REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1387/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetničke vježbenice HH, te punomoćnice tuženika zaposlenice ĐH, Su- 189/2026, dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.500,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 08.10.2025. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 320,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos pod toč. I. presude i to za razdoblje od 24.05.2025. do 08.10.2025., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1639,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 5. prosinca 2024. na mjestu rada Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, u prizemlju Žute zgrade, stradala kao zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Do nezgode je došlo prilikom odlaska tužiteljice s posla, na način da je pružala medicinsku njegu nepokretnom pacijentu veće tjelesne mase koji se nekontrolirano pomaknuo, radi čega je oštećenica priskočila u pomoć te je došlo do ozljede, točnije rupture nadlaktice. Poslodavac tužiteljice, Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (dalje: ZOR) prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u Zagreb. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 4.500,00 eura. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 23. svibnja 2025. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji je na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio nesporan iznos od 2.200,00 eura. Tužiteljica temeljem čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje sljedeću naknadu štete, i to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 2.300,00 eura. U skladu s čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 24. svibnja 2025., pa do isplate. Slijedom navedenog tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 6. veljače 2026. potražuje ukupno iznos od 1.820,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2025. do isplate, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da čini nespornim nastanak štetnog događaja od 5. prosinca 2024., a u kojem štetnom događaju je tužiteljica, kao djelatnik osiguranika tuženika, za vrijeme obavljanja redovitog posla, pretrpjela tjelesnu ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji. Također, nije sporno da poslodavac tužiteljice, Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb s tuženikom ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078700114023, a koja polica pokriva navedeni štetni događaj kao i odgovornost poslodavca koja u ovom konkretnom slučaju nije sporna. Nije sporno ni da je tuženik tužiteljici u postupku koji je prethodio parničnom postupku isplatio nesporni iznos naknade imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.200,00 eura. Tuženik smatra da je isplaćenim iznosom u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužiteljici temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti broj 078700114023, a vezano uz štetni događaj od 5. prosinca 2024., stoga tužbeni zahtjev osporava u cijelosti, ističući prigovor na visinu traženih iznosa, smatrajući iste nerealno i previsoko postavljenima.

U pogledu visine traženih iznosa, tuženik smatra da je teret dokaza na tužiteljici, dokazati opseg svoje štete, ukoliko smatra da joj pripada naknada u iznosu većem nego što je tuženik izvršio isplatu.

U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći tuženik se istome protivi u cijelosti. Naime, tužiteljica nije uz tužbu priložila nikakve dokaze da je postojala potreba za tuđom njegom i pomoći kao ni da je takve troškove platila u traženom iznosu. Tuženik predlaže da se vještak medicinske struke kojemu bude povjereno vještačenje, očituje o tome je li, koliko dugo i u kojem opsegu tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć. U pogledu zakonskih zateznih kamata, koje tužiteljica potražuje u odnosu na imovinsku štetu tuženik navodi da ju tužiteljica nema pravo potraživati od 24. svibnja 2025. već od dana presuđenja, sve imajući u vidu činjenicu da tužiteljica o tim troškovima nije priložila račune, te će se stoga opseg i visina istih utvrđivati tijekom postupka.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz obvezivanje iste na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu od 05.12.2024., medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev od 21.05.2025. (str. 5-18, 29- 32, 40 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka iz predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11.12.2025. (str. 57-60 spisa), te u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Jakše Filipovića-Čugure od 13.01.2026. (str. 44-45 spisa), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od med icinske dokumentacije tužiteljice kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Jakše Filipovića-Čugure.

8. U nalazu i mišljenju vještak navodi da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u značajnog gubitak grube motorne snage lijeve ruke i zaostalog bolnog sindroma lijevog lakta. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje tužiteljice završeno je 8. listopada 2025., a iz liječničke potvrde od 27. studenog 2025. proizlazi da nije imala sličnih ozljeda prije štetnog događaja.

Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 2%.

Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 65 dana –kumulativno.

Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 50 dana – kumulativno.

Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana – kumulativno. Naruženje ne postoji.

9. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja.

10. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zah tjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

11. Cijeneći lokalitet ozljeđivanja, činjenicu da je tužiteljica rođena 1967., činjenicu da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 2%, ovaj sud smatra da je primjerena naknada po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 600,00 eura.

12. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.500,00 eura.

13. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.050,00 eura.

14. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužiteljice (rođena 1967.), sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 3.150,00 eura.

15. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 110 sati, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 110 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 550,00 eura te tužiteljici s ovog osnova pripada upravo taj iznos dok je u preostalom dijelu do visine od 7,00 eura po satu zahtjev tužiteljice ocijenjen kao previsoko postavljen pa posljedično tome i neosnovan. Pri tome je za naglasiti kako među strankama nije sporno da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani.

16. Dakle, tužiteljici sveukupno pripada iznos od 3.700,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 2.200,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužiteljici, istoj sveukupno pripada iznos od 1.500,00 eura slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke presude dok je u preostalome dijelu zahtjev tužiteljice ocijenjen kao previsoko postavljen zbog čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

17. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića-Čugure utvrđeno je da je zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano 08.10.2025., a slijedom čega su tužiteljici dosuđene zatezne kamate upravo od toga datuma obzirom je to datum od kada se smatra da je tužiteljici nastupila šteta i kada je saznala za nju (navedeno je u skladu i sa stajalištem Županijskog suda u Varaždinu izraženom u odluci posl.br. Gž- 1094/2019-2 od 27. travnja 2020. i Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R - 416/2023-2 od 19. rujna 2023.) zbog čega je valjalo odlučiti kao pod toč. II izreke.

18. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl . 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 156/22).

19. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09).

Sud je utvrdio da je tužiteljica u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela s 82,41 % dok je u pogledu osnove uspjela sa 100%, odnosno ukupno u omjeru od 91,20 %. Tuženik je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 17.59 %, a u pogledu osnove s 0 %, dakle ukupno 8,80 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP -a tužiteljica ima pravo na 82,40% priznatih troškova.

20. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva (100 bodova po trb. 32 OTH), za sastav tužbe (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav podneska od 18.09.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 13.10.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 06.02.2026. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 20.03.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 30.04.2026. (50 bodova po tbr. 9/1 OTH), što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 1.625,00 eura. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa 82,40% tužbenog zahtjeva to joj sud razmjerno uspjehu u parnici sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđuje trošak postupka u iznosu od 1.339,00 eura što uvećano za neophodni trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura čini dosuđeni parnični trošak tužiteljici, u iznosu od 1639,00 eura.

21. Sud tužiteljici nije priznao zatraženi trošak sastava podnesaka od 08.10.2025. budući je priloge koje dostavlja uz podnesak mog la dostaviti već uz tužbu dok mu trošak sastava podnesaka od 11.11.2025. i 31.12.2025. nije priznat budući navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

22. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 30. travnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku