Poslovni broj: Usž-784/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska , predsjednice vijeća , Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina , članova vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice GFiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri , odvjetnik u Zagrebu , Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937 , radi novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5161/2024-5 od 11. prosinca 2025. , na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5161/2024-5 od 11. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/II-551-6/23-014/1493 , urbroj: 251-02-01/001-23-2 od 29. svibnja 2023. i rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invalid, Sektora za socijalnu politiku , Odjel za demografski razvoj , Odsjeka za pronatalitetnu politiku , klasa: UP/I- 551-06/22-013/833 ur.broj: 251-09-22-1/003-23-2 od 22. ožujka 2023. , te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.(točke I. i II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: klasa: UP/I-551-06/22-013/833 ur.broj: 251- 09-22-1/003-23-2 od 22. ožujka 2023.

3. Tužiteljica podnosi žalbu zbog bitnih povreda pravila spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90 do 5/14) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori, broj: 18/97 do 13/17, dalje: Konvencija). Navodi da je prvostupanjski sud donio svoju odluku na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: Odluka/22.) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 20/21.). Ističe da je prvostupanjski gradski upravni ured pozivom na članak 6. Odluke/22. nakon 31. prosinca 2022. pokrenuo upravni postupak po službenoj dužnosti te je bez ispitnog postpka modificirao raniji pravomoćni upravni akt od 24. studenoga 2016, koje je doneseno na zahtjev stranke na temelju Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu (“Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 16/16 i 18/16.). Smatra spornom procesnu odluku o spajanju predmeta radi zajedničkog raspravljanja na temelju članka 107. stavka 1. ZUS-a, te je mišljenja da je trebalo provesti ogledni spor u kojem bi sud riješio sve predmetne sporove koji su vezani za primjenu Odluke/22. Prigovara da joj nije omogućeno izjašnjavanje, te da nije proveden ispitni postupak prema članku 51. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Ističe da nije postojala ovlast pokretanja upravnog postupka po službenoj dužnosti na temelju članka 42. stavka 1. ZUP-a jer to nije propisano ni jednim zakonom. Smatra da je sud iznio pogrešno shvaćanje da je rok iz članka 6. Odluke/22 procesni i instruktivni rok, a ne prekluzivni rok, što smatra arbitrarnim. Poziva se na odredbe ZUP-a, te upućuje na niz odluka Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi procesnih rokova, te smatra da sud zanemaruje pravna shvaćanja iz odluka tih sudova, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije. Smatra spornom činjenicu da li drugostupanjsko rješenje sadrži uopće potpis i je li to potpis tuženika, te se poziva na članak 4. Pravilnika o unutarnjem redu Stručne službe Gradske uprave (“Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 34/22). Navodi da je sporna stvarna nadležnost tuženika u ovom predmetu, te se poziva na članak 76. stavak 4. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Navodi i presudu ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. Ističe da se prvostupanjskim rješenjem koje je doneseno nakon 31. ožujka 2023., uređuje raniji period, te se na taj način krši zabrana retroaktivnosti i zadire u već stečena prava , te se poziva na razne stručne članke o tom pitanju. Smatra da je došlo do povrede prava vlasništva, te upućuje na odluku Europskog suda za ljudska prava Horvat protiv Hrvatske, prema kojoj naknade iz područja socijalne skrbi spadaju pod pravo vlasništva. Također, navodi da je došlo do povrede prava na poštivanje obiteljskog i privatnog života te smatra da sud kod otklanjanja tog prigovora zanemaruje presudu Petrović protiv Austrije. Drži da je došlo do diskriminacije po osnovi dobi, te se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava Beeler protiv Švicarske. Prigovara odbijenom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i potražuje troškove žalbenog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 22. ožujka 2023. djelomično zamijenjena izreka rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16-013/1118, urbroj: 251-10-01-16- 2 od 24. studenoga 2016. na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22., - Odluka/22.) na način kako je to propisano člancima 3. i 4. navedene Odluke/22 kojima su izmijenjene odredbe članaka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 20/21) sve navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja.

8. Odredbom članka 6. Odluke/22 propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama Odluke, do 31. prosinca 2022.

9. Naprijed navedena Odluka/22, na temelju koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

10. Tužiteljica smatra da je ovdje sporna stvarna nadležnost tuženika jer tuženik kao izvršno tijelo, ne nadzire zakonitost uprave.

11. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

12. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

13. U toj presudi Sud je ocijenio da, s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).

13.1. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje Sud je imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. (točka 18. i 19. presude).

14. Također neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.

15. Sud je uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.) utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 74. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku u opis poslova stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci u novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Stoga je osnovano zaključio prvostupanjski sud da je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a.

16. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22, a obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj. Odluke na koje se poziva tužiteljica u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.

17. Osnovano prvostupanjski sud navodi da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, omogućeno joj je sudjelovanje u tim postupcima.

18. Suprotno mišljenju tužiteljice, već je u presudi Suda, poslovni broj: Usoz - 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. (točka 124.) kao i u presudi Suda poslovni broj: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023. (točka 35.), izraženo shvaćanje da sporne Odluke, navedene u tim presudama, nemaju povratno djelovanje niti se Odlukom/22 zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire se u pravo kao takvo, ni u njegov opseg), već se utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima) te djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti odnosno novo pravno pravilo ne primjenjuje se na situaciju koja je dovršena zbog čega se ovdje ne radi o povratnom djelovanju već je riječ o kvaziretroaktivnosti odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je, pod određenim uvjetima dopušten.

19. Sud ocjenjuje neosnovanim prigovorom tužiteljice da je došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske . Već u presudi poslovni broj: Usoz – 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud je ocijenio legitimnim ciljevima koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke, pri čemu valja imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da se uredi odnosno modificira novčana pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji se smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom. predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba ( točka 141. ). U presudi ovog Suda , poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelje odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog javnog života. interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke ( točka 35., 51. do 56. ).

20. Također, nije osnovan navod tužiteljice da je došlo do povrede odredbi članka 107. stavka 1. ZUS-a . Radi se o procesnoj odredbi koja u slučaju pokretanja dva ili više sporova više tužitelja protiv istog tuženika radi ocjene zakonitosti pojedinačnih akata donesenih na temelju Odluke/22, omogućuje sudu po službenoj dužnosti spajanje predmeta radi zajedničkog raspravljanja, a koji se nakon završetka raspravljanja mogu razdvojiti radi donošenja zasebnih odluka, što je ovdje slučaj.

21. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a , odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu , 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska