Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5489/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice ŠFA, iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, Draškovićeva 53, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo Zagreb, Ilica 335, OIB:36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon usmene i javne rasprave, 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo KLASA:UP/II-224-04/22-01/235, URBROJ:511-01-203-24-2 od 26. kolovoza 2024. i rješenja Policijske uprave sisačko- moslavačke, Postaje granične policije Hrvatska Kostajnica, Broj: 511-10-15-05-UP/1- 14/2022 od 25. veljače 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo KLASA:UP/II-224-04/22-01/235, URBROJ:511-01-203-24-2 od 26. kolovoza 2024., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Hrvatska Kostajnica, Broj: 511-10-15- 05-UP/1-14/2022 od 25. veljače 2022., kojim je odbijen zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva tužiteljice.

2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda postupka. Smatra da ispunjava uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva . Ističe da je otac tužiteljice prema prvostupanjskom rješenju 1991. bio upisan hrvatskim državljaninom, da je majka tužiteljice kao pripadnica hrvatskog na naknadno upisana kao hrvatska državljanka rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, od 7. prosinca 2020. temeljem čl. 16. st. 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu - što znači da je stekla hrvatsko državljanstvo podrijetlom, a ne prirođenjem. Navodi da stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom znači da se majka tužiteljice smatra hrvatskom državljankom od rođenja. Smatra da pravilnom primjenom članka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakonom o hrvatskom državljanstvu Narodne novine broj 102/19 tužiteljici pripada pravo na upis hrvatskom državljankom, budući da je zahtjev podnesen u roku od 3 godine od dana donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakonom o hrvatskom državljanstvu Narodne novine broj 102/19, te je tužiteljica bila je starija od 21 godinu života, a u trenutku njezina rođenja 1984. njen otac je bio hrvatski državljanin, a majka je podrijetlom upisana hrvatskom državljankom. Prigovara i dugotrajnosti postupka.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da se samo osobe koje su naknadno upisane u knjigu državljana Republike Hrvatske temeljem podrijetla, bilo da su hrvatsko državljanstvo stekle sukladno odredbama važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu (članak 4. i 5.), bilo da su ga stekle podrijetlom po prijašnjim propisima (članak 30. stavak 1. i članak 30a. stavak 2. Zakona), smatraju hrvatskim državljanima od rođenja, bez obzira kad je upis izvršen, pa da stoga tužiteljičina majka, iako je od rođenja po narodnosti Š, nije imala hrvatsko državljanstvo do 2020. godine jer se kod stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem hrvatskim državljaninom postaje danom uručenja pozitivnog rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo (članak 24a. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu). Tuženik ponovo ističe da se na tužiteljicu, kao osobu rođenu prije **.**.1991., tj. prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvo, ne može primijeniti odredba članka 5. stavka 2. važećeg Zakona, već da se tužiteljičin zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva mogao preispitati i riješiti jedino sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, dakle, u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva, primjenom propisa važećih u vrijeme njezinog rođenja.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

7. Prema podacima spisa predmeta tužiteljica je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnijela 16. ožujka 2021.

8. Uvidom u osporavano prvostupanjsko rješenje od 25. veljače 2022. sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje hrvatskog državljanstva odbijen, s obrazloženjem da je prema podacima iz spisa predmeta, otac tužiteljice zahtjeva, hrvatski državljanin podrijetlom, a da je majka tužiteljice primljena u hrvatsko državljanstvo 2020. godine, kao pripadnica hrvatskog naroda, da iz uvjerenja o državljanstvu priloženog zahtjevu tužiteljice proizlazi da je po rođenju tužiteljice upisan podatak o državljanstvu Republike Srbije u maticu rođenih za matično područje Novi Sad- Detelinara, pod brojem 2552 za godinu 1984. Kako se propisima važećim do 08. listopada 1991. uz savezno ili jugoslavensko državljanstvo, moglo imati samo jedno republičko državljanstvo, prvostupanjsko tijelo smatra da se tužiteljici ne može sada utvrditi da se istovremeno smatrala i hrvatskom državljankom u smislu odredbe članka 30. stavka 1. Zakona.

9. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 26. kolovoza 2024. sud je utvrdio da je istim rješenjem odbijena žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem da je tužiteljica rođena **.**.1984. pa da je u svrhu utvrđivanja hrvatskog državljanstva valjalo primijeniti Zakon o državljanstvu SR Hrvatske („Narodne novine“, broj: 32/77) koji je važio u vrijeme njezina rođenja. Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke 1. navedenog Zakona hrvatsko državljanstvo stjecalo je dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo u trenutku djetetovog rođenja. Ukoliko je samo jedan roditelj hrvatski državljanin, a drugi državljanin neke druge republike bivše SFRJ, dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko državljanstvo temeljem sporazuma roditelja (točka 2.). U slučaju da nema sporazuma roditelja, dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko državljanstvo ukoliko su roditelji imali prebivalište na području [adresa], a ako roditelji nisu imali zajedničko prebivalište u [adresa], dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo pod uvjetom da je upisano u maticu rođenih u [adresa] (točka 3.). Nadalje, tuženik navodi da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, temeljem članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer je po rođenju upisana u evidenciju državljana Republike Srbije, a kako se po propisima, važećim do 08. listopada 1991. godine, uz savezno ili jugoslavensko državljanstvo, moglo imati samo jedno republičko državljanstvo, da se tužiteljici ne može naknadno utvrditi da je istovremeno imala i hrvatsko državljanstvo u smislu navedene zakonske odredbe. Vezano na žalbene navode da tužiteljica ispunjava uvjete za upis u knjigu hrvatskih državljana temeljem odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, tuženik ističe da su odredbama članaka 4. i 5. Zakona propisani uvjeti za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom , da se navedene odredbe odnose samo na novorođenu i maloljetnu djecu te na osobe rođene za vrijeme važenja Zakona o hrvatskom državljanstvu, tj. rođene nakon **.**.1991., kad je stupio na snagu navedeni Zakon. Ukazuje da se na osobe rođene prije **.**.1991., dakle rođene za vrijeme dok je Hrvatska bila u sastavu bivše SFRJ (pa ondašnja SR Srbija, u kojoj je tužiteljica rođena, nije bila inozemstvo u odnosu na SR Hrvatsku), primjenjuje odredba članka 30. stavka 1. Zakona koja nije mijenjana, ni ukinuta, niti brisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj 102/19), koji je stupio na snagu 01. siječnja 2020.

10. Odredbom članka 4. stavka 1. točke 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15 , 102/19 i 138/21), propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani. Navedeni članak, koji propisuje pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva po načelu podrijetla ili krvne veze (ius sanguinis), odnosi se samo na osobe (djecu) rođenu nakon stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu (8. listopada 1991.). To je stajalište Ustavni sud zauzeo u odluci broj: U-III-1895/2001 od 16. veljače 2005. godine.

11. Stoga se na osobe rođene prije tog datuma primjenjuju odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu koje propisuju da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

12. Prema odredbama članka 4. stavka 4. točke 1. Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 32/77) koji je bio na snazi u vrijeme tužiteljičina rođenja (**.**.1984.) hrvatsko državljanstvo stjecalo je dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo u trenutku djetetovog rođenja. Ukoliko je samo jedan roditelj hrvatski državljanin, a drugi državljanin neke druge republike bivše SFRJ, dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko državljanstvo temeljem sporazuma roditelja (točka 2.). U slučaju da nema sporazuma roditelja, dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko državljanstvo ukoliko su roditelji imali prebivalište na području [adresa], a ako roditelji nisu imali zajedničko prebivalište u [adresa], dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo pod uvjetom da je upisano u maticu rođenih u [adresa] (točka 3.). Kako je samo tužiteljičin otac u trenutku rođenja tužiteljice imao hrvatsko državljanstvo, te kako tužiteljičini roditelji nisu imali prebivalište u [adresa] u vrijeme rođenja tužiteljice, te kako je tužiteljica upisana u knjigu državljana Republike Srbije nisu bile ispunjene pretpostavke iz ovog članka Zakona, te tužiteljica nije mogla steći podrijetlom hrvatsko državljanstvo.

13. Slijedom navedenog, prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, jer su u upravnom postupku ocijenjeni svi raspoloživi dokazi, te je pravilno utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke propisane člankom 30. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

14. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Budući da sud odlučuje na temelju činjenica i dokaza koji su bili predmet raspravljanja u postupku, podnesci dostavljeni nakon zaključenja rasprave, koji nisu bili predmet kontradiktorne rasprave, ne mogu utjecati na odluku. Stoga sud nije uzeo u obzir podnesak tužiteljice od 28. travnja 2026 . dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave (20. travnja 2026.). Također, ovaj sud nije smatrao da bi naknadno dostavljeni podnesak tužiteljice bio razlog za ponovno otvaranje rasprave.

16. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici putem e komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo Zagreb [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis