REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž R-40/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 80572192786, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude poslovni broj: Pr-2009/2022-16 od 16. prosinca 2024. Općinskog radnog suda u Zagrebu, u sjednici održanoj 30. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda poslovni broj: Pr-2009/2022-16 od 16. prosinca 2024. Općinskog radnog suda u Zagrebu i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.922,10 eura sa zateznim kamatama tekućem od 15. svibnja 2019. do isplate čime je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti te mu je naloženo naknaditi tužiteljici i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.302,83 eura sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2024. do isplate, o čemu je odlučeno u točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, dok je točkom III. odbijen preostali tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 52,83 eura sa zatraženim kamatama.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu u točkama I. i II. izreke pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je u ovom postupku trebalo utvrditi iznos novca koji je tužiteljica uzela iz blagajni tuženika za koje je bila zadužena, a to je odlučna činjenica koju je prvostupanjski sud propustio utvrditi i kao dokaz neosnovano uzeo u obzir samo vještačenje koje je rađeno u predmetu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: K-257/2020, s tim što čak taj spis nije ni priklopljen ovom predmetu kako je to tražila tužiteljica. U pogledu pogrešne primjene materijalnog prava smatra da je pogrešno primijenjen članak 12. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) jer je uzeto u obzir vještačenje koje je rađeno u drugom predmetu, a ne samo izreka presude kako je to tim člankom propisano s obzirom na to da se radi o utvrđenju u pogledu krivnje optuženika. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno ukidanje te presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet je spora zahtjev tužiteljice IE kao bivše radnice zaposlene kod tuženika za isplatu iznosa od 5.922,10 eura sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2019. po osnovi vraćanja preplaćenog iznosa na ime manjka za koji je bila odgovorna kao blagajnica s obzirom na to da je ona tuženiku uplatila iznos od 90.853,51 kune po osnovi naknade tog manjka, dok je u kaznenom postupku utvrđeno da je taj manjak iznosio 46.233,37 kuna odnosno da je ona kao zaposlenica tuženika u tom iznosu ostvarila nepripadnu imovinsku korist.
5. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti s obrazloženjem kako iz kaznenog spisa koji je vođen kod Općinskog suda u Zlataru pod poslovnim brojem K-257/2020 a u kojemu je provedeno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke ABC utvrđeno i tužiteljica je za to proglašena krivom za kazneno djelo pronevjere iznosa od 46.233,37 kuna, dok je tužiteljica, cjelokupni iznos od 90.853,51 kunu uplatila 14. svibnja 2019. u korist tuženika primjenjujući odredbu članka 1112. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) s obzirom na to da je platila kako bi izbjegla prisilu odnosno zato što nije bila svjesna pogrešnog izračuna revizije a prvostupanjski se sud poziva i na članak 12. stavak 3. ZPP kojim je propisano kako je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim se optuženik oglašava krivim pa kako je presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: K-257/2020-9 od 11. svibnja 2021. tužiteljica proglašena krivom za pronevjeru iznosa od 46.233,37 kuna prvostupanjski sud zaključuje kako u trenutku potpisivanja izjave od 30. svibnja 2019. a na temelju izvatka iz revizijskog nalaza od 30. travnja 2019. nije mogla znati točan iznos koji je dužna isplatiti tuženiku niti je mogla biti svjesna visine tog iznosa pa da se zbog toga njezina uplata ne može tretirati kao uplata za koju je znala da ju nije dužna izvršiti.
6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio kako je prvostupanjska presuda rezultat nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a zbog toga prvostupanjsku presudu treba ukinuti i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 12. stavka 3. ZPP na koju se poziva tuženik u žalbi a to je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP.
8. U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na presudi Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: K-257/2020-9 od 11. svibnja 2021. kojom je tužiteljica oglašena krivom za pronevjeru iznosa od 46.233,37 kuna a nakon što je vještačenjem u tom postupku utvrđen manjak u tom iznosu, smatrajući kako su na taj način utvrđene sve relevantne činjenice pa da nije bilo potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.
8.1. Ovdje najprije valja napomenuti kako se tuženik nije suglasio s korištenjem nalaza i mišljenja vještaka izrađenog za potrebe kaznenog postupka a osim toga iz toga nalaza (zaključka – na stranici 67 spisa) proizlazi kako vještaku od strane ovdje tuženika nije dostavljena sva zatražena dokumentacija pa da stoga nije bio u mogućnosti izvršiti provjere radi utvrđivanja točnosti iskazanih podataka u zapisniku o reviziji koji je ovjerila osumnjičenica – ovdje tužiteljica pa je na temelju dostupne dokumentacije vještak utvrdio kako je manjak novčanih sredstava u blagajni posljedica korištenja odobrenog blagajničkog maksimuma u iznosu od 39.562,00 kuna i nepolaganja ostvarenim gotovinskim prometom u iznosu od 6.671,37 kuna ili ukupno 46.233,37 kuna. Stoga činjenica što je kaznena odgovornost tužiteljice utvrđena samo za iznos od 46.233,37 kuna ne znači da je to bio sav manjak niti je parnični sud vezan za utvrđenje kaznenog suda o svoti novca koja je bila predmet kaznenog djela, jer je građanska odgovornost šira od kaznene.
9. U situaciji kada je sporna visina manjka odnosno visina svote novca koji je tužiteljica zadržala za sebe jer tuženik tvrdi da je to upravo svota koja je utvrđena nalazom revizije i koju je tužiteljica platila nakon što je prethodno taj nalaz i potpisala, trebalo je provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje za potrebe ove parnice kako bi se utvrdilo je li manjak iznosio više od 46.233,37 kuna.
10. Tužiteljica je uostalom i predložila da se po potrebi provede takvo vještačenje za koje u konkretnoj situaciji doista postoji potreba pa je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
11. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja visine iznosa manjka, naravno pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP, pa nakon toga donijeti odluku o tužbenom zahtjevu.
12. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članka 370. ZPP, odlučeno kao u izreci.
U Puli, 30. travanj 2026.
Predsjednik vijeća:
Igor Rakić
