REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-114/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Sixt GmbH & Co. Autovermietung KG, OIB 51007929314, Zugspitzstraße 1, Pullach, Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik Eugen Zadravec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Milenijum osiguranje ado, Beograd, Srbija, Bulevar Milutina Milankovića 3B, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude održanom 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Milenijum osiguranje ado Beograd, 110790 Novi Beograd, Bulevar Milutina Milankovića 3b, dužan je tužitelju SIXT GmbH & Co. Autovermietung KG, Zugspitzstraße 1, 82049 Pullach, u roku od 15 dana isplatiti iznos od 4.938,41 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.938,41 eura koje teku od 30. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja prelazi stopu zakonskih zateznih kamata koje su dosuđene u točki I. izreke presude.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.138,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. travnja 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi od 12,25 %, određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena .

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 675,00 eura.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Općinskom sudu u Pazinu, Stalnoj službi u Poreču, 2. rujna 2024. podnio tužbu radi isplate iznosa od 7.076,71 eura. U tužbi navodi da se 2. rujna 2021., u 17:55, u Poreču, u Vukovarskoj ulici bb, dogodila prometna nesreća na način da je VL upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] i kretala se kolnikom Vukovarske ulice smjerom zapad-istok. Dolaskom do ispred raskrižja s kružnim tokom, Ulica Vukovarska DC 75 i D 302 ista nije prilagodila brzinu i kretanje vozila uvjetima i stanju na cesti (nailazak na zaustavljenu kolonu vozila), uslijed čega je prednjim dijelom svog vozila udarila u zadnji dio vozila marke VW Tiguan M VT4180 (D), kojim je istim kolnikom u istom smjeru upravljao državljanin Savezne republike Njemačke, VLF, koji je zaustavio svoje vozilo poradi nailaska na zaustavljenu kolonu vozila, pri čemu je na vozilima nastala materijalna šteta, dok ozlijeđenih osoba nije bilo. Vozačici vozila beogradske registracije, VL, naplaćena je novčana kazna serijskog broja [serijski broj], uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tužitelj tvrdi da je vozilo kojim je upravljala VL u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika (broj police [broj police], koja je važila do 10. prosinca 2021.).

2. U odnosu na vozilo marke VW Tiguan M VT4180 (D), kojim je upravljao VLF, tužitelj navodi da je isto u vlasništvu tužitelja. Vozilo je bilo u najmu navedenog vozača. Uslijed štetnog događaja na vozilu su oštećeni zadnji branik i poklopac prtljažnog prostora, a temeljem procjene proizlazi da troškovi popravka iznose 4.938,41 eura, odnosno 5.876,71 eura s PDV-om. Osim navedenog, tužitelj tvrdi da tuženik trpi i štetu zbog umanjene vrijednosti vozila u iznosu od 1.000,00 eura, a uslijed nekorištenja vozila za vrijeme trajanja popravka da će tužitelju nastati trošak zbog nekorištenja vozila u iznosu od 200,00 eura (50,00 eura po danu).

3. Osim navedenog, tužitelj u tužbi opisuje tijek korespondencije prije podnošenja tužbe, odnosno koje je isprave tuženik zahtijevao da mu se dostave radi obrade odštetnog zahtjeva. U konačnici je ustao sa tužbom kako ne bi nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.

4. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parezno, rješenjem poslovni broj Pn-95/2024-4 od 26. ožujka 2025. oglasio se stvarno nenadležnim i predmet ustupio naslovnom sudu.

5. U odgovoru na tužbu podnesenom 22. srpnja 2025. tuženik je p riznao nastanak štetnog događaja. Međutim, osporio je pasivnu legitimaciju obrazlažući da temeljem odredbe članka 34. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tuženik nije pasivno legitimiran nadoknaditi štetu iz ovog štetnog događaja, već da je, sukladno sudskoj praksi, legitimiran Hrvatski ured za osiguranje. Osporio je aktivnu legitimaciju tužitelja, opreza radi, i odgovornost vozačice VL, te visinu štete i zahtjev za isplatom iznosa obračunatog PDV-a. Tuženik osporava da bi u konkretnom slučaju došlo do umanjene vrijednosti vozila s obzirom na to da se popravak vozila može izvršiti ugradnjom novih dijelova uslijed čega da nema osnove za umanjenje vrijednosti vozila. Zbog svega navedenog predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. U tijeku postupka stranke su u podnescima, podnesenim bez prethodnog odobrenja ili zahtjeva suda da se isti dostave, iznosile svoje stavove o tumačenju odredbe članka 34. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Bitno je za istaknuti da je tuženik u podnesku od 18. ožujka 2026. ostao pri prigovoru promašene pasivne legitimacije ali je učinio nespornim visinu štete u iznosu od 4.938,41 eura, aktivnu legitimaciju tužitelja i odgovornost VL za nastanak štetnog događaja.

7. S obzirom na to da je tuženik učinio nespornim visinu štete u iznosu od 4.938,41 eura tužitelju nije bilo naloženo da dostavi prijevod dokumentacije koja se odnosi na popravak vozila, sve kako se na ročištu održanom 19. ožujka 2026. suglasio tuženik.

8. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i to potvrda MUP-a, PU Istarska, PP Poreč od 11. rujna 2021. (stranica 6-7 spisa), potvrda o oštećenju vozila (stranica 8 spisa), izvršen je uvid u fotodokumentaciju (stranica 16-27 spisa), ispis elektroničke pošte (stranica 28 spisa), presliku osobne iskaznice (stranica 32 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova (stranica 53 spisa), ispis elektroničke pošte (stranica 54-68 spisa), narudžba, kopija računa (stranica 104-110 spisa), te je izvršen uvid u spis MUP-a, PU Istarska, PP Poreč formiran povodom predmetnog štetnog događaja (stranica 159-167 spisa), i fotografije priložene na elektroničkom nosaču (stranica 170 spisa).

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7.076,71 eura kojeg tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade štete zbog oštećenja vozila u vlasništvu tužitelja u štetnom događaju od 2. rujna 2021.

11. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja od 2. rujna 2021., aktivna legitimacija tužitelja, odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, uzročno posljedična veza između nastalih oštećenja na vozilu tužitelja i štetnog događaja, te visina štete u iznosu od 4.938,41 eura.

12. Međutim, sporna je pasivna legitimacija tuženika i visina štete u preostalom iznosu od 2.138,30 eura.

13. S obzirom na to da je sjedište tuženika u Saveznoj Republici Njemačkoj, a sjedište tuženika u Republici Srbiji, proizlazi da je predmetni spor spor s međunarodnim elementom.

14. Odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/2017. i 67/2023.; u daljnjem tekstu - ZMPP) propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.); u daljnjem tekstu - Uredba. Kada tuženik u smislu Uredbe ima prebivalište u državi koja nije članica Europske unije, sukladno odredbi članka 46. stavka 2. Uredbe, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe.

15. Odredbom članka 7. t. 2. Uredbe (Odjeljak 2. Posebna nadležnost), propisano je da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima pred sudom mjesta u kojem je nastala ili može nastati štetna radnja.

16. Sukladno citiranim odredbama ZMPP-a i Uredbe proizlazi da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud Republike Hrvatske, odnosno naslovni sud s obzirom na to da je do predmetnog štetnog događaja došlo u Republici Hrvatskoj, Istarskoj županiji, Gradu Poreču.

17. Odredbom članka 27. ZMPP-a propisano je da se pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze zbog prometnih nesreća na cestama određuje primjenom Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 4. svibnja 1971. („Narodne novine“ - „Međunarodni ugovori“, broj 4/1994.; u daljnjem tekstu - Haška konvencija). Odredba članka 3. Haške konvencije propisuje da je mjerodavno pravo pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda. Dakle, opće pravilo je da je mjerodavno pravo unutarnje pravo države na čijem se području dogodila nezgoda (lex loci delicti comisi). U konkretnom slučaju to je pravo Republike Hrvatske.

18. Uzimajući u obzir odredbe ranije navedenih propisa proizlazi da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan. Naime, kako ZMPP upućuje na primjenu odredbi Haške konvencije valja istaknuti da je odredbom članka 9. stavka 1. Haške konvencije propisano da oštećene osobe imaju pravo izravne tužbe protiv osiguravatelja odgovorne osobe, ako im takvo pravo priznaje pravo koje se primjenjuje na osnovi članaka 3., 4. ili 5. Haške konvencije. Pravo Republike Hrvatske izrijekom ne isključuje pravo oštećenika da izravno podnese tužbu protiv osiguravatelja odgovorne osobe. Iako se tuženik višekratno pozivao na stav sudske prakse u pogledu tumačenja odredbe članka 34. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, zaključak je ovog suda da ista odredba ne isključuje pravo oštećenika da izravno podnese tužbu protiv osiguravatelja odgovorne osobe s obzirom na to da je istom propisano da ona osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Kako pravilno upire tužitelj, jasno je da ova odredba ne propisuje dužnost već mogućnost podnošenja odštetnog zahtjeva Hrvatskom uredu za osiguranje. Dakle, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a niti koji drugi pozitivni propis Republike Hrvatske, izrijekom ne isključuje pravo oštećenika kojemu je na području Republike Hrvatske nanesena šteta uporabom vozila inozemne registracije da izravno podnese tužbu protiv osiguratelja odgovorne osobe, a slijedom čega proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari tuženik pasivno legitimiran.

19. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik je učinio nespornim da trošak popravka tužiteljeva vozila zbog oštećenja koja su nastala u predmetnom štetnom događaju iznosi 4.938,41 euro. U točki I. izreke presude je stoga tuženiku naloženo da tužitelju isplati navedeni iznos uvećan za zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude. Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 114/2022., 156/2022., i 155/2023.), odnosno dosuđena je stopa koja se primjenjuje na ostale odnose jer tužiteljevo potraživanje proizlazi iz izvanugovornog odnosa, a ne iz trgovačkog ugovora. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke.

20. U točki II. izreke obijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.138,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. travnja 2026. pa do isplate. Zahtjev za isplatom iznosa od 938,30 eura na ime PDV-a odbijen je jer se radi o iznosu za koji tužitelju imovina neće biti umanjena. Tužitelj je izričito izjavio da je u sustavu PDV-a. Iako je temeljno pravilo u popravljanju materijalne štete uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini odnosno, isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala ukoliko tužitelj za nabavku dobara i usluga u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti može ostvariti odbitak pretporeza tada tužiteljeva imovina neće biti umanjena za iznos PDV-a u smislu članka 1090. Zakona o obveznim odnosima. U takvom slučaju oštećenik nema pravo potraživati porez na dodanu vrijednost za koji iznos mu imovina nije (neće biti) umanjena (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u predmetima poslovni broj: Pž-359/2017, Pž- 2442/2021, Pž-5009/2018, Pž-3843/2020, Pž-2248/2019, Pž- 4999/2021 i dr.). S tim u vezi, tužitelj u tijeku postupka nije iznio činjenice i predložio dokaze na okolnost da u konkretnom slučaju po računu za uslugu popravka vozila ne bi mogao ostvariti odbitak pretporeza.

21. Preostali iznos za koji je odbijen zahtjev tužitelja odnosi se na potraživanje na ime umanjenja vrijednosti oštećenog vozila u iznosu od 1.000,00 eura te trošak zbog nemogućnosti korištenja vozila za vrijeme trajanja popravka vozila u iznosu od 200,00 eura (50,00 eura po danu). Tuženik je bio suglasan da se od tužitelja ne zahtijeva dostava prijevoda obračuna troškova popravka jer je trošak popravka učinio nespornim. Tužitelj se na okolnost umanjenja vrijednosti i štete zbog nemogućnosti korištenja vozila pozvao na nalaz i mišljenje vještaka koji nalaz je u navedenom dijelu tuženik osporio. Iako je tužitelj u skladu s odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; u daljnjem tekstu - ZPP). bio dužan iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika tužitelj do zaključenja prethodnog postupka, unatoč jasnom i izričitom osporavanju tuženika za naknadom štete zbog umanjenja vrijednosti vozila i zbog nemogućnosti korištenja vozila nije iznio činjenice i predložio dokaze na temelju kojih bi sud i u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva utvrdio osnovanost tužiteljeva potraživanja. Tužitelj je svega ostao pri navodu da je vještak utvrdio umanjenje vrijednosti i nemogućnost korištenja vozila, a po tuženikovu osporavanju nije predložio niti saslušanje vještaka radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, a niti provedbu vještačenja po stalnom sudskom vještaku prometne struke kojeg bi imenovao sud u ovom postupku. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

22. U presudi se nije iznosila analiza dokumentacije koja se odnosi na dinamiku nastanka štetnog događaja i visinu troškova popravka vozila budući je tuženik učinio nespornim odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, kao i trošak popravka vozila.

23. Odluku o parničnom trošku u točki IV. izreke rješenja sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 2. – ZPP-a. Uzimajući u obzir da je tužitelj dokazao osnovu tužbenog zahtjeva sud utvrđuje da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio u omjeru od 80%, dok je tuženik uspio u omjeru od 20%. Oduzimanjem postotka u kojem je tuženik uspio, tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova u postotku od 60% od ukupno priznatih mu troškova.

24. Tužitelju je priznat zahtjev za sastav tužbe u iznosu od 250,00 eura, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 1. prosinca 2025., na kojem se nisu provodili dokazi, u iznosu od 125,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, iznos od 250,00 eura za zastupanje na ročištu održanom 19. ožujka 2026., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, iznos od po 250,00 eura za sastav podnesaka od 16. veljače 2026. i 8. ožujka 2026., u skladu s Tbr. 8. t. 3. Odvjetničke Tarife. Sveukupno priznat je iznos od 1.125,00 eura.

25. Tužitelju nije priznat zahtjev za podneska od 17. rujna 2025. jer se uz isti dostavljala dokumentacija kojom je tužitelj raspolagao u vrijeme podnošenja tužbe i koju je mogao priložiti uz tužbu. Nije priznat zahtjev za sastav podneska od 8. prosinca 2025. jer je dostavljen bez prethodnog odobrenja pa ga sud nije dostavljalo protivnoj strani, kao ni podnesak od 16. ožujka 2026. Nije priznat trošak za sastav podneska od 17. ožujka 2026. jer je tužitelj istim u bitnome ponovio ranije iznesena očitovanja.

26. Sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a tužitelj od sveukupno mu priznatih troškova postupka u iznosu od 1.125,00 eura ostvaruje pravo naknadu dijela troškova u postotku od 60%, odnosno u iznosu od 675,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Pazinu 30. travnja 2026.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku,

- Tuženiku po punomoćniku.