REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: P-68/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, protiv tuženika MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, 15.travnja 2026. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave održane u nazočnosti z.z .tužiteljice VM, zamjenice ODO u Požegi i tuženika osobno, 30.travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.
Nalaže se tuženiku MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužiteljici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske isplati iznos od 18.832,49 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 26. srpnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.100,0 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30.travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.Tužiteljica Republika Hrvatska podnijela je tužbu protiv tuženika MM radi isplate. U tužbi navodi da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli broj P-1895/2010-13 od 23.prosinca 2013. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-388/14-2 od 17. ožujka 2014., tuženiku je na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom isplaćen iznos od 205.989,47 kuna u koji iznos je uključena i zakonska zatezna kamata te troškovi postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom. Navedene presude su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1134/14-2 od 16.studenog 2016. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Budući je novčani iznos dosuđenim, a ukinutom presudama u cijelosti naplaćen izravnom naplatom, dok je predmetni radni spor povodom odluke revizijskog suda vraćen na ponovno suđenje, tužiteljica smatra da su se ispunile pretpostavke za primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima radi stjecanja bez osnove, odnosno osnove koja je kasnije otpala. Kako tuženik nije izvršio povrat nepripadno isplaćenog iznosa, smatra da su se ispunile pretpostavke za podnošenje tužbe zbog stjecanja bez osnove, zbog čeg a na temelju odredbe članka 1111. do 1120.Zakona o obveznim odnosima tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da joj isplati iznos od 205.989,47 kuna pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.srpnja 2017. do isplate., kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.
2.Tuženi se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu te navodi da je u parničnom predmetu broj Pr-209/16, koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli u tijeku parnica u kojoj tuženik tuži tužiteljicu za isplatu iznosa od 124.454,52 kune na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, dok u ovom postupku tužiteljica tuži tuženika za isplatu istog iznosa kojeg je tuženik naplatio na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli –Pola broj P-1895/2010-113 od 23.prosinca 2013., samo uvećanog za zatezne kamate. Zbog toga tuženik ističe prigovor litispendencije odnosno prigovor postojanja parnice o istom zahtjevu između istih stranaka, samo u obrnutim procesnim ulogama. Tuženik predlaže da sud odbaci tužbu tužiteljice na temelju odredbe članka 194.stvak 2. Zakona o parničnom postupku koji propisuje da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama.
3.Tužiteljica se podneskom od 13.ožujka 2018. očitovala na navode tuženika navodeći da je pogrešno pravno stajalište tuženika da su se ispunile pretpostavke iz članka 194.stavak 3. Zakona o parničnom postupku, budući se ovdje ne radi o dvostrukoj litispendenciji. Naime, nisu kumulativno ispunjeni svi uvjeti iz članak 194.stavak 3. ZPP-a, a pogotovo jer ne postoji objektivni identitet, odnosno predmet spora. U sporu koji se vodi pred ovim sudom predmet spora je povrat novčanih sredstava zbog osnove koja je otpala i jedina relevantna činjenica je da je ispunjen uvjet da je presuda na temelju koje se tuženik naplatio ukinuta je odlukom Vrhovnog suda. Parnica koju tuženik kao tužitelj vodi pred Općinskim sudom u Puli je radi isplate razlike plaće na ime prekovremenih sati rada itd., što znači da ne postoji objektivni identitet i nema osnova za primjenu instituta i prigovora dvostruke litispendencije.
4. Podneskom od 28.studenog 2018. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 141.893,37 kuna u kojem je sadržana neto plaća te troškovi postupka koji su isplaćeni na račun punomoćnika tuženika 11.kolovoza 2014.Naime tužiteljica ne potražuje doprinos za mirovinsko osiguranje u iznosu od 42.953,46 kuna te porez i prirez na dohodak u iznosu od 21.142,52 kune, što iznosi ukupno 64.095,98 kuna jer taj iznos nije isplaćen tuženiku već u državni proračun.
5. Tuženik je 4.listopada 2019. u spis dostavio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-209/16-139 od 5.listopada 2018.kojom je naloženo tuženoj, ovdje tužiteljici, da tužitelju, ovdje tuženiku MM, naime naknade plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom i blagdanom, isplati bruto iznos od 124.452,23 kune te parnični trošak u iznosu od 9.352,50 kuna sa zateznom kamatom. Navedena presuda je donesena nakon što su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1134/14-2 od 16.studenog 2016. ukinute presude Općinskog suda u Puli broj P-1895/2010-13 od 23.prosinca 2013. i Županijskog suda u Puli broj Gž- 388/14-2 od 17. ožujka 2014., u ponovljenom postupku koji se u Općinskom sudu u Puli-Pola vodio pod brojem Pr-209/16, MM je ponovno u cijelosti uspio u sporu, navodi da je stoga neosnovan navod tužiteljice da je tuženi iznos od 205.989,47 kuna stekao bez osnove, jer je osnova pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-209/16-139 od 5.listopada 2018.
6. Budući je tužena izjavila reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž R -17/2019 od 16.srpnja 2019. ovaj parnični postupak je prekinut rješenjem broj 4.P-8/2018-19 od 24.siječnja 2020. do donošenja odluke Vrhovnog suda.
7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 12.siječnja 2021. donio rješenje broj Rev- 3811/2019-2 te je u ovom predmetu određen nastavak postupka.
8. Vrhovni sud RH je prihvatio reviziju Republike Hrvatske i ukinuo presudu Županijskog suda u Puli broj Gž R -17/2019 od 16.srpnja 2019. i presudu Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-209/16-139 od 5.listopada 2018. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a Općinski sud u Puli je presudom br. Pr- 495/21-160 od 18 srpnja 2022. ponovno naložio tuženoj, ovdje tužiteljici, da MM na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom isplati bruto iznos od 124.452,23 kn sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose naknade teku od 31. prosinca 2007. do isplate, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 14.040,00 kn u roku od 8 dana te je MM u ovom predmetu podneskom od 17.studenog 2022. istaknu prigovor radi prebijanja svoje tražbine s tražbinom tužiteljice.
9.Tužiteljica se podneskom od 24.studenog 2022. očitovala da je pogrešno pravno stajalište da su u ovoj parničnoj pravnoj stvari ispunjeni uvjeti za prijeboj tražbina s obzirom da odluka Općinskog suda u Puli broj Pr-495/21-160 od 18. srpnja 2022. nije pravomoćna. Tužiteljica je bila suglasna s pravnim stajalištem tuženika da sudska praksa županijskih sudova u Republici Hrvatskoj nije istovjetna vezana za pravo potraživanja stečenog bez osnove na ime doprinosa i poreza te su se stranke suglasile da se postupak prekine do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Revd-1440/2021, u kojem je dopuštena revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-244/20-2 od 19. svibnja 2020. te je postupak prekinut rješenjem broj 4.P-394/2022-5 od 5.siječnja 2023.
10. Tužiteljica podneskom od 5.studenog 2024. obavijestila sud da je 12. siječnja 2021. Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio reviziju tužene Republike Hrvatske i ukinuo presudu Županijskog suda u Puli broj Gž R-17/19-2 od 16. srpnja 2019. i presudu Općinskog suda u Puli broj Pr-209/16-139 od 5. listopada 2018. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Dana 27. svibnja 2024. Općinski sud u Puli donio je rješenje pod poslovnim brojem Pr-277/2022-176 kojim se utvrđuje da je tužba tužitelja MM zaprimljena na sudu dana 30. kolovoza 2010., prvotno podnesena pod poslovnim brojem P-1895/2010, a sada ispravno Pr-207/2022 povučena. Navodi da je 16. rujna 2024. Županijski sud u Zadru donio je rješenje broj Gž R-103/2024-2 kojim se odbija žalba tužitelja MM kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli broj Pr-207/2022-176 od 27. svibnja 2024. Slijedom svega navedenog predložila je da se ovaj parnični postupak nastavi budući da su otpale pretpostavke za prekid, odnosno ispunjeni su uvjeti za nastavak ovog parničnog postupka. Te je postupak nastavljen rješenjem ovoga suda broj P-394/2022-8 od 9.siječnja 2026.
11. Podneskom od 24.veljače 2026. tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 27.339,50 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.339,50 EUR.
12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izračun službe za operativne financijske poslove Ministarstva obrane od 13.srpnja 2018., specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje FINE., presudu Općinskog suda u Puli broj Pr-209/16-139 od 5.listopada 2018., u Rješenje VSRH broj Rev-3811/2019-2 od 12.siječnja 2021., rješenje Općinskog suda u Puli broj Pr-277/2022-176 od 27.svibnja 2024., rješenje Županijskog suda u Zadru broj GžR103/24-2 od 16.rujna 2024., Rješenje Županijskog suda u Puli broj Gž R 115/2022 od 14.studenog 2022., presudu Općinskog sud au Puli broj Pr-495/021 od 18.srpnja 2022., te u sve priloge i podneske u spisu.
13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
14 .Nije osnovan tuženikov prigovor dvostruke litispendencije jer tužiteljica ovom tužbom traži vraćanje onoga što je tuženiku isplatila na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli broj P-1895/2010-113 koja je, kao i presuda Županijskog suda u Puli broj GŽ-388/14-2 od 17.ožujka 2014.kojom je ista potvrđena, ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1134714-2 od 16.studenog 2016., odnosno predmet spora je povrat novčanih sredstava zbog osnove koja je otpala, dok se pred Općinskim sudom u Puli vodio postupak radi isplate razlike plaće na ime prekovremenih sati rada itd., što znači da ne postoji objektivni identitet spora.
15. Uvidom u priložene presude nedvojbeno je utvrđeno da je u postupku koji je tužitelj, ovdje tuženik, vodio protiv Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, radi isplate, Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj Rev-3811/2019 od 12. siječnja 2021. ukinuo presudu Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž R-17/2019 od 16. srpnja 2019. i presudu Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-209/16 od 5. listopada 2018. te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Nakon toga, Općinski sud u Puli-Pola donio je novu presudu broj Pr-495/21 od 18. srpnja 2022. koja je također ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-115/2022 od 14. studenog 2022. i predmet je vraćen sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem. Potom je Općinski sud u Puli-Pola donio rješenje broj Pr-277/2022 od 27. svibnja 2024. o povlačenju tužbe prvotno podnesena pod poslovnim brojem P- 1895/2010, a isto je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž R- 103/2024 od 16. rujna 2024., što znači da je postupak tužitelja protiv tužene Republike Hrvatske pravomoćno okončan na štetu tužitelja, ovdje tuženika, te je očigledno da je otpala pravna osnova na temelju koje je MM isplaćen bruto iznos od 124.452,23 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te više ne postoji pravomoćna presuda na temelju koje bi isti imao pravo na isplatu navedenog iznosa. Obzirom na navedeno nesporno postoji njegova obveza vraćanja iznosa koji mu je isplaćen na temelju ukinute presude Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-1895/10 od 23. prosinca 2013.
16. Tužiteljica od tuženika potražuje isplatu isplaćenog iznosa od 18.832,49 EUR jer je prihvatila pravno stajalište tuženika iz podneska od 27.studenog 2018. iz kojeg proizlazi da tužiteljica nema pravo potraživati doprinos za mirovinsko osiguranje te porez i prirez na dohodak, a kako tuženik nije osporio visinu ovako postavljenog tužbenog zahtjeva sud je isti u cijelosti prihvatio te tuženiku na temelju odredbe članka 1111. do 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO), prema kojemu obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, te je stoga sud tuženiku naložio da tužiteljici isplati iznos od 18.832,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 26.srpnja 2017. tj. od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, kako tužiteljica potražuje tužbom iako se prema odredbi članka 1117. ZOO-a stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatom od trenutka kada je postao nepošten.
17. Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom sud je tuženiku, na temelju članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-
Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), naložio da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 EUR, koji iznos se odnosi na sastav tužbe (500,00 EUR), sastav obrazloženog podneska (500,00 EUR), zastupanje na dva ročišta (2x500,00) te pristup na ročište za objavu presude (100,00 EUR).
18. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.
Požega, 30.travnja 2026.
Sutkinja :
Melita Novak
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dna:
1. ODO u Požegi na P-DO-3/2018
2. Davor Petrović, odvjetnik, Osijek
