Poslovni broj: P-5655/2023-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Raiffeisenbanka Austria d.d., Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Mateji Vidaković, odvjetniku iz Zagreba, protiv utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja OE, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika EE, odvjetničke vježbenice, dana 30. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik "Raiffeisenbank Austria" d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 dužan je tužiteljici ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 1.619,87 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

– na iznos od 1,59 EUR koja teče od 29.11.2005.,

– na iznos od 0,05 EUR koja teče od 21.12.2005.,

– na iznos od 4,11 EUR koja teče od 30.10.2008.,

– na iznos od 6,79 EUR koja teče od 3.1.2009.,

– na iznos od 8,72 EUR koja teče od 3.2.2009.,

– na iznos od 9,59 EUR koja teče od 26.2.2009.,

– na iznos od 7,32 EUR koja teče od 1.4.2009.,

– na iznos od 7,78 EUR koja teče od 30.4.2009.,

– na iznos od 4,04 EUR koja teče od 29.5.2009.,

– na iznos od 1,29 EUR koja teče od 2.7.2009.,

– na iznos od 2,02 EUR koja teče od 24.7.2009.,

– na iznos od 3,47 EUR koja teče od 1.9.2009.,

– na iznos od 3,35 EUR koja teče od 26.9.2009.,

– na iznos od 1,88 EUR koja teče od 30.10.2009.,

– na iznos od 4,63 EUR koja teče od 1.12.2009.,

– na iznos od 6,84 EUR koja teče od 31.12.2009.,

– na iznos od 9,98 EUR koja teče od 27.1.2010.,

– na iznos od 9,26 EUR koja teče od 27.2.2010.,

– na iznos od 13,52 EUR koja teče od 25.3.2010.,

– na iznos od 12,71 EUR koja teče od 29.4.2010.,

– na iznos od 14,29 EUR koja teče od 3.6.2010.,

– na iznos od 27,92 EUR koja teče od 30.6.2010.,

– na iznos od 25,12 EUR koja teče od 27.7.2010.,

– na iznos od 33,69 EUR koja teče od 1.9.2010.,

– na iznos od 30,73 EUR koja teče od 30.9.2010.,

– na iznos od 25,96 EUR koja teče od 4.11.2010.,

– na iznos od 36,02 EUR koja teče od 4.12.2010.,

– na iznos od 48,81 EUR koja teče od 31.12.2010.,

– na iznos od 39,75 EUR koja teče od 3.2.2011.,

– na iznos od 42,93 EUR koja teče od 3.3.2011.,

– na iznos od 38,89 EUR koja teče od 30.3.2011.,

– na iznos od 39,62 EUR koja teče od 30.4.2011.,

– na iznos od 56,76 EUR koja teče od 27.5.2011.,

– na iznos od 58,43 EUR koja teče od 5.7.2011.,

– na iznos od 72,64 EUR koja teče od 29.7.2011.,

– na iznos od 65,29 EUR koja teče od 3.9.2011.,

– na iznos od 57,25 EUR koja teče od 4.10.2011.,

– na iznos od 56,14 EUR koja teče od 4.11.2011.,

– na iznos od 55,52 EUR koja teče od 3.12.2011.,

– na iznos od 59,34 EUR koja teče od 4.1.2012.,

– na iznos od 62,68 EUR koja teče od 3.2.2012.,

– na iznos od 63,12 EUR koja teče od 1.3.2012.,

– na iznos od 60,82 EUR koja teče od 30.3.2012.,

– na iznos od 62,37 EUR koja teče od 26.4.2012.,

– na iznos od 63,44 EUR koja teče od 29.5.2012.,

– na iznos od 61,65 EUR koja teče od 30.6.2012.,

– na iznos od 62,12 EUR koja teče od 4.8.2012.,

– na iznos od 60,78 EUR koja teče od 4.9.2012.,

– na iznos od 57,88 EUR koja teče od 29.9.2012.,

– na iznos od 60,97 EUR koja teče od 14.10.2012.,

do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku "Raiffeisenbank Austria" d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužiteljici ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.300,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2026. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 7.6.2023. godine podnijela ovom sudu tužbu u kojoj je navela kako je tuženik kao trgovac s tužiteljem kao potrošačem dana 13.10.2005. godine sklopio Ugovor o kreditu br. 528-50-3094261 u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 20.569,10 CHF isplaćen po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Prilikom sklapanja ugovora tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelja na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tužiteljica je na početku postupka ispravila svoju tužbu i dostavila točnu dokumentaciju za istu. Naime, u prvom slučaju dostave naznačen je ispravan OIB, ali netočno ime i pogrešna dokumentacija što te tužiteljica ispravila.

2. Točkom 4. presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013.g takav način ugovaranja valutne klauzule bez da je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utvrđen je kao nepošten, a što je pak rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana. Takvim načinom ugovaranja ujedno su povrijeđene i odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Dana 17.09.2019.g objavljena je odluka VSRH povodom revizije banaka u predmetu Rev 2221/2018-11 povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač te je konačno utvrđeno da je i valutna klauzula CHF nepoštena, i kao takva ništetna. Citiranom Revizijskom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-6632/16 od 14.06.2018.g Navedene sudske odluke predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj obzirom da je postupak bio vođen sukladno 502.a. ZPP-a.

3. Tuženik je primjenom nepoštenih ugovornih odredbi stekao bez valjane pravne osnove 1.515,06 EUR (11.415,19 kn), tj. iznos koji ovom tužbom tužitelj potražuje. Tuženik je bez valjane pravne osnove stekao i veći iznos zbog nepoštene ugovorne odredbe glede promjenjivosti kamatne stope, međutim, taj iznos tužitelj ne potražuje ovom tužbom. Budući je tuženik bio nepošteni stjecatelj, tuženik je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a dužan vratiti cjelokupan iznos zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa, a prema specifikaciji koja se dostavlja uz tužbu. Za slučaj da bi tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj predlaže i provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja nastale preplate uslijed primjene nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi.

4. Kako tuženik nije tužitelju vratio nepošteno i bez osnove stečeni novčani iznos, predlaže sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako ističe prigovor dvostruke litispendencije. Tužitelj je protiv tuženika već podnio identičnu tužbu, a koji se postupak pred Naslovnim sudom vodi pod posl.br. P-5375/2023. U navedenom je predmetu litispendencija započela ranije nego u ovom postupku. Iako je sud u postupku P-5375/2023 pogrešno na rješenju naveo da je prezime tužitelja Ć umjesto Ć, iz ostalih podataka jasno je da se radi o istom tužitelju. Sukladno odredbi čl. 194. ZPP dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti. Stoga tuženik predlaže da Naslovni sud tužbu odbaci te tužitelju naloži da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja rješenja o trošku do isplate. Podredno, ako bi Naslovni sud smatrao da je moguće provoditi postupak, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže tužbu odbaciti, podredno tužbene zahtjeve odbiti te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu na trošak tekuću od dana donošenja rješenja o trošku do isplate.

6. Vezano uz prigovor tuženika o osobi tužitelja te vezano uz prigovor litispendencije, ovaj sud nalazi da je ime tužitelja pogrešno navedeno u tužbi što je kasnije ispravljeno. Da se radi o nenamjernoj grešci vidljivo je iz toga što je OIB tužiteljice ispravno napisan pa stoga ovakav prigovor tuženika sud nije usvojio. Isto tako valja naglasiti da je tužiteljica uz dostavu ispravljene tužbe dostavila i točnu dokumentaciju koja je dostavljena tuženiku na odgovor. Slijedom navedenog sud je ovakvo raspolaganje prihvatio kao ispravak tužbe.

7. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao izračun preplaćenog tečaja (list 4-5, 46-47 spisa), Ugovor o kreditu (list 7-13, 27-31 spisa), otplatni plan (list 14-18, 32- 40 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 19-22, 42-44 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 80-82 spisa), zamolbenim saslušanjem tužiteljice pred Općinskim sudom u Virovitici (list 92-93 spisa), te financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću (list 97-100 spisa).

8. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

9. Sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu br. 528-50-3094261 te je utvrdio da su tužitelj kao korisnik te tuženik kao banka i kreditor isti sklopili dana 13.10.2005. godine na iznos od 20.569,10 CHF. Ugovor o kreditu je sklopljen za osobnog vozila. Člankom 1. Ugovora o kreditu tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 20.569,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Tužitelj se obavezao isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama vratiti u roku od 84 mjeseca. Redovna kamata je iznosila 5,50 %.

10. U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 01.09.2025. godine pred Općinskim sudom u Virovitici, Stalna služba u Slatini tužiteljica je iskazala kako je 2005. godine kod tuženika podigla kredit u iznosu od 20.569,10 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate 7 godina, s promjenjivom kamatnom stopom. Kredit je podignula za kupnju osobnog vozila marke Opel Astra, taj auto je kupila za osobne potrebe. Odlučila ga je kupiti jer je imala povlasticu na sina koji je poginuo u Domovinskom ratu 1994. godine. Auto joj je bio potreban radi vožnje za svakodnevne ne životne potrebe. Rata po tome kreditu je bila oko 1.400,00 kn, a potom je povećana na 2.000,00 kn te je na kraju taj kredit otplaćen. Sama ga je otplaćivala jer ima mirovinu, nitko drugi taj kredit nije otplaćivao osim nje. Službenici u banci joj nisu objašnjavali što znači valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Nisu joj rekli da može doći do povećanja tečaja CHF, a niti da može doći do povećanja kamatne stope po tome kreditu. Ugovor nije posebno pročitala, isti je već bio pripremljen u banci i to je bilo po načelu uzmi ili ostavi. Ugovor je potpisala ona i njen jamac, a sada se ne sjeća da li je bila kod javnog bilježnika jer je prošlo dostav godina. Prema njenom sjećanju u vezi toga kredita nitko od službenika banke nije ništa objašnjavao i sve je brzo riješeno. Završila je samo osnovnu školu i nisu joj poznati termini valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Nikada nije bila zaposlena i bila je domaćica.

14. Iz svega naprijed navedenog sud je utvrdio da je predmetni kredit tužiteljica realizirala kod tuženika s namjerom kupnje osobnog vozila za privatne potrebe, te da stoga isti kredit ima sva obilježja potrošačkog kredita. Nadalje, sud je utvrdio da tuženik tužiteljici nije pružio dovoljne informacije kako bi ista mogla zauzeti informirani stav o svim prednostima i manama zaključenja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Ovdje sud posebno naglašava da je teret dokaza o tome da se o navedenoj ugovornoj odredbi vezano uz valutnu klauzulu u CHF pregovaralo na strani tuženika sukladno odredbi čl. 96 st. 4 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14, dalje ZZP/07) te da tuženik u tom smislu nije ponudio nikakav dokaz.

15. Vezano uz pravni aspekt ovog predmeta valja naglasiti da je isti vezan uz problematiku tzv. kredita s valutnom klauzulom u CHF a što je prouzročilo i pokretanje kolektivne tužbe potrošača prema većem broj u naj važnijih banka u Republici Hrvatskoj pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

16. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je: pod 4. izreke, pored ostaloga, da je banka u razdoblju od 01.01.2004.godine do 31.12.2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004.godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008.godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženika - banke kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika - banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik ako banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82.i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuđeno je, pored ostaloga, da se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i suđeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je, između ostaloga, tuženik kako banka u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo da se djelomično odbija žalba tuženika - banke kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojim se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

18. Dakle, ovaj sud obvezuje presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno ovaj sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

19. Nadalje, prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je pošao od slijedećih zakonskih propisa.

20. Članak 118. Zakona o zaštiti potrošača određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Prema čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

22. Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

23. Prema čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

24. Prema čl. 26. st. 3. ZOO-a ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

25. Prema čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

26. Odredbom čl. 1111 st. 1 ZOO-a određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

27. Odredbom čl. 1115 ZOO-a određeno je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. Pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6 st.1 Direktive određuje da: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Navedeno predmetno shvaćanje preneseno je i u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača, na način da je utvrđeno da su nepoštene odredbe ništetne, te da ugovor može opstati ukoliko je to moguće bez ništetne odredbe.

29. Temeljem sudske prakse Europskog suda, izražene u slučaju C-618/10, Banco Espanol de Credito v. ME Camino od 14.06.2012. godine, točka 73. utvrđeno je da se članak 6 (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njen sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu sa pravnom stečevinom EU.

30. Predmetni ugovori o kreditu su od strane udruge Potrošač, ali i do samih pojedinačnih tužitelja osporeni uglavnom vezano uz ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli u CHF te vezano uz ugovorene naknade koje opterećuju iznos kredita. U ovom predmetu tužitelj osporava dio koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF koja je zbog značajne promjene tečaja za CHF znatno povisila obveze tužitelja kao korisnika kredita tijekom otplate te istovremeno povećala nominalni iznos koji je banka u tom istom razdoblju primila na ime otplate kredita. Stoga će se sud u nastavku obrazloženja usredotočiti najviše na to pitanje.

31. Vezano uz ovo pitanje sud upozorava na obrazloženje odluke VSRH Rev-2221/18 od 03.09.2019. godine iz koje proizlazi da su banke, vezano za pružanje odgovarajućih informacija potrošačima prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditima, propustile dati svojim klijentima sve potrebne informacija na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumijete značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu te sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose.

32. Stoga je vezano uz valutu CHF koja je dio valutne klauzule došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli sud utvrdio ništavim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu, a kako je to sud utvrdio kao prethodno pitanje ovom presudom.

33. Slijedom navedenog sud smatra da je temeljem tog ništetnog dijela odredbe čl. 1 i 7 predmetnog Ugovora o kreditu, a koje odredbe sadrže i dio koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, došlo do neosnovanog bogaćenja tuženika kao banke na teret tužitelja te stoga smatra osnovanim zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa koji je nastao uslijed promjene tečaja valute u valutnoj klauzuli - CHF na način da je tečajem došlo do značajnog povećanja vrijednosti valute CHF u valutnoj klauzuli predmetnog ugovora.

34. Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

35. Provedenim financijski vještačenjem je utvrđeno kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 31. ožujka 2006. godine do konca izračuna, a koja proizlazi iz povećanja tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 1.619,87 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) pozitivnih tečajnih razlika. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a tuženik je naveo da je rezultat vještačenja irelevantan.

36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz "Ručević vještačenja d.o.o." obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

37. Slijedom navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u kojem s osnova preplaćenog iznosa uslijed promjene tečaja za valutu CHF u iznosu od 1.619,87 EUR.

38. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta.

39. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate sud je za period do 31.07.2015. godine donio temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 i 8 ZOO NN 35/05, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 114/22), a od 30.12.2023. godine pa do isplate temeljem odredbe čl. 29 st. 2 (NN 156/22).

40. Vezano uz pitanje zastare, a koji je prigovor tuženik iznio u svom odgovoru na tužbu, sud je krenuo od odredbe čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO-a) kojim je određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

41. Uvidom u prijemni štambilj ovog suda na tužbi tužitelja sud je utvrdio da je tužba podnesena dana 07.06.2023. godine.

42. Prvenstveno sud upozorava da europska sudska praksa određuje da podnošenjem kolektivne tužbe dolazi do prekida zastare u pojedinačnim predmetima koje fizičke i pravne osobe radi naknade štete proistekle iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

43. Nadalje, sud upozorava i na tekst presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/17 i VSRH Rev-2245/17 koji su relevantni za pitanje zastare u ovom predmetu.

44. Ovaj sud smatra da je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa koja je podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 04.04.2012. godine, a što je sud utvrdio uvidom u tekst dostavljene presude broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, došlo do prekida zastare te da je ista ponovo počela teći pravomoćnošću te presude, odnosno dana 13.06.2014. godine kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4. Dakle, ovaj sud smatra da je vezano uz pitanje promjenjive kamatne stope zastarni rok od pet godina počeo ponovo teći dana 13.06.2014. godine.

45. Što se tiče pitanje valutne klauzule u CHF ovaj sud smatra da je po tom pitanju odlučujuća pravna shvaćanja zauzeta u presudi Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine te da zastarni rok od pet godina vezano uz valutnu klauzulu počeo ponovo teći od pravomoćnosti te odluke dana 14.06.2018. godine.

46. Kako je u ovom predmetu tužba podnijeta dana 07.06.2023. godine, zatim obzirom da je precizirani tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 23.01.2026.. godine (samo za valutnu klauzulu) te uzimajući u obzir gore navedene odluke i posljedice koje iz njih za zastaru proistječu, to između pravomoćnosti kolektivne presude i dana podnošenja tužbe i preciziranog tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari nije prošlo više od pet godina zastarnog roka iz čl. 225 ZOO-a pa stoga za niti jedan od dosuđenih iznosa nije nastupila zastara potraživanja.

47. Na kraju, sud je imao u vidu i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici održanoj 27. svibnja 2024. godine (Su-IV- 123/2024-5) koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

48. Dakle, neovisno što je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev povišenjem istog tijekom postupka, a koji je ovaj sud svojim rješenjem dopustio, zbog toga nije došlo do zastare za taj povišeni dio tužbenog zahtjeva jer je do prekida zastare došlo već samim podnošenjem tužbe (tako i VSRH u Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. godine).

49. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

50. Sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe od 07.06.2023. godine a 200,00 EUR (tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 27.02.2020. i 23.01.2026. godine sa 200,00 EUR za svaki podnesak (tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka do 16.05.2024. i 18.06.2025. godine sa 50,00 EUR za svaki podnesak (tbr. 8/4), trošak pristupa na ročišta 02.04.2024., 10.06.2025., 01.09.2025. i 17.03.2026. godine sa 200,00 EUR za svako ročište (tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište za objavu sa 100,00 EUR (tbr. 9/3) ili ukupno 1.600,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV (tbr. 46) u iznosu od 400,00 EUR te trošak financijskog vještačenja od 300,00 DEUR pa sveukupni trošak tužiteljice iznosi 2.300,00 EUR. Taj trošak je dosuđen tužiteljici na teret tuženika sukladno uspjehu u sporu.

51. Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 11.01.2024. kojim je ispravila tužbu jer je sama izazvala tu radnju te sastava podneska od 07.03.2024. godine jer tog dana nije zaprimljen nikakav podnesak.

52. Tužiteljici je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 i 8 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužiteljici od 30. travnja 2026. godine pa do isplate.

53. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 30. travnja 2026. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.