REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1033/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ..., sa sjedištem u [adresa], OIB:86916641593, zastupanoga po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku u Čakovcu, protiv ovršenika EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika [obrt], zastupanoga po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude poslovni broj: Povrv-216/2023-16 od 20. svibnja 2024. Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, u sjednici održanoj 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Povrv-216/2023-16 od 20. svibnja 2024. te se odbija i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maria Franjića iz Bjelovara, broj Ovrv-4451/2023, UPP/OS- Ovrv-403/2023 od 25. srpnja 2023. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja KRA-TECH d.o.o. protiv tuženika EZ kao nositelja obrta [obrt] za namirenje tražbine na temelju vjerodostojne isprave – računa 33/1/1 u iznosu od 7.282,39 eura/54.869,17 kuna sa zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1 .617,53 eura u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tužitelj zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja a to je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude te u presudi postoje nedostaci zbog kojih se ne može ispitati. Ističe kako je činjenično stanje u ovom postupku vrlo detaljno i jasno obrazložio svjedok ĐZ a iz kojeg proizlazi da je tuženik bio direktor tužitelja te je nakon što je on pronašao novi posao utvrđeno da zalihe robe nisu točne te da ne postoje valjani dokumenti za dizanje gotovine iz tvrtke tužitelja, da je tuženik ostao upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja sve dok se ne riješe problemi s manjkovima, kao i da je u tom smislu s tuženikom dogovoreno izdavanje računa na njegov OPG a to je učinjeno te je tuženik potpisao i pripadajuću otpremnicu koju je stoga potpisao u svojstvu ovlaštene osobe tužitelja a otpremnica je glasila na tuženikov OPG na koji je način tuženik priznao svoju odgovornost za utvrđeni manjak robe (sjemenski kukuruz) pa se predmetni manjak robe mogao knjigovodstveno zatvoriti a nakon toga je tuženiku izdan i račun. Kako nije sporno da su 14. studenog 2022. izdani računi i otpremnica te nije bilo nikakve predaje robe tuženiku od strane tužitelja, radilo se o tome da je tuženik izdavanjem otpremnice u svojstvu direktora tužitelja i navođenjem svojeg OPG kao primatelja robe priznao svoju odgovornost za navedeni manjak robe. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti odnosno održavanje u cijelosti na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi ili pak ukidanje te presude i vraćanje predmeta na ponovo suđenje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 551,05 eura.

3. Tuženik, kojemu je tužiteljeva žalba uredno dostavljena, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja KRA-TECH d.o.o. protiv tuženika EZ radi namirenja tražbine u iznosu od 7.282,39 eura/54.869,17 kuna sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2022. do isplate a koji zahtjev tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi – računu 33/1/1.

6. Prvostupanjskom je presudom ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maria Franjića iz Bjelovara broj: Ovrv-4451/2023, UPP/OS- Ovrv-403/2023 od 25. srpnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku bilo naloženo namiriti tužitelju navedenu tražbinu te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, sve s obrazloženjem kako je sud prihvatio tuženikov iskaz koji je i u skladu s ostalim materijalnim dokazima i s obzirom na to da iz otpremnice broj 49 od 14. studenog 2022. proizlazi kako na njoj nema potpisa ni pečata OPG EZ kao primatelja robe, a nije prihvatio iskaz svjedoka ĐZ s obzirom na to da je taj iskaz u suprotnosti s materijalnim dokazima, računom i otpremnicom od 14. studenog 2022. pa kako nije bilo moguće na temelju izvedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP sa sigurnošću utvrditi činjenice, primijenio je pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP i odbio tužbeni zahtjev.

6.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju još dodaje kako tužitelj svoje potraživanje temelji na računu i otpremnici koju nije potpisala osoba kojoj se roba navodno trebala isporučiti, s obzirom na to da tuženik tvrdi kako nije potpisao otpremnicu ni preuzeo navedenu robu u otpremnici i utvrđeno je kako na njoj nema potpisa i pečata OPG EZ na koje ime je ista izdana, pa smatra kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao ni pravnu osnovu ni visinu svoga potraživanja.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tužiteljevoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. sve u vezi s člankom 445.a ZPP osim u odnosu na odluku na primjenu materijalnog prava u pogledu troškova parničnog postupka, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna pa tužiteljeva žalba slijedom toga neosnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP može se sanirati primjenom članka 373.a ZPP.

9. Nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi iako je prvostupanjski sud propustio navesti činjenice koje proizlaze iz iskaza svjedoka ĐZ, ali se i taj propust može otkloniti primjenom članka 373.a ZPP.

10. Aktualni je postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - računa 33/1/1 izdanog 14. studenog 2022. na iznos od 54.869,17 kuna/7.272,39 eura a javni je bilježnik na temelju tog računa kao vjerodostojne isprave donio rješenje o ovrsi kojim je tuženiku naloženo namiriti tužiteljevu tražbinu u iznosu od 7.282,39 eura/54.869,17 kuna sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2022. do isplate i troškove postupka u iznosu od 282,28 eura/2126,84 kune.

10.1. tuženik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporavajući osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva uz poricanje da je kupovao od tužitelja bilo kakvu robu te da je 14. studenog 2022. već bio zaposlen kod drugog poslodavca, nakon čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i predmet nastavljen u parnici kao povodom prigovora protiv platnog naloga, rješenjem od 3. listopada 2023.

10.2. Tužitelj je 20. listopada 2023. podnio očitovanje na tuženikov prigovor tvrdeći da se račun od 14. studenog 2022. odnosi na robu koju je prodao i isporučio tuženiku te da je tuženik osobno potpisao otpremnicu br. 49. od 14. studenog 2022. i predložio saslušanje svjedoka RZ a nakon toga 9. siječnja 2024. dostavio i podnesak u kojemu je naveo kako njegovo potraživanje nije izmišljeno kako to tvrdi tuženik i da dopis punomoćnika tužitelja nije nikakav dokaz u prilog tome, kao i da je utužio samo dio svojeg ukupnog potraživanja a da će se o osnovanosti ostatka potraživanja (do iznosa od 14.965,29 eura koji se spominje u dopisu njegova punomoćnika tuženiku od 21. ožujka 2023.) koji se temelji na drugim činjeničnim i pravnim osnovama tužitelja odlučivati u drugim postupcima uključujući i mogući kazneni postupak a u odnosu na tuženikov navod da 14. studenog 2022. godine "… nije preuzimao niti kupovao nikakvu robu od tužitelja jer je toga dana radio u firmi" navodi kako nekakva fotografija ne može biti dokaz te činjenice te se osporava bilo kakva dokazna snaga tom dokazu (stranice 61 i 62 spisa).

10.3. Nakon dostavljanja navedenog podneska pred prvostupanjskim je sudom 11. siječnja 2024. održano pripremno ročište na kojem je tužitelj ostao kod svih iznesenih navoda i predloženih dokaza pa je sud donio rješenje o izvođenju dokaza, između ostalih i saslušanjem svjedoka ĐZ i tuženika, te provođenje dokaza grafološkim vještačenjem (potpisa na otpremnici br. 49 od 14. studenog 2022. – izvornik isprave u koverti uz stranicu 42 spisa) nakon čega je zaključen prethodni postupak i određena glavna rasprava za 26. siječnja 2024.

11. Na glavnoj je raspravi 26. siječnja 2024. saslušan svjedok ĐZ, suprug vlasnice društva tužitelja, iz čijega se iskaza može zaključiti kako je u dogovoru s tuženikom izdan račun na njegov OPG zbog rješavanja situacije sa zalihama sjemenskog kukuruza, a do iznosa su od 7.282,39 eura došli tako što je u svibnju 2022. izvršena inventura a jedino je tuženik prodavao i taj je iznos nedostajao.

11.1. Iz iskaza se toga svjedoka stoga ne može zaključiti da je tuženik (za svoj OPG) preuzeo bilo kakvu robu kako bi proizlazilo iz otpremnice i računa kao vjerodostojne isprave a sada je iz sadržaja tužiteljeve žalbe i posve jasno kako 14. studenog 2022., kada su izdani otpremnica i račun, nije bilo nikakve predaje robe tuženiku od strane tužitelja, već tužitelj tvrdi da je time tuženik priznao svoju odgovornost za utvrđeni manjak robe (sjemenskog kukuruza) koji se tako mogao knjigovodstveno zatvoriti.

12. Sve prethodno navedeno upućuje na zaključak kako tuženik nije preuzeo robu na temelju otpremnice 49 od 14. studenog 2022. i da je stoga fiktivan i račun 3/3/1 od istoga nadnevka na temelju kojega je doneseno rješenje o ovrsi.

12.1. To ujedno znači da je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu naveo drugu činjeničnu i pravnu osnovu svojega zahtjeva a nije ovlašten na taj način preinačiti tužbu s obzirom na sadržaj odredbe članka 450. stavka 3. ZPP kojom je propisano kako tužitelj može nakon podnošenja prigovora preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog platnim nalogom, tako da je prvostupanjski sud mogao odlučivati samo o zahtjevu kakav je bio prije podnošenja prigovora.

12.2. Što se tiče dokazivanja da potpis na otpremnici 49 od 14. studenog 2022. nije tuženikov, ovaj drugostupanjski sud smatra da je teret dokazivanja na tuženiku, ali ta činjenica više nije ni odlučna jer je jasno da se radilo o fiktivnoj otpremnici koja zasigurno skriva neku drugu osnovu, a ne preuzimanje i praktički kupnju robe (sjemenskog kukuruza), koje osnove ne postoje jer je nesporno kako tuženik nije kupio ni preuzeo od tužitelja robu (nesporno sjemenski kukuruz) navedenu u otpremnici i računu.

13. Tužiteljevu je žalbu stoga valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te ujedno odbiti i zahtjev za naknadu troškova žalbe pa time, a na temelju odredbe članka 373.a i 166. stavka 1. sve u vezi s člankom 445.a ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 30. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić