REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1789/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon održane usmene i javne rasprave, 30. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/23-01/03353825454; Urbroj: 341-99-05/3-23-77; broj spisa: 490297 od 19. travnja 2023. godine.
II. Utvrđuje se da kod tužitelja postoji potpuni gubitak sposobnosti za rad, a od 26. svibnja 2011. g. i to kao bolest odnosno 100% posljedica uzrokovana sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.
III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Zagrebu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti točke II. ove presude i nastavno na utvrđenje suda pod točkom II. donese novo rješenje o priznanju i utvrđivanju mirovine.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.450,00 EUR (pettisućačetiristopedeset eura) u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/23-01/03353825454; Urbroj: 341-99-05/3-23- 77; broj spisa: 490297 od 19. travnja 2023. godine poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I 141- 02/22-01/03353825454, Urbroj: 341-25-05/3-22-142304, broj spisa: 105320 od 19. prosinca 2022. g., kojim je ovdje tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata PK, rod. 7. travnja 1964. g. kod kojega je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (potpuni gubitak radne sposobnosti) dijelom uzrokovan 70% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 30% bolešću izvan tih okolnosti, priznato, počevši od 26. svibnja 2011. g. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u svoti od 5.386,15 kn mjesečno, i predmet je vraćen navedenoj Područnoj službi radi donošenja novog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja navodeći kako je poništenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju priznat potpuni gubitak radne sposobnosti 70% uzrokovan bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 30% izvan tih okolnosti i pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je protiv prvostupanjskog rješenja uložio žalbu zbog netočno utvrđenog činjeničnog stanja, jer smatra da je njegova radna nesposobnost uzrokovana 100% sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Žalba je uvažena te je poništeno prvostupanjsko rješenje, jer su u mirovinski staž pogrešno uračunata 4 mjeseca i 1 dan staža osiguranje ostvareni tokom 2019. godine te zato što pobijanim rješenjem nije provedeno razdvajanje mirovine sa danom 30. lipnja 2015. g. na dio mirovine ostvaren na temelju staža osiguranja i dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu iz mirovinskog osiguranja. Tužitelj stoga podnosi upravnu tužbu iz razloga što činjenično stanje nije utvrđeno. Radi zaštite načela ekonomičnosti i skraćivanja upravnog postupka tužitelj smatra da je nesvrhovito čekati okončanje upravnog postupka jer tuženik smatra da je ključna činjenica (uzrok invalidnosti tužitelja) utvrđena konačno te da je nesporna. Tužba se podnosi temeljem članka 22. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.). Tužitelj je sudjelovao u Domovinskom ratu, prvo kao pripadnik specijalne policije od 22.8.1990. g. do 3.10.1991. g. te kao pripadnik gardijske brigade od 4.10.1991.g. do 1.11.1994. g., ukupno 4 godine, dva mjeseca i 10 dana. U datom vremenu je prošao najteža bojišta i sudjelovao u borbama najtežeg intenziteta. Od PTSP-a obolio je još za vrijeme rata, jer je bio izložen najtežim vrstama psihičkih šokova, poput česte opasnosti za vlastiti život do svjedočenju pogibije suboraca i zločina koje je počinio neprijatelj. Tužitelj smatra da je njegova radna nesposobnost, čemu svjedoči medicinska dokumentacija, u cijelosti uzrokovana posljedicama bolesti iz Domovinskog rata. Tužitelj ne boluje od drugih bolesti koje nisu uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a da utječu na njegovu radnu nesposobnost. Tuženik u bitnom navodi da se u nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje od 24. siječnja 2023. Uzrok nastanka je 70% bolest zadobivena u obrani suvereniteta i u svezi s čl. 30. ZOHBDR (ratni PTSP i trajne promjene osobnosti), te 30% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 30. ZOHBDR-a (ponavljajući depresivni poremećaj koji se kao zaseban klinički entitet pojavio i razvio dugi niz godina nakon prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu, poremećaj prilagodbe na poslijeratne frustracije vezane uz realitetne životne probleme, povišen krvni tlak i kronični gastritis) – bolesti koje nisu nastale niti su se pogoršale u skladu s odredbama čl. 30. ZOHBDR. Iz medicinske dokumentacije razvidno je da je povratni depresivni poremećaj povezan s PTSP-om i trajnim promjenama ličnosti, jer tužitelj vjerojatno iste ne bi niti razvio da je psihički zdrava osoba. Problemi s prilagodbom i poslijeratne frustracije plod su upravo trajnih promjena ličnosti, koje na bitan način utječu na sposobnost normalnog funkcioniranja u društvu. Depresivni poremećaj, na isti način nije plod nevezanih okolnosti, već je bitno potenciran PTSP-om i trajnim promjenama ličnosti. Gastritis i povišeni tlak (hipertenzija) također spadaju u psihosomatske bolesti – razumno je pretpostaviti da su iste posljedica stresa i anksioznosti koje su uzrokovane upravo PTSP-om i trajnim promjenama ličnosti. Tužitelj je po posljednjem zaposlenju trgovac. Tužitelj je u prilogu dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno da su bolesti koje utječu na njegovu radnu sposobnost posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu : otpusno pismo Psihijatrijske bolnice Vrapče nakon hospitalizacije od 8.5.2007. 25.5.2007. g., otpusno pismo KBC, Klinike za psihološku medicinu od 10.2.2011.da se tužitelj liječi psihijatrijski od 1996. godine te da je hospitaliziran od 27.12.2010. do 21.1.2011. g., izvješće o liječenju KBC Zagreb od 14.12.2012. g., otpusno pismo KBC Zagreb od 8.3.2013. g., otpusno pismo KB Sveti Ivan Zagreb navodi da je tužitelj hospitalno liječen zbog PTSP-a i trajnih promjena ličnosti od 22.1.2016. do 1.2.2016. godine, otpusno pismo KB Sveti Ivan Zagreb iz kojeg je razvidno da je tužitelj bio hospitaliziran od 2.2.2016. do 5.5.2016. godine, ambulantni nalaz Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan Zagreb od 23.11.2016. g., ambulantni nalaz Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan Zagreb od 18.4.2018. g., ambulantni nalaz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan od 19.11.2021. g., ambulantni nalaz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan od 16.8.2022. g., ambulantni nalaz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan od 6.12.2022. gdje se navodi da tužitelj boluje od teškog povratnog depresivnog poremećaja, trajnih promjena ličnosti i PTSP-a. Zaključuje također da se u spisu tuženika nalazi veći dio dokumentacije iz kojeg je također razvidno da je tužitelj radno nesposoban isključivo kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. U rat je otišao potpuno zdrav, obolio još za vrijeme rata i simptomatika je već više od 3 desetljeća identična. U upravnom postupku, sukladno načelu utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21.) U postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Pravo stanje stvari nije utvrđeno, te je važno na umu imati da je i prvostupanjsko tijelo tuženika u prvom vještačenju utvrdilo da tužitelju pripada pravo na novčanu naknadu za njegu i pomoć druge osobe. Predlaže da se provede neovisno medicinsko vještačenje tužiteljeva zdravstvenog stanja te da se utvrdi radna sposobnost tužitelja, omjer i uzrok invalidnosti, odnosno da se točno navede koje bolesti tužitelja su nastale kao posljedica ratnih zbivanja, a koje bolesti su nastale izvan tih okolnosti uz obrazloženje za takvo utvrđenje te koliko svaka od bolesti sudjeluje u smanjenju radne sposobnosti. Također, potrebno je ocijeniti jesu li same posljedice sudjelovanje u Domovinskom ratu dostatne za opću radnu nesposobnost tužitelja. To jest, možemo li govoriti o ukupnoj radnoj nesposobnosti u kojoj je ukupni udio veći od 100% te pri kojem bi opća radna nesposobnost postojala neovisno o bolestima koje nisu posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Tužitelj predlaže da se po potrebi provede osobni pregled tužitelja radi ispravnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Na kraju tužbe pojašnjava da praksa Ustavnog suda RH potvrđuje važnost vještačenja. U upravnim sporovima istovjetni s naslovnim u dijelu dokazivanja činjeničnog stanja putem vještačenja relevantni su članak 29. i članak 19. Ustava RH. Isti jamče pravično suđenje i sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata. Odluka Ustavnog suda U-III-1859/2019 od 19. svibnja 2021. navodi: U konkretnom slučaju sporno je pitanje odnosno ključna činjenica, omjer invalidnosti podnositelja i utjecaj te invalidnosti na njegovu radnju sposobnost, odnosno postoji li radna sposobnost podnositelja, što se ne može razriješiti bez sudjelovanja stručnjaka s područja medicine jer sudovi ne raspolažu stručnim znanjem s tog područja. Stoga je za podnositelja presudno kako će se provoditi vještačenje i na koji će se način vrednovati rezultati vještačenja. Odbivši podnositeljev tužbeni zahtjev potvrđujući utvrđenja vještaka HZMO-a. Visoki upravni sud je po ocjeni Ustavnog suda, nerazmjerno ograničio podnositeljevu mogućnost da stvarno iznosi i dokazuje tvrdnje u prilog svom predmetu čime ga je, u suštini, doveo u neravnopravni položaj u odnosu na suprotnu stranu u postupku. Također se poziva praksu Vrhovnog suda i Visokog upravnog suda iz koje je razvidno da tužitelj u slučaju uspjeha u upravnom sporu ima pravo na naknadu troška upravnog postupka, jer je su upravni spor i upravni postupak dio istog postupka u kojem postoje opravdani troškovi koje tuženik izaziva i u upravnom postupku. Presuda Vrhovnog suda RH, U zpz 44/2016-8 od 14.7.2021. navodi Prema ocjeni ovog suda Upravni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je poništio pobijano rješenje drugostupanjskog upravnog tijela. Shvaćanje podnositelja zahtjeva da u konkretnom slučaju ne postoji mogućnost naknade troškova nastalih zastupanjem po opunomoćeniku odvjetniku suprotno je izričitoj odredbi čl. 161. st. 5. ZUP-a prema kojoj, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. Iz prakse Europskog suda razvidno je da se ljudska prava moraju jamčiti na djelotvoran i praktičan način, što je osobito važno s obzirom na mjesto prava na pristup pravosuđu u demokratskom društvu (presuda u predmetu Airey protiv Irske od 9. listopada 1979., zahtjev br. 6289/73, § 24). Za pojam pravičnog postupka, kako u građanskom tako i u kaznenom postupku, ključno je da stranke mogu učinkovito i djelotvorno raspravljati i da su u odnosu na protivnu stranu u stanju na jednak način braniti svoja prava i interese (presuda u predmetu De Haes i Gijsels protiv Belgije od 24. veljače 1997. g., zahtjev br. 19983/92, § 53). Ovaj sud ocjenjuje da je navedeno shvaćanje primjenjivo i u predmetnom upravnom postupku. S obzirom na to da je citiranim odredbama ZUP-a predviđena mogućnost angažiranja opunomoćenika odvjetnika za zastupanje u postupku i da, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo (kao što je to ovdje slučaj) te uzimajući u obzir složenost samog postupka (postupak utvrđivanja carinskog duga) odnosno sposobnost tužitelja da se sam zastupa (pravna osoba), svako tumačenje odredbi o troškovima postupka koje ne bi imalo za svrhu omogućavanje ravnopravne pozicije između stranke koja nema pravna znanja potrebna za poduzimanje određenih radnji i zastupanje svojih interesa u tom postupku (pokrenutom po službenoj dužnosti, a okončanom povoljno za stranku) bilo bi suprotno navedenoj praksi. Presuda Visokog upravnog suda RH, broj Usž-4003/2021-2 od 10. veljače 2022. navodi S obzirom na sve navedeno, ovaj sud je žalbu tuženika ocijenio osnovanom te je na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a, poništio prvostupanjsku presudu (t. I. izreke), otklonio nedostatke i presudom riješio stvar, na način da je poništio tuženikovo rješenje (t. II. izreke), tužiteljevu žalbu ocijenio osnovanom i poništio rješenje prvostupanjskog poreznog tijela (t. III. izreke) te dosudio tužitelju pripadajuće troškove koji su mu nastali tijekom upravnog i upravnosudskog postupka (t. IV. izreke).
Predlaže sudu da poništi osporavano i drugostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana. Osporavano rješenje doneseno je u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predmetni postupak je pokrenut na prijedlog izabranog liječnika opće prakse dana 3. svibnja 2011. te je osporavano rješenje doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, UsI- 3674/15-7 od 18. siječnja 2018. i rješenja tuženika, broj spisa: 490297 od 10. ožujka 2022. g. a sukladno odredbama članka 15. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12 i 19/13, 92/14, skraćeno: ZOPHBDR). Imajući u vidu odredbu članka 15. ZOPHBDR-a mišljenja smo kako se za određivanje uzroka invalidnosti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu mogu uzeti samo one bolesti/ozljede koje su neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren HRVI status. Takvo pravno stajalište je izneseno u presudama Visokog upravnog suda, Poslovni broj Usž-4342/20- 2 od 31. kolovoza 2021., Poslovni broj: Usž-406/20-2 od 4. kolovoza 2020. i Poslovni broj:
Usž- 4754/19-6 od 1. prosinca 2020. Tužitelj ima utvrđen HRVI status VIII. skupine s 40% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP iz kojeg razloga tuženik smatra kako su vještaci Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (skraćeno Zavod za vještačenje) bili vezani bolešću kao uzrokom invalidnosti s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu koja je uzročno- posljedično vezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren HRVI status. Vezano uz prijedlog tužitelja da se provede vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke istom se protivimo iz razloga što je predmetni postupak proveden u cijelosti u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13, skraćeno: ranije važeći ZOMO), ZOPHBDR-a i odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja. Preslike medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu, one koje su bile dostavljene tuženiku do donošenja osporavanog rješenja, su vrednovane prilikom donošenja osporavanog rješenja. Tuženik nadalje smatra da je neosnovano pozivanje tužitelja na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:
U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021. i odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž- 4003/2021-2 od 10. veljače 2022., dostavljene uz tužbu, na temelju kojih tužitelj traži da mu se u slučaju uspjeha u upravnom sporu nadoknadi i trošak upravnog postupka jer su iste odluke donesene u postupcima kada je tužitelj prvostupanjskom tijelu tuženika podnio zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka i kada je predmetni postupak pokrenut po službenoj dužnosti javnopravnog tijela, što ovdje nije bio slučaj.
Slijedom navedenog, smatraju da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i
predlažu da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.
4.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Sud je dana 21. listopada 2024. godine u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika te dana 27. travnja 2026. g. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika održao usmene i javne rasprave, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
7. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/23-01/03353825454; Urbroj: 341- 99-05/3-23-77; broj spisa: 490297 od 19. travnja 2023. godine Sud je utvrdio da je istim poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I 141-02/22-01/03353825454, Urbroj: 341-25-05/3-22- 142304, broj spisa: 105320 od 19. prosinca 2022. g., kojim je ovdje tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata PK, rod. 7. travnja 1964. g. kod kojega je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (potpuni gubitak radne sposobnosti) dijelom uzrokovan 70% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 30% bolešću izvan tih okolnosti, priznato, počevši od 26. svibnja 2011. g. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u svoti od 5.386,15 kn mjesečno, i predmet je vraćen navedenoj Područnoj službi radi donošenja novog rješenja, s obrazloženjem kako je žalba osnovana iz drugih razloga. Nakon obavljenog uvida u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj: HV-IN-105320 od 18. listopada 2000. godine priznato, počevši od 25. svibnja 1999. pravo na raspoređivanje, odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima, uz isključenje složenijih i odgovornijih poslova, kao i odgovarajuća naknada. Rješenjem Područne službe u Zagrebu broj 105320 od 31. listopada 2007. godine žalitelju je kao korisniku prava na naknadu plaće u iznosu razlike plaće koju prima kao radnik i plaće koju bi primao kao pripadnik djelatnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske, priznate na temelju invalidnosti i preostale radne sposobnosti, nastale zbog 50% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomično zbog 50% bolesti izvan tih okolnosti, prevedeno to pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 1. siječnja 2005. prema članku 154. ranije važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj - 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, skraćeno: ZOPHBDR). Nadalje, rješenjem Područne službe u Zagrebu broj 105320 od 20. studenog 2020. godine žalitelju je priznato, počevši od 5. prosinca 2019. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti prema članku 30. ZOHBDR-a, dijelom kao posljedica 70% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 30% bolesti izvan tih okolnosti. Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno podnio žalbu koja je uvažena rješenjem Središnje službe broj 490297 od 10. ožujka 2022., navedeno rješenje poništeno i predmet vraćen tijelu prvog stupnja radi donošenja novog rješenja. U izvršenju rješenja Središnje službe broj 490297 od 10. ožujka 2022., tijelo prvog stupnja donijelo je pobijano rješenje kojim je žalitelju priznato, počevši od 26. svibnja 2011. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti dijelom uzrokovanog 70% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 30% bolešću izvan tih okolnosti. U povodu žalbe, a prema članku 133. stavku 3 ZOMO, pribavljen je alaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, KLASA: 141-02/18- 01/8423, URBROJ: 426-04-01/14-23-28, evidencijski broj vještačenja: 860043 od 24. siječnja 2023., u obrazloženju kojeg je navedeno:
„Žalitelj u dobi od 58 godina. Po zanimanju trgovac, na posljednjem raonom mjestu obavljao je poslove pomoćnog radnika-dostavljača. Ostvario je ukupno oko 32,5 godina mirovinskog staža. Bio je u invalidskoj mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 26.5.2011. prema općem propisu tj. ZOMO, jer mu zbog određenih okolnosti nije bilo moguće priznati pravo na invalidsku mirovinu prema ZOPHBDR-u. Iz potvrde Gradskog ureda za branitelje vidljivo je da ima status HRVI iz Domovinskog rata VIII skupine sa 40% oštećenja organizma, stalno, zbog bolesti PTSP (u dopisu Ministarstva obrane od 10.10.2018. navodi se da žalitelj nije samovoljno napustio postrojbu, te mu je prema potvrdi MUP-a od 10.4.2019. ponovno priznat status HRVI). Vijeće vještaka 05.10.2022. (neposrednim pregledom i uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju) utvrdilo je potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrok invalidnosti 80% bolest zadobivena u obrani suvereniteta i u svezi s čl. 30. ZOHBDR i 20% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 30. ZOHBDR. Datum nastanka 26.05.2011. Kontrolni pregled nije potreban. Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, Nalazom i mišljenjem od 26.10.2022. suglasno je da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, ali nije suglasno s omjerom uzroka. Prema mišljenju Povjerenstva omjer uzroka: 70% bolest zadobivena u obrani suvereniteta i u svezi s čl. 30. ZOHBDR i 30% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 30. ZOHBDR. Na potpuni gubitak radne sposobnosti u većem omjeru utječe bolest (ratni PTSP) koja je bolest sudjelovanja u obrani suvereniteta RH i u svezi čl. 30. ZOHBDR, a u znatno manjem utječu bolesti (ponavljajući depresivni poremećaj koji se kao zaseban klinički entitet pojavio i razvio dugi niz godina nakon prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu, poremećaj prilagodbe na poslijeratne frustracije vezane uz realitetne životne probleme, povišen krvni tlak i kronični gastritis) koje nisu nastale niti se pogoršale kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH i nisu predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 30. ZOHBDR. Vijeće vještaka 16.11.2022. Nalaz i mišljenje uskladilo je s ocjenom Povjerenstva te je utvrdilo potpuni gubitak radne sposobnosti jer je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju nastao trajni gubitak radne sposobnosti, uzrok invalidnosti 70% bolest zadobivena u obrani suvereniteta i u svezi s čl. 30. ZOHBDR i 30% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 30 ZOHBDR. Datum nastanka 26.05.2011., Kontrolni pregled nije potreban. Prema medicinskoj dokumentaciji žalitelj je u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu radi psihičkih tegoba iz kruga PTSP uz prisutnu depresivnu simptomatologiju. Bio je hrvatski branitelj u periodu od 4.10.1991. - 1.11.1994. Prethodno je u periodu od 22.8.1990.-3.10.1991. bio pripadnik Posebne jedinice policije Rakitje. Ostvario je status HRVI po naslovu bolesti PTSP 40% trajno. U kontrolama je psihijatra od 1996. godine. Krvni tlak je urednih vrijednosti uz terapiju. U komorbiditetu se navodi da je operirao čeljusnu kost 1985. nakon frakture. U razdoblju od 16.4. do 11.8.1986. liječen u Bolnici za tbc pluća i plućne bolesti djece i omladine Srebrnjak. Radi grubog kršenja bolničke discipline otpušten s odjela (OP bolnice Srebrnjak u prilogu). U nalazu pneumoftiziologa, poliklinike za bolesti dišnog sustava od 18.4.1997., navodi se da je došao na pregled radi ocjene radne sposobnosti. U nalazu pneumoftiziolog verificira da je tok liječenja tbl pluća protekao uredno i da nije bilo recidiva bolesti. U nalazu pneumoftiziolog navodi da postoje opstruktivne smetnje ventilacije, na nivou malih dišnih puteva. Preporučeno alergološko testiranje (pneumoftiziolog, dr. CK, nalaz od 18.4.1997.). U postupanju po žalbi, a referirajući se na žalbene navode u kojima žalitelj smatra da su sve bolesti radi kojih je radno nesposoban 100% uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu, Vijeće viših vještaka je mišljenja da su žalbeni navodi neosnovani, a da je ocjena Vijeća vještaka od 16.11.2022. pravilna. Nakon uvida u cjelokupnu medicinsku i ostalu dokumentaciju, te nakon kliničkog pregleda, a po provedenom revizijskom postupku u Ministarstvu hrvatskih branitelja od 26.10.2022., KLASA: 141-02/99-01/3700, URBROJ: 522-4/4-22-6. Vijeće viših vještaka utvrđuje da kod žalitelja NASTAVNO i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno opća nesposobnost za rac s danom 26.5.2011. Uzrok nastanka je 70 % bolest zadobivena u obrani suvereniteta i u svezi s čl. 30. ZOHBDR (ratni PTSP i trajne promjene osobnosti), te 30% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 30. ZOHBDR- a (ponavljajući depresivni poremećaj koji se kao zaseban klinički entitet pojavio i razvio dugi niz godina nakon prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu, poremećaj prilagodbe na poslijeratne frustracije vezane uz realitetne životne probleme, povišen krvni tlak i kronični gastritis) - bolesti koje nisu nastale niti su se pogoršale u skladu s odredbama čl. 30. ZOHBDR. Kontrolni pregled nije potreban."
Iz naprijed citiranog nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje od 24. siječnja 2023. proizlazi da je isto potpuno suglasno sa ocjenom vijeća vještaka od 16. studenog 2022. i mišljenjem Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 26. listopada 2022., te je žalbeni navod o tome da je uzrok opće nesposobnosti za rad 100% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske neosnovan.
Nadalje, uvidom u izračun svote mirovine žalitelja ovo tijelo je utvrdilo da su pobijanim rješenjem u postupku izračuna dijela invalidske mirovine koja se priznaje na osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu, prema članku 16. ZOPHBDR-a, pravilno utvrđeni prosječni vrijednosni bodovi 1,2347, na način da se pripadajuća osnovica za čin ili ustrojbeno mjesto hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (stožerni narednik) iz godine koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu, a koja izrosi 113.781,00 kn (članak 20. ZOPHBDR-a i Odluka o osnovicama za utvrđivanje vrijednosnog boda prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu i zvanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za 2010. godinu) podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za tu kalendarsku godinu koja iznosi 92.148,00 kn. Polazni faktor za određivanje ovog dijela invalidske mirovine prema odredbi članka 17. ZOPHBDR-a, iznosi 1,85. Osobni bodovi za određivanje invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, za dio invalidnosti nastale kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, prema članku 18. ZOPHBDR-a, utvrđuju se tako da se prosječni vrijednosni bod 1,2347 pomnoži s polaznim faktorom 1,85 i mirovinskim stažem od 40 godina i iznose 91,3678. Ovako određeni osobni bodovi povećavaju se za 45%, prema članku 18. stavku 2. ZOPHBDR-a i iznose 132,4833. Mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, prema članku 80. stavku 1. točki 3. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj - 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07, 35/08, 40/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13, skraćeno: ranije važeći ZOMO), iznosi 1,0. Svota invalidske mirovine na temelju članka 15. ZOPHBDR-a pravilno je utvrđena tako da su osobni bodovi (132,4833), pomnoženi s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine od 58,37 kn (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine, broj 104/09, u daljnjem tekstu: AVM), što iznosi 7.733,05 kn mjesečno. S obzirom na to da je uzrok invalidnosti 70% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dio invalidske mirovine s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu iznosi 5.413,13 kn mjesečno. Dio invalidske mirovine koja se priznaje s osnova invalidnosti uzrokovane izvan okolnosti iz Domovinskog rata, izračunava se na temelju odredaba članaka 74. do 82. ranije važećeg ZOMO-a. U skladu s člankom 75. do 77. ranije važećeg ZOMO-a, prosječni vrijednosni bodovi žalitelja iznose 0,8159, a ostvareni su u obračunskom razdoblju od 1986. do 2007. godine. Polazni faktor za određivanje invalidske mirovine za dio invalidnosti nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske, u skladu s člankom 78. stavkom 1. točkom 1. ZOMO-a, iznosi 1,0. Međutim,‘‘'mirovinski staž žalitelja za izračun invalidske mirovine za dio invalidnosti nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđen pobijanim rješenjem u trajanju od 32 godine, 7 mjeseci i 2 dana, nije pravilno utvrđen. Naime, u mirovinski staž pogrešno su uračunata 4 mjeseca i 1 dan staža osiguranja ostvareni tokom 2019. godine, budući da je dan priznanja prava 26. svibnja 2011. godine. Nadalje, tijelo prvog stupnja prilikom usklađivanja mirovine nije primijenilo članak 3.a Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj - 71/10, 130/11, 157/13, skraćeno: Zakon o smanjenju), koji članak je bio u primjeni od 1. siječnja 2014. do 31. kolovoza 2017. Također, pobijanim rješenjem nije provedeno razdvajanje mirovine sa danom 30. lipnja 2015. na dio mirovine ostvaren na temelju staža osiguranja i dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu iz mirovinskog osiguranja, sukladno ranije važećem članku 80. ZOMO-a. S obzirom na navedeno, pobijano rješenje ne može se potvrditi kao pravilno, te se upućuje tijelo prvog stupnja da u postupku u izvršenju ovoga rješenja pravilno izračuna svotu pripadajuće mirovine i donese novo rješenje kojim će žalitelju priznati pravo i odrediti invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.
Na temelju navedenih razloga valjalo je žalbu uvažiti kao osnovanu iz drugih razloga, pobijano rješenje poništiti i predmet u smislu članka 117. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj - 47/09, 110/21, skraćeno: ZUP) vratiti Područnoj službi u Zagrebu radi donošenja novog rješenja.
8. U ovom upravnom sporu provedeno je i medicinsko vještačenje po Prim. dr. sc. Mariji Zavalić specijalistu medicine rada, stalnom sudskom vještaku za medicinu rada na okolnost što je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja tj. koliko je uzrokovana sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a koliko izvan tih okolnosti. U svom Nalazu i mišljenju od 16. ožujka 2025. g. vještakinja kao svoje mišljenje navodi: "Tužitelj je prema rješenjima HZMO u invalidskoj mirovini zbog opće nesposobnosti za rad od 26.05.2011. g. Jedina bolest koja je tada bila trajnog karaktera i koja je bila uzrok opće nesposobnosti za rad su trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP-a po kojem je tužitelju priznat status HRVI-a od 40%. Uzrok gubitka radne sposobnosti je od 26.05.2011. g. 100% bolest uzrokovana sudjelovanjem u Domovinskom ratu. U Vještačenju kojim je određeno da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad od 26.05.2011. godine navedeno je da kontrolni pregled nije potreban. U vrijeme nastanka opće nesposobnosti za rad 26.05.2011. nije bilo drugih bolesti trajnog karaktera koje su bile uzrok funkcionalnih oštećenja koja su utjecala na trajnu radnu nesposobnost tužitelja.
Tužitelj nije 26.05.2011. g. imao utvrđenu komorbiditetnu psihičku bolest povratnog depresivnog poremećaja, ovu dijagnozu ima postavljenu od 2016. godine."
9. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužitelja. Naime, tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, koje je tuženim drugostupanjskim rješenjem poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, navodeći kako u pobijanom prvostupanjskom rješenju nije razvidno od kojih bolesti žalitelj boluje, koje su uzete kao uzrok koji nije vezan za sudjelovanje u ratu. Smatra da su sve bolesti zbog kojih je radno nesposoban uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu te da ne boluje niti od jedne bolesti s drugim uzrokom. Navodi i da uz rješenje žalitelju nisu dostavljena sama vještačenja. Predlaže da mu se prizna pravo na invalidsku mirovinu 100% uzrokovanu sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Nadalje se u tuženom rješenju navodi da iz Nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje od 24. siječnja 2023. proizlazi da je isto potpuno suglasno sa ocjenom vijeća vještaka od 16. studenog 2022. i mišljenjem Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 26. listopada 2022. g., te je žalbeni navod o tome da je uzrok opće nesposobnosti za rad 100% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske neosnovan, a da je žalba osnovana iz drugih razloga.
10. Zbog naprijed navedenoga razloga je sud proveo gore navedeno vještačenje na okolnost što je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja tj. koliko je uzrokovana sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a koliko izvan tih okolnosti i u kojem je zaključak tj. mišljenje vještakinje "da je tužitelj tužitelj je prema rješenjima HZMO u invalidskoj mirovini zbog opće nesposobnosti za rad od 26.05.2011. Jedina bolest koja je tada bila trajnog karaktera i koja je bila uzrok opće nesposobnosti za rad su trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP-a po kojem je tužitelju priznat status HRVI-a od 40%. Uzrok gubitka radne sposobnosti je od 26.05.2011. 100% bolest uzrokovana sudjelovanjem u Domovinskom ratu. U Vještačenju kojim je određeno da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad od 26.05.2011. godine navedeno je da kontrolni pregled nije potreban. U vrijeme nastanka opće nesposobnosti za rad 26.05.2011. nije bilo drugih bolesti trajnog karaktera koje su bile uzrok funkcionalnih oštećenja koja su utjecala na trajnu radnu nesposobnost tužitelja.
Tužitelj nije 26.05.2011. imao utvrđenu komorbiditetnu psihičku bolest povratnog depresivnog poremećaja, ovu dijagnozu ima postavljenu od 2016. godine."
11. Tuženik se putem Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu na navedeni Nalaz i mišljenje neovisne sudske vještakinje očitovao navodeći da je razmotrivši raspoloživu medicinsku dokumentaciju i navedeni Nalaz i mišljenje sudskog vještaka utvrđeno da je vještačenje prihvatljivo.
12. Tužitelj se na navedeni Nalaz i mišljenje sudske vještakinje očitovao citiravši gore navedeno očitovanje tuženika i s obzirom na navedeno predložio sudu da prizna tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka.
13. Iz gore navedenih razloga, tuženik je neosnovano usvojio odnosno ocijenio kao osnovanu žalbu tužitelja izjavljenu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja iz drugih, a ne žalbenih razloga pa je sud ocijenio nezakonitim tuženo drugostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/23-01/03353825454; Urbroj: 341-99-05/3-23-77; broj spisa: 490297 od 19. travnja 2023. godine.
14. Dakle, s obzirom da je temeljem provedenih dokaza u ovom sporu Sud, prvenstveno na temelju medicinskog vještačenja neovisne sudske vještakinje Prim. dr. sc. Marije Zavalić specijalistu medicine rada, po kojem je "uzrok gubitka radne sposobnosti od 26.05.2011. g. 100% bolest uzrokovana sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a u Vještačenju kojim je određeno da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad od 26.05.2011. godine je navedeno da kontrolni pregled nije potreban te da u vrijeme nastanka opće nesposobnosti za rad 26.05.2011. nije bilo drugih bolesti trajnog karaktera koje su bile uzrok funkcionalnih oštećenja koja su utjecala na trajnu radnu nesposobnost tužitelja". Iz navedenog je jasno kako je mišljenje vještakinje da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja nastala 100% sudjelovanjem u Domovinskom ratu.
15. Temeljem svega navedenoga Sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je pogrešno utvrdio da žalba tužitelja nije osnovana iz žalbenih već da je osnovana iz drugih razloga, te je Sud poništio osporavano rješenje tuženika i sam riješio stvar u pogledu tužiteljeve potpune nesposobnosti za rad, od kada je ta nesposobnost nastala te čime je uzrokovana i u kojem postotku, vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu radi donošenja novog rješenja o priznanju i utvrđivanju mirovine uvažavajući pri tome iznesena utvrđenje suda pod točkom II) presude, a sve sukladno odredbi članka 151. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.
16. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima uvažio tužbeni zahtjev.
17. S obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju odredaba članka 147. Zakona o upravnim sporovima, dosuđen je trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe od 06.05.2023.- g.– iznos od 1.000,00 EUR (temeljem članka 27/1 Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine 138/2023), za sastav podneska od 29.09.2023. g. – iznos od 1.000,00 EUR temeljem članka 27/1 Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine 138/2023), za pristup na ročišta dana 21.10.2024. godine i dana 27.04.2026. g.. g. – za svako iznos od po 1.000,00 EUR, (temeljem članka 27/2 Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine 138/2023), dakle, ukupno 4.000,00 EUR plus 25% iznosa PDV-a na taj iznos što je 1.000,00 EUR, i plus trošak pristupa vještačenja – u iznosu od 450,00 EUR, što sveukupno iznosi 5.450,00 EUR.
U Zagrebu 30. travanj 2026.
Sutkinja:
Željka Babarović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Odvjetnik Mate Knezović, 10000, Vrbanićeva 20,
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3,
3. U spis
