REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1708/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, ulica Kneza Borne 14, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnicu odvjetnicu Maju Buhin, i punomoćnika tuženika zaposlenika RS, Đ574/2025, dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 511,62 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 25. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 11,16 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 25. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 750,00 eura s osnova nematerijalne štete te u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 14,88 eura s osnova materijalne štete, sve zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.057,71 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je dana 5. kolovoza 2023. u 6.40 sati pretrpio ozljedu na radu. Tužitelj je zaposlen kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, na radnom mjestu radnika na odvoženju otpada. Navedenog datuma, tužitelj se ozlijedio tijekom radnog vremena, prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka. Preciznije, tužitelj je vršio radnju sakupljanja plavih ZG vrećica, prilikom koje je zadobio ubod na inzulinsku iglu nepoznate osobe. Uslijed opisanog štetnog događaja, tužitelj je zadobio ubodnu ranu na jagodici trećeg prsta te je u Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice, u Klinici za traumatologiju postavljena dijagnoza S60 – Površinska ozljeda ručnoga zgloba i šake (Vulnus dig III manus sin).

Obzirom da je poslodavac tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici istog poslodavca pretrpe na radu odnosno prilikom obavljanja redovitih poslova svojeg radnog mjesta, to je uvodno naznačeni tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju. Tužitelj je isti dan došao na pregled u Kliniku za traumatologiju pri KBC-u Sestre Milosrdnice gdje mu je rana previjena. Nadalje, tužitelj istog dana posjećuje Kliniku za infektivne bolesti ,,Dr. Fran Mihaljević'' te je upućen na laboratorijske pretrage budući da zbog uboda na iglu postoji mogućnost izloženosti raznim zaraznim bolestima. Tužitelj je pretrpio velik strah i neizvjesnost čekajući rezultate budući da je bio potencijalno izložen teškim zarazama, odnosno zarazama koje bi mu mogle značajno otežati pa i skratiti život.

Slijedom sveg navedenog, tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.350,00 eura / 10.171,58 kn i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti te duševnih boli zbog naruženja, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te iznos imovinske štete od 150,00 eura / 1.130,18 kn za pruženu tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koje kamate se određuju sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Dana 25. listopada 2023. tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku vezano uz predmetni štetni događaj, kojeg je tuženik zaprimio, sve u cilju mirnog rješenja spora, do kojeg međutim nije došlo.

Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 28. siječnja 2025. potražuje iznos od 1.250,00 eura na ime naknade neimovinske štete, kao i iznos od 26,04 eura na ime imovinske štete, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tuženik s poslodavcem tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima, no tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, obzirom u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost njegovog osiguranika za navodni štetni događaj, odnosno ne postoje relevantni dokazi da je u konkretnom slučaju doista došlo do ozljede na radu. Tužitelj, naime niti tijekom mirnog postupka, niti uz tužbu, nije dostavio prijavu o ozljedi na radu, koja bi bila potvrđena i priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Naime, odredbom čl. 128. st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (dalje u tekstu: Zakon) propisano je kako su Prijavu ozlijede na radu dužni podnijeti pravna ili fizička osoba, odnosno tijelo državne vlasti kao poslodavac te organizator određenih poslova i aktivnosti i to po službenoj dužnosti ili na traženje ozlijeđenog ili oboljelog radnika, odnosno osigurane osobe kojoj se prema Zakonu osiguravaju prava za slučaj ozljede na radu. Međutim, u st. 3. istog članka je propisano da ukoliko sam poslodavac ili organizator određenih aktivnosti i poslova ne podnese prijavu o ozljedi na radu, prijavu je dužan podnijeti izabrani doktor opće/obiteljske medicine prema zahtjevu ozlijeđene ili oboljele osigurane osobe ili prema prijedlogu nadležnog doktora specijaliste medicine rada s kojim Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima sklopljen ugovor o provođenju specifične zdravstvene zaštite radnika. Također, navedeni zahtjev za priznavanje ozljede na radu i utvrđivanjem prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja uslijed ozljede na radu može podnijeti i sama osigurana osoba, odnosno član obitelji osigurane osobe u slučaju smrti osigurane osobe. Dakle, iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi kako je tužitelj bio u obvezi prijaviti poslodavcu ozljedu na radu. Opreza radi, obzirom ne raspolaže prijavom o ozljedi na radu niti bilo kakvom relevantnom dokumentacijom, tuženik osporava i način nastanaka ozljede kako to tužitelj u tužbi navodi. Naime, u historijatu tužbe kao način ozljeđivanja tužitelja navedeno je: „tužitelj je vršio radnju sakupljanja plavih ZG vrećica, prilikom koje je zadobio ubod na inzulinsku iglu nepoznate osobe“. Tuženik ovim putem ističe da svi zaposlenici osiguranika tuženika prije početka rada prolaze obuku za siguran način obavljanja poslova, te su opremljeni zaštitnom opremom koju su isti dužni nositi, upravo kako bi se radnike zaštitilo od mogućih nastanka ozljeda. Naime, notorna je činjenica da se u otpadu znaju naći i krhotine stakla i drugi lomljivi predmeti koji bi potencijalno mogli dovesti do ozljeđivanja, slijedom čega su radnici obvezni nositi zaštitne rukavice. Obzirom iz dokumentacije dostavljene uz tužbu nije razvidno je li tužitelj kritične zgode nosio propisanu zaštitnu opremu koju mu je poslodavac osigurao, tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja jer u ponašanju osiguranika nije bilo propusta koji bi utjecao na nastanak štetnog događaja, već je šteta nastala doprinosom oštećenika na koju osiguranik nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Uzrok štetnog događaja je nepažnja tužitelja, koji se nije ponašao onako kako bi se ponašao prosječno pažljiv radnik te se takvim ponašanjem svjesno doveo u opasnost.

Tuženik naglašava kako se tužitelj ozlijedio prilikom obavljanja uobičajenih poslova za poslodavca, a što je vidljivo i iz same tužbe u kojoj je navedeno da je tužitelj u sklopu svog zaposlenja obavljao redoviti posao. Dakle, riječ je o djelokrugu poslova s kojim se tužitelj svakodnevno susretao te je sigurno bio upoznat sa načinom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka te potrebom nošenja zaštitne opreme. Slijedom navedenog, isključenje, odnosno umanjenje obveze poslodavca temelji se na čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu koji predviđa da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala krajnjom nepažnjom, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Ujedno, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužitelj niti uz odštetni zahtjev, a niti uz tužbu nije dostavio prijavu o ozljedi na radu, koja bi bila potvrđena i priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, stoga tuženik i dalje ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje svoje obveze, slijedom čega nije mogao niti doći u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze.

Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev, medicinsku dokumentaciju (str. 5-13 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja], privitak police, Uvjete za osiguranje od izvan ugovorne (javne) odgovornosti (str. 20-27 spisa), internu prijavu o ozljedi radnika na radu (str. 32 spisa), sudsku praksu (str. 51-72 spisa), preslike e-mail poruka (str. 86-87 spisa), presliku spisa HZZO-a (str. 103-114 spisa), sasluša je i tužitelja na ročištu od 24.03.2026. (str. 118-119 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića od 22.12.2024. (str. 41-42 spisa), u dodatno pisano očitovanje vještaka od 23.02.2025. (str. 75 spisa), kao što ga je i usmeno saslušao na ročištu od 14.04.2025. (str. 80-81 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Prije svega, a u odnosu na navode tuženika da tužitelj nije dostavio prijavu o ozljedi na radu, koja bi bila potvrđena i priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje treba reći kako je sud tijekom postupka službenim putem zatražio od HZZO-a cjelokupni spis vođen povodom predmetnog štetnog događaja te da je uvidom u isti utvrđeno kako prileži prijava o ozljedi na radu koja je priznata dana 11.01.2024. Iz navedene prijave je nadalje razvidno da je do ozljede došlo prilikom skupljanja komunalnog otpada odnosno prebacivanja vrećica komunalnog otpada u komunalno vozilo te da je ovdje tužitelja, kod utovara otpada prilikom uzimanja vrećice, upiknula igla iz vrećice u prst. Na isti način je utvrđena dinamika nastanka štetnog događaja i u internoj prijavi o ozljedi radnika na radu koja prileži spisu. Osim toga i tužitelj u svome iskazu kojeg je sud prihvatio kao logičan i uvjerljiv, navodi da je u trenutku štetnog događaja obavljao poslove radnog mjesta komunalnog radnika odnosno da je u trenutku nastanka ozljede skupljao plave vrećice što je ulazilo u redoviti opis njegovog radnog mjesta. Kako vrećica nema ručku i kako je bila zavezana u čvor on ju je morao primiti odozgo, a kada su je kasnije otvorili utvrdili su da su se na vrhu nalazile igle. Kada je uhvatio vrećicu on se na nju napiknuo i u tom trenutku nije znao na što se upiknuo, a kada je otvorio vrećicu vidio je da su unutra bile igle. Imao je rukavice koje mu je osigurao poslodavac. Zvao je poslovođu i išao je na Zaraznu gdje je dobio razne injekcije.

12. Iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužitelja predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost. Naime, iz dinamike nastanka štetnog događaja, kako je ista utvrđena iz iskaza tužitelja te dokumentacije koja prileži spisu, tužitelj je u trenutku nastanka štetnog događaja postupao na uobičajen način, obavljalo je poslove sukladno nalogu poslodavca, a do ozljede je došlo u uobičajenom i od tuženika organiziranom procesu rada. Osim toga, tužitelj je koristio i zaštitna sredstva (rukavice) koje mu je osigurao poslodavac. Iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužitelja predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost.

Tuženik nije dokazao, a nije niti naveo u čemu se sastoji postupanje tužitelja odnosno da je tužitelj svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročio odnosno doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran za svu štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju te da nema razloga za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika. Pri tome je potrebno istaknuti kako je imajući u vidu sve gore navedeno odnosno rezultate provedenog dokaznog postupka, sud utvrdio kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje oduke bez provođenja vještačenja po vještaku zaštite na radu.

13. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Igora Stipančića.

14. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužitelj dana 5. kolovoza 2023. zadobio ubod iglom u treći prst lijeve šake, te mu je to utvrđeno pregledom dana 5. kolovoza 2023. godine. Radilo se o ubodu inzulinskom iglom. Nakon toalete tj. čišćenjem mjesta uboda antiseptikom upućen je infektologu zbog isključenja mogućnosti da je igla bila zaražena HIV-om ili virusom hepatitisa. Uzeta je laboratorijska dijagnostika kojom je isključena zaraza navedenim virusima. Načinio je pregled infektologa 8. kolovoza 2023. koji navodi rezultate uzete serologije koji su svi bili negativni. Preporučeno mu je cijepljenje protiv hepatitisa B za koje nema podataka da je načinio.

Obzirom na dokumentaciju koja je dostavljena u spis liječenje je završeno pregledom infektologa 8. kolovoza 2023. godine.

Zbog zadobivene ozljede nema zaostalih trajnih posljedica te time nema ni smanjenja životne aktivnosti tužitelja zbog ozljede zadobivene u ovom događaju.

Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je imao 2-3 sata, srednjeg intenziteta do 3 tj. do ishoda laboratorijskih testova koju su mu rađeni. Po saznanju urednih nalaza strah je prestao. Bol jakog intenziteta je izostao. Bol srednjeg intenziteta je imao kratko u trajanju od 1- 2 sata a potom je imao blagog intenziteta do 2 dana.

Tuđa pomoć mu je bila potrebna sveukupno kroz 2-3 dana 1 sat dnevno zbog bola u trećem prstu te otežanog služenja tom šakom.

Tužitelj nije pregledan te se na okolnost naruženja vještak ne bi trebao očitovati, međutim kako nema podataka o kasnijem liječenju tj. eventualnim komplikacijama vezanim za mjesto uboda, onda ubod iglom, pogotovo inzulinskom, navodi da isto ne može izazvati ožiljak pa tako time i naruženje.

Vještak se očitovao na prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje, opetovano navodeći da se tužitelj ozlijedio na radnom mjestu dana 5. kolovoza 2023. i kada je zadobio ubod iglom u treći prst lijeve šake. Prigovor tuženika se odnosi na ocjenu straha, te vještak ističe da je u pisanom nalazu i mišljenju navedeno kako slijedi "… „Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je imao 2-3 sata, srednjeg intenziteta do 3 tj. do ishoda laboratorijskih testova koju su mu rađeni. Po saznanju urednih nalaza strah je prestao.“. Uvidom u nalaz i mišljenje vještak navodi da mu se pri pisanju omakla pogreška te da je strah srednjeg intenziteta umjesto 3 dana napisao 3 tj., te je isto omaška pri pisanju. Dakle treba stajati "… Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenz iteta je imao 2-3 sata, srednjeg intenziteta do 3 dana do ishoda laboratorijskih testova koju su mu rađeni. Po saznanju urednih nalaza strah je prestao.".

Što se tiče ostalih navoda u podnesku tj. da tužitelj nije pregledan te da nije dostavljen njegov zdravstveni karton isto su činjenice koje je vještak naveo u svom mišljenju, ali na njih vještak nije mogao utjecati. Drži da obzirom na vrstu ozljede koju je tužitelj zadobio i već dostavljenu dokumentaciju je malo vjerojatno da će podaci u kartonu utjecati na već navedene ocjene.

U svom usmenom očitovanju na ročištu vještak je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja odnosno očitovanja od 23. veljače 2025. gdje je korigirao ocjenu straha obzirom da je u pisanom nalazu i mišljenju omaškom napisao umjesto 3 dana, 3 tjedna što je nemoguće s obzirom na druge kvalifikatorne okolnosti i duljinu liječenja. Ističe da se tužitelj nije odazivao na višekratne pozive i to je razlog što nije pregledan, niti karton nije dostavljen. Međutim, važno je naglasiti kako je vještak jasno iskazao da zdravstveni karton isto kao i pregled nisu od utjecaja na ocjenu.

Iz medicinske dokumentacije proizlazi da nije bilo komplikacija navedenog uboda. Naime, ubod na prljavu iglu može dovesti do infekcije u području prsta, ali navodi da o tome nema podataka u dokumentaciji, a da li je zabilježeno u njegovom kartonu, to ne zna, ali podaci u njegovom kartonu prije predmetnog događaja ne utječu na njegovo mišljenje.

15. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i pisanu te usmenu dopunu, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja.

16. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

18. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 200,00 eura.

19. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 300,00 eura.

20. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO -a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 500,00 eura.

21. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od ukupno 3 sata. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu pomoć pružali članovi obitelji, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 3,72 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 3 sata pomnoži sa cijenom jednog sata od 3,72 eura, dobije se iznos od 11,16 eura te tužitelju s ovog osnova pripada upravo taj iznos

22. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 511,62 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ocijenjen kao previsoko postavljen odnosno neosnovan .

23. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 25. listopada 2023. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 40,05 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 59,95 %. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 40,05 % = 140,05 % / 2 = 70,02 %, a za tuženika: 0% + 59,95 % = 59,95 % / 2 = 29,97 %. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 40,05 % uspjeha na strani tužitelja.

21. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

22. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku pri čemu je sud vodio računa o vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 25.10.2023. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), tužbe od 24.11.2023. (100 bodova po tbr. 32 OTH), za sastav podneska od 01.02.2024. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 16.04.2024. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 28.01.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 14.04.2025. (75 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 13.06.2025. (37,5 bodova po tbr. 8/3 OTH), za pristup na ročište održano 24.03.2026. (75 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 30.04.2026. (37,5 bodova po tbr. 9/3 OTH), dakle ukupno 725 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.450,00 eura, odnosno iznos od 580,72 eura za omjer uspjeha od 40.05 %. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do ukupno 331,81 eura, što ukupno iznosi 1.057,71 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 30.04.2024. budući istim traži produljenje roka, a za takav podnesak mu ne pripada pravo na trošak niti je takav podnesak ocijenjen kao neophodan za vođenje ovog postupka. Iz istih razloga tužitelju nije priznat trošak niti za sastav podnesaka od 01.07.2024., 26.02.2025., 29.04.2025., 13.05.2025. i 28.05.2025.

23. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 30. travnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu. Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku