REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-498/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Tvrtku Dobrinića, odvjetniku iz odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, Zelinska 4 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po MG, službenoj osobi, radi naknade troškova liječenja u inozemstvu, 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-504-03/20-01/49, URBROJ: 338-01-06-05-20-02 od 9. srpnja 2020.

Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP-I-504-03/20-01/44, URBROJ: 338-21- 02-05-20-06 od 25. svibnja 2020.

II. Priznaje se tužitelju pravo na naknadu troškova zdravstvene zaštite korištene u SR Njemačkoj u razdoblju od 11. srpnja do 21. kolovoza 2017. u Universitätsklinikum Erlangen na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 50.943,40 eura.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 4.250,00 eura, dok se tužitelj odbija s ostatkom zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-504-03/20-01/49, URBROJ: 338-01-06-05-20-02 od 9. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP-I-504-03/20-01/44, URBROJ: 338-21-02-05-20-06 od 25. svibnja 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato pravo na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite u Njemačkoj, u ukupnom iznosu od 50.943,40 EUR, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika i predlaže poništiti osporeno rješenje uz naknadu troškova liječenja u inozemstvu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka te održao raspravu 3. svibnja 2021. i 20. travnja 2026. u prisutnosti zastupnika stranaka.

6. Prema članku 26. stavku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13 i 137/13; dalje: ZOZO) osigurana osoba ima pravo na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja koristiti zdravstvenu zaštitu u drugim državama članicama i trećim državama.

Prema članku 26. stavku 2. ZOZO pod zdravstvenom zaštitom iz članka 26. stavka 1. ZOZO podrazumijeva se pravo na upućivanje na liječenje, pravo na korištenje zdravstvene zaštite za vrijeme privremenog boravka u državama iz stavka 1. članka 26. stavka 1. ZOZO te pravo na drugu zdravstvenu zaštitu u skladu s odredbama propisa Europske unije, Direktive 2011/24/EU, ZOZO-a, međunarodnih ugovora te općih akata Zavoda.

Prema članku 26. stavku 3. ZOZO pravo na upućivanje na liječenje osigurana osoba može ostvariti samo ako se radi o potrebi liječenja koje se ne provodi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a može se uspješno provesti u državama iz članka 26. stavka 1. ZOZO.

7. Prema članku 37. stavku 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite („Narodne novine“ broj 160/13, 11/15, 16/15, 113/16 i 34/18; dalje: Pravilnik) osigurana osoba koja je u drugoj državi EU koristila zdravstvenu zaštitu sukladno članku 20. Uredbe i kojoj je Zavod rješenjem iz članka 7. Pravilnika odobrio odlazak u drugu državu članicu EU s ciljem podvrgavanja liječenju primjerenom njezinom zdravstvenom stanju, a zdravstvena zaštita joj je naplaćena, na zahtjev ostvaruje pravo na povrat troškova zdravstvene zaštite prema propisima EU, a na osnovi nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva regionalnog ureda Zavoda.

8. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj 3. srpnja 2017. podnio zahtjev za odobrenje troškova operacije u Klinici Erlangen, Njemačka, i da je tužitelj u navedenoj klinici proveo operacijsko liječenje recidiva tumora hipofize (transfenoidalnim pristupom) u razdoblju od 11. srpnja do 21. kolovoza 2017. O zahtjevu tužitelja nije odlučeno prije odlaska na liječenje već je rješenjem Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP-I-504-01/17-01/02, URBROJ: 338-21-11-18- 18 od 14. veljače 2018. odbijen zahtjev tužitelja za davanje prethodnog odobrenja za korištenu planiranu zdravstvenu zaštitu u drugoj članici EU (Njemačkoj), nakon čega je rješenjem Direkcije, KLASA: UP/II-504-03/18-01/16, URBROJ: 338-01-21-18-02 od 19. ožujka 2018. odbijena žalba tužitelja protiv navedenog rješenja od 14. veljače 2018.

9. Tužitelj je 3. veljače 2020. podnio zahtjev za naknadu troškova korištenja prekogranične zdravstvene zaštite, vezano za predmetno operativno liječenje u Klinici Erlangen, u iznosu kunske protuvrijednosti od 50.943,40 EUR. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Regionalnog ureda Zagreb od 25. svibnja 2020. taj zahtjev je odbijen, a osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik se u svojem rješenju pozvao na pribavljeni nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije od 9. srpnja 2020., kao i na činjenicu da je prethodno tužitelju odbijen zahtjev za odobrenje planirane zdravstvene zaštite u inozemstvu, slijedom čega je zaključio da nije bilo osnove za uvažavanje žalbenih navoda.

10. Presudom ovog suda broj UsI-2115/20-12 od 10. svibnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja tuženika, iz razloga što tužitelj prije odlaska na liječenje u inozemstvo nije ishodio rješenje iz članka 7. Pravilnika, a u prethodno okončanom upravnom postupku (rješenjem Direkcije, KLASA: UP/II-504- 03/18-01/16, URBROJ: 338-01-21-18-02 od 19. ožujka 2018.) je utvrđeno da nije udovoljavao pretpostavkama za izdavanje rješenja iz članka 7. Pravilnika. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2717/21-2 od 24. kolovoza 2021. odbijena je žalba protiv navedene prvostupanjske presude.

11. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5796/2021 od 14. siječnja 2026. ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2717/21-2 od 24. kolovoza 2021. i presuda ovog suda broj UsI-2115/20-12 od 10. svibnja 2021. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju odluke Ustavnog suda, između ostalog, navedeno je:

"24. S obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ocjenjuje da utemeljenje osporenih odluka na izostanku prethodnog rješenja iz članka 7. Pravilnika predstavlja pretjerani (ekscesivni) formalizam.

Naime, s obzirom na navedene okolnosti, stavljanje podnositelju na teret da je bez prethodnog odobrenja HZZO-u koristio prekograničnu zdravstvenu zaštitu, te da zbog toga ne može ostvariti pravo na naknadu troška pružene mu zdravstvene zaštite, predstavlja nerazmjeran teret koji sprječava uvažavanje imperativa razumnosti i pravičnosti.

Navedena situacija ukazuje na to da se u konkretnom slučaju podnositelj našao u "začaranom krugu" u kojem primarno, zbog nepravovremenog odlučivanja o zahtjevu za prethodno odobrenje planirane zdravstvene zaštite u inozemstvu od strane nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj, bez obzira na kasniju negativnu ocjenu nadležnog liječničkog povjerenstva, ne može ostvariti pravo na naknadu troškova pružene mu prekogranične zdravstvene zaštite čime mu je nametnut prekomjeran financijski teret.

Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da su nadležna upravna tijela i upravni sudovi mjerodavno pravo, u životnim okolnostima konkretnog slučaja, primijenili mehanički.

25. Ustavni sud pri tome ističe da moguće pogreške u radu nadležnih medicinskih tijela (u pogledu pravovremenog utvrđivanja prava na upućivanje na liječenje u inozemstvo na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja) padaju na teret tih tijela, a ne na teret podnositelja."

12. Uvažavajući obrazloženje citirane odluke Ustavnog suda i okolnosti ovog predmeta, ovaj sud zaključuje da tužitelj u smislu članka 26. stavka 1. ZOZO -a ima pravo na naknadu troškova liječenja u SR Njemačkoj na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja. Naime, kako je to istaknuo Ustavni sud, tužitelj se našao u "začaranom krugu" uslijed pogreške koju treba pripisati javnopravnim tijelima, budući da je prije odlaska na liječenje, odnosno 3. srpnja 2017. podnio zahtjev za prethodno odobrenje liječenja u Klinici Erlangen, a o tom zahtjevu nije odlučeno prije odlaska u inozemstvo već je odluka donesena uz neprimjeren vremenski odmak te je tek 9. veljače 2018. tužitelju naznačeno gdje bi (eventualno) na području Republike Hrvatske mogao obaviti predmetno liječenje, što je neprihvatljivo u odnosu na zdravstveno stanje tužitelja (maligna bolest koja je zahtijevala žurno liječenje, što je nedvojbeno s obzirom na nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije od 9. srpnja 2020.). U takvim okolnostima, "bez obzira na kasniju negativnu ocjenu nadležnog liječničkog povjerenstva" (toč. 24. odluke Ustavnog suda), uskraćivanje prava na troškove operativnog liječenja u Klinici Erlangen na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja predstavljalo bi nametanje prekomjernog financijskog tereta za tužitelja, zbog čega je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je sud, pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. izreke tužitelju priznao pravo na naknadu troškova liječenja u Klinici Erlangen na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 50.943,40 eura, s obzirom da tijekom spora nije dovedeno u pitanja obavljanje operativnog liječenja u Klinici Erlangen i povezana računska dokumentacija.

13. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom III. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi sastava tužbe (500 bodova), sastava žalbe protiv presude (625 bodova), zastupanja na raspravi od 3. svibnja 2021. (500 bodova) i 20. travnja 2026. (500 bodova), što ukupno daje 4.250,00 eura, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1. i 3., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). U preostalom dijelu odbijen je zahtjev za naknadu troškova spora , jer se ne radi o opravdanim troškovima spora u smislu članka 144. stavak 1. ZUS -a. Sastav podneska od 16. listopada 2020. nije bio potreban za vođenje spora (tužitelj je pravno relevantno argumentaciju iznio u tužbi). Za sastav ustavne tužbe naknada troška se ostvaruje u postupku pred Ustavnim sudom i na temelju odluke Ustavnog suda koji samostalno primjenjuje i ocjenjuje osnovanost zahtjeva za naknadu troška primjenom članka 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99, 29/02 i 49/02), npr. odluka Ustavnog suda u predmetu broj U-III-3686/2019. Pristojbe se u upravnom sporu naknađuju tek ako tužitelj ne uspije u sporu, što nije slučaj u ovom predmetu, s time da je plaćanje pristojbe isključeno u ovoj kategoriji upravnih sporova (članak 11. stavak 1. toč. 16. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj 118/18 i 51/23).

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. opunomoćenik tužitelja

2. tuženik