REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-237/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Josip Letica, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz OD Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-426/2025-10 od 16. prosinca 2025., u sjednici održanoj 30. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana protiv odluke o glavnoj stvari sadržanoj u točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude a djelomično se prihvaća protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. prvostupanjske presude pa se ta odluka preinačuje i odlučuje tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 553,08 eura sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu – za iznos od 526,56 eura
- odbija tužiteljev zahtjev.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja najprije utvrđena ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102102104, sklopljenog 3. studenog 2004. između tužitelja i tuženika a koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade za iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora“, o čemu je odlučeno u točki I. izreke a u točki je II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 559,78 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 495,82 eura teku od 21. studenog 2004., na iznos od 4,11 eura od 26. studenog 2004. i na iznos od 59,85 eura od 11. prosinca 2004. pa do isplate i sve u roku od osam dana, dok je o troškovima postupka odlučeno u točki III. izreke tako što je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju te troškove u iznosu od 1.079,64 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke 16. prosinca 2025. do isplate i sve u roku od 15 dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka, pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga i odluku o troškovima postupka posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U obrazloženju se tuženik usredotočio samo na odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki III. prvostupanjske presude smatrajući da su troškovi pogrešno obračunati prema vrijednosti predmeta spora u 1.400,00 eura koja se razlikuje od visine naknade koju tužitelj navodi u tekstu tužbe u iznosu od 559,78 eura zbog čega je tuženik već u odgovoru na tužbu prigovarao vrijednosti predmeta spora. Poziva se i na odredbu članka 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) te na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Predlaže preinačenje odluke o troškovima postupka a podredno njegovo ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te postavlja zahtjev za naknadu troškova žale u iznosu od 125,00 eura.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari a djelomično jest protiv odluke o troškovima postupka.
5. Predmet je spora tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita (tzv. ulazne naknade) sadržane u članku 10. Ugovora o kreditu koji su tužitelj kao korisnik kredita (potrošač) i tuženik kao davatelj kredita (trgovac) sklopili 3. studenog 2004. a kojom je ugovoreno da je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 01,000 (jedan posto) naknade na iznos kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, pa potom i kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 559,78 eura koji je po toj osnovi tuženik naplatio od tužitelja.
6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen takav tužbeni zahtjev, uključujući i zahtjev za plaćanje zateznih kamata, jer prvostupanjski sud smatra nepoštenom pa time i ništetnom odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita (tzv. ulaznu naknadu) zbog toga što predstavlja dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika kao trgovca o kojoj tužitelj kao korisnik kredita i potrošač nije mogao pregovarati niti je u toj odredbi bilo obrazloženo o kojim se uslugama radi i koliko iznose troškovi što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
6.1. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju i zahtijevane troškove postupka u iznosu od 1.079,64 eura koji su obračunati prema vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (1.400,00 eura).
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na odluku o parničnim troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio presudu u pogledu odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama zakonitom i pravilnom, dok je odluka o troškovima postupka djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava pa je u tom dijelu valjalo djelomično prihvatiti tuženikovu žalbu i preinačiti odluku o troškovima postupka.
8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda, uključujući i odluku o troškovima postupka, nema nedostataka i može se ispitati.
9. U pogledu odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice (da se o osporavanoj odredbi ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo i da je ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača te da je tuženik po toj odredbi naplatio od tužitelja iznos od 559,78 eura prilikom korištenja kredita) te pravilno primijenio materijalno pravo – članke 81. do 87. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora 3. studenog 2004. ("Narodne novine" broj: 96/2003.).
10. Tuženik zapravo nije posebno obrazlagao zbog čega konkretno pobija odluku o glavnom zahtjevu i pripadajućim zateznim kamatama, već se žalba pretežno usmjerava na odluku o troškovima postupka i žalba je u tom smislu istaknutih i obrazloženih razloga zapravo osnovana.
10.1. Prvostupanjski je sud naime troškove postupka obračunao prema vrijednosti predmeta spora koja u ovom slučaju nije mjerodavna, jer je mjerodavna samo visina novčanog zahtjeva (559,78 eura), dakle ne diklaratornog dijela tužbenog zahtjeva koji je istaknut uz zahtjev za činidbu (isplatu) i koji u ovom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu te se ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-374/2013 od 6. prosinca 2017.
10.1.1. U ovom slučaju stoga vrijednost predmeta spora čini samo novčani zahtjev za isplatu u iznosu od 559,78 eura što znači da puna nagrada odvjetniku za svaku radnju prema Tbr.7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa/23) iznosi 50 bodova.
10.2. Tužitelju pripadaju troškovi pune nagrade odvjetniku za sve radnje (četiri) koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, u iznosu od 400,00 eura (50,00 bodova za svaku radnju) što s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25% iznosi 500,00 eura a tom iznosu treba dodati iznose sudske pristojbe na tužbu i presudu po 26,54 eura (ukupno 53,08 eura) pa je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 553,08 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate a u preostalom dijelu – za iznos od 526,56 eura – odbiti tužiteljev zahtjev i na taj način preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. prvostupanjske presude.
11. Tuženiku ne pripadaju troškovi žalbe jer nije uspio u pogledu glavnoga zahtjeva (članak 35. ZPP) a uostalom ni nije stranka koja prema uspjehu u ovom sporu ima pravo na naknadu troškova postupka.
12. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 373. točke 3. te 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.
U Puli, 30. travanj 2026.
Predsjednik vijeća:
Igor Rakić
