K-282/2019-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Vedranu Klafuriću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Vidović Vranac, u kaznenom postupku protiv okrivljenika FĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 279. st. 1. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-2512/17 od 4. siječnja 2019., nakon javno provedene rasprave 27. travnja 2026., u nazočnosti okrivljenika, njegovog branitelja Branka Čuture, odvjetnika u Splitu i zamjenika ODO-a u Splitu AĆ, dana 30. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENIK: CĆ, sin pok. F i ĐĆ, rođene A, rođen **.**.1959. u [adresa], općina [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin  Republike Hrvatske, ekonomist, pismen sa  završenom VŠS, zaposlen u tvrtci Responsum d.o.o., s mjesečnim primanjima između 4.000,00 i 5.000,00 kuna, OIB: [osobni identifikacijski broj],  oženjen,  otac  troje  djece,  dobrog imovnog stanja,  bez čina, neosuđivan, kaznu nije izdržavao, vodi se drugi postupak zbog istog kaznenog djela, brani se sa slobode,

k r i v  j e

I. što je dana 4. travnja 2016. u Vojniću Sinjskom, kao odgovorna osoba Braniteljske zadruge Velika Korita, u cilju da izradi i u poslovnu ispravu unese neistinite podatke te svojim potpisom i službenim pečatom pravne osobe ovjeri takvu ispravu, izradio Ugovor o trgovinskom zastupanju br. 16-140-000093 u kojem je naveo kako navedena Braniteljska zadruga zastupa BĆ u prodaji osobnog vozila marke Audi A8, broja šasije: [broj šasije] kupcu EĆ, iako je znao da do kupoprodaje navedenog vozila između BĆ i EĆ nikad nije došlo, pri čemu je navedenom ugovoru u cilju da lažno prikaže slijed prijenosa vlasništva priložio neistiniti Kupoprodajni ugovor motornog vozila br. 0066/15 od 16. travnja 2015. koji je vlastoručno ispunio i u kojem je naveo kako LĆ navedeno vozilo prodaje BĆ iako se takva kupoprodaja nikad nije dogodila lažno potpisavši LĆ kao prodavatelja.

dakle, kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unio neistinite podatke te svojim potpisom i službenim pečatom ovjerio takvu ispravu s neistinitim sadržajem,

II. čime je počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave – djelo opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15).

III. Na temelju odredbe čl. 279. st. 1. KZ/11 okrivljeni FĆ se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega se okrivljeniku na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izriče

u v j e t n a  o s u d a

s time da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24, 72/25, 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08) dužan je okrivljenik FĆ, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 459,56 (četiristo pedeset devet eura i pedeset šest centi) eura, od čega iznos od 259,56 (dvjesto pedeset devet eura i pedeset šest centi) eura predstavlja troškove provedenog grafološkog vještačenja, dok iznos od 200,00 (dvjesto) eura predstavlja paušalni trošak.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu br. K- DO-2517/17 od 4. siječnja 2019., protiv okrivljenika FĆ, zbog kaznenog djela krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11.

1.1. Na raspravama održanim dana 28. kolovoza 2024. i 4. veljače 2026. zastupnik optužbe je uredio optužnicu na način da ona glasi kao u točki I. ove presude.

2. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pa se pristupilo izvođenju dokaza.

3. Na temelju odredbe čl. 407. st. 3. ZKP/08 rasprava je započela iznova.

4. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Službe općeg kriminaliteta serijskog broja: [serijski broj] od 26. ožujka 2018. (list spisa 16), Ugovor o trgovinskom zastupanju br. 16-140-000093 od 4. travnja 2016. (listovi spisa 17-18), Kupoprodajni ugovor motornog vozila br. 0066/15 od 16. travnja 2015. (listovi spisa 19-20), Račun Braniteljske zadruge Velika Korita br. 91-APAS-390 (listovi spisa 21), Registracijski list za vozilo Audi A8 (list spisa 24), Preslika prometne dozvole br. [broj dozvole] za vozilo Audi A8 (listovi spisa 26- 27), Zapisnik o ispitivanju okrivljenog FĆ sa snimkom na DVD-u (listovi spisa 48-52), potpisi LĆ (list 81-82 spisa), potpisi BĆ (list 90-93 spisa), kartoni vozačke dozvole i osobne iskaznice za okrivljenika, BĆ i LĆ (listovi 96, 102-104 spisa).

4.1. Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08 pročitani su: zapisnik o ispitivanju svjedokinje LĆ (list spisa 79), zapisnik o ispitivanju svjedoka BĆ (list spisa 88) i grafološko vještačenje (list 111-122 spisa).

4.2. Na temelju odredbe čl. 421. st. 2. ZKP/08 pročitani su: zapisnik o ispitivanju svjedoka BĆ (listovi spisa 59-60) i zapisnik o ispitivanju svjedokinje LĆ (list spisa 63).

4.3. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 129- 132 spisa).

5. Potom je okrivljenik iznio svoju obranu u kojoj je u bitnom naveo da on nema nikakve veze s LĆ i BĆ i da nije kriv. Navodi da je odgovorna osoba i zastupnik braniteljske zadruge Velika korita, možda on je ispunio ugovore koji su ovdje u spisu i stavio potpis i pečat na mjesto gdje treba doći tvrtka Velika korita, ali ne zna tko se potpisao kao druga ugovorna strana na tim ugovorima. Dakle, neka osoba bi došla i pokupila bi ugovore koje je on već pripremio i potpisao ih isključivo u ime zadruge. Nije potpisivao ništa drugo osim u ime Velikih korita. Ako je račun u spisu prikazan znači da su se Velika korita naplatila u ime posredovanja. Isključivo on je bio odgovorna osoba u tvrtki Velika korita, znači jedini je bio ovlašten sastavljati ugovore i potpisivati ih u ime Velikih korita, ali također želi nadodati da je imao volontere u zadruzi Velika korita koji su mogli sastavljati ovakve ugovore o posredovanju. NĆ i IĆ su bile volonterke u zadruzi Velika korita, a istovremeno su bile zaposlenice agencije za zastupanje u osiguranju Primarijus, tijekom 2016. godine. Također želi istaknuti da njih dvije sigurno nisu bile uključene u bilo kakve poslove ili sastavljanje ugovora vezano za predmetni automobil Audi A8. Nadalje želi istaknuti da zadruga Velika korita nikada nije surađivala sa tvrtkom Slatka breskvica j.d.o.o.

5.1. Na poseban upit branitelja koliko članova ima zadruga Velika Korita, okrivljenik je naveo da ima sedam članova i to TĆ, MĆ, FĆ, ZĆ, SĆ, OĆ i još jedan kojeg se ne može sjetiti. Na daljnji upit branitelja jesu li ostali članovi zadruge imali dostupne ispunjene ugovore za posredovanje, okrivljenik navodi da nisu. Branitelj je predložio da se okrivljeniku pokažu izvornici ugovora na stranici 17., 18. i 19. nakon čega je postavio pitanje jesu li na ovim ugovorima potpisi okrivljenika, pri čemu je okrivljenik naveo da na ugovoru na stranici 17. spisa da se njemu čini da to nije njegov potpis preko pečata zadruge, na stranici 18. na ugovoru se nalazi njegov potpis preko pečata zadruge, dok se na ugovoru na stranici 19. spisa uopće ne nalazi niti njegov rukopis niti potpis. Vezano za ovaj ugovor na stranici 19. spisa, navodi da je netko, ne zna tko, donio taj ugovor da bi dokazao kako je kupio taj automobil. Na daljnji upit branitelja koja je praksa sklapanja ovih ugovora o posredništvu oko kupoprodaje vozila, okrivljenik je naveo da bi oni od kupca ili čak prodavatelja dobili podatke o vozilu koje bi trebalo biti predmet ugovora, pa bi on sastavio ugovor na temelju tih podataka i potpisao bi taj ugovor o posredništvu u ime zadruge Velika korita, a druga strana bi samo skupila taj ugovor, odnijela ga na potpis i vratila nazad u zadrugu. Ta druga strana bi često skupila ugovore, a da on uopće nije u zadruzi.

Ugovor bi bio u prostorijama zadruge.

5.2. Na poseban upit zastupnika optužbe zna li tko je ŠĆ, okrivljenik navodi da je on klijent i zadruge i tvrtke Primarijus. Na daljnji upit zastupnika optužbe je li ŠĆ povezan s predmetnim automobilom Audi A8, okrivljenik navodi da ne zna, ako i je povezan ne zna u kojem smislu.

5.3. Na poseban upit branitelja koliko je klijenata imala zadruga Velika korita, okrivljenik navodi da je od 2015. do kraja 2018. godine tvrtka Velika korita imala oko 3000 klijenata. Cijeli taj koncept posredništva pri kupoprodaji vozila je osmišljen da se izbjegne sklapanje ugovora kod javnog bilježnika i na taj način da se pojednostavi kupoprodaja vozila. Na daljnji upit branitelja jesu li tvrtka Primarijus i zadruga Velika korita imale isti poslovni prostor, okrivljenik navodi da jesu, to je bilo šest kućica na stanici za tehnički pregled u Splitu, u Hercegovačkoj ulici, dakle i Velika korita i tvrtka Primarijus su zajedno koristile za poslovanje tih šest kućica.

6. Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sud je utvrdio da je okrivljenik FĆ počinio kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11, upravo na način opisan u izreci.

7. Naime, kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11, čini službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke, ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem ili koja svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući izradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem.

8. Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja sudu, a i strankama nije bilo upitno da je okrivljenik odgovorna osoba Braniteljske zadruge Velika Korita

9. Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi i razjasniti, a što je tijekom postupka okrivljenik negirao, jest je li on kritične prigode kao odgovorna osoba Braniteljske zadruge Velika Korita, u cilju da izradi i u poslovnu ispravu unese neistinite podatke te svojim potpisom i službenim pečatom pravne osobe ovjeri takvu ispravu, izradio Ugovor o trgovinskom zastupanju br. 16-140-000093 u kojem je naveo kako navedena Braniteljska zadruga zastupa BĆ u prodaji osobnog vozila marke Audi A8, broja šasije: [broj šasije] kupcu EĆ, iako je znao da do kupoprodaje navedenog vozila između BĆ i EĆ nikad nije došlo, pri čemu je navedenom ugovoru u cilju da lažno prikaže slijed prijenosa vlasništva priložio neistiniti Kupoprodajni ugovor motornog vozila br. 0066/15 od 16. travnja 2015. koji je vlastoručno ispunio i u kojem je naveo kako LĆ navedeno vozilo prodaje BĆ iako se takva kupoprodaja nikad nije dogodila lažno potpisavši LĆ kao prodavatelja.

10. S obzirom na navedeno, sud je osim obrani okrivljenika, posebnu pažnju posvetio procjeni iskaza ispitane svjedokinje LĆ i svjedoka BĆ te provedenom grafološkom vještačenju kao i ostaloj materijalnoj dokumentaciji u spisu.

11. Tako je svjedokinja LĆ u svom iskazu pred policijskim istražiteljem, u bitnom navela da je bila vlasnica automobila Audi A8, kojeg je prodala poduzeću EX Cars te je od njih kupila vozilo BMW 530XD. Što se nakon toga događalo s vozilom Audi ona ne zna, zna samo da nije ni sa kime sklapala nikakve daljnje ugovore za to vozilo i ne zna gdje se to vozilo nalazi. Ne poznaje ni okrivljenika ni BĆ te nikada nije koristila usluge „Slatka breskvica j.d.o.o.“ ni braniteljske zadruge „Velika Korita“.

11.1. Svjedokinja LĆ je u svom iskazu pred sudom navela da ne poznaje okrivljenika, da nije nikada sklapala nikakve ugovore ni s njim ni s braniteljskom zadrugom Velika Korita. Nije nikada čula za tvrtku Slatka breskvica niti je s njima potpisivala nikakav ugovor. Ne poznaje EĆ i BĆ niti je ikada za njih čula prije ove rasprave. Bila je vlasnica osobnog automobila Audi A8 prije cca 10 godina. Taj auto je kupila od rođaka KĆ i imala ga je možda tri godine. Onda ga je prodala, misli da je kupac bila tvrtka Ex Cars, sklopila je s njima kupoprodajni ugovor. Nakon toga više ne zna što je bilo s tim automobilom.

11.2. Na poseban upit zamjenika zastupnika optužbe je li to njen potpis s ugovora od 16. 4.2015., svjedokinja je navela da to nije njezin potpis, nije mu uopće sličan.

12. Svjedok BĆ je u svom iskazu pred policijskim istražiteljem naveo da je bio vlasnik automobila AUDI A8 3.0 TDI QUATTRO, broja šasije [broj šasije] od 2014. godine, iako vlasništvo za to vozilo 2014. godine nije odmah bio prenio na svoje ime sve do 20.04.2015. godine. Kupio ga je od poznanika C. Automobil je u svom vlasništvu imao sve do kraja 2015. godine, nakon čega je dogovorio prodaju za iznos od 90.000 kuna s osobom po imenu JĆ zvani Đ iz [adresa], korisnik mobitela broj [broj telefona]. B je svoj auto dao za kompenzaciju za otpad jer se Robo u [adresa] bavi skupljanjem sekundarnih sirovina. Đ je njegov auto dao DĆ kojeg inače ne poznaje od ranije, a nakon što je uzeo vozilo od E, samo se putem mobitela čuo s DĆ koji je često mijenjao brojeve mobitela. Nema više pohranjeno kojim se brojem mobitela koristio DĆ. On niti sa Đ niti s DĆ nije sačinjavao nikakav kupoprodajni ugovor, a niti s drugim osobama koje su koristile njegov auto. Naglasio je da nikome nije davao niti punomoć da upravlja njegovim vozilom. Vjerovao je B i s njim je vezano za njegov auto gotovo sve iskompenzirao. Kada je DĆ preuzeo njegov automobil počeo je dobivati prekršajne kazne za parkiranje, brzinu i slično, nakon čega ga je nazivao i tražio ga da riješe kupoprodaju između njega jer je on i dalje bio vlasnik tog vozila, a nije ga mogao odjaviti jer su svi dokumenti od vozila kao i registarske oznake bile upravo u posjedu DĆ, a koje je povjerio JĆ. Đ mu je rekao da je DĆ iz [adresa] prodao njegovo vozilo za 14.000 eura, koje je taj DĆ tek za nekih godinu dana isplatio JĆ. Naglasio je da nikome ništa nije potpisivao i smatra da su svi kupoprodajni ugovori vezano za to vozilo krivotvoreni, a on ne poznaje sada tko je vlasnik i na koji način su ti vlasnici došli u posjed njegovog vozila. On niti ne poznaje osumnjičenog FĆ, niti EĆ, a nikada nije bio u Splitu u zadruzi "Velika korita" niti u agenciji Prološčić. Navodi i da je preko svog opunomoćenika, odvjetnika Alana Milinkovića iz Zagreba, Masarykova 15, podnio kaznenu prijavu protiv DĆ iz [adresa] zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. Kaznenog zakona jer se i on smatra oštećenim za 40.000 kuna što se odnosi na troškove odvjetnika i kazne koje je morao podmiriti za DĆ.

12.1. U svom iskazu kojeg je svjedok BĆ dao pred ovim sudom naveo je da ne poznaje ovdje prisutnog okrivljenika. Nije nikada poslovao s braniteljskom zadrugom Velika Korita niti je čuo za nju. Ne zna tko je EĆ, nije ga nikada upoznao niti s njim imao ikakvog posla. Također nije nikada čuo za LĆ niti za tvrtku Slatka Breskvica. Dakle, ni s tim pravim i fizičkim osobama nije imao nikakvog posla. Prije 12-13 godina od prijatelja C kupio je Audi A8. Taj automobil je prodao 2015. godine B iz [adresa]. S Robom nije sklopio pisani kupoprodajni ugovor, ali mu kupoprodajna cijena nije do kraja isplaćena. Đ je prodao auto DĆ, a njemu su počele stizati razne kazne za prometne prekršaje počinjene tim automobilom. Ne zna jesu li Đ i DĆ sklopili ikakav ugovor. Angažirao je odvjetnika Duju Nazlića da mu pokrene postupke da se te kazne maknu od njega i da mu se isplati ostatak kupoprodajne cijene. Nakon što mu je sud predočio ugovor u trgovinskom zastupanju broj 16-140-000093 ( list 17 spisa) navodi da se na tom ugovoru ne nalazi njegov potpis na mjestu prodavatelja ispod njegovog imena koje je tiskanim slovima napisano.

13. Iz pisanog grafološkog nalaza i mišljenja proizlazi da BĆ vrlo vjerojatno je ispisao sporni potpis u rubrici „kupac“ na kupoprodajnom ugovoru motornog vozila dok LĆ vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije ispisala sporni potpis u rubrici „prodavatelj“ na Kupoprodajnom ugovoru motornog vozila.

13.1. Ovakav nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sud je prihvatio kao logičan jer je napravljen po pravilima struke, te je važno naglasiti da ni stranke na njega nisu imale nikakvih primjedbi.

14. Iz Ugovora o trgovinskom zastupanju br. 16-140-000093 od 4. travnja 2016., proizlazi da su Braniteljska zadruga Velika korita, kao zastupnik i BĆ sklopili navedeni ugovor s ciljem da, na temelju tog ugovora, zastupnik zastupa BĆ u prodaji motornog vozila i to Audi A8, broj šasije [broj šasije]. Nadalje, proizlazi da je BĆ, zastupan po Braniteljskoj zadruzi Velika korita, prodao navedeni automobil EĆ.

15. Iz Kupoprodajnog ugovora motornog vozila br. 0066/15 od 16. travnja 2015., proizlazi da je prodavateljica LĆ prodala kupcu BĆ motorno vozilo Audi A8, broj šasije [broj šasije], te da je ovlastila tvrtku Slatka breskvica j.d.o.o. da u njeno ime i za njezin račun izradi dokumentaciju za prijepis vlasništva na novog vlasnika za to vozilo. Također proizlazi da je BĆ obračunat posebni porez na stjecanje rabljenih motornih vozila u iznosu od 518,80 kn.

16. Iz Računa 91-APAS-390 od 4. travnja 2016., proizlazi da je Braniteljska zadruga Velika Korita izdala račun BĆ, za usluge posredovanja na temelju Ugovora o trgovinskom zastupanju br. 16-140-000093 od 4. travnja 2016.

17. Iz registracijskog lista za vozilo Audi A8 proizlazi da je vlasnik vozila EĆ, a da je prijašnji vlasnik bio BĆ.

18. Iz prometne dozvole br. [broj dozvole] proizlazi da je BĆ vlasnik automobila Audi A8, broj šasije [broj šasije].

19. Stoga prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te dovodeći isto u vezu s iskazom svjedoka BĆ i svjedokinje LĆ, sud je kao vjerodostojne i utemeljene prihvatio iskaze navedenih svjedoka jer je provedenim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da LĆ nije sklopila s BĆ Kupoprodajni ugovor motornog vozila br. 0066/15 od 16. travnja 2015., uz posredovanje tvrtke Slatka breskvica j.d.o.o. Navedeni svjedoci su jasno i suglasno iskazali da se međusobno ne poznaju, da ne poznaju okrivljenika ni EĆ, da nisu nikada koristili usluge ni Braniteljske zadruge Velika Korita ni tvrtke Slatka breskvica j.d.o.o. te da na Kupoprodajnom ugovoru motornog vozila br. 0066/15 od 16. travnja 2015. nisu njihovi potpisi.

20. Dakle, može se reći da je obrana okrivljenika neuvjerljiva, protujerčna i puna nelogičnosti te je u suprotnosti s bitnim činjenicama i provedenim dokazima. Kao prvo okrivljenik navodi da nije kriv i da nema nikakve veze s BĆ i LĆ, pa onda navodi da je on možda i potpisao ugovore koji su u spisu i stavio na njih pečat, ali da ne zna tko se potpisao kao druga ugovorna strana na tim ugovorima. Naveo je da je on pripremio i potpisao te ugovore u ime zadruge, a neka osoba je došla pokupiti te ugovore. Potom okrivljenik navodi da je on bio isključivo odgovorna osoba u zadruzi, da je bio jedini ovlašten sastavljati ugovore o posredovanju, a s druge strane navodi da je zadruga imala volontere koji su mogli sastavljati ovakve ugovore o posredovanju. Generalno, prema navodima okrivljenika, praksa sklapanja ovih ugovora o posredništvu oko kupoprodaje vozila, je bila da bi zadruga od kupca ili čak prodavatelja dobila podatke o vozilu koje bi trebalo biti predmet ugovora, pa bi on sastavio ugovor na temelju tih podataka i potpisao bi taj ugovor o posredništvu u ime zadruge Velika korita, a druga strana bi samo skupila taj ugovor, odnijela ga na potpis i vratila nazad u zadrugu. Ta druga strana bi često skupila ugovore, a da on uopće nije u zadruzi. Zaključak okrivljenika je da je cijeli taj koncept posredništva pri kupoprodaji vozila osmišljen da se izbjegne sklapanje ugovora kod javnog bilježnika i na taj način da se pojednostavi kupoprodaja vozila.

20.1. Stoga, sve upućuje na zaključak da je cjelokupna obrana okrivljenika iskonstruirana radi izbjegavanja njegove kaznene odgovornosti.

21. Dakle, sud smatra da je okrivljenik, kao odgovorna osoba Braniteljske zadruge Velika Korita, izradio Ugovor o trgovinskom zastupanju br. 16-140-000093, u njega unio neistinite podatke o tome kako Braniteljska zadruga zastupa BĆ u prodaji osobnog vozila marke Audi A8, broja šasije: [broj šasije] kupcu EĆ, iako je znao da do kupoprodaje navedenog vozila između BĆ i EĆ nikad nije došlo, a svojim potpisom i službenim pečatom zadruge je to ovjerio, a da bi lažno prikazao pravni slijed prijenosa vlasništva predmetnog vozila, priložio je Kupoprodajni ugovor motornog vozila br. 0066/15 od 16. travnja 2015., u kojem je neistinito naveo kako LĆ navedeno vozilo prodaje BĆ, iako se takva kupoprodaja nikad nije dogodila, te je lažno potpisao LĆ kao prodavatelja. Navedenim ponašanjem je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11.

22. Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika, a s obzirom da njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, sud ga smatra ubrojivim počiniteljem.

23. U odnosu na potrebiti oblik krivnje, a sukladno cjelokupnim rezultatima raspravljanja, osnovano je bilo zaključiti kako je okrivljenik kritične prigode postupao s izravnom namjerom, odnosno bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i želio je nastupanje štetne posljedice. Okrivljenik je očito bio svjestan nedopuštenosti ovakve radnje.

24. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjeno kazneno djelo.

25. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

26. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao na strani okrivljenika.

27. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, sud je okrivljenika na temelju čl. 279. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, jer smatra da je upravo ta sankcija po svojoj vrsti, ali i po svojoj duljini trajanja upravo ona sankcija kojom će na okrivljenika djelovati i tako će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, te će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

28. U konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. KZ/11, sud je prema okrivljeniku primijenio odredbe Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje: KZ/11), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

29. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je temeljem čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 459,56 eura, od čega iznos od 259,56 eura predstavlja troškove provedenog grafološkog vještačenja, dok iznos od 200,00 eura predstavlja paušalne troškove postupka, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 30. travnja 2026.

SUDAC

Vedran Klafurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku,

-branitelju odvj. Branku Čuturi,

-ODO Split,

-u spis