REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1388/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku u Virovitici, protiv prvotuženika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužene FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužene OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Filipu Vukadinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, četvrtotuženika JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Vukadinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, petotužene VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Filipu Vukadinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Horvatova ulica 80A i šestotužene GI, sada nepoznatoga prebivališta i boravišta, zastupana po privremenom zastupniku Željku Palatinušu, odvjetniku u Virovitici, a radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi prvotuženika i tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-602/2024-34 od 25. lipnja 2025., te žalbi prvotuženika na rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-602/2024-39 od 7. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  je

I Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika ĆI i potvrđuje presuda u toč. II. Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-602/2024-34 od 25. lipnja 2025.

r i j e š i o je

II Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice LI i prvotuženika ĆI u odnosu na rješenje dosude parničnog troška poslovni broj P-602/2024- 39 od 7. kolovoza 2025.

III. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je nevaljana uknjižba prava vlasništva prvotuženika na 6/7 dijela čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 1 j iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršena na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. veljače 2024. godine između prvotuženika i drugotužene za 3/7 dijela ovjeren kod javnog bilježnika u Virovitici Dubravki Filipović- Kovačić pod brojem OV-900/2024 i na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. ožujka 2024. godine između prvotuženika i treće, četvrto i peto tuženika ovjeren po istom javnom bilježniku pod brojem OV-1137/2024 za 3/7 dijela."

II. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla pravo vlasništva čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 1 j iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te joj se dozvoljava da to svoje pravo upiše u zemljišne knjige na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti, što je prvotuženik ĆI dužan trpjeti u odnosu na 6/7 dijela a šestotužena za 1/7 dijela, a ĆI se još nalaže da tu česticu u roku od 15 dana tužiteljici preda u samostalan posjed."

III. Nalaže se tužiteljici da trećetuženiku OI, četvrtotuženiku JI i petotuženiku VI naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 137,74 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana donošenja presude 25. lipnja 2025. po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena tekućim od donošenja presude do isplate, sve to u roku od 15 dana."

2. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je:

" Nalaže se prvotuženiku ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.018,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana donošenja presude 25. lipnja 2025. po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena tekućim od donošenja presude do isplate, sve to u roku od 15 dana."

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, pobija prvotuženik, po punomoćniku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da suprotno mišljenju i stavu prvostupanjskog suda, provjerom u katastru i zemljišnim knjigama, nije znao, niti mogao znati da bi nekretnine koje je kupio bile u nečijem izvanknjižnom vlasništvu.

Žalbeni je prijedlog da se u toč. II izreke presude preinači i tužiteljicu odbije sa njenim tužbenim zahtjevom uz dosudu tuženiku troškova parnice i troškova sastava žalbe, a podredno u pobijanom dijelu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovni postupak.

4. Tužiteljica podnosi žalbu u odnosu na rješenje o trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne ocjene uspjeha stranaka. Žalbom smatra da je bez obzira što je odbijena u odnosu na toč. I. tužbenog zahtjeva, suštinski uspjela u cijelosti u ovom sporu jer je ostvarila glavni pravi cilj ovog postupka i to priznavanje prava vlasništva i prava na uknjižbu. Time i prema stavu u sudskoj praksi, smatra se da je uspjela u cijelosti, te joj pripada pravo na naknadu svih troškova postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači i dosudi drugih 50% troškova postupka.

5. Prvotuženik osobno, podnosi žalbu smatrajući da nije dužan snositi cjelokupne troškove postupka u odnosu na 1. do 6. tuženika, te da se troškovi odrede korektno i nepristrano.

6. Sa žalbama je postupljeno na temelju odredbe čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

7. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu prvotuženika, smatrajući je neosnovanom, uz prijedlog da se potvrdi prvostupanjska presuda.

8. Žalbe 1. tuženika ĆI ( u nastavku: prvotuženik), kao i žalba tužiteljice nisu osnovane.

9. Predmet spora je, sada u žalbenom postupku, zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je preko svojih pravnih prednika, dosjelošću stekla pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] oranica upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te posljedično zahtjev za trpljenje upisa prava vlasništva na nekretninama i nalog prvotuženiku predaje u samostalan posjed nekretnine tužiteljici.

10. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određenih žalbom, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka sukladno 365.st.2.ZPP-a i to onih iz čl. 354. st.2. toč.2.,4.,8.,9., 13. i 14. ZPP- a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede kao što i prvostupanjski sud je i naveo koje činjenice je utvrdio na temelju svakog pojedinog dokaza. Obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, a za što je dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni žalitelji u svojim žalbama, osnovnom provedenih dokaza i pravilno je primijenio materijalno pravo.

12. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da je prednica tužiteljice, baka, i zaključila rukom pisani ugovor o prodaji predmetne nekretnine 14. ožujka 1963., kojim je i ugovorena isplata cijene u odnosu na predmetnu nekretninu;

- da iz posjedovnog lista [broj posjedovnog lista] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na dan 15. prosinca 2024. kao i izvanknjižni vlasnik sporne nekretnine upisan TI, otac tužiteljice, kojeg je tužiteljica naslijedila kao jedina nasljednica;

- da iz izvatka iz zemljišne knjige od 2. svibnja 2019. zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je sporna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] oranica upisana u suvlasništvu GI rođene L u 1/7 dijela, OI u 1/7 dijela, JI u 1/7 dijela, VI u 1/7 dijela i FI u 3/7 dijela;

- da je prema izvatku zemljišnih knjiga od 7. svibnja 2024. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sporna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] oranica upisana kao suvlasništvo prvotuženika u 6/7 dijela i GI u 1/7dijela i da se prvotuženik ĆI na spornoj nekretnini uknjižio kao suvlasnik na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog sa drugotuženom FI 29. veljače 2024., trećetuženom OI, četvrtotuženikom JI i petotuženom VI sklopljenog 14. ožujka 2024.;

- da je tužiteljica iskazom navela, da je nekretninu kupila njezina baka AB 1963.godine od HI i bila u posjedu te nekretnine sve do svoje smrti, da ju je naslijedio njezin sin TI, njezin otac i to kao vanknjižno vlasništvo, a otac je preminuo 2021.godine i ona je kao njezina jedina nasljednica naslijedila spornu nekretninu, kao i drugu ostavinsku imovinu, da su navedenu nekretninu obrađivali i na istoj uzgajali povrće, duhan, kukuruz, pšenicu i druge kulture i da je ona nakon očeve smrti, spornu nekretninu dala u zakup ČI i ZI , koji su na toj zemlji posijali kukuruz, ona s njima nije sklopila ugovor o zakupu ali su njezinoj majci isplaćivali zakupninu, da je prošle godine ZI sreo prvotuženika ĆI pred trgovinom koji mu je rekao da je tu spornu zemlju kupio i da je on vlasnik te zemlje, na što je ZI odgovorio kako je tu zemlju mogao kupiti kada je ona u vlasništvu tužiteljice i njene obitelji, te da joj je i njen brat KI rekao da mu je ZI rekao da je ĆI kupio tu spornu zemlju i da je on vlasnik te njihove čestice, a ona je odmah tada nazvala kćerku drugotužene FI, II i pitala kako je mogla njezina majka prodati njihovu zemlju za koju je dobro znala da je njihova jer je i ona na tu zemlju išla brati duhan za novce i to od njenih roditelja, dok i drugotužena ima pored njene zemlje svoju česticu ali nikada nije bila vlasnik niti u posjedu ove njene sporne nekretnine, a koju je prodala

ĆI;

- da je prvotuženik ĆI u svom iskazu naveo, da je kupio od oca tužiteljice TI zemlju koju je navela tužiteljica, a odnosi se dalje od sporne nekretnine, ali na način da je njezin otac njemu ponudio prodati tu zemlju i da je točno što je tužiteljica izjavila da obrađuje u zakupu ali na vrijeme od devet godina, ali da nije točno da bi on do te zemlje dolazio prolazeći uz ovu spornu, uz koju je znao samo povremeno proći jer je taj put neobrađen i obrastao, pa je stoga teško prohodna, da je pitao oca tužiteljice, kada mu je prodao tu prvu zemlju, zašto mu ne bi prodao i ovu drugu zemlju koju je obrađivao u zakupu, no on je rekao da ta druga zemlja nije za prodaju, raspitivao se prije nego što je kupio ovu spornu zemlju i čuo svakakve priče ali se striktno držao onoga što piše u gruntovnici i u katastru, zna da su tuženici bili upisani kao posjednici sporne zemlje u katastru i zato je od njih kupio tu zemlju, te da je u vrijeme kupnje ona bila obrasla, odnosno u draču, i da je ZI s kojim je u dobrim odnosima na spornoj zemlji imao posijan kukuruz, koji je i nestao u korovu, tako da od usjeva ništa nije bilo i ZI je tu zemlju smalčirao, kao i potvrdio navode tužiteljice da je sreo ZI pred KTC-om pretpostavivši da je on posijao kukuruz na spornoj zemlji jer samo on u selu ima šestorednu sijačicu i da mu je rekao da je tu zemlju dao obrađivati TI ( otac tužiteljice);

- da je četvrtotuženik JI naveo da ne živi u [adresa] više od 35 godina i nije imao razloga ići na tu spornu zemlju koju nikada nije obrađivao, otprilike zna gdje se ona nalazi i da o njenim posjednicima nema nikakvih saznanja, zna jedino da je njegov otac preminuo 1992. i da je tu zemlju vjerojatno naslijedio iza oca, za kojeg je izjavio da niti on tu zemlju nije posjedovao, niti obrađivao, jer bi mu sigurno to rekao, nema saznanja tko je bio u posjedu te zemlje i tko ju je uopće obrađivao , da mu je majka OI rekla da je došao u kuću nekakav ĆI i da je htio kupiti našu zemlju za koju on uopće nije imao pojma da postoji, kao niti njegova majka i da bi bila njihova, na što je on rekao majci da se ne upušta u takve stvari i o tome obavijestio svoju sestru VI;

- da je i petotužena VI navela u svom iskazu da je kćerka trećetužene OI i da ono što je izjavio njezin brat je točno , pa se pridružuje njegovom iskazu, kao i da nije bila na toj zemlji , niti nema neposredno saznanja o kakvoj se zemlji radi;

- da je iz iskaza svjedoka ZI utvrđeno, da isti zna o kojoj se zemlji radi jer je tu zemlju obrađivao u zakupu od 2022.g., kao što i tada se nije raspitivao tko je vlasnik koje zemlje i o tome ima više saznanja njegov brat ČI, koji je kombajnirao pšenicu na toj zemlji davnih godina ocu tužiteljice, a za činjenicu da je tu zemlju kupio ĆI saznao je od njega kada ga je sreo ispred KTC-a i tada prestao tu zemlju obrađivati, te da je i pitao brata tužiteljice KI o čemu se radi, na što mu je odgovorio da tu mora biti nekakva greška jer da je zemlja njihovo vlasništvo od davnina;

- da je svjedok ČI, svojim iskazom i naveo, da tu zemlju obrađuje zajedno sa bratom od 2022. i da je ta zemlja u vlasništvu obitelji KI što zna još od 2007.godine kada je TI, ocu tužiteljice, vršio usluge kombajniranja ječma na toj spornoj zemlji, a inače radi kod svog brata ZI, i na toj zemlji nikada nije vidio da bi tuženici FI, OI i JI, VI nešto radili ili bili u posjedu iste, te je od sinova ĆI saznano da je on tu zemlju kupio, a kasnije čuo da se vodi sudski spor oko te zemlje;

- da prema iskazu svjedoka DI proizlazi, da se još kao mali sjeća da su brali duhan na spornoj zemlji, a radi se o zemlji koja je bila vlasništvo njegovog strica TI, oca tužiteljice, zna da je njega naslijedila upravo LItužiteljica, a nikada prije nije čuo da bi netko TI smetao u posjedu predmetne zemlje, niti da mu je bilo tko osporavao pravo vlasništva te zemlje;

- svjedokinja ŠI je i navela da je živjela i rođena u [adresa] i poznaje obitelj TI, sjeća se da je još kao mala išla obitelji TI brati duhan, kopati kukuruz i da je ta zemlja bila u posjedu bake LI, majke TI, i nakon što je TI preminuo njegova nasljednica LI, i nije znala da ta zemlja nije gruntovno prepisana na TI jer je oduvijek bila Vusićeva zemlja i ne zna kako to sada i ne zna II, koja je isto zajedno sa njom pomagala TI u branju duhana, sjeća se da joj je TI rekao da pored ove sporne zemlje ima zemlju i njezina baka, o čemu se čudila i rekla da o tome nema pojma;

- svjedokinja AI, teta tužiteljice, navela je, da je tu spornu zemlju njihova majka kupila od mame I, odnosno od EI Mame, a JI i VI su djeca od EI, zna da njezinog brata koji je tu zemlju uživao nitko nikada nije smetao u posjedu niti mu osporavao pravo vlasništva, a poslije njegove smrti tu zemlju obrađuje i njihova kćerka LI, te osim njezinog brata nitko nije posebno obrađivao, posebno ne tuženici FI, OI i JI koji su upisani kao vlasnici;

- da je svjedok MI naveo, da zna o kojoj se zemlji radi i koja je predmet postupka jer je išao Ž, ocu LI, pomagati u branju kukuruza i duhana, pa čak i u pripremanju sporne zemlje za sjetvu, a to zna jako dobro od 1973.godine kada se doselio u [adresa], u blizini te zemlje, koja je predmet spora, njegova baka je imala svoju zemlju na koju je dolazio i prije doseljenja u [adresa], te misli da je čak i zemlju njegove bake površine od 1j kupio upravo ĆI (1. tuženik), ali ne zna kada je to kupio dok je ĆI dobro znao da je ta zemlja od obitelji LI jer je slučajno prisustvovao njihovom razgovoru kada je ĆI htio od Ž kupiti tu zemlju, pa je htio vjerojatno spojiti te zemlje, zna da Ž tu zemlju nije htio prodati;

- da je svjedokinja II, kćer drugotužene navela, da se radi o zemlji koju je njezina majka naslijedila još od pokojne bake, a majka i ostala braća su se dogovorili da zemlja pripadne bratu J koji je u međuvremenu preminuo i njega je naslijedila njezina majka, kao jedina zakonska nasljednica, da se radi o zemlji koja se nije obrađivala već se na nju odvozilo smeće od svih mještana, a jednom ju je zaustavio ĆI i pitao da li njena majka hoće tu zemlju prodati, na što je bila iznenađena jer nije uopće znala da bi ta zemlja bila njihova jer oni nikakvu zemlju nisu imali koju bi obrađivali.

13. Na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud cijeneći iskaze svjedoka i tužiteljice istinitima jer su iskazivali međusobno suglasno, i da se znalo da je sporna nekretnina izvanknjižno vlasništvo obitelji LI, odnosno prednika tužiteljice , sada samo tužiteljice, zaključuje da je tužiteljica pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla dosjelošću, obzirom na protek vremena posjedovanja više od 20 godina, računajući od početka posjedovanja 1963.godine, što znači da je pravo vlasništva stekla prije nego je prvotuženik kupio tu nekretninu od 1. do 5. tuženika i upisao svoje pravo vlasništva u 6/7 dijela u zemljišnim knjigama, dok su i sami tuženici JI i VI i priznali da predmetnu nekretninu nisu nikad posjedovali, kao ni njihov pravni prednik, otac koji je preminuo 1992., kojeg su naslijedili. Time je i primijenjena odredba čl. 159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25- dalje: ZV) time i da se posjed smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno, što tuženici nisu dokazali. Time je i presuđeno kao u toč. II. izreke presude.

14. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu pretpostavki za stjecajne prava vlasništva dosjelošću, time i što pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i treba ocijeniti primjenom odredbe i u vrijeme kada je kupljena nekretnina i to 1963.godine i prema čl. 388. st.2. ZV-a prema kojem stjecanje promjena pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu zakona (1. siječnja 1997.) presuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Obzirom na vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora i njegovu realizaciju, u konkretnoj situaciji i valja cijeniti odredbe Općeg građanskog zakonita (OGZ-a) koja se, kao pravna pravila primjenjuju na temelju čl. 2. zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ( "Narodne novine" br. 73/91). I prema primjeni pravila OGZ-a vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen.

15. Budući da je i prema utvrđenju prvostupanjskog suda, što i proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, ugovor od 1963. u cijelosti je izvršen jer je prednica tužiteljice i stupila u posjed te nekretnine, čijim je ispunjenjem ugovora i stečeno vlasništvo navedene sporne nekretnine.

16. U pogledu kvalitete posjeda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da posjed tužiteljice, kao i njezinih prednika u odnosu na predmetnu nekretninu je zakonit, posljedično čemu su i ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem i redovne dosjelosti protekom 20 godina kvalificiranog posjeda sukladno čl.159. st.4. u vezi sa st.2. ZV-a. Odredbom čl. 388. st.2. ZV-a propisano je da se stjecanje promjena pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se i primjenjivali u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju i prije rujna 1980. ( kao dan stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima) stjecanjem prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se i primjenom odredbe Općeg građanskog zakonika, a koji se i primjenjuje prema pravilima iz paragrafa 1452-1477 OGZ-a. Posjed tako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja ( 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed ( 326. OGZ-a), time što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drugačije ( 328., 345. OGZ).

17. Odredbom čl. 388. st.4. ZV/96 koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. bilo je propisano da se rok stjecanja dosjelošću i računa u vrijeme posjedovanja protekom prije toga dana ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba , koja ta prava nisu stekla.

18. Time i nisu osnovani žalbeni navodi prvotuženika u odnosu na koje se navodi da je i sam provjerom u knjigama katastra i zemljišnim knjigama utvrdio da je vlasništvo upisano na prodavatelju. I iz priloženog izvoda iz katastra i proizlazi da je pravo vlasništva, odnosno posjedovanja upisano na oca tužiteljice, te se ne može zaključiti da tuženik nije imao nikakvih saznanja da bi predmetna nekretnina bila u izvanknjižnom vlasništvu neke treće osobe. Načelo povjerenja u zemljišne knjige podrazumijeva da treće osobe koje postupaju u dobroj vjeri i oslanjaju se na informacije sadržane u zemljišnim knjigama ne moraju istraživati izvanknjižno stanje, te da njihova prava uživaju pravnu zaštitu, osim ako se ne dokaže da su bile nesavjesne ili su zloupotrijebile svoje pravo- čl. 57. ZV-a. Predmnijevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo kada u postupku dokaže i da je prvotuženik i zloupotrijebio pravo. Prvotuženik je i obzirom i na činjenicu da je kupio i susjedne nekretnine, od oca tužiteljice, obzirom i na vršenje posjeda prednika tužiteljice, kao i same tužiteljice, imao saznanja, što i proizlazi iz knjiga katastra, da predmetna nekretnina i nije u vlasništvu II. – V. tuženika. Cijeneći zakonsko utvrđenje, da je stjecanje prava vlasništva dosjelošću moguće i kada je posjed samo pošten, pod uvjetom da se radi o posjedu neprekidnog trajanja, te da se poštenje posjeda pretpostavlja, odnosno da se radi o pravnoj pretpostavci koja se temelji na stavu da je činjenica istinita, sve dok se ne dokaže suprotno, tada je i pravilno i cijenjen posjed prednika tužiteljice i njenih prednika, kao i činjenica da i tuženici nisu znali da oni su upisani kao suvlasnici navedene nekretnine.

19. I iskaz svjedokinje II ne može se suprotno cijeniti obzirom i na iskaze ostalih svjedoka koji su i iskazivali suprotno, a i iz kojeg proizlazi da nije znala da bi ta zemlja bila njihova, nakon što ju je i zaustavio ĆI.

20. Time je i temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu prvotuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u toč.II. izreke.

21. Vezano za žalbu tužiteljice protiv rješenja o troškovima, ista je i pravilna, obzirom na postavljen tužbeni zahtjev koji je odbijen u odnosu na utvrđenje nevaljane uknjižbe prava vlasništva prvotuženika, te je time i tužiteljica uspjela u 50% pa se i ne može cijeniti da bi njezin uspjeh bio u cijelosti.

22. U odnosu na žalbu prvotuženika koju je osobno napisao vezano za trošak, ista nije osnovana, obzirom da se rješenje o trošku i ne odnosi se na cjelokupne troškove I. – VI. tuženika, kada je i tužiteljici naloženo da se trećetuženiku, četvrtotuženiku i petotuženiku naknade troškovi parničnog postupka, dok je i posebnim rješenjem od 7. kolovoza 2025. odlučeno samo u odnosu na zatraženi trošak tužiteljice, obzirom je o tome donesenom presudom propušteno odlučiti.

23. Time je i u odnosu na žalbe vezano za trošak odlučeno prema čl. 380. toč.2. ZPP-a. Obzirom da prvotuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan prema čl. 166. st.1. u vezi sa čl. 154., st.1. ZPP-a

Pula – Pola, 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić