REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1756/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Marije Jukić Jurišić, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.
Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći isplati iznos od 680,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 10. rujna 2025. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 400,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.373,01 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 14. veljače 2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, na Autocesti A1 dionica Ogulin-Bosiljevo 1 na 64 km (Čvor Bosiljevo) prilikom obavljanja poslova na održavanju autoceste, raljenja i posipavanja kolnika, kada se poskliznuo s ralice na kojoj je stajao kako bi očistio snijeg s vjetrobranskog stakla nakon čega je koljenom udario u ralicu (dio snježnog pluga) i ozlijedio se. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 10. rujna 2025., a tuženik mu do danas nije isplatio naknadu štete.
Tužitelj se nije odmah javio liječniku, ali kako su bolovi bili sve jači javio u Objedinjeni hitni bolnički prijema Opće bolnice i bolnice branitelja domovinskog rata Ogulin gdje su mu dijagnosticirali ozljede: Fractura bassis patellae l.sin. susp. i Gonarthrosis ll.sin. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje je prilikom udarca koljenom ozlijedio koljeno koje je oteklo uslijed čega je pretrpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je napravljen RTG lijevog koljena te je otpušten s preporukom mirovanja, držanja noge na povišenom, stavljanja hladnih obloga i uzimanja analgetika i antireumatika. Tužitelju je naknadno stavljena tutor longeta te je morao rasteretno hodati uz pomoć dviju dolakatnih štaka, a nakon skidanja longete nosio je elastični zavoj do iznad koljena. Unatoč provedenom liječenju kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u koljenu zbog čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tijekom mirovanja i liječenja tužitelju je trebala tuđa pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih poslova. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom udarca koljenom ozlijedio koljeno koje je oteklo uslijed čega je pretrpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je napravljen RTG lijevog koljena te je otpušten s preporukom mirovanja, držanja noge na povišenom, stavljanja hladnih obloga i uzimanja analgetika i antireumatika. Tužitelju je naknadno stavljena tutor longeta te je morao rasteretno hodati uz pomoć dviju dolakatnih štaka, a nakon skidanja longete nosio je elastični zavoj do iznad koljena. Unatoč provedenom liječenju kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u koljenu zbog čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tijekom mirovanja i liječenja tužitelju je trebala tuđa pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje za pretrpljene bolove 1.200,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.000,00 eura te za tuđu pomoć 200,00 eura, odnosno ukupno 3.400,00 eura. Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 23. veljače 2026. potražuje iznos od 3.080,00 eura na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći, s time da na ročištu od 13. travnja 2026. ističe da je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos od 2.000,00 eura, te za taj iznos umanjuje tužbeni zahtjev, i sada potražuje iznos od 1.080,00 eura, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima, te da tako nije sporna pasivna legitimacija.
U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik istu osporava. Navodi da je nesporno kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom te je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda utvrdio visinu štete na ime neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.000,00 eura koji iznos je u cijelosti isplatio, a od čega s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 225,00 eura. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, u svezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije ni pao u zakašnjenje.
Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev od 10.09.2025., Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju (str. 5-19 spisa), Policu osiguranja br. [broj police osiguranja], izvadak po transakcijskom računu (str. 25-29 spisa), sudsku praksu (str. 51-63, 65-70 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 29.01.2026. (str. 37-38 spisa) kao i u dodatno pisano očitovanje od 10.02.2026. (str. 48 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).
5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.
7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića.
U nalazu i mišljenju vještak navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja, da je tužitelj liječen konzervativno i da se držao uputa liječnika. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja su artrotske promjene koljena te je radi desnog koljena išao na fizikalne ranije. Postojeća početna artroza l. koljena se pogoršala nakon predmetne ozljede, te ova ozljeda dijelom utječe na trajno stanje lijevog koljena koje je s ograničenjem funkcije od lakog do srednjeg stupnja. Liječenje tužitelja je završeno početkom 4. mjeseca 2025. godine.
8. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje , prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede je zaostalo 4% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti nakon ove ozljede u smislu pogoršanja stanja lijevog koljena koje je bilo promijenjeno prije predmetne ozljede.
9. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 8 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana.
10. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 0 dana, srednjeg intenziteta oko 8 dana, te manjeg intenziteta još oko 35 dana.
11. Tuđu pomoć je trebao po 2 sat dnevno kroz 28 dana (vrijeme mirovanja i imobilizacije).
12. Naruženja nema.
13. Tužitelj je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka dr. Zvonimira Lovrića u vidu jačine fizičke boli. Ističe da je vještak u svojem nalazu i mišljenju naveo kako je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 0 dana, a da je tužitelj pretrpio fractura baseos patellae sin susp. te su mu zaostale trajne posljedice nakon pretrpljene ozljede zbog čega je nemoguće da je doživio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju nula dana. Vještak se očitovao na primjedbe tužitelja iz podneska od 9. veljače 2026. opetovano navodeći da je tužitelj stradao 14. veljače 2025. na poslu prilikom udarca koljenom u ralicu te da je dana 20. veljače 2025. (šest dana nakon ozljede) pregledan kod kirurga u OB Ogulin te nije želio imobilizaciju.
Po obradi postavljene su dijagnoze Fractura baseos patellae sin susp. /Sumnja na prijelom baze ivera l. koljena/ - naknadno otklonjena.
Nadalje navodi da se oštećeni javio na prvi pregled šest dana nakon ozljede te to upućuje na nepostojanje bolova jakog intenziteta, jer bi inače liječničku pomoć potražio odmah. Naknadnom Rtg obradom prijelom baze ivera nije niti dokazan, a kasnije je ustanovljena hondromalacija ivera. Vještak navodi da je tužitelj sigurno trpio bolove od trenutka same ozljede, ali su to mogli biti bolovi srednjeg intenziteta koje je vještak opisao. Podredno, navodi da i nadalje nije bilo bolova jakog intenziteta.
14. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i dodatno pisano očitovanje, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja.
15. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
16. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095.st.1. ZOO).
17. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 850,00 eura.
18. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 750,00 eura.
19. S obzirom na zaostalo smanjenje životnih aktivnosti od 4%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu, sud je ocijenio da tužitelju po ovoj osnovi pripada iznos od 800,00 eura.
20. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO -a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 2.400,00 eura.
21. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 56 sati. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 56 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 280,00 eura te tužitelju s ovog osnova pripada upravo taj iznos
22. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 2.680,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 2.000,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužitelju, istom sveukupno pripada iznos od 680,00 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ocijenjen kao previsoko postavljen odnosno neosnovan.
23. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 10. rujna 2025., pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (dok je liječenje prema nalazu vještaka završeno početkom 4. mjeseca 2025.) sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, 156/22).
24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
25. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 62,96%, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 37,04%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 62,96% = 162,96% / 2 = 81,48%, a za tuženika: 0% + 37,04% = 37,04% / 2 = 18,52%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 62,96% uspjeha na strani tužitelja.
26. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.
Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 10.09.2025. (100 bodova po tbr. 32 OTH), tužbe od 01.10.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 13.01.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od za sastav podneska od 09.02.2026. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za sastav podneska od 23.02.2026. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 13.04.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 30.04.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), dakle ukupno 650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.300,00 eura, odnosno iznos od 818,48 eura za omjer uspjeha od 62,96%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 350,00 eura, što ukupno iznosi 1.373,01 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15.01.2026. budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka.
27. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
Zagreb, 30. travnja 2026.
Sudac
Siniša Marinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu. Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku