REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

P-690/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja IG, vl. obrta, MARKETING, TRGOVINA NA VELIKO, ČIŠĆENJE POSLOVNIH I STAMBENIH PROSTORA I SERVIS UREDSKIH STROJEVA, Zagreb, Ozaljska ulica 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Martina Gajski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o., Zagreb, Ribnjak 12-14, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 229694857747, kojeg zastupa Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.064,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 118,23 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.352,32 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 8.907,88 kuna (1.182,28 EUR) nastalu 21. listopada 2020. godine u Zagrebu. Prema navodima tužbe, njegova kći KG je upravljajući vozilom Opel Astra ([registarska oznaka]), osiguranim kod tuženika policom kasko osiguranja broj 8305004636, prilikom parkiranja zagrebala rub kolnika i oštetila desnu stranu vozila. Tužitelj ističe da je odmah obavijestio tuženika o događaju, a tuženik mu je dao uputu da je dovoljno samo fotografirati mjesto i vozilo jer nema drugih sudionika. Tvrdnje potkrepljuje opsežnim dokazima: fotografijama vozila, prijedlogom za saslušanje svjedoka KG i ŠG, vlastitim saslušanjem te prometnim vještačenjem. Visinu štete dokazuje računom servisa Auto Šatrak d.o.o. od 15. prosinca 2020. Svoju aktivnu legitimaciju tužitelj temelji na potvrdi o prijenosu vlasništva s PBZ-Leasinga d.o.o. i izjavi kojom na njega prenose status osiguranika. Tužitelj se poziva na članak 942. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje u tekstu: ZOO), tvrdeći da su odredbe općih uvjeta koje predviđaju gubitak prava na osigurninu zbog neizvršavanja kontrole alkoholiziranosti ništetne jer predstavljaju nerazmjerno veliku obvezu za osiguranika nakon nastupa osiguranog slučaja. Također se poziva na ustaljenu sudsku praksu Vrhovnog suda RH i županijskih sudova, prilažući niz presuda koje potvrđuju takvo shvaćanje. Dodatno navodi da tuženik nije obavijestio ugovaratelja o izmjeni uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila Euroherc sukladno članku K.4. stavku 2., pa se izmijenjene odredbe ne mogu smatrati obvezujućima. Od suda traži isplatu glavnice sa zateznim kamatama i trošak postupka.

2. Tuženik prigovara tužbenom zahtjevu u cijelosti, tvrdeći da je pravno neosnovan zbog isključenja osigurateljnog pokrića. Osnovni prigovor tuženika temelji se na činjenici da vozačica nakon štetnog događaja nije osigurala kontrolu alkoholiziranosti, što je bila dužna prema odredbama Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila. Tuženik se poziva na članak G.1. stavak 1. i 2. točku 2.3. u vezi s člankom G.2. stavkom 5. točkom 5.1. Uvjeta, prema kojima se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako neposredno nakon prometne nesreće ne osigura kontrolu alkoholiziranosti. Nadalje, tuženik ističe da policom osiguranja nije ugovoren otkup isključenja te obveze sukladno članku J.6. stavku 2. Uvjeta. Kao dokaze na kojima temelji svoje odluke o odbijanju zahtjeva i prigovora, tuženik koristi policu kasko osiguranja broj 8305004636, priložene Uvjete osiguranja te vlastiti izvid štete broj 200503207838/1. Tuženik također osporava navode o neupoznatosti s Uvjetima, naglašavajući da se potpisom na polici potvrđuje primitak istih, te da su navodi o jednostranoj promjeni Uvjeta neutemeljeni. Smatra da tužitelj nije dostavio nove dokaze koji bi opravdali promjenu prvotne odluke o neosnovanosti. Slijedom navedenog, tuženik ustraje kod svojih odluka kojima je zahtjev odbio kao pravno neosnovan i od suda posljedično traži odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao dopis-pravno neosnovan zahtjev Euroherc od 15. prosinca 2020. (str. 7 spisa), račun Auto Šantek d.o.o. (str. 8 spisa), izjavu PBZ leasinga (str. 9 spisa), izvid štete Euroherc (str. 10 spisa), PBZ leasing potvrdu o prijenosu vlasništva (str. 11 spisa), prigovor oštećenika (str. 12 do 13. spisa), dopis-pravno neosnovan zahtjev Euroherc od 25. svibnja 2021. (str. 16 spisa), prigovor IG (str. 17 do 18 spisa), dopis-pravno neosnovan zahtjev Euroherc od 2. prosinca 2020. (str. 19 spisa), slike vozila (str. 20 do 29. spisa), obvezujuću ponudu kasko osiguranja broj 8305004636 od 15. listopada 2019. s cijenom premije u iznosu od 3.338,24 kn (str. 38 do 39 spisa), potvrdu plaćanja IG primatelju Euroherc osiguranju d.d. u iznosu od 3.338,24 kn (str. 40 spisa. i str. 93 spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila Euroherc od 31. svibnja 2019. (str. 63 do 89 spisa), vozačku dozvolu KG (str. 97 do 98 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislava Šimunovića, dipl. ing. (str. 143 do 148 spisa).

4. Sud je odustao od provođenja financijskog vještačenja predloženog od strane tuženika jer se u spisu nalaze računi popravka te je visinu iz računa potvrdio i sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, odnosno u spisu već postoji dovoljno drugih relevantnih dokaza za donošenje odluke o meritumu stvari, a svi su ti dokazi zajedno s utvrđenim činjenicama koje iz njih proizlaze detaljno i iscrpno izloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

5. Prije svega, treba reći da je od dana pokretanja predmetnog postupka do dana donošenja ove presude stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute Republike Hrvatske ("Narodne novine" 57/22. i 88/22.) pa su iznosi u izreci ove presude sukladno odredbama tog zakona preračunati u valutu eura prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine u iznosu od 1.182,28 EUR po polici kasko osiguranja vozila tužitelja koje je oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Zagrebu na sjevernom parkirališnom mjestu u Klaićevoj ulici, nakon raskrižja s Kačićevom ulicom, dana 21. listopada 2020.

8. Nesporni su štetni događaj, sklapanje kasko police, te izostanak kontrole alkoholiziranosti.

9. Sporno je jesu li odredbe o gubitku prava na isplatu osigurnine ništetne zbog izostanka kontrole alkoholiziranosti, je li tužitelj obaviješten o izmjeni uvjeta te ima li on pravo na naknadu PDV-a na iznos štete.

10. Svjedokinja KG u svom iskazu navodi da je kritične večeri upravljala očevim vozilom te se pokušavala parkirati u Klaićevoj ulici, u neposrednoj blizini zgrade Srednjoškolskog igrališta. Ističe da je prilikom vožnje unatrag, uslijed smanjene preglednosti i procjene prostora, desnim bočnim dijelom vozila, točnije pragom i vratima, snažno zagrebala i udarila u visoki betonski rubnjak koji je odvajao parkirno mjesto od zelene površine. Navodi da je odmah zaustavila vozilo i nazvala oca, koji je stigao na mjesto događaja u kratkom roku. Svjedokinja u svom iskazu ističe da je bila prisutna kada je njezin otac nazvao osiguravajuće društvo te navodi da je razgovor vođen putem zvučnika kako bi i ona mogla čuti upute. Potvrđuje da je muška osoba s druge strane linije, nakon što je saslušala opis događaja, jasno izjavila da policija nije potrebna jer je riječ o samostalnom oštećenju na parkingu i jer je vozilo u voznom stanju. Ističe da su se u svemu držali tih uputa, napravili potrebne fotografije i nakon toga napustili mjesto događaja. Nadalje, svjedokinja kategorički navodi da kritične prigode nije konzumirala alkohol niti bilo kakva opojna sredstva, naglašavajući da bi se bez problema podvrgnula testiranju da je ono bilo zahtijevano ili sugerirano od strane osiguravatelja. U svom iskazu je istaknula da joj nitko nikada nije rekao da je pozivanje policije obvezno za svaku ogrebotinu nastalu pri parkiranju, pogotovo kada nema štete na imovini trećih osoba. Opisuje da je oštećenje bilo vidljivo, ali da nije utjecalo na sigurnost vožnje, te navodi da je cijeli događaj bio stresan, ali da su vjerovali kako su prijavom štete telefonskim putem ispunili sve svoje obveze prema osiguravatelju.

11. Svjedokinja ŠG navodi da se kritične zgode nalazila u vozilu s KG u svojstvu suvozačice. U svom iskazu ističe da su tražile parkirno mjesto u Klaićevoj ulici te potvrđuje da je do oštećenja došlo tijekom manevra parkiranja kada je vozilo desnom stranom udarilo u rubnjak. Navodi da je osjetila udarac i škripanje metala o beton, nakon čega su izašle iz automobila kako bi pregledale nastalu štetu. Svjedokinja ističe da su na mjestu događaja čekale dolazak IG te potvrđuje da je bila prisutna tijekom telefonskog razgovora koji je on obavio s djelatnikom osiguranja. Navodi da je razgovor bio na razglasu i da je jasno čula kako je muški glas iz osiguravajućeg društva potvrdio da nema potrebe za angažmanom policije, s obzirom na to da su same na parkingu i da nema drugog sudionika niti ozlijeđenih osoba. U svom iskazu je istaknula da je uputa bila vrlo jasna: snimiti fotografije oštećenja i mjesta nezgode te se javiti u poslovnicu radi daljnjeg postupka. Svjedokinja također navodi da KG te večeri nije pila alkohol, što joj je poznato jer su cijelo vrijeme bile zajedno prije sjedanja u automobil. Ističe da je dinamika nezgode bila upravo onakva kakvu su opisali osiguravatelju – lagano kretanje unatrag i bočni kontakt s rubnim kamenom parkirališta. Navodi da se nisu zadržavale na mjestu događaja duže nego što je bilo potrebno za razgovor i fotografiranje, vodeći se uvjerenjem da postupaju ispravno prema napucima stručne osobe iz osiguranja. U svom iskazu je ponovila da nije bilo nikakve dvojbe oko toga treba li zvati policiju nakon što su dobile izričitu potvrdu od osiguravatelja da to nije nužno.

12. Zakonski zastupnik tužitelja IG u svom iskazu navodi da je dugogodišnji osiguranik tuženika, s poviješću suradnje od 15 do 20 godina, te ističe da je u kritično vrijeme bio ugovaratelj kasko osiguranja za vozilo Opel Astra koje je koristila njegova kći. Opisujući događaj od 21. listopada 2020. godine, navodi da ga je kći nazvala odmah nakon što je pri parkiranju u Klaićevoj ulici u Zagrebu oštetila vozilo udarcem u rubnjak. Tužitelj ističe da je odmah po dolasku na mjesto događaja kontaktirao službu za prijavu šteta tuženika putem broja navedenog na iskaznici osiguranja, pri čemu je razgovarao s djelatnikom odjela šteta kojemu je detaljno objasnio okolnosti nezgode, naglasivši da se radi o manjem oštećenju nastalom pri parkiranju bez drugih sudionika. U svom iskazu je istaknuo da mu je taj djelatnik izričito rekao kako u takvim okolnostima nema potrebe za pozivanjem policije niti provođenjem očevida, već da je dovoljno fotografirati oštećenja i mjesto događaja te vozilo odvesti na procjenu. Nadalje, tužitelj navodi da mu prilikom ugovaranja i obnove polica nikada nije bila ponuđena opcija otkupa obveze kontrole alkoholiziranosti niti je bio upoznat s činjenicom da bi se za svaku, pa i najmanju štetu nastalu bez stranog utjecaja, morala osigurati policijska kontrola alkoholiziranosti. Ističe da je postupio isključivo prema dobivenim uputama ovlaštene osobe tuženika, vjerujući da su one u skladu s važećim uvjetima osiguranja. Također navodi da je naknadno, u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva, saznao za sporne odredbe o isključenju pokrića, ali naglašava da mu one nikada nisu bile uručene niti objašnjene kao preduvjet za isplatu štete u ovakvim specifičnim slučajevima. Tužitelj ustraje u tvrdnji da je šteta nastala upravo onako kako je prijavljeno, što je kasnije potvrdilo i vještačenje, te ističe da bi pozvao policiju da mu je to bilo sugerirano tijekom telefonskog razgovora.

13. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedokinja KG i ŠG kao istinite jer su svjedokinje iskazivale suglasno jedna drugoj, kao i ispravama u spisu, napose fotografijama mjesta nezgode u Klaićevoj ulici te nalazu i mišljenju vještaka, dok su same neposredno sudjelovale u štetnom događaju upravljajući i nalazeći se u vozilu Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] u trenutku oštećenja o rubnjak. Njihovi navodi o dinamici nezgode pri parkiranju logični su i životni, te su u potpunosti podržani materijalnim dokazima o lokaciji i vrsti oštećenja na pragu i vratima vozila koji su utvrđeni izvidom štete. Sud je samo djelomično prihvatio kao istinit iskaz tužitelja IG i to u dijelovima kojim je tužitelj izjavio da je vozilo bilo kasko osigurano policom broj [broj police] te u dijelu kojim navodi da je telefonski kontaktirao tuženika odmah nakon štetnog događaja, kao i u dijelu u kojem je potvrdio da mu je operater tuženika dao uputu da policija nije nužna s obzirom na okolnosti nezgode. Navedene dijelove iskaza sud je prihvatio jer su suglasni ispravama u spisu, posebice izvidu štete broj 200503207838/1, te iskazima preostalih saslušanih svjedokinja koje su potvrdile da su čule upute operatera putem razglasa telefona. U preostalim dijelovima sud nije prihvatio iskaz tužitelja IG i svjedokinje KG u pogledu poznavanja općih uvjeta osiguranja i obveze kontrole alkoholiziranosti jer nisu ni sami suglasno jedan drugom iskazivali o tome jesu li primili primjerak Uvjeta pri sklapanju police, dok se uz sve radi o ocu i kćeri, pri čemu je tužitelj izravno zainteresiran za isplatu osigurnine od 1.182,28 EUR te su na određeni način posredno i neposredno vezani ishodom ovog spora.

14. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislava Šimunovića, dipl. ing. od 27. listopada 2022. godine vidljivo je da vještak potvrđuje da su i u računu broj 1177/01/8, kao i u izvidu štete broj 200503207838/1, navedene sve stavke na način da se u vozilo ugrađuju novi dijelovi, konkretno prag i vrata. Iz nalaza i mišljenja ujedno proizlazi da je trošak popravka vozila bez PDV-a 945,82 EUR, dok trošak popravka vozila s PDV-om iznosi 1.182,28 EUR. Uvidom u nalaz i mišljenje vidljivo je i da tehnički gledano oštećenja na vozilu tužitelja Opel Astra u predmetnom štetnom događaju jest moguće popraviti i bez zamjene oštećenih dijelova novima, ali s obzirom na to da se radilo o novijem vozilu (prva registracija 2018. godine), to se oštećeni dijelovi zamjenjuju novima jer popravak oštećenih dijelova, umjesto zamjene novima, bitno umanjuje vrijednost vozila. Na nalaz i mišljenje tuženik je istaknuo prigovore u podnesku od 22. studenog 2022. godine zbog čega je sud pozvao vještaka radi usmenog iznošenja nalaza na glavnoj raspravi 16. veljače 2023. godine, na kojoj je vještak ostao kod pisanog nalaza te naveo da bi jedini način da pouzdano utvrdi obim popravka bio detaljan pregled vozila, ali da je popravak u ovlaštenom servisu jedini odgovarajući. Vještak je naveo da bi jeftiniji popravak (korištenjem rabljenih dijelova ili isključivo popravkom bez zamjene) iznosio znatno manje, no s obzirom na karakteristike vozila, odgovarajući popravak je onaj prema računu servisa u iznosu od 945,82 EUR bez PDV-a. Sud je prihvatio vještakov zaključak da bi popravak oštećenih dijelova umjesto zamjene bitno umanjio vrijednost vozila. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje jer je vještak odgovorio na sve prigovore tuženika, dok je u samom izvidu štete koji je sačinio tuženik također bila predviđena zamjena dijelova novima.

15. Sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio 21. listopada 2020. godine u Zagrebu, u Klaićevoj ulici, na sjevernom parkirališnom mjestu, na način da je vozačica KG prilikom radnje parkiranja vozila Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] desnom bočnom stranom vozila zagrebala visoki betonski rubnjak, što proizlazi iz suglasnih i životnih iskaza tužitelja te svjedokinja KG i ŠG, kao i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka koji je potvrdio da su oštećenja na pragu i vratima vozila prostorno-vremenski i dinamički usklađena s opisanim načinom nastanka štete o fiksnu prepreku. Sud je utvrdio da je tužitelj o nezgodi odmah obavijestio tuženika telefonskim putem, pri čemu je od dežurnog djelatnika dobio izričitu uputu da policiju nije potrebno pozivati s obzirom na to da nema drugih sudionika i da je šteta nastala na parkingu, što proizlazi iz iskaza saslušanih osoba koje su taj razgovor čule putem razglasa telefona, čime je sud otklonio prigovor tuženika o neosnovanosti zahtjeva zbog izostanka policijskog očevida i kontrole alkoholiziranosti, jer je upravo postupanje djelatnika tuženika onemogućilo provođenje tih radnji, dok iz cjelokupnog dokaznog postupka ne proizlazi da bi vozačica bila pod utjecajem alkohola. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva, što proizlazi iz potvrde o prijenosu vlasništva vozila s PBZ- Leasinga d.o.o. na tužitelja od 4. studenog 2020. godine te izjave istog društva od 21. ožujka 2022. godine kojom se tužitelj ovlašćuje da u svoje ime i za svoj račun ostvaruje prava iz osiguranja, odnosno kojom se na njega prenosi status osiguranika, čime je sud otklonio prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja. U pogledu visine nastale štete, sud je utvrdio da ona iznosi bez PDV-a 945,82 EUR, što proizlazi iz računa ovlaštenog servisa Auto Šatrak d.o.o. od 15. prosinca 2020. godine te izvida štete koji je sačinio sam tuženik, a što je u cijelosti potvrdio i sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodeći da je popravak izvršen zamjenom oštećenih dijelova novima jedini tehnički ispravan način koji ne umanjuje vrijednost vozila, čime je sud otklonio prigovore tuženika kojima je osporavana visina štete i nužnost zamjene dijelova novima. Sud je također utvrdio da tužitelju prilikom obnove osiguranja nisu bili uručeni niti pojašnjeni novi uvjeti koji bi bitno sužavali njegova prava, što proizlazi iz iskaza tužitelja kojem je sud u tom dijelu povjerovao jer tuženik nije pružio dokaz o suprotnome, čime je sud otklonio prigovor tuženika da je tužitelj bio u potpunosti upoznat s obvezom alkotestiranja za svaku vrstu štete.

16. Sud je utvrdio da visina nastale štete iznosi 945,82 EUR bez PDV-a, što proizlazi iz računa servisa i nalaza vještaka. Sukladno polici kasko osiguranja i statusu tužitelja kao obrtnika, osigurninu čini navedena glavnica uvećana za 50% iznosa PDV- a, odnosno za 118,23 EUR. Ukupna osigurnina koju je tuženik dužan isplatiti iznosi 1.064,05 EUR.

17. Sud je utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, čime je otklonio prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije. To proizlazi iz Potvrde o prijenosu vlasništva i Izjave PBZ Leasinga d.o.o. kojom se na tužitelja prenosi status osiguranika, što je u skladu s odredbama o ustupu tražbine iz članka 80 ZOO-a. Nadalje, sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio 21. listopada 2020. na sjevernom parkiralištu u Klaićevoj ulici, što je potvrđeno suglasnim iskazima svjedokinja KG i ŠG te nalazom vještaka koji je potvrdio dinamiku nezgode udarom u rubnjak. Tuženik je prigovorio neosnovanosti zahtjeva jer vozačica nije osigurala kontrolu alkoholiziranosti, pozivajući se na članak G.2. stavak 5. točku 5.1. Uvjeta. Sud je ovaj prigovor otklonio utvrdivši da je takva odredba izravno ništetna prema članku 942. ZOO-a, koji propisuje ništetnost odredbi koje predviđaju gubitak prava na osigurninu ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku obvezu. Također, sud je utvrdio da je tužitelj postupio prema izričitim uputama operatera tuženika koji je naveo da policija nije potrebna, čime bi pozivanje na članak H.2. Uvjeta, obveza prijave policiji, predstavljalo zlouporabu prava i povredu načela savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a te članka 296. stavka 1. ZOO-a o ništetnosti odredbi općih uvjeta koje ugrožavaju svrhu ugovora. U pogledu visine štete, sud je utvrdio da stvarna šteta na vozilu iznosi 945,82 EUR bez PDV-a, što proizlazi iz računa servisa i vještačenja. Tuženik je osporavao visinu i obvezu plaćanja PDV-a. Sud je taj prigovor otklonio uvidom u Policu kasko osiguranja gdje je izričito ugovoreno pravo na odbitak 50% PDV-a. Shodno tome, sud je utvrdio da osigurnina iznosi 1.064,05 EUR (glavnica + 118,23 EUR PDV-a), temeljem članka 921. ZOO-a.

18. Naposljetku, sud je utvrdio da tuženik duguje zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, 30. travnja 2026., a kako je to tužitelj zatražio.

19. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavku 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u trgovačkim odnosima, a kako je to tužitelj zatražio. Rok od petnaest dana za izvršenje činidbe (paricijski rok) određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

20. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

21. Sud je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 118,23 EUR jer on predstavlja 50% PDV-a na koji tužitelj, kao obrtnik, ima pravo odbitka pretporeza. Uvidom u Policu kasko osiguranja utvrđeno je da je izričito ugovoreno pokriće štete uz 50% PDV-a. Kako osiguranje služi naknadi stvarnog gubitka, a preostalih 50% PDV-a tužitelju nije trošak jer ga koristi kao odbitak, isplata tog dijela od strane tuženika bila bi protivna ugovoru, što ovaj dio zahtjeva čini neosnovanim.

22. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.064,05 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST). Također odluka je donesena na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, odnosno tuženik je dužan naknaditi tužitelju sve troškove iako tužitelj nije uspio s ostatkom zahtjeva u iznosu od 118,23 EUR, što izračunato kao (118,23 / 1.182,28) x 100 EUR iznosi točno 10% neuspjeha u sporu, odnosno tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

24. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 6. travnja 2022. u iznosu od 150,00 EUR, (Tar. br. 7.1. ST), podneska od 30. lipnja 2022. u iznosu od 150,00 EUR, (Tar. br. 8.1. ST), zastupanja na ročištu 7. veljače 2023. u iznosu od 150,00 EUR, (Tar. br. 9.1. ST), zastupanja na ročištu 6. travnja 2023. u iznosu od 150,00 EUR, (Tar. br. 9.1. ST), zastupanja na ročištu 12. svibnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR, (Tar. br. 9.1. ST), zastupanja na ročištu 28. siječnja 2026. u iznosu od 150,00 EUR, (Tar. br. 9.1. ST), zastupanja na ročištu 21. travnja 2026. u iznosu od 150,00 EUR, (Tar. br. 9.1. ST) što ukupno iznosi 1.050,00 EUR na što je dodan iznos PDV-a od 25% (262,50 EUR), odnosno sveukupno 1.312,50 EUR, uz navedene troškove tužitelju je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u visini 19,91 EUR (Tar. br. 1.1. ST), koliko je tužitelj uplatio te trošak sudske pristojbe na presudu (Tar. br. 2.1. ST) u visini 19,91 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.352,32 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

25. Na utvrđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 30. travnja 2026., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj za trgovačke odnose, na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

26. Stoga je sud odlučio kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Sutkinja:

Martina Barić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak