije što treba napraviti da bi izvršio očekivane zadatke, a upravo zbog kojih potrebnih vještina ga je tuženik i zaposlio. Tim više, kako tužitelj nije zbog svojih osobina bio očekivano učinkovit na poslovima vođenja projekata, uprava tuženika, a osobito član uprave CF morao je poduzimati dodatni napor i dodatno se založiti da se otklanjaju tekući problemi koji su se javljali prilikom izvođenja tih projekata, iako je tuženik zaposlio tužitelja sa stručnom kvalifikacijom očekujući da se može u potpunosti uzdati u tužitelja na poslovima vođenja predmetnih projekata. Nakon završetka tih projekata, tuženik je dao u zadatak tužite lju da nastavi s poslovima pripreme radi izgradnje projekta Jankomir, koju pripremu je započeo raniji zaposlenik ŽF. Tužitelj je bio zadužen za komunikaciju s HEP-om, radi definiranja na koji način će se tuženik spojiti na trafostanicu, koja je pretpostavka za dobivanje građevinske dozvole. Tužitelj je jako loše i nespretno komunicirao s HEP-om, odnosno nije se snalazio niti bio u stanju učinkovito obaviti potrebne predradnje radi moguće izrade projekta po ovlaštenom projektantu LF, koja ga je učestalo telefonom kontaktirala s upitima u kojoj je fazi pitanje HEP-a, a kako bi ista mogla izraditi odgovarajući projekt, pa kada nije bilo očekivanih rezultata pozivima tužitelja na mobitel, ista mu je u više navrata slala i e-mail poruke i čak s prijedlozima dopisa kao što je na primjer slala istome prijedlog dopisa za geodetski elaborat vezano za trafostanicu, kao i prijedlog dopisa za HEP, odnosno ista je poduzimala korake radi rješavanja pitanja trafostanice, iako je isto bilo obveza tužitelja kao voditelja građevinskog projekta, a ne projektanta. Dakle, tužiteljeva neadekvatna komunikacija, nedovoljna samostalnost i nedostatak potrebne inicijative osobito se pokazao u pripremnim fazama za projekt Jankomir, a kako se radi o složenom odnosno znatno zahtjevnijem projektu od ranije izvedenih projekata, tuženik je bio prisiljen otkazati tužitelju. Navod tužitelja da nikada nije do uručenja otkaza dobio pisano upozorenje da na njegovoj strani bi postojali razlozi zbog kojih bi komunikacija s njime bila otežana je promašen jer tuženik ovdje nije dao tužitelju otkaz skrivljenim ponašanjem, već otkaz zbog njegovih osobina odnosno stanja. Za tvrdnju tužitelja da je za napomenuti da je tužitelj čak u srpnju mjesecu i nagrađen za svoj rad povećanje plaće te da je isto nesporno uvidom u platne liste koje da se dostavljaju u prilog ovoj tužbi – tuženik ovdje opetovano ističe kao i u samom obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu – da je tužitelju u više navrata usmeno sugerirao veći angažman i uključenost i da je tuženik pokušao motivirati istoga maksimalnim stimulativnim dijelom plaće bez uporišta u propisanim kriterijima za vrednovanje stimulativnog dijela plaće, ali da bez obzira na pokušaj motivacije stimulativnim isplatama, tužitelj nije bio u stanju popraviti svoj odnos prema radu, a što je očito uvjetovano njegovom naravi. Stoga je tvrdnja tužitelja bespredmetna jer je tuženik već u obrazloženju odluke o otkazu jasno obrazložio da je tužitelja pokušao motivirati i isplatom maksimalnog stimulativnog dijela plaće iako rezultati rada nisu imali uporišta u propisanim kriterijima. Nadalje, tvrdnje tužitelja oko problematike radi ishođenja rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima su u cijelosti izokrenute odnosno netočne. Tužitelj je upravo došao s izjavom te iznio predsjedniku uprave TF da mu se čini da će službenica najvjerojatnije donijeti negativno rješenje i da ne zna zašto kada je sve u redu – te je u konačnici predsjednik uprave TF poslao predstavnika glavnog izvođača ZF da istoj službenici pojasni da agregat ima propisani atest te da su ispunjene sve pretpostavke za izdavanje rješenja odnosno da nema nikakvih nepravilnosti sa strujnim generatorom (agregatom), nakon čega je službenica izdala predmetno rješenje, pošto tužitelj isto nije bio u stanju kvalitetno i uvjerljivo predmetno iznijeti navedenoj službenici. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je evidentno kako je tužitelj poduzeo sve mjere u okviru opisa svog radnog mjesta da se predmetna dozvola ishodi – valja za istaći da njegov angažman nije bio dostatan ni adekvatan kako bi se tekuća problematika uspješno rješavala, pa je tuženik pored činjenice da je za te poslove zaposlio tužitelja, morao poduzimati dodatan angažman da se problematika riješi, a razlog nedovoljnog angažmana tužitelja očito leži - ne u krivnji tužitelja - već u njegovoj naravi zbog kojih svojih osobina/stanja nije bio u stanju rješavati tekuću problematiku na odgovarajući način, a tuženik ga je upravo zbog takvih potrebnih aktivnosti i zaposlio. Tužiteljeva tvrdnja da mu je tuženik za mjesec listopad 2023. i studeni 2023. isplatio plaću u manjem iznosu odnosno u iznosu minimalne plaće odnosno da mu je bez zakonskog utemeljenja uskratio materijalna prava - je u cijelosti promašena. Tuženik je isplatio tužitelju plaću sukladno sklopljenom ugovoru o radu i pravilniku o plaći. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora o radu prihvatio odredbe o plaći i potpisao izvadak iz pravilnika o plaći naziva: Izmjene pravilnika o plaći od 22.12.2020., a prema kojem pravilniku o plaći je za radnom mjesto „Voditelj građevinskih projekata“ propisana osnovna plaća u iznosu od 5.000,00 kn bruto te stimulativni dio plaće =pod uvjetom da se ispune propisani kriteriji) još do maksimalnog iznosa od 13.000,00 kn bruto. Stoga kako tužitelj nije ostvario propisane kriterije za isplatu stimulativnog dijela plaće u navedenom periodu u iznosu koji navodi, tuženik je isplatio tužitelju plaću u pripadajućem iznosu pa su tvrdnje tužitelja u cijelosti neosnovane. Točno je da je tuženik tužitelju nakon uručenja osporavanog otkaza uručio naknadno i drugi otkaz zbog skrivljenog ponašanja. Tužiteljev zahtjev radi isplate naknade štete u visini četiri plaće je u cijelosti neosnovan iz naprijed navedenih razloga. Stoga predlaže sudu donijeti presudu kojom će tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, s time da je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak.
3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.03.2022. (str. 8-13 spisa), u Odluku tuženika od 06.11.2023. od osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju (str. 14 i 15 spisa), u tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 16.11.2023. s povratnicom (str. 16-20 spisa), u platne liste tužitelja za mjesece od siječnja do studenog 2023. (str. 21-33 spisa), u e-mail komunikaciju između LF i MF iz travnja i srpnja 2023. (str. 49 -55 spisa), saslušani su svjedoci TF (str. 60 i 61 spisa), KF (str. 67 i 68, 140-142 spisa), ŠF (str. 68 spisa), MFR (str. 70 i 71, 138-140 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja MF kao stranke str. 71 i 72, 123-126 spisa) i ovlaštenih osoba tuženika CF (str. 61 i 62, 126-128 spisa), te FF (str. 128-130 spisa).
4.Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
5.U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
6.U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom i nezakonitom Odluka tuženika od 06.11.2023. o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, za sudskim raskidom Ugovora o radu, za naknadom štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu i za isplatu razlike plaće za mjesece listopad i studeni 2023.
8. Među strankama je sporna i pravna osnovanost tužbe i visina novčanih tužbenih zahtjeva.
9. U članu 115 st. 1 toč. 2 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), a koji se odnosi na redoviti otkaz ugovora o radu, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).
10. U članu 135 st. 3, istog Zakona o radu, propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom ugovora o radu.
11. U konkretnom slučaju, poslodavac, ovdje tuženik je otkazao Ugovor o radu radniku, ovdje tužitelju, pa je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu.
12. Analizirajući sve provedene materijalne i personalne dokaze, sud je utvrdio sljedeće:
- da su stranke dana 18.03.2022. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s probnim radom u trajanju od 6 mjeseci za obavljanje poslova voditelj građevinskih projekata;
- da je u članu 6. navedenog Ugovora o radu stranaka ugovoreno da će poslodavac za obavljeni posao radniku isplaćivati mjesečnu plaću sukladno kriterijima i mjerilima određenim važećim Pravilnikom o radu Društva, uključujući i njegove dodatke, odnosno sukladno važećem Pravilniku o plaći, da će poslodavac radniku isplaćivati plaću za prethodni mjesec najkasnije do 15. dana u narednom mjesecu i da radnik ima pravo na stimulaciju i/ili dodatke na plaću i/ili druga primanja sukladno važećim internim aktima poslodavca;
- da tuženik tužitelju, iako je u Ugovoru o radu imao ugovoren probni rad od 6 mjeseci, nije otkazao Ugovor o radu tijekom probnog rada;
- da je tuženik dana 06.11.2023. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog osobno uvjetovanih razloga, odnosno zbog određenih trajnih osobina/stanja radnika;
- da je u naprijed navedenoj Odluci tuženika o otkazu navedeno da radnik nije u mogućnosti izvršavati poslove radnog mjesta za koje je zasnovan radni odnos, a uzrok takve nemogućnosti nije krivnja radnika, nego njegove trajne osobine odnosno njegovo trajno stanje – radnik tijekom rada kod poslodavca u trajanju od godinu i pol dana nije uspio razviti adekvatne komunikacijske vještine koje su nužne radi saobraćanja sa izvođačima radova, nadzornim organom, geodetima te nadležnim tijelima u postupku građenja poslovnih objekata Poslodavca. Nadalje, radnik nema autoritet prema izvođačima radova i nadzornom organu koje treba kontrolirati za poslodavca. Radnik nema ni inicijativu niti potrebnu samostalnost u dovoljnoj mjeri, ne prepoznaje pravodobno situacije što treba napraviti da bi izvršio očekivane zadatke, a zbog kojih potrebnih vještina je poslodavac upravo zasnovao s radnikom radni odnos na radnom mjestu „voditelja građevinskih projekata“. Poslodavac uskoro planira izgradnju zahtjevnog građevinskog projekta „Jankomir“. Međutim, s obzirom na naprijed opisane osobine radnika – sasvim je izvjesno da radnik nije u stanju kvalitetno voditi planirani složeni projekt, kada radnik nije bio u stanju kvalitetno voditi niti manje projekte. Primjerice, kada radnik nije bio u stanju objasniti službenici u nadležnom uredu za ishođenje rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima da nema zapreka za donošenje pozitivnog rješenja za projekt Nin – nego je došao s izjavom predsjedniku uprave da mu se čini će službenica najvjerojatnije donijeti negativno rješenje i da ne zna zašto kada je sve u redu - nego, tek kada ga je predsjednik uprave poslao da ponovno pristupi kod službenice i to zajedno s izvođačem radova, koji izvođač g.din ZF je objasnio službenici da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje pozitivnog rješenja;
- da je tužitelj dana 16.11.2023. podnio tuženik zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik primio dana 21.11.2023.;
- da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 18.12.2023.;
- da svjedok TF (član društva) i osoba ovlaštena za zastupanje tuženika nema neposredna saznanja o radu tužitelja, već da saznanja crpi iz onoga što mu je rekao CF;
- da svjedok ŠF nije imao neposrednih saznanja o kompetencijama tužitelja i njegovom radu kod tuženika;
- da iz iskaza svjedokinje MFR proizlazi kako nije imala problema u komunikaciji s tužiteljem, osim što su ona i tužitelj morali rješavati neke probleme i to tužitelj kao voditelj projekta ispred investitora, a svjedokinja kao projektant projekta u vezi s ishođenjem dozvola i potvrda; svjedokinja je iskazala da je komunikaciju s nekim službama ona preuzela na vlastitu inicijativu, jer je bila angažirana od strane tuženika na projektu više od godinu dana prije sklapanja Ugovora o radu s tužiteljem; navedena svjedokinja je iskazala i: „Mogu samo reći da sam neke stvari rješavala brže s ĐF (voditelj projekta na Jankomiru nakon tužitelja), ne znam zbog čega, ali on je to rješavao. I MF je pokušavao rješavati probleme, ali se nisu rješavali, a ne znam zašto je to bilo tako. Obojica su bili pristojni, međusobno nismo imali nikakve konflikte.“;
- da iz iskaza KF, koji je radio s tužiteljem, proizlazi da se direktor CF nije posebno žalio na tužitelja, te da su prepirke između tužitelja i tuženika nastale nakon otkaza (iskaz svjedoka dan na ročištu 11.11.2024.); da je isti svjedok nastavno saslušan na ročištu od 09.04.2026. iskazao pored ostalog: „Ja sam zaposlen kod tuženika zadnjih 5,5 godina, odnosno od 2021. Radim na radnom mjestu voditelja građevinskih projekata. Ja sam radio na istom radnom mjestu kao i tužitelj, ali sam počeo raditi kod tuženika prije tužitelja i radio sam na drugim projektima. Ja sam radio na projektima tuženika u Kaštel Sućurcu, Poreču, Rovinju. Ja sam bio zadužen za istru i Dalmaciju, a tužitelj je bio zadužen za druge projekte u Dalmaciji i u Zagrebu. U razdoblju kada je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja građevinskog projekta radili smo nas dvojica odnosno ja i MF. Drugih izvršitelja na tom radnom mjestu kod tuženika nije bilo. Iz komunikacije sa tužiteljem čuo sam da je imao radnog iskustva od prije, ali ne znam gdje je točno radio i što. To zna bivši poslodavac, ovdje tuženik koji je s njim obavio intervju. Ja sam prilikom vođenja svojih građevinskih projekata komunicirao sa CF koji je imao funkciju odlučivanja, a bio je član uprave tuženika. Znam da je i tužitelj komunicirao sa CF u vođenju svojih građevinskih projekata. U to vrijeme tužitelj je radio na projektima tuženika u Ninu, u Opuzenu i Novalji. Nije bilo nikakvih prigovora na rad tužitelja od strane poslodavca. Na kraju je tužitelj radio na projektu u Jankomiru, Zagreb, nit tu nije bilo prigovora do samog kraja tužiteljevog radnog odnosa kod tuženika. Konkretno CF mi je rekao da nije zadovoljan sa MF. Rekao mi je da projekat kasni. Ako projekat kasni to znači da postoje razlozi za to. CF mi nije detaljnije rekao zašto nije zadovoljan sa tužiteljem. Nakon što je tužitelju otkazan ugovor o radu, njegov posao je preuzeo GF. Na njegov rad nije bilo prigovora od strane CF, bolje rečeno bilo je isto kao i sa tužiteljem. Na kraju je ovdje GF dao otkaz. GF nije bio do kraja projekta Jankomir. Nakon GF došao je UF, radio je taj posao 2 mjeseca i dao je otkaz. Ni on nije završio taj projekt. Nakon njega je došao VF koji je radio na tom projektu gotovo do samog kraja, ali je i on dao otkaz i otišao. Nakon njega nije došao novi voditelj građevinskog projekta. Još uvijek se otklanjanju materijalni nedostaci na tom projektu., odnosno izviđači otklanjaju nedostatke. Ovaj posao "melje " čovjeka. To je dovoljno da čovjek ima samo taj projekt i ništa drugo za raditi. Mislim da niti tužitelj, a znam niti ja nisam radio samo na jednom projektu već na više. Ja sam izdržao što mi je dana veća sloboda, odnosno CF mi je dao veću slobodu uz radu " pustio me je da radim". To znači da mi se nije miješao u posao, jer kada bi mi se on umiješao u posao tada je nastao zastoj. CF se miješao drugim voditeljima građevinskog projekta u posao. Odlazili su sa gradilišta u Jankomiru, jer to gradilište nije moglo dobro funkcionirati zato što nije odabran kvalitetan izvođač, a izabrala ga je uprava, te je to dovelo do toga da i dan danas imamo problema, nezavršene radove i velika kašnjenja. CF se miješao u rad tužitelja. Na to mi se žalio ne samo tužitelj već svi ovi koji su iza tužitelja radili te poslove na Jankomiru. Ne znam što je CF po struci, mislim da ima osnovnu školu, odnosno da nije završio nikakvu stručnu školu. Kada se on uplitao u posao radio je velike probleme i zbog toga su nastajala kašnjenja između ostalog. Tužitelja je birao CF, radio je za tuženika, a tuženik je porodična tvrtka. Objekt na Jankomiru je pušten u rad prošle godine, prije ljeta. Ne znam kada je taj projekt točno započeo. Projekti na kojima sam radio ja u Istri i Dalmaciji i na kojima je tužitelj radio u Dalmaciji po veličini se ne mogu usporediti sa projektom Jankomir daleko veći i zahtjevniji zbog svih priključaka i infrastrukture koja se tamo nalazi. I sama kvadratura zemljišta, odnosno prostora je puno veća od ostalih projekata. Što se tiče projekta Jankomir osnovni problem je bio u tome što je izabrani izvođač radova koji nema ljudske resurse i resurse u strojevima za tako zahtjevan projekt. Za svaku vrstu radova ugovaraju podizvođače, a oni sami upravljaju izvođenjem projekta. Nisam nikada radio sa tužiteljem osobno, imali smo različite projekte pa ne znam niš ta o njegovoj sposobnosti ili nesposobnosti za obavljanje tog posla. Poznato mi je da je prije ugovora za voditelja građevinskog projekta tužitelj s tuženikom imao ugovor o radu za drugo radno mjesto. Znači CF ga je izabrao. Ne znam je li tuženik tužitelja prije no što mu je otkazan ugovor o radu pokušao premjestiti sa radnog mjesta voditelja građevinskog projekta na drugo radno mjesto, odnosno je li mu ponudio ugovor o radu za drugo radno mjesto.“;
- da CF na ročištu od 16.09.2024. u svom iskazu kao razloge za otkaz ne navodi razloge koji su navedeni u Odluci o otkazu ugovora o radu (nedovoljne komunikacijske vještine, autoritet i nedostatak inicijative), već navodi pogrešno izvođene radove, pogrešnu manipulaciju materijala, neofarbane površine, krivo postavljene stvari na građevini, odnosno da tužitelj nije vodio računa o udovoljavanju postojećim normama; na ročištu održanom 16.02.2026. isti je iskazao: „I sada mislim da tužitelj nije bio sposoban raditi na većem građevinskom projektu, a naši građevinski projekti su bili veći. Tužitelj je trebao sve probleme na gradilištu uočiti i prepoznati, rješavati kako bi se projekt okončao na vrijeme, jer ako se probiju rokovi to je i financijski skuplje.“;
- da iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da je kod tuženika radio godinu i 9 mjeseci na projektima tuženikovih centara u Opuzenu, Novalji na otoku Pagu i Ninu; koliko mu je poznato CF je vozač kamiona i jedan od suvlasnika tuženika, a tuženik je obiteljska tvrtka; tužitelj je imao problema isključivo u komunikaciji s CF, jer CF nije bio upoznat s projektima, pa kada bi došao na gradilište uglavnom je dolazilo do konfuzije oko nekih izvedbenih detalja, jer se on osobno nije slagao s nekim projektnim rješenjima; iskazao je i da nadalje radi u struci u tvrtci koja se bavi građevinom i da nema nikakovih problema, odnosno da mu posao ide jako dobro; CF nije čovjek iz građevinske struke, građevina mu je nepoznata, ali se stalno miješao tužitelju u posao i to na dnevnoj bazi na način da bi se svaki dan sastajao s tužiteljem u svom uredu i prolazio jedna te ista pitanja koja su tužitelju bila jasnija nego njemu, primjerice CF se obično miješao u izvedbu, te je tražio da se ugrađuje jeftinija oprema, da se rade uštede na materijalu i na nekim izvedbenim detaljima gdje se nominalno može postići ušteda, ali na uštrb boljeg rješenja; u tvrtci je imao gotovo isključivo poslovne kontakte s CF; sa stručnim kolegama imao je u pravilu dobar komunikacijski odnos i nije mu poznato da se netko žalio na njega i na njegov rad; tvrdnja suvlasnika CF da je on praktički nesposoban za taj rad je po njemu deluzija i ne odgovara stvarnom stanju, jer da je to tako onda tužitelj ne bi mogao obavljati posao kod drugog poslodavca kod kojeg obavlja iste, odnosno slične poslove; njegov način rada nije način da nešto postiže povišenim tonom i slično, pa ako se pod tim gleda pojam autoriteta, onda to nije bio njegov način rada; on je radio na način da je sam obavljao svoje obveze na uobičajeni način; u slučaju da poslodavac misli da ga izvođači radova i drugi uključeni u građevinske projekte u kojima je radio kod tuženika nisu doživljavali, onda vjerojatno ta tri veća građevinska projekta koja su završena kod tuženika u razdoblju kada je tužitelj radio kod tuženika ne bi bila završena s tužiteljem; u stručnom smislu ima inicijativu za rješavanje stručnih problema; problemi su nastajali jer je CF sve odluke donosio sam, a ima zaposlene voditelje projekata kako bi na njih prebacio krivnju; iskazao je i: „Kad imate tako nestručnu osobu koja donosi sve odluke kao CF, posljedica toga je da su manjkava i projektna rješenja, a i izvedba projekta. Mislim da je CF osnovao FERO-TERM početkom 90- tih godina prošlog stoljeća, a prije toga je bio vozač kamiona. Ponavljam da imam 35 godina života i 8 ili 9 godina radnog staža sveukupno isključivo u građevinskoj struci.“;
- da ovlaštena osoba FF, članica Uprave tuženika za financije i računovodstvo, nije neposredno kontaktirala s tužiteljem za vrijeme dok je tužitelj radio kod tuženika, ali se na rad tužitelja Upravi na sastancima Uprave žalio CF, koji je isticao neiskustvo tužitelja, na izostanak komunikacije, da tužitelj nema autoritet na gradilištu, jer kada je trebao donositi brze odluke i usuglasiti glavne izvođače i kooperante uvijek su bili neki zastoji i neadekvatna komunikacija i brzina rješavanja problema; što se tiče nedostatka inicijative, to se najviše odnosilo na projekt Jankomir, jer je trebalo izmjestiti trafostanicu, a zbog čega je projekt kasnio; osim CF, na rad tužitelja žalio se i predsjednik Uprave TF, koji je FF brat; TF je nekoliko puta na sastancima Uprave pozivao na red CF u smislu zašto on dopušta takav rad tužitelja.
13. Osobno uvjetovani otkaz je redoviti otkaz koji poslodavac daje zbog osobnih svojstava radnika, a ne zbog poslovnih razloga ili krivnje. U Odluci tuženika o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog osobno uvjetovanih razloga kao razlog otkazivanja Ugovora o radu tužitelju navode se nedovoljne komunikacijske vještine, nedovoljan autoritet i nedovoljna inicijativa radnika radi očekivanog izvršavanja radnih zadataka. Tuženik FERO-TERM d.o.o. je obiteljska tvrtka obitelji CF. Iz podataka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za navedenu tvrtku proizlazi da je 11 suvlasnika tog trgovačkog društva i da su svi članovi obitelji CF, s time da su članovi te obitelji i članovi Nadzornog odbora, kao i osobe ovlaštene za zastupanje. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a niti i iz materijalnih dokaza koji prileže spisu, ne proizlazi da bi tužitelj izvršavanjem obveza iz radnog odnosa, odnosno bilo kakvim svojim postupanjem uzrokovao štetu poslodavcu. Uostalom, niti sam poslodavac ne navodi u obrazloženju Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju da bi tužitelj svojim radom kod tuženika uzrokovao štetu tuženiku. U odnosu na nedovoljne komunikacijske vještine što se kao razlog otkazivanja navodi u Odluci o otkazu, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj imao nedovoljne komunikacijske vještine. Osim toga, sam sud se tijekom uzimanja iskaza tužitelja pred sudom uvjerio da tužitelj ima u najmanju ruku prosječne komunikacijske vještine, da je elokventan, da se izražava jasno, precizno, pa sud ne zna na temelju čega je tuženik zaključio da tužitelj ima nedovoljne komunikacijske vještine, jer iz dokaza koji su provedeni u ovom postupku to nije dokazano. Navod da tužitelj nije imao dovoljan autoritet, poslodavac na kojem je teret dokaza, nije dokazao. Nitko od saslušanih, osim CF, to nije tvrdio, s time da svjedoci iz obitelji CF u pravilu nisu imali neposredna saznanja o vještinama tužitelja, odnosno uopće o njegovom radu, već su sva saznanja crpili iz iskaza njihovog srodnika CF. Također, iz provedenih dokaza ne proizlazi niti da je na strani tužitelja postojala nedovoljna inicijativa prilikom izvršavanja radnih zadataka. To niti jedan svjedok koji je radio osobno s tužiteljem, primjerice MFR, KF nisu potvrdili. Jedina osoba, osim članova obitelji CF, koji su zainteresirani za ishod ovoga spora, a koja ima neposredna saznanja o radu tužitelja kod tuženika je zaposlenik tuženika KF, koji je međutim iskazao da se CF miješao svim svojim voditeljima građevinskih projekata u posao i da su tu nastajali svi problemi s obzirom da se radi o osobi sa završenom osnovnom školom, koji je po struci vozač, a miješao se u građevinske i druge stručne poslove . Taj svjedok je iskazao da se CF miješao i u rad tužitelja, ali ne samo tužitelja, nego i svih radnika koji su radili na istom radnom mjestu na kojem je radio tužitelj, ali nakon što je tužitelj prestao raditi kod tuženika, a koji su radili na projektu tuženika na Jankomiru u Zagrebu. Taj svjedok je iskazao da se CF uplitao u posao i da su zbog njegovog uplitanja nastajali veliki problemi, da su zbog toga nastajala kašnjenja. Svjedok je iskazao da je nakon otkaza tužitelju tužiteljev posao preuzeo GF. GF je sam dao otkaz i nije bio do kraja projekta Jankomir. Nakon GF došao je UF, rado je dva mjeseca i dao otkaz. Niti on nije završio taj projekt. Nakon njega je došao VF, koji je rad io na tom projektu gotovo do kraja, ali je i on dao otkaz i otišao. Još uvijek se otklanjaju materijalni nedostaci na tom projektu, odnosno izvođači otklanjaju nedostatke. Osnovni problem projekta Jankomir je bio u tome što je izabran izvođač radova koji nema ljudske resurse i resurse u strojevima za tako zahtjevan projekt, pa je za svaku vrstu radova ugovarao podizvođače, a oni sami su upravljali izvođenjem projekta. S obzirom da taj svjedok nije u srodstvu, zaposlenik je tuženika i zna sve o međusobnim odnosima i načinu rada kod tuženika, ovaj sud procjenjuje iskaz navedenog svjedoka najvjerodostojnijim i poklanja mu vjeru jer je najobjektivniji. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da su postojali opravdani razlozi za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, odnosno nije dokazao nedovoljne komunikacijske vještine tužitelja, jer se sud i osobno uvjerio u prosječne, pa i iznadprosječne komunikacijske vještine tužitelja, nije dokazao da bi tužitelj bio nedovoljan autoritet, tim više što je nesrodan svjedok KF, koji je i sada zaposlenik tuženika, iskazao da je sve odluke donosio CF koji nije bio kvalificiran, odnosno stručan za donošenje odluka vezano za projekte/projekt na kojima je tužitelj radio. Također, tuženik nije dokazao da je kod tužitelja postojala nedovoljna inicijativa za rješavanje problema. Kod činjenice da je o svemu odluke donosio CF i da se miješao u posao tužitelju i da je još nekoliko ljudi koji su radili na projektu Jankomir nakon tužitelja otišlo iz tvrtke upravo zbog miješanja CF u rad na projektu, postavlja se pitanje kakvu je onda inicijativu tužitelj trebao imati kad nije mogao utjecati na rješavanje problema, odnosno kada je o svemu odluku donosio CF. Sud ne može prihvatiti tvrdnju tuženika da je zbog takvog rada tužitelja došlo do produženja projekta Jankomir u Zagrebu, jer je iz provedenih dokaza utvrđeno da je taj projekt trajao puno duže nego što je tužitelj radio kod tuženika, a da bi razlog tome zaista mogla biti činjenica koju je naveo svjedok KF, da je tuženik izabrao izvođača radova koji nije imao ljudske resurse i resurse u strojevima za tako zahtjevan projekt, zbog čega su onda uzimani podizvođači, a izvođač je upravljao izvođenjem projekta. Osim toga, tuženik nije dokazao da bi prije otkaza tužitelja pokušao premjestiti na drugo odgovarajuće radno mjesto, pa je i to razlog zbog kojeg Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju nije pravno osnovana. Osim toga, poslodavac tužitelju nije otkazao Ugovor u probnom roku od 6 mjeseci. Ovaj sud procjenjuje da je rok od 6 mjeseci dovoljan da se utvrdi ukoliko netko ne udovoljava zahtjevima konkretnog radnog mjesta. Poslodavac je zasigurno mogao u roku od 6 mjeseci procijeniti komunikacijske vještine, autoritet i inicijativu tužitelja, pa s obzirom da mu nije dao otkaz očigledno da je procijenio da su te vještine dovoljne. Slijedom naprijed navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Odluka tuženika od 06.11.2023. o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu nedopuštena te je donio odluku kao u izreci pod I.
14. Tužitelj u tužbi zahtijeva sudski raskid Ugovora o radu s danom 11.12.2023., a to je dan kada je zasnovao radni odnos kod novog poslodavca. Sudski raskid ugovora o radu je zakonsko pravo radnika u slučaju nedopuštenog otkaza. U ostvarivanju tog prava radnik nije dužan obrazlagati razloge zbog čega mu nastavak radnog odnosa više nije prihvatljiv. Odnos između poslodavca i radnika se temelji na dobrovoljnosti. Pretpostavka za dopuštenost sudskog raskida ugovora o radu je utvrđenje suda da otkaz poslodavca nije dopušten. S obzirom da otkaz poslodavca u konkretnom slučaju nije dopušten, sud je raskinuo Ugovor o radu između stranaka s danom 11.12.2023., jer nalazi da je opravdano odrediti kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom kada je tužitelj zasnovao radni odnos s drugim poslodavcem.
15. U članu 125 st. 1 Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. S obzirom da je tužitelj prije otkaza bio zaposlen kod tuženika godinu i 8 mjeseci, ovaj sud smatra, da tužitelju temeljem Zakona o radu i naprijed navedene odredbe Zakona o radu pripada pravo na naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 3 mjesečne plaće tog radnika. Iz platnih lista tužitelja, koje prileže spisu, proizlazi da je bruto plaća tužitelja prije otkaza iznosila 2.134,67 eura (str. 29 - 31 spisa), pa je dosudio tužitelju ukupno neto na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu trostruko od navedenog iznosa, odnosno iznos od 6.404,01 eura (2.134,67 x 3), dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s te osnove u visini od 4.464,63 eura tužitelj odbijen, jer u tom dijelu po ocjeni ovog suda zahtjev tužitelja nije osnovan.
16. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće za mjesec listopad i studeni 2023., teret dokaza o visini tog zahtjeva je na tužitelju, s obzirom da tužitelj potražuje iznose koji po mišljenju ovog suda nisu provjerljivi, a na te okolnosti nije predloženo provođenje dokaza financijskim vještačenjem, sud je te dijelove tužbenog zahtjeva odbio jer smatra da visina tih iznosa nije dokazana, odnosno sud nije mogao na pouzdan i provjerljiv način utvrditi jesu li iznosi koje je tužitelj potraživao s te osnove, a radi se o iznosima od 1.901,66 eura za listopad 2023. i 2.202,51 eura za studeni 2023. točni, odnosno da bi tuženik upravo te iznose bio dužan isplatiti tužitelju.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odredi ti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
18. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na strani 144.
19. Tuženika je tijekom postupka zastupao punomoćnik po zaposlenju koji nije imao troškova zastupanja. Na ime parničnog troška do zaključenja glavne rasprave zatražio je iznos od 8,50 eura (na ime troška pristupa svjedokinje MFR na ročište od 09.04.2026.) i trošak eventualnih sudskih pristojbi.
20.Tužitelj je djelomično uspio u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 14.972,81 €, a tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 6.404,01 €.
21. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Kada se stavi u odnos uspjeh tužitelja u parnici s vrijednosti predmeta spora (6.404,01 eura / 14.972,81 eura), proizlazi da je uspjeh tužitelja u parnici 43%, a da je uspjeh tuženika u parnici 57%. S obzirom na navedeno, tužitelju bi pripadalo za sastav tužbe 250 bodova; za zastupanje na ročištima od 10.05.2024., 16.09.2024., 11.11.2024., 10.02.2025., 03.11.2025., 16.02.2026. i 09.04.2026. za svako po 250 bodova; za sastav žalbe iznos od 312,50 bodova. To ukupno iznosi 2.312,50 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 4.625,00 €. Međutim s obzirom da je uspjeh tužitelja u ovoj parnici 43%, iznos od 4.625,00 € se umanjuje do 43%, te se dobije iznos od 1.988,75 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 497,19 €. Sveukupno je tužitelju, s obzirom na njegiv uspjeh u ovoj parnici, priznat parnični trošak u iznosu od 2.485,94 €.
22. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak, temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16). Takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate koje teku od 30. travnja 2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.
23. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).
U Zagrebu, 30 travnja 2026.
Sutkinja:
Jelica Pandurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Dostaviti:
- pun. tužitelja odvjetnik Marko Kraljević iz Zagreb
- tuženiku
