Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-74/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 1140/2023-19 od 14. veljače 2025., u sjednici održanoj 30. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-1140/2023-19 od 14. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici neto iznos od 12.426,28 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Rješenjem suda dopušta se preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom od 24. siječnja 2025.
2. Protiv te presude žale se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22:dalje -ZPP) u vezi sa člankom 433. ZPP-a.
3. Tuženik u žalbi tvrdi da se utvrđenje temelji na činjenicama koje nemaju uporište u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljici da je priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad i to 60% zbog profesionalne bolesti , a 40 % zbog bolesti. Upitno je bi li tužiteljica zbog narušenog zdravstvenog stanja i radne nesposobnosti bila upućena u invalidsku mirovinu, odnosno jesu li narušeno zdravstveno stanje i bolest doveli do potpunog gubitka njezine radne sposobnosti , odnosno postoji li uzročna veza između profesionalne bolesti i njezinog odlaska u mirovinu. Na te okolnosti da je trebalo provesti medicinsko vještačenje i saslušati liječnika obiteljske medicine. Ukoliko bi se utvrdilo da tužiteljici pripada pravo na invalidsku mirovinu i bez profesionalnog oboljenja tada da se ne bi moglo prihvatiti pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbe nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da se predmetna tražbina odnosi na imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade za razdoblje, od 1. kolovoza 2020. do 30. studenoga 2022., u visini razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi tužiteljica primala da nije oboljela od profesionalne bolesti,
-da je tužiteljica radom kod tuženika oboljela od profesionalne bolesti uslijed rada s izvorima ioniziranog zračenja te da joj je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci klasa: 141-02/08- 01/OB:03089732054, urbroj: 341-14-05/3-08-23390 od 5. listopada 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne bolesti (60%) i bolesti (40%) te da je utvrđena je opća nesposobnost sa danom 18. prosinca 2008.,
-da su tužiteljici ranijim presudama dosuđena naknada po toj osnovi za ranija razdoblja,
- da za štetu koju radnik pretrpi ozljedom na radu, poslodavac odgovara po objektivnom kriteriju te da je odgovornost tuženika utvrđena i pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-3500/03 od 8. veljače 2007. i da je tuženik odgovoran za nastalu štetu, u smislu odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, pročišćeni tekst 137/04 i 68/05; dalje ZR) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12; dalje ZZR) te opć ih odredaba obveznog odštetnog prava iz čl. 1054. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/25 i 41/08; dalje ZOO).
8. U žalbenom stadiju postupka sporno je postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici u vidu izgubljene zarade budući da je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad u kojoj profesionalno oboljenje, koje je nesporno zadobila na radu kod tuženika, sudjeluje u omjeru od 60%, a bolest 40%.
9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a). Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
10. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP -a).
11. Opravdano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za provođenjem medicinskog vještaka i saslušanjem liječnika na okolnosti da li bi tužiteljica kojoj je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne bolesti (60%) i bolesti (40%) otišla u invalidsku mirovinu samo zbog bolesti.
12. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika već sama činjenica da je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad u kojoj profesionalno oboljenje, koje je nesporno zadobila na radu kod tuženika, sudjeluje u omjeru od 60%, a bolest 40% opravdava utvrđenje suda prvog stupnja da je profesionalna bolest (koja sudjeluje u većem omjeru) pravi uzrok umirovljenja te da do odlaska u mirovinu (zbog potpunog gubitka radne sposobnosti ) ne bi došlo samo zbog bolesti tužiteljice od svega 40 %.
13. Iz navedenog proizlazi da je pravilno sud prvog stupnja utvrdi odgovornim tuženika za nastalu štetu, visina koje nije bila sporna, primjenom odredbe tada važećih odredaba čl. 109. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, pročišćeni tekst 137/04 i 68/05; dalje ZR) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09, dalje ZZR) te ga obvezao na naknadu štete, u smislu odredbe čl. 1095. ZOO- a (pogrešno je naveo čl. 1054. ZOO-a).
14. Sukladno predmetnom utvrđenju svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 433. stavak 1. ZPP- a valjao odlučiti kao u izreci.
.
U Rijeci, 30. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
