REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
P 1955/2019-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega kao punomoćnica zastupa odvjetnica Nives Grgić Bažon, Ciscuttijeva 15, Pula – Pola, i tuženik Privredna banka Zagreb d. d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d. o. o., Domagojeva 18, Zagreb, radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 9. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja FS i zamjenika punomoćnika tuženika US, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 4. ugovora o kreditu br. 9012314234 koji je sklopljen 2. ožujka 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i sve kasnije izmjene te odluke.
II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 1., 4., 5. i 6. ugovora o kreditu br. 9012314234 koji je sklopljen 2. ožujka 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem se ugovorena glavnica i anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka, kao i sve kasnije izmjene te odluke.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.584,47 eura (tisuću petsto osamdeset četiri eura i četrdeset sedam centa) sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 15,94 eura od 31. kolovoza 2007. do isplate,
– na iznos 15,80 eura od 30. rujna 2007. do isplate,
– na iznos 15,68 eura od 31. listopada 2007. do isplate,
– na iznos 15,53 eura od 30. studenog 2007. do isplate,
– na iznos 15,40 eura od 31. prosinca 2007. do isplate,
– na iznos 15,27 eura od 31. siječnja 2008. do isplate,
– na iznos 35,31 eura od 29. veljače 2008. do isplate,
– na iznos 35,01 eura od 31. ožujka 2008. do isplate,
– na iznos 34,68 eura od 30. travnja 2008. do isplate,
– na iznos 34,36 eura od 31. svibnja 2008. do isplate,
– na iznos 34,04 eura od 30. lipnja 2008. do isplate,
– na iznos 33,71 eura od 31. srpnja 2008. do isplate,
– na iznos 33,38 eura od 31. kolovoza 2008. do isplate,
– na iznos 33,04 eura od 30. rujna 2008. do isplate,
– na iznos 32,70 eura od 31. listopada 2008. do isplate,
– na iznos 32,36 eura od 30. studenog 2008. do isplate,
– na iznos 32,02 eura od 31. prosinca 2008. do isplate,
– na iznos 31,66 eura od 31. siječnja 2009. do isplate,
– na iznos 31,30 eura od 28. veljače 2009. do isplate,
– na iznos 30,95 eura od 31. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 30,58 eura od 30. travnja 2009. do isplate,
– na iznos 30,21 eura od 31. svibnja 2009. do isplate,
– na iznos 29,85 eura od 30. lipnja 2009. do isplate,
– na iznos 29,47 eura od 31. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos 29,08 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos 28,70 eura od 30. rujna 2009. do isplate,
– na iznos 28,31 eura od 31. listopada 2009. do isplate,
– na iznos 27,92 eura od 30. studenog 2009. do isplate,
– na iznos 27,53 eura od 31. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos 27,13 eura od 31. siječnja 2010. do isplate,
– na iznos 26,72 eura od 28. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 26,31 eura od 31. ožujka 2010. do isplate,
– na iznos 25,89 eura od 30. travnja 2010. do isplate,
– na iznos 25,47 eura od 31. svibnja 2010. do isplate,
– na iznos 25,05 eura od 30. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos 24,62 eura od 31. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos 24,19 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos 23,76 eura od 30. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 23,31 eura od 31. listopada 2010. do isplate,
– na iznos 22,87 eura od 30. studenog 2010. do isplate,
– na iznos 22,41 eura od 31. prosinca 2010. do isplate,
– na iznos 21,96 eura od 31. siječnja 2011. do isplate,
– na iznos 21,50 eura od 28. veljače 2011. do isplate,
– na iznos 21,03 eura od 31. ožujka 2011. do isplate,
– na iznos 20,56 eura od 30. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 20,09 eura od 31. svibnja 2011. do isplate,
– na iznos 19,61 eura od 30. lipnja 2011. do isplate,
– na iznos 19,12 eura od 31. srpnja 2011. do isplate,
– na iznos 18,63 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 18,12 eura od 30. rujna 2011. do isplate,
– na iznos 17,63 eura od 31. listopada 2011. do isplate,
– na iznos 17,12 eura od 30. studenog 2011. do isplate,
– na iznos 16,61 eura od 31. prosinca 2011. do isplate,
– na iznos 16,10 eura od 31. siječnja 2012. do isplate,
– na iznos 15,57 eura od 29. veljače 2012. do isplate,
– na iznos 15,04 eura od 31. ožujka 2012. do isplate,
– na iznos 14,51 eura od 30. travnja 2012. do isplate,
– na iznos 13,98 eura od 31. svibnja 2012. do isplate,
– na iznos 13,43 eura od 30. lipnja 2012. do isplate,
– na iznos 12,88 eura od 31. srpnja 2012. do isplate,
– na iznos 12,33 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate,
– na iznos 11,76 eura od 30. rujna 2012. do isplate,
– na iznos 11,20 eura od 31. listopada 2012. do isplate,
– na iznos 10,63 eura od 30. studenog 2012. do isplate,
– na iznos 10,05 eura od 31. prosinca 2012. do isplate,
– na iznos 9,47 eura od 31. siječnja 2013. do isplate,
– na iznos 8,88 eura od 28. veljače 2013. do isplate,
– na iznos 8,28 eura od 31. ožujka 2013. do isplate,
– na iznos 7,68 eura od 30. travnja 2013. do isplate,
– na iznos 7,07 eura od 31. svibnja 2013. do isplate,
– na iznos 6,46 eura od 30. lipnja 2013. do isplate,
– na iznos 5,85 eura od 31. srpnja 2013. do isplate,
– na iznos 5,23 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate,
– na iznos 4,59 eura od 30. rujna 2013. do isplate,
– na iznos 3,96 eura od 31. listopada 2013. do isplate,
– na iznos 3,32 eura od 30. studenog 2013. do isplate,
– na iznos 2,66 eura od 31. prosinca 2013. do isplate,
– na iznos 2,01 eura od 31. siječnja 2014. do isplate,
– na iznos 1,35 eura od 28. veljače 2014. do isplate,
– na iznos 0,68 eura od 31. ožujka 2014. do isplate ,
i to do 31. prosinca 2007. po stopi 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,3 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. po stopi 7,25 % godišnje, od 1. siječnja do 30 lipnja 2025. po stopi 6,15 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2025. po stopi 5,15 % godišnje te od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 5.134,59 eura (pet tisuća sto trideset četiri eura i pedeset devet centa) sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 0,01 eura od 29. veljače 2008. do isplate,
– na iznos 5,25 eura od 31. ožujka 2008. do isplate,
– na iznos 23,21 eura od 31. listopada 2008. do isplate,
– na iznos 4,56 eura od 30. studenog 2008. do isplate,
– na iznos 24,47 eura od 31. prosinca 2008. do isplate,
– na iznos 27,51 eura od 31. siječnja 2009. do isplate,
– na iznos 28,85 eura od 28. veljače 2009. do isplate,
– na iznos 24,65 eura od 31. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 25,32 eura od 30. travnja 2009. do isplate,
– na iznos 19,86 eura od 31. svibnja 2009. do isplate,
– na iznos 15,19 eura od 30. lipnja 2009. do isplate,
– na iznos 16,24 eura od 31. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos 18,92 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos 18,62 eura od 30. rujna 2009. do isplate,
– na iznos 16,06 eura od 31. listopada 2009. do isplate,
– na iznos 20,86 eura od 30. studenog 2009. do isplate,
– na iznos 24,36 eura od 31. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos 29,98 eura od 31. siječnja 2010. do isplate,
– na iznos 28,52 eura od 28. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 35,78 eura od 31. ožujka 2010. do isplate,
– na iznos 34,19 eura od 30. travnja 2010. do isplate,
– na iznos 37,51 eura od 31. svibnja 2010. do isplate,
– na iznos 59,51 eura od 30. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos 54,81 eura od 31. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos 67,49 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos 63,41 eura od 30. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 54,78 eura od 31. listopada 2010. do isplate,
– na iznos 71,47 eura od 30. studenog 2010. do isplate,
– na iznos 92,26 eura od 31. prosinca 2010. do isplate,
– na iznos 77,93 eura od 31. siječnja 2011. do isplate,
– na iznos 83,13 eura od 28. veljače 2011. do isplate,
– na iznos 76,15 eura od 31. ožujka 2011. do isplate,
– na iznos 77,20 eura od 30. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 104,98 eura od 31. svibnja 2011. do isplate,
– na iznos 106,85 eura od 30. lipnja 2011. do isplate,
– na iznos 130,83 eura od 31. srpnja 2011. do isplate,
– na iznos 119,20 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 106,39 eura od 30. rujna 2011. do isplate,
– na iznos 104,79 eura od 31. listopada 2011. do isplate,
– na iznos 103,65 eura od 30. studenog 2011. do isplate,
– na iznos 109,28 eura od 31. prosinca 2011. do isplate,
– na iznos 115,20 eura od 31. siječnja 2012. do isplate,
– na iznos 115,65 eura od 29. veljače 2012. do isplate,
– na iznos 111,68 eura od 31. ožujka 2012. do isplate,
– na iznos 113,65 eura od 30. travnja 2012. do isplate,
– na iznos 115,50 eura od 31. svibnja 2012. do isplate,
– na iznos 112,55 eura od 30. lipnja 2012. do isplate,
– na iznos 113,55 eura od 31. srpnja 2012. do isplate,
– na iznos 111,88 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate,
– na iznos 107,67 eura od 30. rujna 2012. do isplate,
– na iznos 112,12 eura od 31. listopada 2012. do isplate,
– na iznos 114,58 eura od 30. studenog 2012. do isplate,
– na iznos 113,72 eura od 31. prosinca 2012. do isplate,
– na iznos 104,18 eura od 31. siječnja 2013. do isplate,
– na iznos 112,31 eura od 28. veljače 2013. do isplate,
– na iznos 112,70 eura od 31. ožujka 2013. do isplate,
– na iznos 109,28 eura od 30. travnja 2013. do isplate,
– na iznos 100,18 eura od 31. svibnja 2013. do isplate,
– na iznos 99,94 eura od 30. lipnja 2013. do isplate,
– na iznos 101,90 eura od 31. srpnja 2013. do isplate,
– na iznos 105,58 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate,
– na iznos 111,21 eura od 30. rujna 2013. do isplate,
– na iznos 108,31 eura od 31. listopada 2013. do isplate,
– na iznos 109,98 eura od 30. studenog 2013. do isplate,
– na iznos 111,88 eura od 31. prosinca 2013. do isplate,
– na iznos 113,68 eura od 31. siječnja 2014. do isplate,
– na iznos 116,20 eura od 28. veljače 2014. do isplate,
– na iznos 115,48 eura od 31. ožujka 2014. do isplate,
i to do 31. prosinca 2007. po stopi 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,3 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020 . po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. po stopi 7,25 % godišnje, od 1. siječnja do 30 lipnja 2025. po stopi 6,15 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2025. po stopi 5,15 % godišnje te od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 1.828,09 eura (tisuću osamsto dvadeset osam eura i devet centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. travnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.
VI. U preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka se odbija.
VII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. 1. Tužitelj je 11. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da su ništetne odredba iz čl. 4. ugovora o kreditu br. 9012314234 koji je sklopljen 2. ožujka 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i sve kasnije izmjene te odluke, kao i odredbe iz čl. 1., 4., 5. i 6. ugovora o kreditu br. 9012314234 koji je sklopljen 2. ožujka 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem se ugovorena glavnica i anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka, kao i sve kasnije izmjene te odluke. Osim toga, zatražio je isplatu neodređenog novčanog iznosa sa zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne anuitete teku od uplate pa do isplate.
1. 2. U tužbi je naveo da je s tuženikom 2. ožujka 2007. sklopio ugovor o kreditu br. 9012314234. Tim ugovorom mu je odobren kredit za kupnju vozila u iznosu 32.980,00 švicarskih franaka u protuvrijednosti u kunama obračunatog po srednjem tečaju kreditora (tuženika) na dan korištenja. Ugovorena je redovna kamata 5,10 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Određeno je da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. U slučaju promjene kamatne stope, tuženik je bio ovlašten povisiti ili sniziti iznos anuiteta, dok je tužitelj bio u obvezi plaćati tako izmijenjene anuitete. Tužitelj se je pridržavao svih odredbi ugovora o kreditu te je uredno isplatio kredit u 2014.
1. 3. Ugovor o kreditu sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kojom je vrijednost obveze u kunama vezana uz tečaj švicarskog franka. Riječ je o unaprijed formuliranim odredbama od strane tuženika. U vrijeme sklapanja ugovora tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjena tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1. 4. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt 249/2014-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/2013-14 od 13. lipnja 2014. te je utvrđeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po jednostranoj odluci banke ništetne. Time je u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je tuženik od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., između ostalog, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima s odredbama da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je takva odredba ništetna i nepoštena. S obzirom na to da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u kojima je glavnica vezana za švicarski franak u dijelu koji se tiče valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, tužitelj je preplatio mjesečne anuitete koji su mu se povećavali zbog nezakonite promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i zbog povećanja tečaja. Visinu iznosa kojeg tuženik treba vratiti tužitelju potrebno je utvrditi na način da se poštuju valjane odredbe ugovora te da se primijeni početno ugovorena kamatna stopa i srednj i tečaj švicarskog franka tuženika na dan korištenja kredita.
2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev po osnovi i visini te je istaknuo prigovor zastare. U odnosu na pravnu osnovu tužbe i pozivanje tužitelja na presude iz kolektivnog spora tuženik je naveo da se pravne i fizičke osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete. Budući da u konkretnom slučaju nije riječ o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove (isplate), pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz kolektivnog spora pravno je irelevantno. Osim toga, ugovor o kreditu je u potpunosti konzumiran i otplaćen čime je predmetni ugovorni odnos okončan prije donošenja odluka sudova povodom kolektivne tužbe. Time ovdje ne postoji povreda koju bi trebalo otkloniti kako je to određeno u kolektivnom sporu. Odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, ne mogu zamijeniti pojedinačnu tužbu iz konkretnog pravnog odnosa te nema mjesta primjeni utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi na ovaj konkretni spor. U svakoj pojedinoj parnici tek treba provesti dokazivanje na okolnost jesu li utvrđenja u kolektivnom sporu primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj te ako jesu, na koji način su primjenjiva. Presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. U kolektivnom sporu utvrđivana je tek apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na svaki pojedin i ugovorni odnos, već je potrebno utvrditi pripada li uopće tužitelj kategoriji prosječnog potrošača. Tuženik je putem svojih djelatnika upoznao tužitelja s rizikom eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Tužitelj je u cijelosti prihvatio sve rizike koji mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita, a s tim je bio upoznat i kroz priopćenja Hrvatske narodne banke koja štiti tečaj domaće valute u odnosu na valutu EUR, ali ne i u odnosu na valutu CHF. Tužitelj je u trenutku sklapan ja ugovora imao mogućnost izbora jer je tuženik imao u svojoj ponudi više vrsta ugovora o kreditu, između ostalog i s valutnom klauzulom u eurima. On je kao poslovno sposobna osoba svjesno odabrao upravo predmetni ugovor o kreditu sa svim njegovim uvjetima i odredbama jer je ocijenio da mu najviše odgovara. Tuženik mu je dao sva potrebna pojašnjenja i informacije što je potvrdio potpisom ugovora. Isti ugovor mu je ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Događaji koji su naknadno nastupili bili su izvanredne prirode te ih nitko, pa ni tuženik, nije mogao predvidjeti. Valutna klauzula je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, kao što je to i promjenjiva kamatna stopa. Iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatska posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. ne proizlazi da je ustanovljena fiksna kamatna stopa kako to tumači tužitelj. Sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu čime bi bili povrijeđeni kolektivni interesi. Kamata na ugovor o kreditu nikako ne može biti fiksna jer je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. U Općim uvjetima poslovanja jasno stoji pod kojim uvjetima banka može mijenjati kamatne stope, kao i obveza banke da u slučaju promjene kamatnih stopa o tome prethodno obavještava klijente. Tuženik je učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope te je od stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama informirao tužitelja o promjeni kamatne stope te uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Osim toga, tuženik nije mijenjao kamatne stope u potpunosti samostalno i bez adekvatnih kriterija.
2. 2. U pogledu prigovora zastare tuženik je istaknuo kako odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. nije u skladu s nacionalnim pravom niti s dugogodišnjim stajalištima Suda EU prema čijoj praksi je u skladu s pravom Europske unije utvrđivanje razumnih rokova za pokretanje postupaka u interesu pravne sigurnosti. Djelotvornost potrošačkog prava u načelu ne zahtijeva ukidanje nacionalnih pravila o rokovima zastare. Sud EU je u brojnim presudama utvrdio da se rokovi zastare od tri godine i od pet godina propisani u nacionalnim odredbama država članica smatraju razumnim zastarnim rokovima. Stoga treba zaključiti da je zastarni rok od pet godina propisan nacionalnim pravom Republike Hrvatske razuman zastarni rok, a što je suprotno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji smatra da je riječ o prekratkom roku. U zakonodavstvu Europske unije, a ni u zakonodavstvu Republike Hrvatske ne postoji odredba kojom bi bilo propisano da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare za podnošenje individualne tužbe. Tužitelj nije pravovremeno iskoristio zakonske mogućnosti koje su mu stajale na raspolaganju čime je svojom pasivnošću doprinio da nastupi zastara. Sud EU je utvrdio da zaštita potrošača nije apsolutna, nego se od potrošača očekuje da koriste dostupna pravna sredstva te da ne budu pasivni kako bi iskoristili zaštitu. Načelo djelotvornosti pravnih sredstava ne može se proširiti do te mjere da se od nacionalnog suda zahtijeva da u potpunosti nadoknadi potpunu pasivnost potrošačima u predmetima u kojima mogu u razumnim okolnostima koristiti djelotvorna pravna sredstva. U skladu s nacionalnim pravom do eventualnog prekida zastare u konkretnom slučaju došlo je tek podnošenjem tužbe u ovom predmetu, a ne podnošenjem kolektivne tužbe. Budući da je tužitelj zatražio iznose za koje je istaknuo da ih je stekao bez osnove, prema nacionalnom zakonodavstvu zastara za svaki plaćeni anuitet nastupa protekom roka od pet godina nakon isplate svakog anuiteta. Pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeta u presudi posl. br. Rev 2245/117 te na sjednici Građanskog odjela posl. br. SU-IV 47/2020-2 nisu u skladu s pravnim stajalištima Suda EU, pa ih treba izuzeti iz primjene i primijeniti pravila Europske unije iznesena u spojenim premetima C 381/14 i C 385/14 te u spojenim predmetima C 698/18 i C 699/18.
3. 1. U podnesku od 19. svibnja 2022. tužitelj je zatražio isplatu 50.324,21 kunu sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 31,72 kune od 31. kolovoza 2007. do isplate,
– na iznos 20,98 kuna od 30. studenog 2007. do isplate,
– na iznos 5,53 kune od 31. prosinca 2007. do isplate,
– na iznos 42,38 kuna od 31. siječnja 2008. do isplate,
– na iznos 159,18 kuna od 29. veljače 2008. do isplate,
– na iznos 198,64 kune od 31. ožujka 2008. do isplate,
– na iznos 133,61 kunu od 30. travnja 2008. do isplate,
– na iznos 119,29 kuna od 31. svibnja 2008. do isplate,
– na iznos 140,50 kuna od 30. lipnja 2008. do isplate,
– na iznos 98,36 kuna od 31. srpnja 2008. do isplate,
– na iznos 100,75 kuna od 31. kolovoza 2008. do isplate,
– na iznos 125,61 kunu od 30. rujna 2008. do isplate,
– na iznos 333,99 kuna od 31. listopada 2008. do isplate,
– na iznos 193,45 kuna od 30. studenog 2008. do isplate,
– na iznos 343,45 kuna od 31. prosinca 2008. do isplate,
– na iznos 366,37 kuna od 31. siječnja 2009. do isplate,
– na iznos 376,43 kune od 28. veljače 2009. do isplate,
– na iznos 344,83 kune od 31. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 349,85 kuna od 30. travnja 2009. do isplate,
– na iznos 308,69 kuna od 31. svibnja 2009. do isplate,
– na iznos 273,56 kuna od 30. lipnja 2009. do isplate,
– na iznos 281,43 kune od 31. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos 301,67 kuna od 31. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos 299,41 kunu od 30. rujna 2009. do isplate,
– na iznos 280,08 kuna od 31. listopada 2009. do isplate,
– na iznos 316,22 kune od 30. studenog 2009. do isplate,
– na iznos 342,59 kuna od 31. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos 384,99 kuna od 31. siječnja 2010. do isplate,
– na iznos 373,95 kuna od 28. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 428,70 kuna od 31. ožujka 2010. do isplate,
– na iznos 416,72 kune od 30. travnja 2010. do isplate,
– na iznos 441,71 kunu od 31. svibnja 2010. do isplate,
– na iznos 607,46 kuna od 30. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos 572,05 kuna od 31. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos 667,59 kuna od 31. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos 636,87 kuna od 30. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 571,82 kune od 31. listopada 2010. do isplate,
– na iznos 697,61 kunu od 30. studenog 2010. do isplate,
– na iznos 854,25 kuna od 31. prosinca 2010. do isplate,
– na iznos 746,28 kuna od 31. siječnja 2011. do isplate,
– na iznos 785,46 kuna od 28. veljače 2011. do isplate,
– na iznos 732,82 kuna od 31. ožujka 2011. do isplate,
– na iznos 740,74 kune od 30. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 950,07 kuna od 31. svibnja 2011. do isplate,
– na iznos 964,15 kuna od 30. lipnja 2011. do isplate,
– na iznos 1.144,80 kuna od 31. srpnja 2011. do isplate,
– na iznos 1.057,22 kune od 31. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 960,65 kuna od 30. rujna 2011. do isplate,
– na iznos 948,60 kuna od 31. listopada 2011. do isplate,
– na iznos 940,02 kune od 30. studenog 2011. do isplate,
– na iznos 982,46 kuna od 31. prosinca 2011. do isplate,
– na iznos 1.027,10 kuna od 31. siječnja 2012. do isplate,
– na iznos 1.030,46 kuna od 29. veljače 2012. do isplate,
– na iznos 1.000,53 kune od 31. ožujka 2012. do isplate,
– na iznos 1.015,35 kuna od 30. travnja 2012. do isplate,
– na iznos 1.029,33 kune od 31. svibnja 2012. do isplate,
– na iznos 1.007,13 kuna od 30. lipnja 2012. do isplate,
– na iznos 1.014,59 kuna od 31. srpnja 2012. do isplate,
– na iznos 1.002,08 kuna od 31. kolovoza 2012. do isplate,
– na iznos 970,30 kuna od 30. rujna 2012. do isplate,
– na iznos 1.003,87 kuna od 31. listopada 2012. do isplate,
– na iznos 1.022,38 kuna od 30. studenog 2012. do isplate,
– na iznos 1.015,92 kune od 31. prosinca 2012. do isplate,
– na iznos 944,04 kuna od 31. siječnja 2013. do isplate,
– na iznos 1.005,27 kuna od 28. veljače 2013. do isplate,
– na iznos 1.008,23 kune od 31. ožujka 2013. do isplate,
– na iznos 982,48 kuna od 30. travnja 2013. do isplate,
– na iznos 913,92 kune od 31. svibnja 2013. do isplate,
– na iznos 912,09 kuna od 30. lipnja 2013. do isplate,
– na iznos 926,88 kuna od 31. srpnja 2013. do isplate,
– na iznos 954,60 kuna od 31. kolovoza 2013. do isplate,
– na iznos 996,99 kuna od 30. rujna 2013. do isplate,
– na iznos 975,15 kuna od 31. listopada 2013. do isplate,
– na iznos 987,71 kunu od 30. studenog 2013. do isplate,
– na iznos 1.002,05 kuna od 31. prosinca 2013. do isplate,
– na iznos 1.015,58 kuna od 31. siječnja 2014. do isplate,
– na iznos 1.034,63 kuna od 28. veljače 2014. do isplate,
– na iznos 1.029,99 kuna od 31. ožujka 2014. do isplate.
3. 2. 1. Tužitelj je nakon financijskog vještačenja u podnesku od 15. lipnja 2025. zatražio da mu tuženik zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati 1.584,47 eura sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 15,94 eura od 31. kolovoza 2007. do isplate,
– na iznos 15,80 eura od 30. rujna 2007. do isplate,
– na iznos 15,68 eura od 31. listopada 2007. do isplate,
– na iznos 15,53 eura od 30. studenog 2007. do isplate,
– na iznos 15,40 eura od 31. prosinca 2007. do isplate,
– na iznos 15,27 eura od 31. siječnja 2008. do isplate,
– na iznos 35,31 eura od 29. veljače 2008. do isplate,
– na iznos 35,01 eura od 31. ožujka 2008. do isplate,
– na iznos 34,68 eura od 30. travnja 2008. do isplate,
– na iznos 34,36 eura od 31. svibnja 2008. do isplate,
– na iznos 34,04 eura od 30. lipnja 2008. do isplate,
– na iznos 33,71 eura od 31. srpnja 2008. do isplate,
– na iznos 33,38 eura od 31. kolovoza 2008. do isplate,
– na iznos 33,04 eura od 30. rujna 2008. do isplate,
– na iznos 32,70 eura od 31. listopada 2008. do isplate,
– na iznos 32,36 eura od 30. studenog 2008. do isplate,
– na iznos 32,02 eura od 31. prosinca 2008. do isplate,
– na iznos 31,66 eura od 31. siječnja 2009. do isplate,
– na iznos 31,30 eura od 28. veljače 2009. do isplate,
– na iznos 30,95 eura od 31. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 30,58 eura od 30. travnja 2009. do isplate,
– na iznos 30,21 eura od 31. svibnja 2009. do isplate,
– na iznos 29,85 eura od 30. lipnja 2009. do isplate,
– na iznos 29,47 eura od 31. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos 29,08 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos 28,70 eura od 30. rujna 2009. do isplate,
– na iznos 28,31 eura od 31. listopada 2009. do isplate,
– na iznos 27,92 eura od 30. studenog 2009. do isplate,
– na iznos 27,53 eura od 31. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos 27,13 eura od 31. siječnja 2010. do isplate,
– na iznos 26,72 eura od 28. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 26,31 eura od 31. ožujka 2010. do isplate,
– na iznos 25,89 eura od 30. travnja 2010. do isplate,
– na iznos 25,47 eura od 31. svibnja 2010. do isplate,
– na iznos 25,05 eura od 30. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos 24,62 eura od 31. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos 24,19 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos 23,76 eura od 30. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 23,31 eura od 31. listopada 2010. do isplate,
– na iznos 22,87 eura od 30. studenog 2010. do isplate,
– na iznos 22,41 eura od 31. prosinca 2010. do isplate,
– na iznos 21,96 eura od 31. siječnja 2011. do isplate,
– na iznos 21,50 eura od 28. veljače 2011. do isplate,
– na iznos 21,03 eura od 31. ožujka 2011. do isplate,
– na iznos 20,56 eura od 30. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 20,09 eura od 31. svibnja 2011. do isplate,
– na iznos 19,61 eura od 30. lipnja 2011. do isplate,
– na iznos 19,12 eura od 31. srpnja 2011. do isplate,
– na iznos 18,63 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 18,12 eura od 30. rujna 2011. do isplate,
– na iznos 17,63 eura od 31. listopada 2011. do isplate,
– na iznos 17,12 eura od 30. studenog 2011. do isplate,
– na iznos 16,61 eura od 31. prosinca 2011. do isplate,
– na iznos 16,10 eura od 31. siječnja 2012. do isplate,
– na iznos 15,57 eura od 29. veljače 2012. do isplate,
– na iznos 15,04 eura od 31. ožujka 2012. do isplate,
– na iznos 14,51 eura od 30. travnja 2012. do isplate,
– na iznos 13,98 eura od 31. svibnja 2012. do isplate,
– na iznos 13,43 eura od 30. lipnja 2012. do isplate,
– na iznos 12,88 eura od 31. srpnja 2012. do isplate,
– na iznos 12,33 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate,
– na iznos 11,76 eura od 30. rujna 2012. do isplate,
– na iznos 11,20 eura od 31. listopada 2012. do isplate,
– na iznos 10,63 eura od 30. studenog 2012. do isplate,
– na iznos 10,05 eura od 31. prosinca 2012. do isplate,
– na iznos 9,47 eura od 31. siječnja 2013. do isplate,
– na iznos 8,88 eura od 28. veljače 2013. do isplate,
– na iznos 8,28 eura od 31. ožujka 2013. do isplate,
– na iznos 7,68 eura od 30. travnja 2013. do isplate,
– na iznos 7,07 eura od 31. svibnja 2013. do isplate,
– na iznos 6,46 eura od 30. lipnja 2013. do isplate,
– na iznos 5,85 eura od 31. srpnja 2013. do isplate,
– na iznos 5,23 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate,
– na iznos 4,59 eura od 30. rujna 2013. do isplate,
– na iznos 3,96 eura od 31. listopada 2013. do isplate,
– na iznos 3,32 eura od 30. studenog 2013. do isplate,
– na iznos 2,66 eura od 31. prosinca 2013. do isplate,
– na iznos 2,01 eura od 31. siječnja 2014. do isplate,
– na iznos 1,35 eura od 28. veljače 2014. do isplate,
– na iznos od 0,68 eura od 31. ožujka 2014. do isplate .
3. 2. 2. U istom podnesku tužitelj je po osnovi ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli zatražio od tuženika isplatu 5.134,59 eura sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 0,01 eura od 29. veljače 2008. do isplate,
– na iznos 5,25 eura od 31. ožujka 2008. do isplate,
– na iznos 23,21 eura od 31. listopada 2008. do isplate,
– na iznos 4,56 eura od 30. studenog 2008. do isplate,
– na iznos 24,47 eura od 31. prosinca 2008. do isplate,
– na iznos 27,51 eura od 31. siječnja 2009. do isplate,
– na iznos 28,85 eura od 28. veljače 2009. do isplate,
– na iznos 24,65 eura od 31. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 25,32 eura od 30. travnja 2009. do isplate,
– na iznos 19,86 eura od 31. svibnja 2009. do isplate,
– na iznos 15,19 eura od 30. lipnja 2009. do isplate,
– na iznos 16,24 eura od 31. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos 18,92 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos 18,62 eura od 30. rujna 2009. do isplate,
– na iznos 16,06 eura od 31. listopada 2009. do isplate,
– na iznos 20,86 eura od 30. studenog 2009. do isplate,
– na iznos 24,36 eura od 31. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos 29,98 eura od 31. siječnja 2010. do isplate,
– na iznos 28,52 eura od 28. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 35,78 eura od 31. ožujka 2010. do isplate,
– na iznos 34,19 eura od 30. travnja 2010. do isplate,
– na iznos 37,51 eura od 31. svibnja 2010. do isplate,
– na iznos 59,51 eura od 30. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos 54,81 eura od 31. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos 67,49 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos 63,41 eura od 30. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 54,78 eura od 31. listopada 2010. do isplate,
– na iznos 71,47 eura od 30. studenog 2010. do isplate,
– na iznos 92,26 eura od 31. prosinca 2010. do isplate,
– na iznos 77,93 eura od 31. siječnja 2011. do isplate,
– na iznos 83,13 eura od 28. veljače 2011. do isplate,
– na iznos 76,15 eura od 31. ožujka 2011. do isplate,
– na iznos 77,20 eura od 30. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 104,98 eura od 31. svibnja 2011. do isplate,
– na iznos 106,85 eura od 30. lipnja 2011. do isplate,
– na iznos 130,83 eura od 31. srpnja 2011. do isplate,
– na iznos 119,20 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 106,39 eura od 30. rujna 2011. do isplate,
– na iznos 104,79 eura od 31. listopada 2011. do isplate,
– na iznos 103,65 eura od 30. studenog 2011. do isplate,
– na iznos 109,28 eura od 31. prosinca 2011. do isplate,
– na iznos 115,20 eura od 31. siječnja 2012. do isplate,
– na iznos 115,65 eura od 29. veljače 2012. do isplate,
– na iznos 111,68 eura od 31. ožujka 2012. do isplate,
– na iznos 113,65 eura od 30. travnja 2012. do isplate,
– na iznos 115,50 eura od 31. svibnja 2012. do isplate,
– na iznos 112,55 eura od 30. lipnja 2012. do isplate,
– na iznos 113,55 eura od 31. srpnja 2012. do isplate,
– na iznos 111,88 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate,
– na iznos 107,67 eura od 30. rujna 2012. do isplate,
– na iznos 112,12 eura od 31. listopada 2012. do isplate,
– na iznos 114,58 eura od 30. studenog 2012. do isplate,
– na iznos 113,72 eura od 31. prosinca 2012. do isplate,
– na iznos 104,18 eura od 31. siječnja 2013. do isplate,
– na iznos 112,31 eura od 28. veljače 2013. do isplate,
– na iznos 112,70 eura od 31. ožujka 2013. do isplate,
– na iznos 109,28 eura od 30. travnja 2013. do isplate,
– na iznos 100,18 eura od 31. svibnja 2013. do isplate,
– na iznos 99,94 eura od 30. lipnja 2013. do isplate,
– na iznos 101,90 eura od 31. srpnja 2013. do isplate,
– na iznos 105,58 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate,
– na iznos 111,21 eura od 30. rujna 2013. do isplate,
– na iznos 108,31 eura od 31. listopada 2013. do isplate,
– na iznos 109,98 eura od 30. studenog 2013. do isplate,
– na iznos 111,88 eura od 31. prosinca 2013. do isplate,
– na iznos 113,68 eura od 31. siječnja 2014. do isplate,
– na iznos 116,20 eura od 28. veljače 2014. do isplate,
– na iznos 115,48 eura od 31. ožujka 2014. do isplate.
3. 3. Sud je na osnovi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., nadalje ZPP) dopustio preinaku tužbe iz podneska od 15. lipnja 2025. iz razloga što je to svrsishodno za konačno rješenje spornog odnosa između stranaka.
4. U dokaznom postupku pročitani su: ugovor o kreditu od 2. ožujka 2007. (6.– 8.), otplatna tablica (8., 9.), tečajna lista (10.), dopis tužitelja (11.), pregled uplata po kreditu (60., 61.), plan otplate (62.–64.), knjigovodstvena kartica (65. –75.), arhiva tečajne liste (33.), prijepis knjigovodstvene kartice (13.–19., 88.–93.), nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića (103.–117.) i zapisnik ovog suda od 3. srpnja 2025. s iskazom tužitelja (141.–145.).
5. Tužbeni zahtjevi su osnovani u cijelosti.
6. Između stranaka nije sporno da su tuženik, kao kreditor, i tužitelj, kao korisnik kredita, 2. ožujka 2007. sklopili ugovor o kreditu br. 9012314234 kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju vozila u iznosu 32.980,00 švicarskih franaka u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora). Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića 5. ožujka 2007. pod posl. br. OV-1525/2007. Prema čl. 4. ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatu u iznosu 5,1 % godišnje s time da je ona promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. U čl. 5. ugovora određeno je da će tuženiku na dospjele, nepodmirene obveze obračunavati i naplaćivati zatezne kamate koje su promjenjive. Te kamate obračunavaju se u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja kamate. Prema čl. 6. ugovora rok otplate kredita je 84 mjeseci te se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Stranke nisu sklopile dodatak predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno nije provedena konverzija jer je kredit u potpunosti otplaćen u travnju 2014.
7. Sporna su pitanja u vezi osnove i visine, kao i nastupa zastare tužiteljevog novčanog potraživanja.
8. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.
9. U čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim tom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim tom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je presuđeno da je tuženik od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003.) od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009.) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003.) od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009.) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. Navedene presude donesene su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene na temelju čl. 502.a – 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014.) i čl. 131. – 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009.) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štite udruge za zaštitu potrošača koji su podnijeli tužbu. U skladu s tim se tužitelj u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz ovih presuda prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutnoj klauzuli vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnih planova sastavljenih u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
12. Međutim, u tom kolektivnom sporu nije raspravljeno o tome je li u svakom pojedinačnom slučaju tuženik obavijestio potrošača o uvjetima i pravnim posljedicama sklapanja ugovora. Tako je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022. navedeno kako "(…) odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje zaposlenice pravne prednice podnositeljice koja je navodno dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno odbijanjem izvođenja dokaza na ovu okolnost obaviještenosti potrošača kao jedinu odlučnu okolnost koja se utvrđuje u pojedinačnom potrošačkom sporu (jer su ostale okolnosti /ne/poštenosti osporenih ugovornih odredaba pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu), podnositeljici je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. st. 1. Ustava u aspektu prava na jednakost oružja." U skladu s tim je u svakom predmetu potrebno utvrditi je li banka dala potrošaču potpune, odnosno sveobuhvatne obavijes ti o promjenama kamatne stope i promjeni tečaja švicarskog franka, pa da je tek nakon toga potrošač pristao na sklapanje ugovora o kreditu. Tako je i u ovom predmetu potrebno utvrditi te činjenice, neovisno o tome što je ugovor o kreditu sklopljen u razdob lju za koje je pravomoćno utvrđeno da je tuženik u svojoj poslovnoj praksi postupao na nepošten način što je za posljedicu imalo da su obveze potrošača tijekom otplate kredita znatno povećane u odnosu na obveze koje su mu predočene prilikom sklapanja ugovo ra. Pritom je potrebno utvrditi i predstavlja li ugovor o kreditu potrošački ugovor.
13. U čl. 2. ugovora o kreditu određeno je da je kredit odobren za kupnju vozila.
14. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje osobnog vozila marke Opel Vectra koje mu je trebalo za privatne svrhe i obitelj. Prethodno je bio u banci na razgovoru sa službenikom tuženika koji mu je objasnio da može uzeti kredit u CHF jer da je to najpovoljniji kredit budući da je riječ o stabilnoj valuti. Ranije se nije nikada susreo s tom valutom jer se u pravilu služio s domaćom valutom HRK, a znao je i za EUR kojim se povremeno koristio. Kreditom je u cijelosti otplatio cijenu vozila i sve je riješeno unutar nekoliko dana. Rečeno mu je da je CHF stabilna valuta u smislu da se tečaj CHF u biti ne mijenja i da će mjesečna rata biti oko 2.000,00 kuna što mu je bilo prihvatljivo s obzirom na njegova primanja. Oko dvije godine ta je valuta bila stabilna da bi se kasnije rate povećavale tako da je u jednom trenutku rata iznosila 3.200,00 do 3.300,00 kuna i takvu ratu je plaćao dosta vremena. Kredit je otplatio u dogovorenom roku. S tuženikom se nije moglo pregovarati o odredbama ugovora o kreditu jer mu je ponuđen ugovor na formularu sa sadržajem kojeg je odredio tuženik. Nisu pregovarali ni o visini kamatne stope jer mu je rečeno da je to u skladu s odlukama tuženika. On je neuka osoba i da mu je netko objasnio da postoje rizici vezano za valutu CHF na financijskom tržištu i da mu je netko ukazao na te rizike sigurno je da bi bolje razmišljao da li će sklopiti ugovor o kreditu u CHF. U banci su mu rekli da je to najpovoljniji kredit jer je valuta stabilna i tečaj se puno ne mijenja. Prije potpisivanja je pročitao ugovor, ali nije imao prilike bilo što reći. Kasnije je bio u banci i pitao zbog čega su mu povećane rate kredita, ali mu je rečeno da je to sada tako jer se mijenjao tečaj CHF i da su zato rate kredita veće. Niti tada mu u banci nije pojašnjeno zbog čega je do toga došlo, samo mu je rečeno da je to sada tako. Ništa mu nitko od strane banke nije objašnjavao o rizicima vezano za tu valutu na financijskim tržištima.
15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit iz razloga što je ocijenjen objektivnim i uvjerljivim te nije proturječan drugim izvedenim dokazima.
16. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe (pružatelj usluge), a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.
17. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj sklopio predmetni ugovor kao slabija stranka, i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje vozila za osobne i obiteljske potrebe, on ima svojstvo potrošača. Teret dokaza da li je kredit utrošen upravo u ugovorenu namjenu bio je na tuženiku, koji ničim nije osporio da bi tužitelj predmetni ugovor iskoristio u druge svrhe.
18. Iz iskaza tužitelja ne proizlazi da mu je tuženik objasnio sadržaj spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno da mu je predočio mogućnost znatnog povećanja anuiteta uslijed povećanja kamatne stope i porasta vrijednosti švicarskog franka. Tuženik je u ovom postupku trebao dokazati da je prije sklapanja ugovora o kreditu predočio tužitelju realnu mogućnost znatnog povećanja tečaja švicarskog franka i kamatne stope, pa da je on na to pristao, no u pogledu toga nije predložio niti jedan relevantan dokaz.
19. Na temelju navedenog je zaključeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli nepoštene jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuž itelja kao potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003.) ništetne.
20. U vrijeme sklapanja ugovora su ugovorne stranke postigle suglasnost o bitnim sastojcima ugovora o kreditu, odnosno o visini iznosa kredita, visini kamatne stope i visini obroka čijom otplatom se kredit treba vraćati. Tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bio suglasan s uvjetima povrata kredita prema početnim parametrima, odnosno početnoj kamatnoj stopi i tada važećem tečaju CHF. Te okolnosti su mu u to vrijeme bile poznate. Riječ je o osnovnim odrednicama ugovora o kreditu s kojima se je suglasio jer u protivnom ne bi potpisao ugovor o kreditu.
21. U čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005.) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
22. U skladu s navedenim ništetnost odredbi o promjenjivosti kamate stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina kamatne stope određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka u vrijeme sklapanja ugovora. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli nisu bile ni uvjet ugovora o kreditu ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
23. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.
23. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.
23. 2. Kako je tek ovom presudom utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu, a na tom temelju tužitelj zasniva svoje tužbene zahtjeve za isplatu, nije mogao proteći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima za predmetna potraživanja.
24. 1. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića, koje je prihvaćeno kao objektivno i stručno, utvrđeno je da preplata po predmetnom ugovoru o kreditu zbog povećanja kamatne stope iznosi 1.584,47 eura, a zbog povećanja tečaja švicarskog franka od sklapanja ugovora iznosi 5.134,59 eura. Ako se uzme u obzir da se tečaj CHF nije mijenjao od sklapanja ugovora, a bez umanjenja na ime povećanja kamatne stope, tužiteljica je platila 6.719,06 eura više od početnog otplatnog plana.
24. 2. Preplata zbog povećanja kamatne stope je po mjesecima iznosila: 31. kolovoza 2007. 15,94 eura, 30. rujna 2007. 15,80 eura, 31. listopada 2007. 15,68 eura, 30. studenog 2007. 15,53 eura, 31. prosinca 2007. 15,40 eura, 31. siječnja 2008. 15,27 eura, 29. veljače 2008. 35,31 eura, 31. ožujka 2008. 35,01 eura, 30. travnja 2008. 34,68 eura, 31. svibnja 2008. 34,36 eura, 30. lipnja 2008. 34,04 eura, 31. srpnja 2008. 33,71 eura, 31. kolovoza 2008. 33,38 eura, 30. rujna 2008. 33,04 eura, 31. listopada 2008. 32,70 eura, 30. studenog 2008. 32,36 eura, 31. prosinca 2008. 32,02 eura, 31. siječnja 2009. 31,66 eura, 28. veljače 2009. 31,30 eura, 31. ožujka 2009. 30,95 eura, 30. travnja 2009. 30,58 eura, 31. svibnja 2009. 30,21 eura, 30. lipnja 2009. 29,85 eura, 31. srpnja 2009. 29,47 eura, 31. kolovoza 2009. 29,08 eura, 30. rujna 2009. 28,70 eura, 31. listopada 2009. 28,31 eura, 30. studenog 2009. 27,92 eura, 31. prosinca 2009. 27,53 eura, 31. siječnja 2010. 27,13 eura, 28. veljače 2010. 26,72 eura, 31. ožujka 2010. 26,31 eura, 30. travnja 2010. 25,89 eura, 31. svibnja 2010. 25,47 eura, 30. lipnja 2010. 25,05 eura, 31. srpnja 2010. 24,62 eura, 31. kolovoza 2010. 24,19 eura, 30. rujna 2010. 23,76 eura, 31. listopada 2010. 23,31 eura, 30. studenog 2010. 22,87 eura, 31. prosinca 2010. 22,41 eura, 31. siječnja 2011. 21,96 eura, 28. veljače 2011. 21,50 eura, 31. ožujka 2011. 21,03 eura, 30. travnja 2011. 20,56 eura, 31. svibnja 2011. 20,09 eura, 30. lipnja 2011. 19,61 eura, 31. srpnja 2011. 19,12 eura, 31. kolovoza 2011. 18,63 eura, 30. rujna 2011. 18,12 eura, 31. listopada 2011. 17,63 eura, 30. studenog 2011. 17,12 eura, 31. prosinca 2011. 16,61 eura, 31. siječnja 2012. 16,10 eura, 29. veljače 2012. 15,57 eura, 31. ožujka 2012. 15,04 eura, 30. travnja 2012. 14,51 eura, 31. svibnja 2012. 13,98 eura, 30. lipnja 2012. 13,43 eura, 31. srpnja 2012. 12,88 eura, 31. kolovoza 2012. 12,33 eura, 30. rujna 2012. 11,76 eura, 31. listopada 2012. 11,20 eura, 30. studenog 2012. 10,63 eura, 31. prosinca 2012. 10,05 eura, 31. siječnja 2013. 9,47 eura, 28. veljače 2013. 8,88 eura, 31. ožujka 2013. 8,28 eura, 30. travnja 2013. 7,68 eura, 31. svibnja 2013. 7,07 eura, 30. lipnja 2013. 6,46 eura, 31. srpnja 2013. 5,85 eura, 31. kolovoza 2013. 5,23 eura, 30. rujna 2013. 4,59 eura, 31. listopada 2013. 3,96 eura, 30. studenog 2013. 3,32 eura, 31. prosinca 2013. 2,66 eura, 31. siječnja 2014. 2,01 eura, 28. veljače 2014. 1,35 eura i 31. ožujka 2014. 0,68 eura.
24. 3. Preplata zbog povećanja tečaja CHF je po mjesecima iznosila: 29. veljače 2008. 0,01 eura, 31. ožujka 2008. 5,25 eura, 31. listopada 2008. 23,21 eura, 30. studenog 2008. 4,56 eura, 31. prosinca 2008. 24,47 eura, 31. siječnja 2009. 27,51 eura, 28. veljače 2009. 28,85 eura, 31. ožujka 2009. 24,65 eura, 30. travnja 2009. 25,32 eura, 31. svibnja 2009. 19,86 eura, 30. lipnja 2009. 15,19 eura, 31. srpnja 2009. 16,24 eura, 31. kolovoza 2009. 18,92 eura, 30. rujna 2009. 18,62 eura, 31. listopada 2009. 16,06 eura, 30. studenog 2009. 20,86 eura, 31. prosinca 2009. 24,36 eura, 31. siječnja 2010. 29,98 eura, 28. veljače 2010. 28,52 eura, 31. ožujka 2010. 35,78 eura, 30. travnja 2010. 34,19 eura, 31. svibnja 2010. 37,51 eura, 30. lipnja 2010. 59,51 eura., 31. srpnja 2010. 54,81 eura, 31. kolovoza 2010. 67,49 eura, 30. rujna 2010. 63,41 eura, 31. listopada 2010. 54,78 eura, 30. studenog 2010. 71,47 eura, 31. prosinca 2010. 92,26 eura, 31. siječnja 2011. 77,93 eura, 28. veljače 2011. 83,13 eura, 31. ožujka 2011. 76,15 eura., 30. travnja 2011. 77,20 eura, 31. svibnja 2011. 104,98 eura, 30. lipnja 2011. 106,85 eura, 31. srpnja 2011. 130,83 eura, 31. kolovoza 2011. 119,20 eura, 30. rujna 2011. 106,39 eura, 31. listopada 2011. 104,79 eura, 30. studenog 2011. 103,65 eura, 31. prosinca 2011. 109,28 eura, 31. siječnja 2012. 115,20 eura., 29. veljače 2012. 115,65 eura, 31. ožujka 2012. 111,68 eura, 30. travnja 2012. 113,65 eura, 31. svibnja 2012. 115,50 eura, 30. lipnja 2012. 112,55 eura, 31. srpnja 2012. 113,55 eura, 31. kolovoza 2012. 111,88 eura, 30. rujna 2012. 107,67 eura, 31. listopada 2012. 112,12 eura, 30. studenog 2012. 114,58 eura, 31. prosinca 2012. 113,72 eura, 31. siječnja 2013. 104,18 eura, 28. veljače 2013. 112,31 eura, 31. ožujka 2013. 112,70 eura, 30. travnja 2013. 109,28 eura, 31. svibnja 2013. 100,18 eura., 30. lipnja 2013. 99,94 eura, 31. srpnja 2013. 101,90 eura, 31. kolovoza 2013. 105,58 eura, 30. rujna 2013. 111,21 eura, 31. listopada 2013. 108,31 eura, 30. studenog 2013. 109,98 eura, 31. prosinca 2013. 111,88 eura, 31. siječnja 2014. 113,68 eura, 28. veljače 2014. 116,20 eura i 31. ožujka 2014. 115,48 eura.
24. 4. Tuženik je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Međutim, sve iznijete primjedbe su isključivo pravne prirode te nisu vezane uz pravilnost tehnike izračuna. Zbog toga nije bilo potrebno da vještak usmeno pojasni svoj pisani nalaz i mišljenje.
25. Kako su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je u skladu s čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima o pravnim posljedicama ništetnosti dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do povećanja zbog toga što je dolazilo do povećanja kamatne stope i porasta tečaja švicarskog franka.
26. 1. Tuženik je prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od izvršenja uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate.
26. 2. Od 31. kolovoza do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/2004., 35/2005.) po stopi 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. određuje se prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te je iznosila: 14 % godišnje do 30. lipnja 2011., 7 % godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., 8,14 % godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., 8,05 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2016., 7,88 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2016., 7,68 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2017., 7,41 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2017., 7,09 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2018., 6,82 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2018., 6,54 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019., 6,3 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2019., 6,11 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2020., 5,89 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2020., 5,75 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2021., 5,61 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2021., 5,49 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2022., 5,31 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2022., 5,5 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2023., 7 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2023., 7,5 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. , 7,25 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2024., 6,15 % godišnje od 1. siječnja do 30 lipnja 2025. i 5,15 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2025. Nakon 1. siječnja 2026. izračunava se po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena.
27. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je ništetna odredba iz čl. 4. ugovora o kreditu br. 9012314234 koji je sklopljen 2. ožujka 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i sve kasnije izmjene te odluke. Pored toga, utvrđeno je da su ništetne odredbe iz čl. 1., 4., 5. i 6. ugovora o kreditu br. 9012314234 koji je sklopljen 2. ožujka 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem se ugovorena glavnica i anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka, kao i sve kasnije izmjene te odluke. Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 1.584,47 eura sa zateznim kamatama koje teku na način kako je to određeno u t. III. izreke te 5.134,59 eura sa zateznim kamatama koje teku na način kako je to određeno u t. IV. izreke.
28. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.
28. 1. Na temelju čl. 154. ZPP-a pravo na naknadu troškova postupka ovisi o uspjehu stranke u parnici. Prema tome, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
28. 2. Budući da je tužitelj uspio u cijelosti u sporu, tuženik mu je dužan naknaditi opravdane troškova postupka.
28. 3. Tužitelj je zatražio naknadu troškova za zastupanje kod sastava tužbe, podnesaka od 19. svibnja 2022. i 15. lipnja 2025., na ročištima od 12. travnja 2024., 13. svibnja 2025., 3. srpnja 2025. i 9. travnja 2026., sve po 200,00 eura, za PDV 350,00 eura, za sudsku pristojbu na tužbu 53,09 eura te za trošak vještačenja 400,00 eura.
28. 4. Svi zatraženi troškovi bili su potrebni za vođenje spora te su i pravilno izračunati s izuzetkom ročišta od 12. travnja 2024. na kojem se nisu izvodili dokazi niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, pa naknada prema tar. br. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023.) iznosi 100,00 eura, te ročišta od 13. svibnja 2025. koje nije održano pa po toj osnovi tužitelj nema pravo na naknadu. Prema tome, tužitelju pripada naknada parničnih troškova u visini 1.828,09 eura.
28. 5. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 1.828,09 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. travnja 2026. do isplate, dok su odbijeni tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu te tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.
U Pazinu 30. travnja 2026.
Sudac
mr. sc. Emanuel Radolović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.
DNA:
1. tužitelj p. p.,
2. tuženik p. p.
