REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-6053/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužiteljice OSA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, Kralja Držislava 14, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, zastupan po generalnom punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 274, temeljem generalne punomoći O779/2021, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice te zamjenika punomoćnika tužiteljice OS, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka 11.3. Završne odredbe, Ugovora o kreditu broj: 9012641404 od 19. lipnja 2007. sklopljenog između tužiteljice OSA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, kao kreditora koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% od iznosa kredita .... sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila ", utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici OSA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 182,15 eura ( slovima: sto osamdeset dva eura i petnaest centi ) zajedno sa zakonskim zatezni kamatama koje teku od 5. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od dana 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici OSA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.231,18 eura ( slovima: tisuću dvjesto trideset jedan euro i osamnaest centi ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 30. travnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 750,00 eura (slovima: sedamsto pedeset eura ).

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 13. listopada 2024. tužiteljica navodi da je u svojstvu korisnice kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 19. lipnja 2007. sklopila ugovor o kreditu broj: 9012641404 kojim je tuženik tužitelju odobrio kreditu u iznosu od 20.707,60 CHF ( točka 1. ugovora).

2. Članka 11.3. Završne odredbe, Ugovora o kreditu broj: 9012641404 od 19. lipnja 2007. tužitelju je nametnuta ugovorna obveza u visini 1,50% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužiteljica bila primorana pristati odnosno platiti kako bi mogla dobiti traženi kredit.

3. Tuženik je tužiteljici 4. srpnja 2007. naplatio naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu 182,12 eura ( 1,50% od iznosa kredita).

4. Predmetni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravni položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03) i to članku 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO/05).

5. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

6. U tužbi tužiteljica traži da se utvrdi ništetnim odredbu Ugovora o kreditu broj: 9012641404 od 19. lipnja 2007. sklopljenu između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita, kojom je ugovorna obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu zahtijeva i administraciju kredita, dakle članak 11.3. Završne odredbe predmetnog Ugovora, u dijelu u kojemu je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti naknadu za obradu zahtijeva i administraciju kredita jednokratno 1,50% od iznosa kredita, kao i isplatu na ime plaćane naknade za obradu zahtijeva i administraciju kredita iznos od 182,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 5. srpnja 2007. do isplate te trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

7. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Naime, naknada za obradu kreditnog zahtjeva temelji se na slobodi ugovaranja po ZOO-u te također i na posebnim propisima namijenjenima zaštiti potrošača. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu naplata naknade za obradu kredita je bila redoviti trošak kreditiranja, koji je prepoznat kako u nacionalnom zakonodavstvu tako i na razini Europske unije. Sporna odredba nije nejasna/neodređena s obzirom da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora znao da će naknada iznositi određeni, ugovorom definirani postotak od iznosa kredita i na nju je pristao. Dakle, iznos naknade je fiksan i poznat tužitelju u trenutku sklapanja ugovora. Tuženik je istaknuo da u ugovoru nije bilo nužno navoditi što točno i konkretno naknada predstavlja jer to nije bila obveza tuženika ( kao što nije ni danas). Poziva se na odluku suda EU C-621/17 iz koje je vidljivo da nije bitno što naknada uključuje već koliko ona iznosi, a to je tužitelju bilo poznato pa je tako mogao donijeti informiranu odluku o sklapanju ugovora. Činjenica da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ne vodi automatski do zaključka da je među ugovornim stranama nastala značajna neravnoteža. Predmetna odredba je sastavljena na jasan i razumljiv način, a zbog čega je tužitelj razumio doseg i posljedice, a što je konačno potvrđeno u pisanom obliku; predmetna odredba je jasna te unesena u ugovor na uočljivom mjestu i bez dodanih uvjeta predviđenim posebni odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva predstavlja naknadu za sam proces odobravanja kredita. Tužiteljica je pristala platiti iznos određen sukladno predmetnoj odredbi (list 26-30 spisa),

8. Među strankama je nesporno: da je tužiteljica sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu 19. rujna 2007. i visina tzv. ulazne naknade u utuženom iznosu ( odgovor na tužbu i podnesak od 11.11.2025.).

9. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara i osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: preslika ugovora o kreditu broj: 9012641404 od 19. lipnja 2007. (list 13-17 spisa), Opći uvjeti poslovanja (list 31-39 spisa), te je saslušana tužiteljica na raspravi 10. ožujka 2026. (list 46-47 spisa).

11. Vrijednost predmeta spora je određena sukladno čl. 37. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a) jer tužba tužitelja protiv tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tako da se vrijednost spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, a tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tuženika obuhvaća jedan zahtjev koji je deklaratorni te drugi koji je kondemnatorni zahtjev, tako da deklaratorni zahtjev tužitelja iznosi 1.327,23 eura, a kondemnatorni iznosi 182,15 eura, ukupno 1.509,38 eura, a kako je tužiteljica označila u tužbi i kako je određeno na pripremnom ročištu

10. studenog 2025. (list 43 spisa).

12. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 9012641404 od 19. lipnja 2007. kojeg je tužiteljica kao korisnica kredita sklopila sa tuženikom kao kreditorom je razvidno da se radi o kreditu za kupnju vozila (članak 3. predmetnog ugovora). Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je u vrijeme podizanja kredita radila kao pedijatar te da je od novčanih sredstava iz kredita kupila osobno vozilo koje je koristila za osobne potrebe i nikada kupljeno osobno vozilo nije iznajmljivala. U konkretnom slučaju tužiteljica je kao korisnica kredita sklopila sa tuženikom - kredit za kupnju vozila, dakle predmetni ugovor je sklopljen izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita, dakle tužiteljica je sklopila kredit za osobne potrebe, pa je razvidno da je tužiteljica potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe 11.3. Završne odredbe ugovora o kreditu kojeg je sklopila tužiteljica sa tuženikom, a kojom odredbom je ugovoreno da je tuženik ovlašten zaračunati naknadu za obradu zahtijeva i administraciju kredita te isplatu uplaćene naknade za obradu zahtijeva i administraciju kredita u iznosu 182,15 eura.

14. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 9012641404 od 19. lipnja 2007. kojeg je sklopila tužiteljica kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom je razvidno da je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 20.707,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita ( točka 1. ugovora) sa rokom otplate od 60 mjeseci. Člankom 11.3. Završne odredbe predmetnog ugovora je propisana je naknada za obradu kreditnog zahtjeva 1,50% od iznosa kredita.

15. Iz iskaza tužiteljice i čitanja ugovora o kreditu broj: 9012641404 od 19. lipnja 2007. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO- a) propisano je da su opći uvjeti ugovora; ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana ( sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuje ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređen ili neodrediva ugovor je ništetan.

16. Odredbom članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87 st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.

17. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 9012641404 od 19. lipnja 2007. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora te iskaza tužiteljice je utvrđeno da je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% od iznosa kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u visini od 1,50% od iznosa kredita.

18. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je uopće nije bila u banci, već da ju je pripremljeni ugovor čekao u auto kući Popec u Sisku, pa ga je potom ovjerila kod javnog bilježnika. U Auto kući Popec je pitala za naknadu za obradu kredita, ali joj je rečeno da je to sastavni dio ugovora i da je to dogovor sa bankom te da se naknada određuje u postotku i da je to dio ugovora. Iskaz tužiteljice je prihvaćen kao istinit jer je isti životno uvjerljiv i logičan.

19. Ugovor je kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužiteljice i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženik kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.

20. Tužiteljica je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njenom zanimanju niti njenoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle ista nema pravnih znanja koja su joj potrebna da bi joj takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.

21. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo mora to dokazati (čl. 81. st. 4. ZZP/03). Nesporno je da je odredba koje se odnosila na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (čl.11.3.) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženik prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao (razvidno iz iskaza tužiteljice) te tuženik nije prezentirao tužiteljici koje on točno ima troškove u vezi odobravanja kredita pa da bi iste tužiteljica morala nadoknaditi niti joj je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži .

22. Budući da je odredba čl. 11.3. koja se odnosila na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužiteljice i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te je odredba čl. 11.3 ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

23. Budući da je odredba čl. 11.3. ugovora o kreditu od 19. lipnja 2007. ništetna na temelju čl. 322. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 19. lipnja 2007. zbog ništetne odredbe koja se odnosila na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (čl. 11.3) u iznosu 182,15 eura ( visina nesporna -podnesak od 11.11.2025. - list 45 spisa) na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke

24. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a.

25. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništenosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a ) te vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 1.509,38 eura ) i zatraženim troškovnicima.

27. Trošak tužiteljice se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastav podnesaka 24.2. 2025. - 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 10.11.2025. i 10.3.2026. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, pristup ročištu za objavu presude - 50 bodova po Tbr. 9/3, ukupno 450 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura, te PDV-a ( 25%) u iznosu 225,00 eura, ukupno 1.125,00 eura.

28.Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura i za presudu u iznosu 53,09 eura, ukupno 106,18 eura kao nužan i opravdan trošak.

29. Parnični trošak tužiteljice se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u iznosu 1.125,00 eura i troškova sudskih pristojbi u iznosu 106,18 eura, ukupno 1.231,18 eura.

30.Tužiteljici su na njezin zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

31. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 750,00 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.

Zagreb, 30. travnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužiteljice

pun. tuženika