Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
[adresa], CG
Poslovni broj: P-31/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz ZOU Marijan Fosin i Božica Petak Vujec,odvjetnici iz Varaždina protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 30.travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: broj: 218-50- 3579810 od 20.07.2006. godine, zaključenog između tužitelja KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb,
kao davatelja kredita, u dijelu koji glasi: „ naknada - 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, da tužitelju KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 354,98 EUR (slovima: tristotinepedesetčetirieuraidevedesetosamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od 21.07.2006. godine do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je sa tuženikom dana 20.7.2006.godine sklopio Ugovor o kreditu koji je solemniziran po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz [adresa] dana 21.7.2006. pod brojem OU-1167/06-1. Odredbom čl.3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se prije isplate odobrenog kredita tužitelju naplaćuje trošak obrade kredita u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratno. Kako je tužitelju odobren kredit u iznosu od 17,758,00 CHF, to je prije isplate odobrenog iznosa kredita od istog oduzet trošak obrade kredita od 2.674,62 HRK odnosno 354,98 EUR što potvrđuje i potvrdom tuženika od 8.12.2025. Člankom 3. Ugovora o kreditu tuženik je tužitelju nametnuo obvezu plaćanja troškova za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita. Navedena ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita bez da se istovremeno precizno odrede koji su to nastali troškovi i pružene usluge na temelju kojih je naplaćena naknada za obradu kredita, dakle sve ovisi samo o odluci jednog ugovaratelja, i to tuženika, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
1.1.Ništetnost ugovorne odredbe proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima i to odredbi čl. 84. i 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu o savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, navedeno je osim toga protivno načelu savjesnosti i poštenja, na način kako je to propisano odredbom čl. 4. ZOO-a, dakle da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. S obzirom da je ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, takvim ugovornim odredbama tuženik je prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a slijedom čega je takva odredba ništetna.
1.2. Prilikom utvrđenja nepoštenom, odnosno ništetnom ugovorne odredbe o visini naknade za obradu kredita, valja ukazati na presudu Suda EU u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 povodom dva zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, a koje pitanje se odnosi na primjenu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 da li odredba o "naknadi za obradu kredita" kada se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i kada financijska institucija nije dokazala da ona odgovara uslugama koje su stvarno pružene i troškovima koji su joj stvarno nastali uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka iz ugovora, zbog koje bi je nacionalni sud trebao poništiti, sud Europske unije presudom u spojenim predmetima C-224/19 (…) i C-259/19 (…) zaključuje: "da članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima."
1.3. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Slijedom navedenog tužitelj ovom tužbom traži da sud uz utvrđenje ništetnosti dijela članka 5. Ugovora o kreditu, obveže tuženika na vraćanje iznosa plaćene naknade za obradu kredita u iznosu od 354,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja pa nadalje do isplate.
1.4. Tužitelj u prilog osnovanosti svojih navoda dostavlja presudu Vrhovnog suda broj Rev 673/2023-2 od 13.02.2024. godine kojom se odbija revizija tuženice kao neosnovana, a iz koje presude u točki 26. proizlazi kako je u konkretnom slučaju „nižestupanjski sud imao u vidu sve navedene, pravno relevantne, okolnosti iz odredbi čl. 81., 83. i 85. ZZP, slijedom kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da je sporna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 87. ZZP nepoštena i time, ništetna. To stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).“ Također se dostavlja i daljnja sudska praksa i to presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž 2076/2022-2 od 04.05.2023. godine te presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž 4683/2022-3 od 17.01.2023. godine kojim presudama je na jednak način odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
1.5. Kako tužitelj smatra da za naplatu naznačene naknade za obradu kredita nije bilo zakonskog uporišta već se radi o protuzakonito naplaćenoj naknadi, to predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba čl.3. predmetnog ugovora o kreditu i nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 354,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi trošak ovog parničnog postupka.
2. Tuženiku je dana 20.2.2026. dostavljen poziv za podnošenje odgovora na tužbu, uz priloženu tužbu i priloge, uz napomenu da je dužan u roku od 30 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu, te upozorenje da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, a bude udovoljeno uvjetima iz čl.331b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 79/19-dalje ZPP), donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev ( presuda zbog ogluhe).
3. U postupku je izvršen uvid u predmetni ugovor o kreditu i solemnizaciju istog ( list 6-10 spisa), potvrdu tuženika glede isplaćene naknade ( list 12 spisa), odluku VSRH broj: Rev-673/2023-2 od 13.2.2024. ( list 14-18 spisa), odluku Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-2076/2022-2 ( list 19-22 spisa), odluku Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-4683/2022-3 od 17.1.2023. ( list 23-27 spisa).
4. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe propisanom odredbom čl. 331.b. st.1. točke 1. -4. Zakona o parničnom postupku jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a isti nije u danom roku podnio odgovor na tužbu , dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, a niti sa činjenicama koje su opće poznate , a isto ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a niti je riječ o zahtjevu o kojem strane ne mogu raspravljati, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. i II. izreke presude.
5. Odluka o troškovima temelji se na odredi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura ( Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 25,00 eura, što ukupno iznosi 125,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR, a slijedom čega je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi iznos od 138,27 EUR.
6. Stoga je riješeno kao u izreci.
Čakovec, 30.travnja 2026.
Sutkinja:
Jasna Vehtersbah-Stojan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik