REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Obala bana Berislavića 1
Poslovni broj: P-2031/2025-10
21220 Trogir
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari prvotužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednik pok. GI), oboje zastupani po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Grad Trogir, OIB: 84400309496, Trg pape Ivana Pavla II 1, Trogir, zastupan po punomoćnici Božidarki Vulas, odvjetnici u Trogiru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2026.g. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 30. travnja 2026., na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da su tužitelji 1. SI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na tuženika GRAD TROGIR, OIB: 84400309496, jedini i isključivi vlasnici na jednake dijelove nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuju tužitelji na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na svoja imena za cijelo i to tužitelj pod 1/ za 1/2 dijela cjeline i tužitelj pod 2/ za 1/2 dijela cjeline, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, za cijelo, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika i u roku od 15 dana.
II.Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
"1.Utvrđuje se da su tužitelji 1. SI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na tuženika GRAD TROGIR, OIB: 84400309496, jedini i isključivi vlasnici na jednake dijelove fizički odvojenog, realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je u geodetskoj skici lica mjesta (dopuna) kao prilogu Dopuni nalaza i mišljenja oznake Vj 65/2022, od 21.11.2024., izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Darija Blaževića, dipl. ing. geod. prikazan kao lik A-B-C-O-N-A površine 59 m2, pa se ovlašćuju tužitelji, nakon što se prijavnim listom od navedene čestice formira zasebna katastarska čestica označenog oblika i površine, na temelju toga prijavnog lista i ove presude uknjižiti pravo vlasništva te nekretnine na svoja imena za cijelo i to tužitelj pod 1/ za 1/2 dijela cjeline i tužitelj pod 2/ za 1/2 dijela cjeline, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, za cijelo, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika i u roku od 15 dana.
2. Utvrđuje se da su tužitelji 1. SI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na tuženika GRAD TROGIR, OIB: 84400309496, jedini i isključivi vlasnici na jednake dijelove fizički odvojenog, realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je u geodetskoj skici lica mjesta (dopuna) kao prilogu Dopuni nalaza i mišljenja oznake Vj 65/2022, od 21.11.2024., izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Darija Blaževića, dipl. ing. geod. prikazan kao lik C-F-G-O-C, površine 83 m2, pa se ovlašćuju tužitelji, nakon što se prijavnim listom od navedene čestice formira zasebna katastarska čestica označenog oblika i površine, na temelju toga prijavnog lista i ove presude uknjižiti pravo vlasništva te nekretnine na svoja imena za cijelo i to tužitelj pod 1/ za 1/2 dijela cjeline i tužitelj pod 2/ za 1/2 dijela cjeline, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, za cijelo, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika i u roku od 15 dana."
III. Određuje se da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Obrazloženje
1.Tužitelji SI i GI su dana 02.12.2020.g. podnijeli tužbu protiv tuženika Grada Trogira, u kojoj navode kako je na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 7448, K. O. [katastarska općina], upisane površine od 76 i 123 m2, a koja u naravi predstavlja dvorište i okućnicu obiteljske kuće tužitelja, odnosno dio dvorišta, uknjižen tuženik.
1.2. Tužitelji navode kako je naprijed navedena uknjižba pogrešna iz razloga što su stvarni vlasnici predmetne nekretnine upravo tužitelji.
1.3. Nadalje, navodi se kako je tužitelj pod 1. predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem od svoje pok. majke CI temeljem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj broj: O-1275/18 (UPP/OS-37/18) od 29.03.2018.g., koje su nekretnine u Rješenju navedene kao izvanknjižno vlasništvo katastarske čestice zemljišta 4876 K. O. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište ukupne površine 1230 m2.
1.4. Nadalje, da su tužiteljeva majka, sada pok. CI i njena sestra, ovdje drugotužiteljica, predmetne nekretnine stekli temeljem pravnog posla - Sporazuma od 18.01.1971.g. zaključenog s ondašnjom Općinom Trogir. Da je dana 18.01.1971.g. između drugotužiteljice te prednika tužitelja, KI UI i KI GI, s jedne strane te tadašnje Općine Trogir, s druge strane, zaključen Sporazum, oznake spisa: 02-up-1376/71, a temeljem tog Sporazuma, Općina Trogir se, pored ostalog obvezala (čl.II., toč a) novonastalu - nasutu parcelu priključiti već postojećim česticama zemljišta 35. i 37. K. O. [katastarska općina].
1.5. Nadalje, tužitelji navode kako je u to vrijeme bila aktualna izgradnja prometnice [adresa] – [adresa] obalom poluotoka Čiovo, a da su prednici tužitelja (obitelj KI) na obali imali brodogradilište te da im je preko brodogradilišta prolazila trasa predviđenog puta, a zbog navedenog, Općina Trogir je tada izvršila nasipanje morske obale te su tim nasipanjem upravo nastale nekretnine koje su predmet ovog postupka, a koje su 1971.g. tužiteljima, odnosno njihovim prednicima predane u vlasništvo, budući da su te površine predstavljale naknadu štete, odnosno kompenzaciju jer brodogradilište više nije moglo raditi na onaj način kako je radilo.
1.6. Nadalje, navodi se da je Općina Trogir prihvatila obveze navedene u čl. 2. Sporazuma te da je novonastale parcele fizički i katastarski priključila postojećim č.z.35 i 37 K. O. [katastarska općina].
1.7. Nadalje, da je jednako ugovoreno i sa tadašnjim vlasnicima č.z.35 K. O. [katastarska općina] Košćina OI i ŽI te je njihova nekretnina povećana sukladno sporazumu zaključenim s Općinom Trogir te je kao takva upisana i u Katastar i u zemljišne knjige, dok je nekretnina tužitelja č.z.37 K. O. [katastarska općina], u povećanoj površini sukladno sporazumu, upisana samo u katastarski operat.
1.8. Navodi se kako su tužitelji vlasnici č.z. 37, te navedena nekretnina u katastru (kao jedinstvena nekretnina katastarske oznake 4876 K. O. [katastarska općina]) još od 1976.g. mjeri upravo površinu koju je trebala imati sukladno sporazumu iz 1971.g. – 1230 m2 i predstavlja jedinstvenu cjelinu, dok u gruntovnici č.z. 37 zajedno s utuženim nekretninama mjere identičnu površinu, te u stvarnosti, one predstavljaju jednu jedinstvenu cjelinu, a novonastala površina, u katastru je pripojena z.k.č.z.37, te cjelokupna čestica ima oznaku k.č.z.4876 K.O. [adresa]
1.9. Nadalje, tužitelji navodi kako su njihovi prednici navedenu nekretninu koristili za svoje potrebe, a istu su još 1979.g. davali i u zakup za skladištenje građevinskog materijala.
1.10. Tužitelji da su osim na temelju nasljeđivanja, odnosno zamjene, pravo vlasništva na navedenoj nekretnini stekli i na temelju dosjelosti, budući da se punih 49 godina nalaze u zakonitom, nesmetanom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina.
1.11. Nadalje, navodi se da su prednici tužitelja preko navedene nekretnine uveli infrastrukturu u svoju kuću, odnosno da su preko navedene nekretnine uveli elektropriključak i vodovodni priključak, odnosno da ista nekretnina predstavlja dvorište tužitelja.
1.12. Nadalje, da su prilikom nasljeđivanja, odnosno prijenosa u vlasništvo predmetnih nekretnina temeljem nasljeđivanja i Ugovora o doživotnom uzdržavanju, tužitelji, odnosno njihovi prednici platili i porez na nasljedstvo za sveukupno 1230 m2.
1.13. Tužitelji sumarno ističu da se k.č.z.4876 u naravi sastoji od zemljišnoknjižnih čestica č.z.37, 4355, 4356, 4272/3 te 4272/4, a da su čestice 4272/3 te 4272/4 K. O. [katastarska općina] usklađenjem gruntovnice i katastra u zemljišnim knjigama upisane u lipnju 2020.g. te je na iste uknjižen tuženik.
1.14. Tužitelji da se preko svojih prednika nalaze u posjedu predmetnih nekretnina skoro zadnjih 50 godina temeljem pravnog posla, odnosno sporazuma zaključenog upravo s prednikom tuženika.
1.15. Nadalje, tužitelji navode da je predmetna uknjižba pogrešna te da su oni stvarni vlasnici predmetnih nekretnina, te da imaju pravni interes da se utvrde vlasnicima predmetnih nekretnina i izvrše uknjižbu prava vlasništva na svoja imena.
2. Tužena je dana 19. siječnja 2021. godine podnijela odgovor na tužbu u kojem se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja te predlaže da isti bude odbijen kao neosnovan, uz osudu tužitelja na snošenje parničnog troška.
2.1. Nadalje, navodi se da iz tužbe nije jasan pravni osnov stjecanja, je li to pravni posao – Sporazum od 18.01.1971.g. ili izvorno stjecanje prava vlasništva – dosjelost.
2.2. Nadalje, u odgovoru na tužbu tužena ističe kako tužitelji suvlasništvo na spornim nekretninama nisu stekli ni pravnim poslom ni dosjelošću, te da se na temelju valjanog pravnog posla pravo vlasništva stječe uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi, a da pravo vlasništva tužitelji ili njihovi pravni prednici nisu stekli na temelju Sporazuma koje pravo nije upisano u zemljišnoj knjizi.
2.3. Nadalje, tuženik ističe da dogovor o pripajanju nasutog dijela južno od ceste čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nikada nije realiziran. Tužitelji ili njihovi prednici da su prekludirani tražiti ispunjenje obveze iz čl. II t. a) Sporazuma, posebice kod činjenice da bi navedena obveza prednika tuženika predstavljala vid naknade štete, odnosno kompenzaciju. Temeljem tog Sporazuma tužitelji ili njihovo prednici nisu nikada ni stupili u faktički posjed predmetnih nekretnina. Stoga predmetne nekretnine nisu mogli steći ni navedenim pravnim poslom ni dosjelošću.
2.4. Nadalje, da iz tužbe da ne proizlazi ni jedan dokaz na okolnost dosijedanja, tj. da je tužitelj u savjesnom i kontinuiranom 40 godišnjem posjedu koji mora biti dovršen do 6. travnja 1941. g., po tada važećim propisima, dakle pravilima OGZ-a. Da bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini potrebno je zakonom određeno vrijeme savjesnog i kontinuiranog posjedovanja koje mora biti dovršeno do 6. travnja 1941. g., po tada važećim propisima, dakle pravilima OGZ-a. Iz naracije tužbe da ne proizlazi da bi tužitelji bili u posjedu predmetnih nekretnina koji je dovršen 6. travnja 1941. g. Tužitelji da nisu dokazali neprekinuti pravni slijed u stjecanju predmetnih nekretnina.
2.5. Nadalje, predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 1990. g. poslovni broj II R-52/90 od 15.03.1990.g. Općinskog suda u Trogiru i aneksa tog ugovora od 20.04.2004. g. poslovni broj R2-60/04 od 20. travnja 2006. g. zaključenog između KI UI sa jedne strane te GI (drugotužiteljice) i CI (prednice tužitelja pod 1/) jest isključivo čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je izgrađena na toj nekretnini, kao što je navedena nekretnina (i čest. zem. [katastarska čestica] u vlasnosti predloženog svjedoka) predmetom Sporazuma zaključenog dana 16. siječnja 1971. g. između GI (drugotužiteljice) i CI (prednice tužitelja pod 1/).
2.6. Nadalje, tužitelji su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 705 m2 kojeg dijela su u posjedu. Tužitelji nisu suvlasnici i suposjednici čest. zem. [katastarska čestica] ZU 7448 k. o. [katastarska općina] te iste ne predstavljaju dvorište i okućnicu tužitelja. Suprotno navodima iz tužbe da su tužitelji predmetne nekretnine koristili kako za svoje potrebe, tako i davanjem u zakup za skladištenje građevinskog materijala pozivom na Ugovor o najmu zemljišta za uskladištenje cementa iz 1979. g., ističe se da iz istog proizlazi da bi predmetom zakupa bio dio dvorišta KI, bez zemljišnoknjižne oznake zemljišta. U tom smislu navedena isprava da ne predstavlja dokaz o raspolaganju spornim nekretninama. Uz tužbu da nisu dostavljeni povijesni vlasnički list, povijest promjena Državne geodetske uprave kao i identifikacija čestica prema gruntovnom stanju. Predmetne su nekretnine upisane u ZU 7448 iz ZU 912 u kojem da su vidljiva cijepanja i raspisi matičnih nekretnina.
3. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije priložene u spisu i to: ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između UI kao primatelja uzdržavanja sa jedne strane i CI i GI kao davateljice uzdržavanja sa druge strane u [adresa] dana 01.ožujka 1990.g., ovjeren pod posl.br. IIR-52/90 dana 15.03.1990., Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju između UI kao primateljice uzdržavanja i CI i GI kao davateljice uzdržavanja u [adresa] 20.04.2004.g., potvrđen pod posl.br. R2-50/04 dana 20.04.2004.g., zapisnik O-244/05 od dana 28. prosinca 2005.g., prijepis posjedovnog lista br. 2010 k. o. [katastarska općina], kopija katastarskog plana za zemljišnu knjigu broj pr.br. 610032-1 izrađen od strane dipl.ing.geod.AI potvrđen od DGU, Područni ured za katastar Split, odjel za katastar nekretnina Trogir Klasa: 932-06/13-02/17, Urbroj: 541-26-05/3-12-2 u [adresa], 15.03.2013.g., kopija katastarskog plana za kat. čest. [katastarska čestica] KLASA: 935-06/07-01/595 UR.BROJ: 541-23-3-10/3-07-02, rješenje o nasljeđivanju iza pok. RI pod posl.br. O-37/90 od dana 28.02.1990.g., rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pok. RI pod posl.br. O- 37/90 od dana 30. lipnja 1995., rješenje Općinskog suda u Trogiru, Odjel za zemljišne knjige Z-921/97 od dana 14. travnja 2004.g., Sporazum od dana 18. siječnja 1971.g., između Općine Trogir s jedne strane i Košćina Tome, OI, TI, UI, GI i CI s druge strane, rješenje o nasljeđivanju iza pok. CI pod posl.br. O-1275/18 od dana 29.03.2018.g., ugovor o najmu zemljišta za uskladištenje cementa sklopljen između građevinskog poduzeća "Ploče" OOUR-a "Gradnja" kao najmoprimca s jedne strane i FI kao najmodavca s druge strane od dana 20.07.1979.g., izvadak iz zemljišne knjige za ZU 2730 k. o. [katastarska općina], rješenje Općinskog suda u Trogiru pod posl.br. Z-627/04 od dana 30. svibnja 2006.g., izvadak iz zemljišne knjige za ZU 7448 k. o. [katastarska općina], proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta dana 09. rujna 2022.g. uz sudjelovanje sudskog vještaka geodeta Daria Blaževića, pregledan je i pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dip. ing. geod. Daria Blaževića br. VJ-65/2022 od dana 26. listopada 2022.g., prijavni list za zemljišnu knjigu sastavljen u kolovozu 2022.g., skica izmjere tvrtke GEOART d.o.o. za k. o. [katastarska općina], MBR: 330779, detaljni list 61, Očitovanje nositelja prava na izvedenoj komunalnoj infrastrukturi SDŽ, Grad Trogir, KLASA: 340-01/23-02/34, URBROJ: 2181-13-50/01-23-5 od dana 11.04.2023.g., Odluka o proglašenju komnulane infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi-javno parkiralište Čiovo i Splitsko-dalmatinske županije, Grad Trogir, Gradsko vijeće KLASA: 340-01/23-02/34, URBROJ: 2181-13-51/01-23-4 od dana 28. ožujka 2023.g., zk izvadak ZU 8232 k. o. [katastarska općina], službeni glasnik Grada Trogira br. 11/23 od 31. ožujka 2023.g., Očitovanje nositelja prava na izvedenoj komunalnoj infrastrukturi SDŽ, Grad Trogir, KLASA: 340-01/23-02/34, URBROJ: 2181-13-50/01-23-5 od dana 11. travnja 2023.g., rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, Zemljišnoknjižni odjel Trogir pod posl.br. Z-26254/2023 od dana 27. rujna 2023.g., izvod iz katastarskog plana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk izvadak za ZU 7448, k. o. [katastarska općina], pregledan je i pročitan dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.ing.geod. Daria Blaževića od dana 21.11.2024.g., rješenje o nasljeđivanju iza pok. GI pod posl.br.O-3461/24, izveden je dokaz saslušanjem tuženika pod 2 ZI, svjedoka BI, izveden je dokaz usmenim saslušanjem odnosno obrazlaganjem vještva sudskog vještaka Daria Blaževića, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja pod 1 SI.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
5. U ovom postupku temeljem priloženih isprava i izloženog činjeničnog stanja nije sporno:
- da su tužitelji upisani kao vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] površine 744 m2 (kuća 73 m, zgrada 12 m2, dvorište 659 m2) na jednake dijelove i da isti nedvojbeno drže posjed označene nekretnine;
- da su na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] dvorište, površine 16 m2, i čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano pravo vlasništva na Grad Trogir;
- da je na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pravo vlasništva upisano kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu javno parkiralište Grad Trogir i da je taj upis proveden u zemljišnoj knjizi pod brojem Z- 26254/2023 od 27. rujna 2023.godine, provedbom geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture, kojem je prethodila Odluka Grada [adresa] o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi- javno prakiralište Čiovo I, koja promjena je izvršena i u posjedovnom listu, dakle u tijeku ovog parničnog postupka.
6. U ovom postupku temeljem priloženih isprava i izloženog činjeničnog stanja sporno je sljedeće:
- jesu li tužitelji u faktičnom posjedu nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] dvorište, površine 16 m2, i čest. zem. [katastarska čestica], dvorište 40 m2, kao i realnom dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], (lik A-B-C-O-N-A, površine 59 m2 i lik C-F-G-O-C, površine 83 m2 k. o. [katastarska općina]);
- jesu li tužitelji ispunili pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću na označenim nekretninama.
7. Predmet spora u ovom postupku je dakle zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na jednake dijelove na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo i na jednake dijelove realnih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], točno označenih sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka Daria Blaževića.
8. Nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije predmet postupka, iako je obuhvaćena nalazom i mišljenjem kao nekretnina u posjedu tužitelja.
9. Iz stanja spisa sukladno izloženim i prezentiranim činjenicama proizlazi da su tužitelji tijekom ovog postupka istaknuli dosjelost, ali i pravni posao – Sporazum od 18.01.1971. godine kao pravni temelj radi stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina.
10. Odredbom članka 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
11. Kako u ovom postupku valja utvrditi postojanje određenog stvarnog prava, sud je kao bitnu činjenicu dužan utvrditi, odnosno identificirati predmet spora.
12. U postupku je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Daria Blaževića, dipl. ing. geodezije, koji je sačinio za potrebe tog postupka nalaz i mišljenje dana 26. listopada 2022. godine.
13. Sukladno provedenom uviđaju i prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Daria Blaževića predmet spora u ovom sudskom postupku prikazan je na geodetskoj skici lica mjesta kao:
- lik A-B-C-O-D-E-N-A - koji po zemljišnoknjižnom stanju odgovara
z. k. č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], za cijelo, upisane površine 76 m2, a po stanju u katastru dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].
- lik C-F-G-H-D-O-C- koji po zemljišnoknjižnom stanju odgovara z. k. č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], za cijelo, upisane površine 123 m2, a po stanju u katastru dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].
Nadalje, vještak konstatira da lik M-A-B-P-F-G-O-N-L-M, prikazan na geodetskoj skici lica mjesta odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja asfaltiranu površinu koja se koristi kao parking, površine 388 m2, a lik L-N-O-G-H-I-J- K-L, prikazan na geodetskoj skici lica mjesta, odgovara djelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja zidovima i željeznim kapijama ograđen posjed tužitelja, ukupne površine 799 m2. Sudski vještak navodi da se predmet spora dijelom nalazi na površini koja u naravi prestavlja parking, a dijelom unutar ograđenog posjeda tužitelja.
14. Kako je u tijeku ovog postupka u međuvremenu proveden geodetski elaborat od strane tvrtke GEO ART d.o.o., kojim je formirana nova čestica oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], parkiralište površine 388 m2, a što je provedeno u zemljišnoj knjizi temeljem prijavnog lista pod brojem Z- 26254/2023 dana 9. veljače 2024., a nakon odluke Gradskog vijeća Grada [adresa] o poglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi – javno parkiralište Čiovo I, klasa: 340- 01/23-02/34, urbroj: 2181-13-51/01-23-4 od dana 28. ožujka 2023. godine, sud je prihvatio prijedlog tužitelja da se u ovom postupku usmeno obrazloži vještvo, a ujedno da se prema postojećem stanju sačini dopunski nalaz i mišljenje sve obzirom da su postojeće čestice koje su predmet tužbenog zahtjeva djelomično poništene i da je formirana nova zemljišnoknjižna čestica.
15. Stoga je sudski vještak Dario Blažević dipl. ing. geodezije, sačinio za potrebe postupka dopunski nalaz i mišljenje dana 21. studenog 2024. godine gdje je prikazan predmet postupka na način da:
-lik A-B-C-O-N-A na dopunjenoj geodetskoj skici lica mjesta (prilog ovoj dopuni nalaza i mišljenja) prikazuje predmet spora koji po zemljišnoknjižnom stanju odgovara dijelu z. k. č. zem. [katastarska čestica] (nekadašnji dio zk. č. zem. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina], površine 59 m2, a po stanju u katastru dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].
-lik C-F-G-O-C- na dopunjenoj geodetskoj skici lica mjesta (prilog ovoj dopuni nalaza i mišljenja) prikazuje predmet spora koji po zemljišnoknjižnom stanju odgovara dijelu z. k. č. zem. [katastarska čestica] (nekadašnji dio zk. č. zem. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina], površine 83 m2, a po stanju u katastru dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].
-lik B-P-F-C-B- na dopunjenoj geodetskoj skici lica mjesta (prilog ovoj dopuni nalaza i mišljenja) prikazuje dio z. k. č. zem. [katastarska čestica] (nekadašnja zk. č. zem. [katastarska čestica], za cijelo), K. O. [katastarska općina], površine 31 m2 (po stanju u katastru dio kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina])
-lik M-A-N-L-M- na dopunjenoj geodetskoj skici lica mjesta (prilog ovoj dopuni nalaza i mišljenja) prikazuje dio z. k. č. zem. [katastarska čestica] (nekadašnji dio zk. č. zem. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina], površine 215 m2 (po stanju u katastru dio kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina])
[katastarska općina]
[katastarska općina]
-lik O-G-H-D-O - na dopunjenoj geodetskoj skici lica mjesta (prilog ovoj dopuni nalaza i mišljenja) prikazuje z. k. č. zem. [katastarska čestica] za cijelo, površine 40 m2 (očito se radi o omašci u pisanju vještaka jer je čestica ispravno navedena na skici kao čest. zem. [katastarska čestica]).
16. Kako nije bilo primjedbi stranaka na dopunsko vještvo sudskog vještaka Daria Blaževića od dana 21.studenog 2024. sud istog u potpunosti prihvaća kao stručan i argumentiran, te kao dokaz nedvojbene predmetne identifikacije nekretnine.
17. Tužitelj je podneskom od dana 19. svibnja 2025. godine sukladno dopunskom nalazu i mišljenju uredio tužbeni zahtjev te istog još precizirao na ročištu od dana 18. rujna 2025. godine.
18. Tužitelj je uputio sudu i podnesak od dana 15. svibnja 2024. godine kojim je postavio podredni tužbeni zahtjev prema tuženiku na isplatu (42.800,00 EUR) i postavio točku II. glavnog tužbenog zahtjeva u pogledu obveze tuženika na snašanje troškova postupka u slučaju usvajanja glavnog tužbenog zahtjeva. U odnosu na navedeno sud je donio raspravno rješenje dana 24. svibnja 2024. godine kojim nije dopustio (objektivnu) preinaku tužbe kako u pogledu podrednog tužbenog zahtjeva tako i u pogledu isticanja točke 2. glavnog tužbenog zahtjeva, jer tužitelj kao prvo ničim nije opravdao zbog čega nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a osim toga podredni zahtjev koji je usmjeren na isplatu temeljem obveznopravnog odnosa, tužitelj može postaviti samostalno u drugom sudskom postupku. Kako je glavni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, dok podredni zahtjev ima obveznopravni karakter, u tom kontekstu preinačenje tužbe nije ni svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a bilo bi i protivno načelu ekonomičnosti postupka obzirom na stadij u kojem je takav zahtjev postavljen, sve uzimajući u obzir da se tuženik izričito takvoj preinaci protivio, pozivom na odredbu čl.190. st.1., st.2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP-a).
19. Također sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za prekidom ovog parničnog postupka dok se ne donese odluka podnesena povodom podnesenog zahtjeva tužitelja za ocjenu zakonitosti protiv odluke Gradskog vijeća Grada Trogira o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi – javno parkiralište Čiovo I, klasa: 340-01/23-02/34, urbroj: 2181-13-51/01-23-4, od 28. ožujka 2023. godine, pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, jer navedena odluka iz upravnog postupka suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi predmetna stvar. Valja kazati da neovisno o odluci Grada Trogira i neovisno o provedbi prijavnog lista u zemljišnoj knjizi i upisu novoformirane čestice oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivom vlasništvu- javno parkiralište na ime Grad Trogir, takva činjenica ne sprječava tužitelja da nastavi ovaj postupak i dokazuje svoje pravo vlasništva, sve obzirom da tužitelj prepostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da buda u vlasništvu) moraju biti ispunjene već u vrijeme podnošenja tužbe. U tom kontekstu neosnovani su i navodi tuženika iz podneska od 16.02.2024. da u tom dijelu tužbu treba odbaciti kao nedopuštenu jer da je javno dobro neotuđivo, da ima poseban pravni režim i da druga osoba na njemu ne može steći pravo vlasništva, pozivom na odredbu čl. 35.st.8. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV).
20. Nakon utvrđene pravilne identifikacije nekretnine, te nakon obrazloženja zbog čega je sud odbio prijedlog za preinaku tužbe i odbio prijedlog za prekid postupka, valjalo je ocijeniti sve isprave koje je tužitelj priložio u tužbi, te ocjeniti iskaze svjedoka i tužitelja u ovom postupku u odnosu na meritum postupka.
21. U svom iskazu svjedok EI, nesrodan sa tužiteljima, navodi da su mu činjenice u vezi predmetne nekretnine poznate, da je to nekada davno 30-tih godina prošlog stoljeća bio škver. Njegov pokojni djed da je radio u tom škveru, da je to bio škver obitelji UI. Kao dijete da se išao kupati na Madirazza mul, poznato mu je da su vlasnice UI i GI, a pretpostavlja da su one to po nekakvom redovnom slijedu nasljeđivanja stekle. Navodi da je tu bio makadam, a negdje 80-tih godina taj dio da je betoniran. Nadalje, pokojni svjedok MI tamo da je držao svoje brodove, a pritom da misli na ovaj dio gdje je sad ovaj parking. Navodi da ne zna kada je postavljena kapija i da mu nije poznato ništa o sklapanju sporazuma između Općine Trogir i prednika tužitelja, a u odnosu na način korištenja ovog dijela, a koji sada predstavlja parking, svjedok je naveo da su se tužitelji tu uvijek parkirali, ali da nisu na tom dijelu nekretnine obavljali nikakvu djelatnost, a također da se i on na tom dijelu parkirao, kao i druge osobe, a da je on uvijek tražio dopuštenje od tužitelja za parkiranje,a kada navodi da su se i drugi parkirali, da pritom misli na susjede i prijatelje. Navodi da je doznao da je to sad spor između Grada Trogira i tužitelja, da ne zna je li Grad Trogir postavljalo neke stupiće kao što da ne zna ni je li bi tužitelji postavljali stupiće. Nadalje, 70- tih godina prošlog stoljeća da se tu odlagao nekakav građevinski materijal, da su tu znali odlagati susjedi kad bi se nešto gradilo, a da bi odlaganje uvijek bilo u dogovoru sa tužiteljima. Nadalje na upit tko je u posjedu dijela gdje je sad parking iskazuje da ne zna čije je vlasništvo ovaj dio do kapije na kojem da su sada parkirana vozila.
22. U svom iskazu svjedok ZI saslušan kao sin tužiteljice pod 2, a koji je naknadno u postupku stekao status parnične stranke iza smrti majke pok. GI nakon prekida i nastavka postupka, navodi da su mu činjenice vezano za predmetnu nekretninu poznate, njegovi roditelji da su otišli raditi vanka, tako da su njega čuvale zapravo njegove tete UI i TI, on da se kao dijete sjeća da su tu zapravo bili ostaci starog škvera koji je nekoć davno prije radio, da su se tu nalazili lanci, bitve, i slične stvari i da je cesta već prošla, ali da se ne može točno sjetiti je li bila asfaltirana. U vezi posjedovanja ovog dijela nekretnine gdje je sada ovaj parking, da se sjeća još 1970-ih godina kada ga je otac dovodio da bi tu ostavljali vozilo, to da je bila nekakva škaja, u to vrijeme da nije bilo asfaltirano i tu da su bili položeni izvučeni brodovi iz mora, a poznato mu je da je sve to morala odobriti TI, njegova teta, inače od njegova dide sestra. Navodi da se ovaj dio asfaltirao negdje iza 2000. godine, a prvo da umrla teta TI, i to dosta prije, a teta UI da je završila u domu, ne može se točno sjetiti kad je ona završila u domu i to asfaltiranje da se dogodilo preko noći i to kada je njegova teta UI završila u domu, i onda da su oni u obitelji, odnosno njegova majka i majka tužitelja pod 1 da su se dogovarale da bi ovaj dio ogradile, i da postoji nekakav zapis od komunalnog redara jer da su one postavile stupiće uz pomoć njihovih muževa kojim su ogradile posjed ovog dijela nekretnine, ali to da je maknuto odmah po naredbi komunalnog redara. Navodi da mu je poznato postojanje sporazuma iz 1971. godine, ali da je on tada bio dijete od 6 godina, pa da mu je to poznato iz pričanja u obitelji. Nadalje, prije nego da je to nasipano da je postojao navoz pomoću kojeg da su se brodovi spuštali u more, a misli da postoji i slika njegovih bake i djeda kako stoje na jednom od tih brodova koji su na tom navozu. Na upit pun. tužitelja zašto da nisu prije ogradili parcelu, navodi da je to bilo zbog financijskih prilika, a da je i baka dignula kredit radi postavljanja tih stupića, a i da nije bilo potrebe ranije za ograđivanjem ovog djela, već da se ta potreba ukazala tek naknadno nakon što da je došlo do asfaltiranja preko noći. Navodi da bi se tu odlagao šut 70-ih. 80-ih godina prošlog stoljeća, i da je to odobravala teta TI. Na upit pun. tužitelja kada su se pojavili problemi sa gradom [adresa] i je li bilo kakvih prijetnji, isti navodi da je bilo, ali da ga je njegova majka uvijek zaštitila da se ne svađa. Na upit pun. tuženika kada je izgrađen ovaj zid i kapija koja dijeli posjed od ovog dijela gdje je parking, navodi da je zid napravljen i da ga je napravila njegova pokojna baka SIU (SIU) i zna sigurno da je to bilo puno prije asfaltiranja ovog dijela, a za kapiju da nije siguran kad je postavljena, možda da je postavljena malo kasnije, njegova baka da je umrla 90-ih godina. Na upit pun. tuženika tko sada koristi ovaj parking, svjedok iskazuje da ga koristi on ali i kako tko stigne, a da trenutno nema tko ga ne koristi, jer da je to očito mjesto na kojem se ne plaća parking u [adresa].
23. U svom iskazu tužitelj pod 1 SI, navodi da da je obitelj TI inače jedna od najstarijih obitelji na ovom području koja da se bavila brodogradnjom i imali su jedno od najznačajnijih privatnih brodogradilišta. Inače vlasnik i osnivač tog brodogradilišta da je bio LI, a on da je imao ženu ZIU i imali su troje djece, HI, KI i UI. Inače njihov djeda HI da je preminuo sa 32 godine starosti. HI da je imao dvije kćerke CI, to da je njegova majka i GI, a to da je majka od ZI, tužitelja pod 2. Nadalje, nakon što je pradjeda umro, praktički na ovom škveru da ostaju samo ženske osobe jer da je dida HI prije umro. Nakon toga dolazi do potpisivanja sporazuma iz 1971. godine gdje da su ženske osobe u dobroj vjeri potpisale ovaj sporazum, kad je dida umra, one da su dobile dječji dio, odnosno bile su suvlasnice ovih nekretnina. Nadalje, da isti ovakav sporazum imaju sklopljen i brat od pradide, JI i kod njih je situacija da je taj sporazum konzumiran u cijelosti. Na upit sud u odnosu na ovaj sporazum iz 1971. godine i kada čita ovu točku 2. navedenog sporazuma, u kojem da su navedene pod točke A, B, C i D te da li je isti sporazum u cijelosti ispunjen, navodi kako za koga, ali po točkama da ništa nije ispunjeno. Nadalje, navodi da su njegova majka, a i teta, nastojale od tadašnje općine da se izgradi taj ogradni zid, kako bi se one na neki način zaštitile od pretenzija i upadanja jer da su bile izložene da su na tom dijelu ostavljane razne stvari, čak da je bilo govora, da ukoliko budu dalje čačkale, tražile i na neki način da im se prijetilo da bi se tu mogao izgraditi javni WC, one da su to pokušavale dogovoriti sa tadašnjim vlastima, ali su govorili da nemaju novaca, a njih dvije da su bile obilježene u to vrijeme činjenicom da su bile crkvene žene, pohodile su crkvu. Inače baka SIU rođ. S, da je podigla kredit kako bi se izgradio ovaj ogradni zid, a koji i dan danas postoji na terenu sa ovom kapijom. Na upit suda kad je izgrađen zid navodi da je to bilo 1975. ili 1976. godine, da se ne može točno sjetiti, odnosno točno precizirati. U kući na čest. zem. [katastarska čestica], da su živjele UI, njegova majka i njena sestra GI i baka SIU. Na poseban upit suda što je sa ovim dijelom izvan ogradnog zida i kapije, a gdje je sada parkiralište, tužitelj je naveo da su bili u posjedu na način da su tu parkirali svoja vozila, a svatko drugi tko bi tu ostavljao vozila, brodove ili nešto drugo da je morao tražiti dozvolu od UI i TI, pa tako da zna da je tu i svjedok MI ostavljao i svoje stvari, gajbe, da je imao svoj kafić tako da bi znao tu ostaviti svoje stvari, ali to da bi uvijek bilo po njihovoj dozvoli. Poslije kad se asfaltiralo da su počeli tu parkirati i drugi ljudi, oni da to jednostavno više nisu mogli spriječiti. Nadalje, kad je teta UI bila u domu, onda da se to praktički asfaltiralo preko noći 2001. ili 2002. godine, a inače da kada je umrla KI, nju da su naslijedile sestra UI, njegova majka kao nećakinja i nećakinja KI. Inače da se tada prilikom tog nasljedstva platio porez na cjelokupnu površinu, na ukupnu površinu od 1230 m2, što bi uključivalo ovaj dio koji je sada pod ovim parkingom. Nadalje 2006. godine da su ogradili svoj posjed stupićima, i onda da je komunalno redarstvo bez ikakve dozvole i bez ikakvog pravnog akta došlo i skinulo stupiće, i nakon toga da je stigao dopis od gdina Z da ih upozoravaju da im više nikad ne bi palo napamet dirati se u posjed Grada Trogira, a to da uopće nije istina jer da to nije bio posjed Grada Trogir već je to bio njihov posjed. Njegova majka i njena sestra KI da su sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju sa pok. tetom UI, a inače da nisu htjeli pokretati postupak do 2005. godine jer da nisu htjeli remetiti život ĐI, ona da je boravila u Domu za starije na Čiovu. Nadalje da su prvo općinske vlasti odnosno Grad Trogir tvrdili da uopće čestica ne postoji, upućivali ih da oni formiraju tu česticu, da bi oni na kraju, u tijeku ovog postupka, formirali česticu, upisali se, odnosno da su iskoristili elaborat i upisali se u tijeku ovog postupka, što da je njemu zaista nezamislivo. Nadalje u vrijeme kada je komunalna služba skidala stupiće, da su razgovarali sa tadašnjim predstavnicima vlasti Grada Trogira o rješenju ovog problema, to da je bila situacija onako "da bi im trebalo dati nešto ispod stola", na što da njegova majka i teta, obzirom na svoj odgoj i moralni život nisu na to pristale i nisu htjele ćuti za takvo nešto. Nadalje u razdoblju nakon ovog razgovora i podnošenja predmetne tužbe, da su vodili razgovore sa predstavnicima Grada Trogira, od njih da se tražilo izdavanje raznih potvrda, ali da je sve ostalo na tome. Iz Grada Trogira prvo da su tražili validnost ovog sporazuma, onda da su govorili da ne mogu jer da je to pomorsko dobro, onda da su nakon toga rekli da bi oni to vrlo rado, ali da nemaju što dodijeliti da ne postoji ta čestica, tako da osjećaju nekako prevarenim kako majka i teta u ono vrijeme od PI tako i oni u ovo vrijeme od PI. Na upit pun. tužitelja zašto da nisu ogradili kada su radili ovaj zid 1975 i 1976. godine, sve do do javnog puta, navodi da zato što su njihove majke bile poštene i željele su ograditi svoje vlasništvo, a i malo da su tu igrale ulogu i financije. Na upit pun. tužitelja kakve su bile financijske mogućnosti obitelji ĐI, navodi da je to bila jedna imućna obitelj dok je radilo brodogradilište i da su zapošljavali do 80 ljudi, bili su imućni i imali su određeni status u društvu u to vrijeme, a nakon toga da njih dvije su ovisile o njihovoj pomoći.Nadalje navodi da je bilo želje za izgradnjom tog zida, ali da nije bilo sredstava financijskih dovoljno, čak i ovaj zid koji da se napravio, napravio se jednim dijelom i uz pomoć prijatelja, da su meštri došli dobrovoljno raditi kad se radio ovaj postojeći zid. Dio izvan ograđenog dijela, nasuti dio, po posjedovnom listu to da je bilo njihovo, jer da su oni to uvijek konzumirali i koristili. Nadalje, da su vodili razgovore sa predstavnicima Grada Trogira u smislu pisanih dokaza, da su vodili razgovore, ali u to vrijeme da nisu išli sudskim putem već da su uglavnom usmeno razgovarali, a da je sasvim sigurno da su bili na tim sastancima, ali da se nije sačinjavao nikakav poseban zapisnik o tome. Nadalje, da su obavljali razgovore sa gdinom G, sa gdinom PI, sa gdinom C i tako dalje, da to uopće nije niti sporno. Nakon zaključenja sporazuma iz 1971.godine da nisu pokretali sudske postupke, ni nakon skidanja stupića, a da zna da su trebali pokrenuti postupak kad su skinuli stupiće radi smetanja posjeda. Na upit pun. tuženika od kada su se ljudi počeli parkirati na ovom parkiralištu, navodi da su se počeli parkirati negdje dvi godine nakon asfaltiranja, prije toga da je to bio zemljani plato, a na daljnji upit jesu li danas u posjedu, navodi da nisu da ih je izbacio Grad Trogir, ali da i dalje koriste taj dio jer da imaju pristup do ulaznih vrata, do kapije.
24. Pregledom rješenja Z- 921/97 (list 16 spisa) od 14. travnja 2004. godine razvidno je da je izvršeno spajanje čest. zgr. [katastarska čestica] zemljiša bez zgrade zk tijelo I i zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] zk tijelo II u čest. zgr. [katastarska čestica] tijelo I u z. u. [broj ZK uloška], te je izvršena uknjižba prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u z. u. [broj ZK uloška] na ime ĐI UI pok. LI za 64/96 dijela, GI KI ž. HI za 16/96 dijela CI K za 16/96 dijela.
25. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine oznake 1089 zgr. i čest. zem. [katastarska čestica] [adresa], za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na dan 20. travnja 2007. godine, proizlazi da su na istoj bili upisani GI i CI (list 21 spisa), pravne prednice tužitelja.
26. Prema aktualnom zemljišnoknjižnom stanju razvidno je da je čest. zgr. [katastarska čestica] poništena te pripojena čest. zem. [katastarska čestica], odnosno da je usklađeno zemljišno knjižno i stvarno stanje, prema kojem su upisani kao suvlasnici na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] površine 744 m2 (kuća 73 m, zgrada 12 m2, dvorište 659 m2) na jednake dijelove tužitelji ZI i SI.
27. Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između ĐI kao primateljice uzdržavanja te CI i GI kao davateljice uzdržavanja od dana 1. ožujka 1990. godine, ovjeren pod brojem II R- 52/90 kao i njegova aneksa od 20. travnja 2004. godine, proizlazi da je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
28. Iz zapisnika broj O- 244/05 javnog bilježnika Petra Žanka iza pok. ĐI proizlazi da ista u trenutku smrti nije bila vlasnik nikakve imovine jer je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspoložila sa svom svojom imovinom.
29. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru poslovni broj O- 37/90 iza RI pok. LI temeljem odreknuća CI i GI RI kao nasljednica je proglašena UI sestra ostaviteljice, te je prema rješenju o naknadno pronađenoj imovini broj O- 37/90 razvidno da ostavinsku masu predstavlja pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica], te čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
30. Pregledom rješenja Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Z- 627/04 provedena je uknjižba prava vlasništva za 64/96 dijela na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. ožujka 1990. godine i aneksa, te smrtnog lista od dana 21. listopada 2005. godine, na ime GI RI i CI svaka za ½ dijela.
31. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 2010 DGU PUK Split, Ispostava za katastar nekretnina Trogir, proizlazi da su na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani kao suvlasnici KI za 1/3, KI UI za 1/3, CI za 1/6 i GI KI za 1/6.
32. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. CI Općinskog suda u Splitu, po javnoj bilježnici Zrinki Milić – Štrkalj, poslovni broj O- 1275/18, proizlazi da je njen nasljednik sin SI, tužitelj pod 1.
33. Iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 3461/2024 Općinskog suda u Splitu, vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ane Zavorović iza pok. GI, proizlazi da je njen nasljednik temeljem sporazuma u odnosu na nekretnine iz točke I. sin ZI, tužitelj pod 2.
34. Iz pismena Sporazum od dana 18. siječnja 1971. godine Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Trogir, Služba za upravno pravne poslove, koji je sklopljen između Općine Trogir po predsjedniku PI, s jedne strane i ŽI, ŽI U pok. JI, TI. ČI O. LI, GI. HI i CI. HI s druge strane, proizlaze uvodne konstatacije da su čest. zem. [katastarska čestica] i čest zem. 37 k. o. [katastarska općina] uknjižene kao društveno vlasništvo s pravom korištenja druge ugovorne strane, te da će sjevernim dijelom navedenih nekretnina biti izgrađena cesta na način da će se izvršiti nasipanje jednog dijela morske obale, te da će se čestice zemlje novoizrađenim putem omeđiti od mora. Nadalje, da druga strana sporazuma se ne protivi izgradnji puta nasipanjem morske obale, ali s obzirom da će izvršenjem radova biti otežan rad u njihovoj brodogradilišnoj radnji, te da će trpjeti izvjesne troškove, to su tražili od druge ugovorne strane da u sklopu izvođenja radova za izgradnju puta učine sljedeće:
a) izgrade ogradni zid s unutrašnje strane nasutog puta i novonastalu nasutu parcelu priključi već postojećim česticama zemlje [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina];
b) izgradi zaštitni betonski zid sa istočne strane zemljišta na mjestu postojeće drvene ograde i da se ostavi prostor za vrata;
c) izvrši uređenje kanalizacije od otpadnih voda sa ulice i postavi posebna cijev kojim bi se regulirala kućna kanalizacija
d) uređenje i produženje postojećeg mula za vezove brodova.
35. Iz ugovora o najmu zemljišta za uskladištenjem cementa od 20. srpnja 1979.g. proizlazi da je isti sklopljen između građevinskog poduzeća Ploče- OOUR –a "Gradnja" kao najmoprimca i FI iz [adresa] kao najmodavca za skladištenje cementa za izgradnju podmorskog ispusta Aerodroma.
36. Analizom rezultata provedenog uviđaja, neposrednog opažanja suda i sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka, a prema navodima svjedoka i stranaka postupka jasno proizlazi da tužitelji nedvojbeno drže faktični posjed nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] dvorište, površine 16 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], dvorište 40 m2, obzirom da navedene zemljišnoknjižne čestice čine sastavni dio posjeda tužitelja ograđen zidom i željeznom kapijom.
37. Međutim realni dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i to lik A-B-C-O-N-A, površine 59 m2 i lik C-F-G-O-C, površine 83 m2 k. o. [katastarska općina], nalazi se izvan posjeda tužitelja i predstavlja faktično javni parking. Tužitelji u činjeničnim navodima tužbe navode da koriste ovaj prostor također kao dvorište, međutim prema rezultatima dokaznog postupka, štoviše iz samih iskaza tužitelja ne proizlazi da bi isti imali samostalni posjed, niti da bi njihovi prednici ranije vršili samostalni posjed, koji u suštini bi značio da isključivo oni koriste nekretninu za svoje potrebe, a da su svi drugi isključeni iz posjeda. Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da se koriste ovim dijelom nekretnine kao pristupom za dolazak do svog dvorišta i imaju mogućnost parkiranja kao i svi ostali koji se koriste tim dijelom nekretnine u svrhe javnog parkiranja. Čak ni njihovi pravni prednici nisu mogli otkloniti pretenzije trećih osoba kao i tadašnje lokalne vlasti, pa je taj dio nekretnine od lokalne vlasti asfaltiran, i pokušaji njhovih prednica da se ograde stupićima nije realiziran.
38. Tužitelji se pozivaju da su putem svojih pravnih prednika u samostalnom I kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina dulje od 50 godina, i da su njihovi pravni prednici stekli valjalu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva temeljem sporazuma iz 1971.godine, na osnovu kojeg da su uvedeni u samostalni i kvalificirani posjed, a temeljem kojeg posjedovanja da su redovnom dosjelošću stekli vlasništvo nekretnina do 17. studenog 1999. godine.
39. Tužitelji na kojima je teret dokaza takve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu dokazali u ovom postupku jer nisu dokazali faktični posjed na realnim dijelovima novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], odnosno nisu dokazali ni da su njihovi pravni prednici bili ranije u faktičnom posjedu, a posebice da bi bili uvedeni u posjed temeljem Soprazuma iz 1971. godine.
40. Naime, iz iskaza samog prvotužitelja jasno proizlazi da je betonski ogradni zid kojim je odvojen posjed tužitelja podignut još 1975-1976. godine, od strane njihovih prednika, pa nije logičan i dovoljno argumentiran iskaz tužitelja da bi isti tada podizali zid na označenom dijelu znajući da im pripada i dio iza ogradnog zida, pravdajući se slabijom financijskom situacijom svojih prednika. Isto tako tužitelj navodi da tadašnje vlasti Općina Trogir nije ispoštivala ništa od pobrojanih točaka iz Sporazuma 1971. godine, što bi upućivalo na zaključak da nije ni došlo do priključivanja nasute parcele postojećim česticama, izgradnje zaštitnog betonskog zida, uređenje kanalizacije i produženje mula. Osim toga tužitelji se ne mogu pozivati da Sporazum predstavlja osnovu za uvođenje u posjed, jer navedena isprava po svom sadržaju nema stvarnopravni značaj usmjeren na stjecanje posjeda i vlasništva, već na izvršenje činidbe zbog izgradnje ceste i nasipanja mora. Cilj sporazuma bio je da se u isto vrijeme (dakle u vrijeme izgradnje puta i nasipanja obale), izgradi ogradni zid i nasuta pracela priključi postojećim česticama zemlje. Međutim izgradnja takovog zida nije učinjena od strane Općine Trogir, kao ugovorne strane, tako da prednici tužitelja kao tada nositelji prava korištenja mogli su jedino tražiti ispunjenje utanačenih obveza iz Sporazuma, koje druga ugovorna strana nije ispunila u vidu obveznopravnog zahtjeva.
41. Sud dakle ne može pokloniti povjerenje tužiteljima i svjedoku u dijelu kada iskazuju da su se označeni realni dijelovi čest. zem. [katastarska čestica]. mogli koristiti isključivo po dozvoli prednica tužitelja, jer takav iskaz je suprostavljen činjenici da su upravo prednici tužitelja već 1975.-1976.godine izgradnjom ogradnog zida odvojili svoj posjed, čime se nameće jasan i logičan zaključak da tužitelji i njihovi prednici koriste kontinuirano i faktično isključivo dio koji je ograđen zidom i kapijom i koji predstavlja predmetne nekretnine iz tužbenog zahtjeva označene kao čest. zem. [katastarska čestica] dvorište, površine 16 m2, i čest. zem. [katastarska čestica], dvorište 40 m2, dok dio iza ogradng zida i kapije koji čini realni dio čest. zem. [katastarska čestica] nisu nikad koristili na način da su izvršavali kvalificirani posjed, jer bi to trebao biti posjed koji je prvenstveno samostalan i ničim ometan od strane drugih osoba. Kad se uzme u obzir da taj realni dio nekretnine koristi svatko jasno je da na istome tužitelji nisu ispunili prepostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer određeni realni dio prednici tužitelja, a ni sami tužitelji nisu nikad faktično izvršavali u smislu samostalnog posjeda koji bi sve treće osobe isključio. Sud dakle u tom dijelu nije ni trebao utvrđivati činjenice zakonitosti, poštenja i istinitosti posjeda, kad osnovni uvjet faktičnog izvršavanja posjeda od strane tužitelja i prednika nije ispunjen.
42. Također iz Ugovora o najmu za uskladištenje cementa 1979. godine nije precizirana zemljišnoknjižna ili katastarska oznaka nekretnine koja bi se davala u najam, navodi se samo "dio dvorišta" II, a tužitelji u tom pravcu nisu sudu prezentirali još dokaza kojim bi se takvi navodi potvrdili da bi se baš označeni realni dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koristio za uskladištenje cementa, niti ima drugih dokaza o vremenu trajanja takvog najma, niti je sud te činjenice utvrdio iz iskaza svjedoka i parničnih stranaka.
43. Nadalje, u odnosu na upis u katastarski operat na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je bila upisana u posjedovnom listu broj 2010 na površinu od 1230 m2, prije izvršenih promjena i koji upis je glasio na imena prednika tužitelja, valja kazati da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bitan stvarni aktivni posjed, a ne tabularni. Tabularni posjed je posjed upisan u katastarski operat. Stvarni (faktični) posjed sud utvrđuje putem iskaza stranaka, svjedoka, uviđaja, neposrednim opažanjem i drugih odgovarajućih dokaza.
44. Iz iskaza svjedoka, parničnih stranka, provedenog uviđaja i neposrednim opažanjem suda, te sukladno ostalim izvedenim dokazima, sud je utvrdio da su prednici tužitelja još 1975.-1976. godine ogradili svoj posjed zidom i odvojili ga od ostatka nekretnine, da takovo stanje nije promijenjeno sve do danas, da je sudski vještak jasno odredio u svom nalazu i mišljenju da je posjed tužitelja materijaliziran čvrstim granicama, a da sve što je izvan njihova posjeda u naravi faktično predstavlja javni parkirališni prostor. Nadalje, elaboratom uz prijavni list koji je proveden pod brojem Z- 26254/2023 formirana je nova čestica pod brojem 13074 k. o. [katastarska općina] koja obuhvaća stvarno stanje nekretnine koja je u službi javnog parking, dok čestice oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] nisu obuhvaćene elaboratom i prijavnim listom.
45. Po stavu suda su se svakako ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su predmetne nekretnine posjedovali prednici tužitelja, a danas tužitelji, da su navedene čestice inkorporirane i čine sastavni dio jedinstvenog posjeda tužitelja, te da su omeđene čvrstim materijaliziranim granicama što potvrđuje i vještvo stalnog sudskog vještaka Daria Blaževića.
46. Što se tiče stjecanja prava vlasništva tužitelja i njegovog pravnog prednika temeljem instituta dosjelosti, valja kazati da je u odnosu na navedeno trebalo utvrditi ispunjenje prepostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tog odnosa, dakle pravna pravila bivšeg Općeg Građanskog zakonika (dalje OGZ-a).
47. Prema pravnom pravilu OGZ-a, paragrafu 1460 - za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevo se zakonit, pošten i istinit posjed. Prema Općem Građanskom zakoniku, pravo vlasništva se moglo steći, između ostalog, na temelju pravnog posla i to upisom u zemljišne knjige, ali i faktičnom realizacijom pravnog posla u naravi, odnosno, predajom i stupanjem u posjed. Nadalje, člancima 1461. do 1471. Općeg Građanskog Zakonika uređeno je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Tako je potrebno da je posjed zakonit (1461), pošten (1463), istinit (1464), te je potrebno i vrijeme dosjedanja, koje bi iznosilo, s obzirom da je riječ o privatnom vlasništvu, 30 godina prema OGZ-u. Sukladno mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok je skraćen sa 30 na 20 godina.
48. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u članku 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91), te je propisano sad i u članku 159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje u tekstu ZV). Odredbom članka 159. stavka 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari ako posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Tako je stavkom 2. propisan rok od 10 (deset) godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 (dvadeset) godina za poštenog posjednika.
49. Nadalje prema st. 4. čl. 159. ZV-a, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.
50. Valja istaknuti da kod dosjelosti kao originalnog osnova stjecanja prava vlasništva moraju biti ispunjene određene zakonske prepostavke i to: sposobnost stjecanja (opća pravna sposobnost), sposobnost stvari (svaka stvar na koju može postojati pravo vlasništva), posjed određene kvalitete (kvaliteta posjeda) i vrijeme dosjelosti (zakonom određeno vrijeme). Za redovnu dosjelost potrebno je utvrditi da je posjed kvalificiran kao zakonit, pošten (savjestan) i istinit. Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika (s tim da se poštenje, savjesnost presumira). Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom ili zlouporabom povjerenja. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" spriječava početak tijeka dosjelosti. Kako je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, to pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune prepostavke stjecanja putem dosjelosti. Odlučna pretpostavka za stjecanje pava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed kroz zakonom određeno vrijeme i s tim da nije nužno da posjed bude i zakonit (odluka VSRH, Rev-1628/15).
51. Kod činjenice da su predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prednici tužitelja držali u vlasničkom posjedu svakako više od 40 godina, da je posjed tužitelja i njihovih prednika vidljivo omeđen, a što je vidljivo i iz nalaza sudskog vještaka geodeta, kao dokaza koji je prihvatio i ovaj sud, ocjenjujući sve provedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti, sud smatra kako su tužitelji u konkretnom slučaju dokazali da su se u odnosu na njih ostvarile sve pretpostavke koje zakon traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao stjecanje na temelju zakona – ex lege. U konkretnom slučaju ispunjenja je prepostavka o savjesnosti i poštenju posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući da tužitelji kao sada jedini posjednici kroz sve vrijeme dosjelosti smatraju da je stvar koju posjeduju njihova, jednako kao što su to ranije smatrali i prednici tužitelja. Valja istaći da se prenošenje posjeda derivativnim, izvedenim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja na njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora.
52. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud zaključuje da navedene okolnosti ukazuju da su tužitelji i njihovi prednici u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svakako dulje od 40 godina, da su prednici tužitelja posjedovali navedenu nekretnine i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji se primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46, 105/46, 96/47), sve do rujna 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, 91/96), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17
- službeni pročišćeni tekst, dalj: ZV), te da su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetne nekretnine na način kako je utvrđeno u postupku, pa tako i nakon 1. siječnja 1997. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. ZV propisuje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.
53. Dodatno se napominje da je Republika Hrvatska kao članica Europske unije i Vijeća Europe dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97,6/99,14/02,13/03, 9/05,1/06 i 2/10, dalje u tekstu Konvencija) i njezinih protokola kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog vijeća suda za ljudska prava.
54. Odlučne činjenice u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. godine (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava: da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388.st.4. ZV-a, ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., kao i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.) obzirom na stečena subjektivna građanska prava.
55. Stoga je sud na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, zaključio da su tužitelji dosjelošću osobno i putem pravnih prednika stekli pravo vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve za cijelo, dok u odnosu na realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (lik A-B-C-O-N-A, površine 59 m2 i lik C-F-G-O-C, površine 83 m2 k. o. [katastarska općina]) tužitelji nisu dokazali pretpostavke za stjecanje prava vlasništva koje zakon traži, sve iz razloga kako je već ranije obrazloženo.
56. Budući da sud tužbeni zahtjev ocjenjuje djelomično osnovanim, to je isti valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude, odnosno prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na točku I., te odlučiti kao u točki I. izreke presude, a odbiti u odnosu na točku II. i III. tužbenog zahtjeva, te odlučiti kao u točki II. izreke presude.
57. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, i čl. 156. koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u postupku u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj samo pojedine troškove primjenom odredbi čl. 156. st.1. ZPP-a.
58. Glede troška parničnog postupka ovaj sud imao je na umu i pravilnu primjenu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se primjenjuju na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst - 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.) s pripadajućim Protokolima jer su iste sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske, a prilikom odlučivanja o parničnim troškovima potrebno je uzeti u obzir i kriterije iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, sve to u svezi njihovog uspjeha u parnici.
59. Ovaj sud zalažući se za kod odlučivanja, prije svega za načelo pravičnosti te poštenog i razumnog pristupa, smatra da upravo imajući na umu ta načela i takav pristup, valja odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja po punomoćniku, uvažavajući da je tužitelju usvojen tužbeni zahtjev u točki I. izreke, dok je odbijen sa tužbenim zahtjevom u točki II. izreke, što bi predstavljalo približno jednak uspjeh stranaka u postupku.
U Trogiru, 30. travnja 2026.
Sutkinja
Danira Vujević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- pun.tužitelja Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu
- pun. tuženika Božidarki Vulas, odvjetnici u Trogiru
- u spis
