Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1534/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća u pravnoj stvari ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 73, OIB:38922958547, kojeg zastupa Rinaldo Mešin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Pisarnica Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-323/2018-81 od 22. kolovoza 2025., na sjednici vijeća 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-323/2018-81 od 22. kolovoza 2025. u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i odbijajućem dijelu te točke za iznos od 348,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama, te u dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I. izreke za iznos od 495,67 eura sa zakonskim zateznim kamatama te u dijelu točke II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.510,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, te se sudi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 495,67 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. siječnja 2018. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena , te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.510,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po navedenoj stopi od 22. kolovoza 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak u povodu žalbe u iznosu od 110,63 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška kao i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.155,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. siječnja 2018. do isplate, dok je za više zatraženi iznos do 3.0000,00 eura (iznos od 844,62 eura) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.344,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv te presude žalbe podnose obje stranke.

2.1. Tužitelj podnosi žalbu protiv citirane presude u odbijajućem dijelu točke I i II izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

2.2. Tuženik podnosi žalbu protiv citirane presude u dosuđujućem dijelu točke I i II izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana .

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2018. do isplate, a koju štetu je pretrpio 26. svibnja 2017. u prometnoj nezgodi.

6. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika i njegova odgovornost za štetu te da je tuženik u postupku isplatio tužitelju iznos od 20.630,00 kuna (2.738,07 eura), a potom još 2.080,60 eura (ukupno 4.818,67 eura), na ime naknade neimovinske i imovinske štete, te obračunatih zateznih kamata.

7. U postupku je radi utvrđivanja visine neimovinske štete koje je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi proveden dokaz vještačenjem po vještaku ortopedu dr. Danči Tripalo, vještaku pulmologu dr. Ireni Perić te vještaku psihijatru dr. CR.

7.1. Vještak dr. Danči Tripalo u svom nalazu i mišljenju konstatirala je da su tužitelju radi prometne nesreće postavljene dijagnoze prijeloma bez pomaka u području prsne kosti, prijelom prvog lijevog rebra te prijelom 6 i 7 rebra s desne strane, imao je udarac u predjelu pluća i pneumotoraks, a na rendgenu koji je napravljen u kasnijem periodu 9. lipnja 2017. opisano je da je prijelom desno od 5 do 8 rebra, te da je s desne strane uočena ozljeda desnog akromioklavikularnog zgloba (AC zglob) blažeg stupnja iščašenja što je utvrdila i pregledom tužitelja. Tužitelj da se zbog navedenih ozljeda liječio konzervativno te je zaključila da je kod tužitelja došlo do umanjenja životnih aktivnosti s ortopedsko traumatološke strane u omjeru od 8% te da će tužitelj ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, a naročito kod podizanja tereta s desnom rukom. Što se tiče bolova, tužitelj da je trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg još 2 tjedna, a slabog 6 tjedana.

7.2. Vještak pulmolog dr. Irene Perić utvrdila je da je tužitelj u prometnoj nesreći udarcem u prsište zadobio kontuziju pluća (nagnječenje pluća s desne strane) uz minimalni pneumotoraks s iste strane te suputni emfizem toraksa (potkožni zrak), a kao posljedicu prijeloma prsne kosti bez pomaka, a uz to da je imao prijelom prvog rebra sa lijeve strane te 5., 6., 7. i 8. rebra s desne strane. CT-om toraksa da je potvrđen pneumotoraks te izljev u pleuralnom prostoru. Prema urednom nalazu difuzijskog kapaciteta pluća od 12. lipnja 2018. i spirometrijskom nalazu od 26. rujna 2017. zaključujila je da kod tužitelja nije došlo do trajnih posljedica po funkciji pluća te da je vitalni kapacitet pluća kod tužitelja uredan.

7.3. Vještak psihijatar dr. Sanja Batina utvrdila je pregledom zdravstvenog kartona da se tužitelj liječio radi PTSP-a, a u trenutku ozljeđivanja u prometnoj nezgodi da je doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, potom strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, a zatim slijedi strah blažeg intenziteta, s te osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju 6-8 tjedana. Zaključujila je da trajnih posljedica straha nema, već da je kod tužitelja došlo do povrede duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera.

7.4. Nadalje, cijeneći opravdanim prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka dr. Danči Tripalo, prvostupanjski sud je proveo vještačenje po drugom vještaku ortopedu dr. Branku Luetiću koji je izradio pisani nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio ozljede iščašenja-luksacije akromioklavikularnog- AC zgloba II stupnja po Z (Tossy klasifikacija distorzije skočnog zgloba), dakle umjerenu ozljedu, frakture-kostolom 5., 6., 7. i 8.- rebra desnog prsnog koša i 1. rebra lijevog prsnog koša te fraktura-kostolom prsne kosti. Dalje je naveo da su ozljede liječene konzervativno uz redovite kontrole specijalista , da su s obzirom na mehanizam ozljede u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom te da tužitelj ima posljedično ograničenje svakodnevnih aktivnosti u omjeru od 5% što se svrstava u lakše posljedice. Kod tužitelja da zaostaju bolovi slabijeg intenziteta u desnom ramenu, prsnoj kosti i prsnom košu pri fizičkim aktivnostima, a ograničenje opsega kretnji u desnom ramenom zglobu je u minimalnom opsegu.

7.5. Budući da vještak dr. Luetić nije usmeno obrazložio nalaz i mišljenje u odnosu na sporne činjenice ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nesreći i omjera smanjenja životnih aktivnosti, prvostupanjski sud je pozivom na čl. 261. st. 3. ZPP-a odredio novog vještaka dr. Ivicu Ruića koji je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio prijelom prsne kosti, prijelom prvog rebra lijevo, prijelom petog, šestog, sedmog i osmog rebra desno, iščašenje desnog akromioklavikularnog zgloba, te ograničenu pokretljivost desnog ramena lakog stupnja. Vještak je procijenio postotak umanjenja životne aktivnosti za prijelom prsne kosti i rebara 8 %, a za iščašenje akromioklavikularnog zgloba desnog i umanjenu pokretljivost desnog ramena lakog stupnja 6 %, sveukupno dakle 14 %. Nadalje, tužitelj da je trpio jake bolove u trajanju od 3 dana, srednjeg stupnja 3 tjedna i još 6 tjedana slabog stupnja. U odnosu na naruženje, naveo je da se radi o minimalnoj deformaciji koja se ne može svrstati kao naruženje. U odnosu na sporni zglob desnog ramena, naveo je da se prvi put tegobe s desnim ramenom spominju u nalazu fizijatra 6. srpnja 2017., dakle mjesec i pol dana nakon nezgode, a ozljedu desnog ramena povezao je s prometnom nezgodom iz razloga što se ni u zdravstvenom kartonu, niti na obrascu 4 IN iz 1999. za invaliditet tužitelja ne spominju ozljede ni problemi s desnim ramenom, a s obzirom na mehanizam ozljede, pad s motora na desnu stranu prsišta te serijski prijelom rebara desno tipičan je za ovu vrstu ozljeda, odnosno povredu iščašenja akromioklavikularnog zgloba. Naveo je da u medicinskoj dokumentaciji nije evidentirano da je u međuvremenu, u razdoblju od mjesec i pol dana od prometne nezgode došlo do ozljede desnog ramena na drugi način. Vještak se očitovao i na veće utvrđeni postotak umanjenja životnih aktivnosti u odnosu na vještakinju dr. Danči Tripalo i dr. Branka Luetića (8%, odnosno 5%) te je odgovorio da je za prijelom rebara i prsne kosti umanjenje cijenio s 8% kao i dr. Tripalo, s tim da je ukupnom umanjenju životnih aktivnosti dodao 4% za iščašenje AC zgloba te 2% za ograničenu pokretljivost ramena lakog stupnja, a da se s procjenom dr. Luetića od 5% se ne slaže iz razloga koje obrazložio u svom vještačenju.

7.6. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj prilikom prometne nezgode padom s motora pretrpio tjelesne ozljede prijelom prsne kosti, prijelom prvog rebra lijevo, prijelom petog, šestog, sedmog i osmog rebra desno, te sporno iščašenje desnog akromioklavikularnog zgloba. Prvostupanjski sud je cijenio da je sudski vještak dr. Ivica Ruić opisao iščačenje AC zgloba desne strane kao tipičnu ozljedu pada s motora s obzirom na ozljedu prišta i serijski prijelom desnih rebara, a da ne proizlazi da bi iščačenje AC zgloba desne strane bilo posljedica umirovljenja tužitelja kao ratnog vojnog invalida ili neke druge nezgode prije ili poslije prometne nezgode. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da iako je ta ozljeda nesporno opažena i dijagnosticirana mjesec i pol dana nakon prometne nezgode , to da nije dovelo u pitanje ispravnost stava da je isto izravna posljedica prometne nezgode, smatrajući da je životno moguće da sve ozljede ne budu uočene i dijagnosticirane u isto vrijeme, pogotovo kada su ozljede prsišta po svojoj prirodi teže . U odnosu na stupanj umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, u vidu ograničenja u svakodnevnom obavljanju životnih aktivnosti, sud ih je utvrdio u omjeru od 12%, prihvaćajući procjenu od 8% zbog prijeloma prsne kosti i rebara, a 4% zbog iščašenja AC zgloba, te prihvaćanjem prigovora tuženika da se dodatnih 2% zbog ograničene pokretljivosti ramena kao posljedice iščašenja zgloba preklapa s već procijenjenim umanjenjem od 4%. Sud je prilikom utvrđivanja stupnja smanjenja životnih aktivnosti uzeo u obzir da tužitelj nije imao trajnih pulmoloških posljedica niti komplikacija u svezi s ozljedom prsišta i rebara, jer da bi tada stupanj umanjenja bio i veći. Što se tiče prigovora tuženika na veću procjenu smanjenja životnih aktivnosti tužitelja u vidu duševnih boli dr. Ivice Ruića u odnosu na druga dva vještaka dr. Danči Tripalo (8%) i dr. Branka Luetića (5%), prvostupanjski sud je napomenuo da je dr. Danči Tripalo u dopunskom vještačenju istaknula kako procjenu umanjenja životnih aktivnosti nije odredila u punom iznosu, pri čemu ozljedu iščašenja AC zgloba uopće nije uzela u obzir, dok dr. Branko Luetić svoju procjenu od 5% nije uopće obrazložio ni u pisanom nalazu i mišljenju, niti na zahtjev tužitelja. Tužitelj da je pretrpio teške ozljede zbog kojih je osjećao jake fizičke bolove u trajanju od 3 dana, srednjeg stupnja 3 tjedna i još 6 tjedana slabog stupnja. Tužitelj da je pretrpio i strah jakog intenziteta u trajanju od 2 minute, potom da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana pa strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, a zatim strah blažeg intenziteta, s te osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju 6-8 tjedana.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 6.500,00 eura u smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO). Stoga, imajući u vidu da je tuženik isplatio tužitelju tijekom postupka prethodno navedene iznose, dosudio je tužitelju razliku u iznosu od 2.155,38 eura, dok u preostalom dijelu do iznosa od 3.000,00 eura s kamatama tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju su dosuđene zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva 8. siječnja 2018. do isplate pozivom na čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23-dalje: ZOOP).

9. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donioi pozivom na čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa/23), pri čemu je utvrdio da je tužitelj s obzirom na spornu visinu tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 72%, a tuženik u omjeru od 28% slijedom čega tužitelju odmjerava troškove parničnog postupka za razliku u omjeru od 44%.

10. Tuženik prije svega u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud u postupku pogrešno primijenio odredbu čl. 73. ZPP-a kada je njegov zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje odbacio kao neobrazložen. U tom pravcu navodi da je na ročištu 4. srpnja 2025. podnio zahtjev za izuzeće uredovne sutkinje pozivom na odredbe čl. 71. st. 7. ZPP-a uz napomenu kako će isti detaljno upotpuniti pisanim putem, iako da je već podneskom od 11. lipnja 2025. dijelom iznio razloge nezakonitog, subjektivnog i pristranog rada uredovne sutkinje te da stoga nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 73. ZPP-a, već da je trebalo postupati sukladno čl. 72. i 74. ZPP-a.

10.1. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je na ročištu 4. srpnja 2025. , nakon donošenja raspravnog rješenja kojim je prvostupanjski sud odredio izvođenje dokaza čitanjem isprava i zapisnika sadržanih u spisu te odbio daljnje dokazne prijedloge, punomoćnik tuženika podnio zahtjev za izuzeće temeljem čl. 71. st. 7. ZPP- a, te je naveo da će zahtjev detaljno upotpuniti pisanim putem. Potom je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem odbacio zahtjev za izuzeće budući da isti nije obrazložen te je nakon toga zaključena glavna rasprava.

10.2. Protivno navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je zahtjev tuženika za izuzeće sutkinje neobrazložen te je u smislu čl. 73. st. 2. toč. 3. ZPP-a riječ o nedopuštenom zahtjevu za izuzeće, slijedom čega je pravilno u primjeni čl. 73. st. 3. ZPP-a zahtjev odbacio. Tuženik se pozvao na razlog za izuzeće uređujuće sutkinje prema čl. 71. toč. 7. ZPP-a (postojanje drugih okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost suca), ne navodeći ni jednu konkretnu okolnost kojom bi doveo u pitanje nepristranost sutkinje. Pri tome tuženik neosnovano smatra da je bio ovlašten pridržati pravo da taj zahtjev naknadno upotpuni pisanim putem, imajući na umu i to da je zahtjev podnesen po kvalificiranom punomoćniku, cjelokupno stanje u spisu predmeta u smislu dugotrajnosti postupka koji je pokrenut tužbom od 15. lipnja 2018. i da je zahtjev za izuzeće podnesen prilikom zaključenja glavne rasprave. Također, nije prihvaćena ni tvrdnja tuženika da su razlozi za izuzeće sutkinje izneseni prethodno u podnesku tuženika od 11. lipnja 2025., pri čemu je za napomenuti da je taj podnesak intoniran na način da se potenciraju navodi i prigovori tuženika istaknuti u tom stadiju postupka, a odnose se na pravilnost dostavljanja podnesaka stranaka, pitanja preinake tužbe, zastare i tijeka zateznih kamata te rezultata medicinskih vještačenja i dokaznih prijedloga u vezi toga.

11. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP -a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, pa ni povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano tuženik upire u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Tuženik sadržajem žalbe neosnovano upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299.a. ZPP-a. Tuženik naime pogrešno smatra da je podnesak tužitelja od 1. lipnja 2025., kojim je konačno postavio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.000,00 eura s kamatama, dostavljen protivno odredbama čl. 299.a. st. 3. i 4. ZPP-a jer je dostavljen u roku kraćem od 8 dana od održavanja ročišta 5. lipnja 2025. s obzirom da u ovom sporu pokrenutom 15. lipnja 2018. ta odredba ne dolazi u primjenu. Odredba čl. 299.a. ZPP-a unijeta je u Zakon o parničnom postupku čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 70/19-ZID ZPP/19), a izmijenjena je čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 80/22-ZID ZPP/22), te se sukladno čl. 117. st. 1. ZID ZPP/19 i čl. 107. st. 1. ZID ZPP/22 ne primjenjuje u ovom postupku.

13. Tuženik nadalje sadržajno u žalbi prigovara da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 3. ZPP-a. U vezi toga navodi da se samo na nalazu i mišljenju vještaka dr. Ruića ne može temeljiti pravilna i zakonita sudska odluka te da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbio njegov dokazni prijedlog za provođenje dokaza (nad)vještačenjem po medicinskoj ustanovi i time da je došlo do povreda Ustavom, zakonima i međunarodnim konvencijama zaštićenih prava tuženika kao stranke u postupku.

14. Protivno prednje iznesenom, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio prijedlog tuženika za provođenje dokaza vještačenjem po medicinskoj ustanovi i za to je naveo opravdane razloge u točki 6.2. obrazloženja presude, što tuženik neosnovano spori. Naime, u konkretnoj procesnoj situaciji vještačenje po vještaku dr. Ivici Ruiću je određeno u primjeni čl. 261. st. 3. ZPP -a jer prethodna dva vještačenja po vještacima ortopedima nisu rezultirala usuglašavanjem nalaza i mišljenja, odnosno otklanjanjem nejasnoća u različitostima danih nalaza i mišljenja. Osim toga, prvostupanjski sud je dao dostatne razloge za prihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka dr. Ruća kao valjane podloge za donošenje odluke o visini zahtjeva tužitelja kao i za odbijanje dokaznog prijedloga tuženika provođenjem još jednog medicinsko ortopedskog vještačenja, te stoga nisu prihvaćeni žalbeni navodi kojima tuženik upire na to da je pobijana presuda donesena povredom načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava stranaka.

15. Daljnjim žalbenim navodima tuženik osporava utvrđenja prvostupanjskog suda proizašla iz nalaza i mišljenja vještaka dr Ruića, pri čemu tuženik ponavlja prigovore koje je isticao u prvostupanjskom postupku, kojima osporava postojanje uzročno posljedične veze povrede iščašenja AC zgloba i prometne nezgode, s obzirom da je tu povredu tužitelj prvi puta prijavio 45 dana nakon nesreće. Međutim, nasuprot tome, vještak dr Ruić je obrazložio postojanje uzročno posljedične veze između te ozljede i predmetne nesreće imajući na umu način ozljeđivanja tužitelja padom s motora na desnu stranu prsišta te serijski prijelom rebara desno, koji da je tipičan za ovu vrstu ozljede, pa okolnost da je povreda detektirana naknadno ne isključuje postojanje uzročno posljedične veze ozljede i nesreće, kraj činjenice da tužitelj u zdravstvenom kartonu nema od ranije evidentiranu takvu ozljedu. Nastavno treba navesti da okolnost da je prvostupanjski umanjio ukupno smanjenje opće životne aktivnost tužitelja za 2 % nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, te su neosnovani žalbeni navodi tuženika o suprotnom.

16. Nadalje, stranke u žalbama dovode u pitanje visinu dosuđene pravične novčane naknade tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu. Tužitelj smatra da mu u cijelosti pripada utuženi naknade štete, dok tuženik visinu pravične novčane naknade osporava kao posljedicu neprihvatljivosti nalaza i mišljenja vještaka dr. Ruića , koji prigovor nije prihvaćen, kako je to navedeno u prethodnoj točki.

17. U vezi toga za odgovoriti je da je prvostupanjski sud , cijeneći sve relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, težinu povrede, vrstu i lokalitet ozljede, trajanje i način liječenja, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, omjer smanjenja opće životne aktivnosti, te imajući na umu da je tužitelj ozljedu zadobio u dobi od 48 godina, pravilno ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 6.500,00 eura, pri čemu je tako odmjereni iznos trebalo umanjiti za nesporno isplaćeni iznos naknade neimovinske štete, na ime isplate glavnice, u iznosu od 2.654,45 eura i 1.194,50 eura (listovi 26 i 180 spisa), te je dobivena razlika od 2.651,05 eura koja pripada tužitelju. Naime, tužitelj u žalbi osnovano prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno matematički obračunao nesporno isplaćeni iznos naknade neimovinske štete u iznosu od ukupno 4.344,62 eura umjesto u iznosu od ukupno 3.848,95 eura, pa stoga tužitelju pripada daljnja razlika naknade neimovinske štete u iznosu od 495,67 eura sa zateznim kamatama sukladno čl. 12. st. 6. ZOOP od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Treba napomenuti da je tužitelju konačno dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 2.651,05 eura u okviru zahtjeva tužitelja postavljenog prije preinake tužbe (2.762,80 eura ) zbog čega mu i zatezne kamate pripadaju od podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno citiranoj zakonskoj odredbi.

18. Slijedom izloženog, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP - a, odlučeno je kao u toč. I. II. izreke ove presude.

19. S obzirom na konačan ishod postupka, primjenom čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka tužitelja. Pri tome tužitelj osnovano u žalbi navodi da se omjer uspjeha tužitelja obračunava i s obzirom na uspjeh u odnosu na osnovanost visine njegovog zahtjeva jer je tuženik u postupku osporavao visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je bilo nužno provoditi vještačenja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev 763/23-2 od 21. veljače 2024., Rev 1094/24-2 od 20. studenog 2024.) te je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 94,2 % (100+88,4/2), dok je uspjeh tuženika 5,8% pa tužitelju pripada razlika od 88,4% na ime troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je prvostupanjski sud pravilno obračunao primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife/23, osim u odnosu na zastupanje tužitelja na ročištu od 10. prosinca 2024., u ukupnom iznosu od 3.500,00 eura, pa tužitelju pripada razmjerno iznos od 3.094,00 eura, uvećan za predujam troškova financijskog vještačenja u iznosu od 760,17 eura daje ukupno iznos od 3.854,17 eura. Kako je tužitelju pravomoćno dosuđen iznos od 2.344,17 eura, to mu je trebalo dosuditi daljnju razliku od 1.510,00 eura, kao u točki II. izreke ove presude.

20. Neosnovano tuženik prigovara da tužitelj naknadu troškova ne ostvaruje primjenom važeće Tarife u vrijeme donošenja pobijane odluke ukazujući na primjenu Tarife u vrijeme poduzimanja pojedine radnje u postupku. Naime, u vrijeme odlučivanja je na snazi bila Tarifa/23, a prema Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka ( Rev-940/20 od 04.07.2023., Rev-847/21 od 13.02.2024. i Rev-562/24 od 07.05.2024.).

21. Tužitelj je u žalbenom stadiju uspio u omjeru od 59 % pa mu sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 1. Tarife/23 pripada nagrada za sastavljanje žalbe, prema vpsu od 844,62 eura, u iznosu od 110,63 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan. Tuženik ne ostvaruje naknadu troška u povodu žalbe jer u ovom stadiju postupka nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 30. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović