REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1254/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice ČJ, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete isplati iznos od 2.740,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 01. 09. 2025. do isplate, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.330,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos , u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.740,00 pod toč. I. i to za razdoblje od 21.05.2024. do 01.09.2025. te u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.000,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21. svibnja 2025. do dana isplate 2. lipnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.175,65 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 25. veljače 2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca ZAGREBAČKI ELEKTRO TRAMVAJ d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, na način da je stradao kada je obavljao kontrolu karata u tramvaju na liniji broj 12, na relaciji Ljubljanica-Cibona. Navodi da je došlo do snažnog kočenja tramvaja zbog čega je oštećeni izgubio ravnotežu i ozlijedio lijevo koljeno. Tužitelju je priznata ozljeda na radu dana 7. travnja 2025. godine.

Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer se je tužitelj kretao uz upotrebu dužne pažnje, tužitelj je stradao na radnom mjestu i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužitelj se liječio na Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice, kod kojeg mu je dijagnosticirana ozljeda Contusio genus sin, sa daljnjom dijagnozom Gonarthorsis lat.sin. Tužitelju je također povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je zbog ozljeda trpio intenzivne bolove i strah, a posljedice od ozljeda osjeća i dalje. Tužitelj je morao mirovati i uzimati analgetike zbog jakih bolova u koljenu, koristiti štaku u hodu i stavljati hladne obloge. Trpio je i još uvijek trpi jake bolove u koljenu, osjeća krepitacije u njemu. Unatoč provedenom liječenju kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti lijevom zbog čega joj je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužitelj je tijekom liječenja trebao tuđu pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova.

Navodi i da se dana 21. svibnja 2025. obratio tuženiku radi naknade štete, a on mu je dana 2. lipnja 2025. isplatio nesporni iznos od 1.000,00 eura. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa ona na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete, potražuje za pretrpljene bolove 2.000,00 eura, za pretrpljeni strah 1.600,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.050,00 eura, za tuđu pomoć 240,00 eura tj. ukupno 4.840,00 eura, umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 1.000,00 eura odnosno 3.840,00 eura. Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 22. siječnja 2026. potražuje iznos od 4.070,00 eura na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete, kao i iznos zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.000,00 eura, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporna pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari, kao osiguratelja poslodavca tužitelja, Zagrebačkog holdinga d.o.o. temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], važećoj za razdoblje od 1. travnja 2024. do 1. travnja 2025. godine. Navedenim ugovorom, ugovoreno je među ostalim, i osiguranje od odgovornosti osiguranika Zagrebački holding d.o.o. prema djelatnicima. Nesporno je i da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu dana 25. veljače 2025., prilikom obavljanja poslova kontrolora – pri pregledu karata u tramvaju, kada je uslijed naglog kočenja tramvaja izgubio ravnotežu te pao i ozlijedio lijevo koljeno. Također, nesporno je i da je tužitelj prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, podnio odštetni zahtjev tuženiku za naknadu štete, kao i da je tuženik istome izvršio plaćanje nespornog iznosa neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.000,00 eura, kako to i sam čini nespornim u tužbi.

Tuženik navodi da su u cijelosti sporni osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, obzirom da tuženik smatra da je svoju obvezu naknade štete u cijelosti izvršio plaćanjem iznosa od 1.000,00 eura, za koji iznos tuženik drži da u konkretnom slučaju predstavlja primjerenu i pravičnu novčanu naknadu s obzirom na pretrpljene fizičke boli, strah i potrebu za tuđom pomoći i njegom, sukladnu Orijentacijskim kriterijima VSRH i svim okolnostima konkretnog slučaja. Cijeneći medicinsku dokumentaciju tužitelja kao i sve druge okolnosti konkretnoga slučaja i činjenicu da se tužitelj u svom poslu svakodnevno susreće s mogućnošću takvih ozljeda koje ne ostavljaju nikakve trajne posljedice, tuženik smatra da je plaćanjem nespornog iznosa u cijelosti obeštetio tužiteljicu. Tuženik smatra da je teret dokaza na tužitelju, dokazati opseg svoje štete, ukoliko smatra da istome pripada naknada u iznosu većem nego što je tuženik izvršio isplatu. Pri tome, tuženik upućuje i na činjenicu da je u medicinskoj dokumentaciji tužitelja navedeno da isti ima ranije degenerativne bolesti koljena koje nikako ne mogu biti dovedene u uzročno - posljedičnu vezu s ozljedom od 25. veljače 2025. (gonartroza koljena zbog koje je tužitelju preporučena totalna endoporteza koljena).

Također, tuženik ističe i prigovor na tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu uslijed povrede prava osobnosti. Kamate na tuđu pomoć i njegu, obzirom da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, mogu teći tek od presuđenja, dok je u pogledu neimovinske štete odlučan nalaz vještaka u pogledu završetka liječenja, sve sukladno odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev od 21.05.2025., medicinsku dokumentaciju, Prijavu o ozljedi na radu (str. 4-13, 33-38 spisa), Policu osiguranja br. [broj police osiguranja], uz privitak (str. 18-23 spisa), sudsku praksu (str. 46-58 spisa), kao što je izvršio uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 14.01.2026. (str. 31-32 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze. Naime, među strankama je sporno da li je tuženik isplatom nespornog iznosa od 1.000,00 eura u cijelosti izvršio svoju obvezu naknade štete tužitelju.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića. U nalazu i mišljenju vještak navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja te da je tužitelj liječen konzervativno, kao što se ozlijeđeni držao uputa liječnika. Sumnja na ozljedu meniska nije dalje dijagnosticirana. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja je artrotske promjene oba koljena koje su postojale i prije predmetnog štetnog događaja, a opisane su pri prvom pregledu. Te promjene mogu biti indikacija za operaciju proteze koljena, iako vještak misli kako je preporuka proteze koljena pri pregledu 31. ožujka 2025. bila preuranjena i neutemeljena.

Liječenje tužitelja završeno je početkom 9. mjeseca 2025., uz preporuku kontrola po potrebi.

Postoji stanje ranijih promjena koljenskog zgloba koje narušavaju sigurnost koljena, ali puknuće meniska se može izravno povezati s predmetnim štetnim događajem. Iako je funkcija koljena primjerena, postoje posljedice nakon ozljede meniska: trajna bolnost, nesigurnost koljena, ograničavanje funkcije s izbjegavanjem hoda po neravnom (stube, strmine), izbjegavanje čučnja i klečanja kao i dizanja i nošenja teških tereta.

Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje , a prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede, je zaostalo 6% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog ograničenja funkcioniranja nakon ozljede (puknuća) meniska s trenutno održanom funkcijom fleksije i ekstenzije. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan, dok je takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta bio 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 8 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana.

Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 15 dana, te manjeg intenziteta još oko 70 dana. Trajni bolovi povremenog javljanja su dio trajnih posljedica te su tako i procijenjeni.

Tuđu pomoć je trebao po 1 sat dnevno kroz 28 dana (vrijeme mirovanja, hod uz štaku), dok naruženja nema.

8. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga , niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

9. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095. st. 1. ZOO).

11. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.900,00 eura.

12. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 800,00 eura.

13. S obzirom na zaostalo smanjenje životnih aktivnosti od 6%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu , sud je ocijenio da tužitelju po ovoj osnovi pripada iznos od 900,00 eura.

14. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO -a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 3.600,00 eura.

15. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 28 sati, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 28 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 140,00 eura te tužitelju s ovog osnova pripada upravo taj iznos

16. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 3.740,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 1.000,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužitelju, istom sveukupno pripada iznos od 2.740,00 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ocijenjen kao previsoko postavljen odnosno neosnovan.

17. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 21.05.2024., pa do isplate (odštetni zahtjev je podnesen 21.05.2025.) dok je liječenje prema nalazu vještaka završeno početkom rujna 2025. sud je tužitelju dosudio kamatu od 01. rujna 2025. Upravo iz navedenih razloga je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos i to za razdoblje od 21.05.2024. do 01.09.2025.

Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, 156/22).

18. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.000,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21.05.2024. do isplate treba prije svega istaknuti kako tužitelj nije podnio tužbeni zahtjev 21.05.2024. već 21.05.2025. dok je do isplate nespornog iznosa odštete došlo dana 02.06.2025. Odredba čl. 943. st. 1. ZOO propisuje da je osiguratelj dužan isplatiti naknadu štete/osigurninu u roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se dogodio osigurani slučaj. Ukoliko je za utvrđivanja postojanja osigurateljeve obveze potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan platiti osigurninu u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u navedenom roku obavijestiti da odštetni zahtjev nije osnovan (čl. 943. st. 2. ZOO). Obzirom da je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos u roku od 30 dana od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva, tužitelj nema pravo na zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos pa je sa tim zahtjevom odbijen kao neosnovanim.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 67,32%, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 32,68%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 67,32% = 167,32% / 2 = 83,66%, a za tuženika: 0% + 32,68% = 32,68% / 2 = 16,34%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 67,32% uspjeha na strani tužitelja.

21. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

22. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 21.05.2025. (100 bodova po tbr. 32 OTH), tužbe od 08.07.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 06.10.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 22.01.2026. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 20.04.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 30.04.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), dakle ukupno 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.100,00 eura, odnosno iznos od 740,52 eura za omjer uspjeha od 67,32%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 250,00 eura, što ukupno iznosi 1.175,65 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22.10.2025. budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka.

23. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 30. travnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku