Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1093/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Božani Ivanda, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Split, protiv tuženika LO, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa] – [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4540/2022-18 od 17. srpnja 2025., na sjednici vijeća 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4540/2022-18 od 17. srpnja 2025. u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. izreke (odluci o trošku).

II. Odbacuje se žalba tuženika u odnosu na odbijajući dio točke II. izreke (odluci o trošku) kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.844,33 EUR-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 4. listopada 2020. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.902,45 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja 17. srpnja 2025. do isplate, dok je za više zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 28,54 EUR-a zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu regresnog potraživanja u iznosu od 5.844,33 EUR-a (44.034,07 kn) s pripadajućim zateznim kamatama, koji je iznos tužitelj isplatio oštećeniku s osnova naknade štete iz prometne nesreće prouzročene dana 13. srpnja 2019. od strane tuženika koji je kritične zgode upravljao vozilom marke ''Opel Astra'' pod utjecajem alkohola.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih i dokaznim postupkom (čitanjem obaveznog prekršajnog naloga MUP-a, Policijske postaje Omiš, broj: 511-12-30-04- 33/482-2019 od 16. listopada 2019., potvrde MUP-a Policijske postaje Omiš, Klasa: 211-04/19-P/290, Urbroj: 511-12-30/06-P-9-1/2019 od 25. studenog 2019., uvidom u situacijski plan, potvrde o oštećenju vozila od 13. srpnja 2019., obračuna visine štete od 24. srpnja 2020., izvida štete broj 192110610747/1, dokumentacije oštećenika o automobilskoj nezgodi, uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, potvrda o izvršenim plaćanjima, saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedokinja FOmajke tuženika/ i ZOsupruge tuženika/, te provedenim prometnim vještačenjem po sudskom vještaku Nevenu Kralju) utvrđenih činjenica:

- da nije sporan štetni događaj koji se dogodio dana 13. srpnja 2019. u Omišu, na kolniku državne ceste D-8 ulice Vukovarska cesta kod kbr. 78 (tuženik je u odgovoru na tužbu priznao krivnju za izazivanje prometne nesreće bez ozlijeđenih osoba), kao ni da su u tom štetnom događaju sudjelovali tuženik i MO, obojica kao vozači osobnih automobila,

- da je u vrijeme štetnog događaja vozilo tuženika bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08103980800,

- da je tužitelj po osnovi naknade štete oštećeniku isplatio ukupni iznos od 5.844,33 EUR-a (iznos od 35.213,45 kn dana 28. kolovoza 2020., iznos od 5.824,74 kn dana 2. listopada 2020. i iznos od 2.995,88 kn dana 10. siječnja 2020.),

- da iz potvrde MUP-a Policijske postaje Omiš od 25. studenog 2019. proizlazi da se 13. srpnja 2019. u Omišu dogodila prometna nezgoda, da je LO alkotestiran na mjestu događaja te mu je utvrđena koncentracija alkohola od 1,57 g/kg i na mjestu događaja mu je izdan obvezni prekršajni nalog iz članka 199. stavak 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ''Narodne novine'' broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZSPC (tuženiku su na mjestu događaja izdana dva obavezna prekršajna naloga – prekršajni nalog iz čl. 51. st. 1. i 5. primjenom čl. 293. st. 1. ZSPC-a i prekršajni nalog iz čl. 199. st. 1. i 7. ZSPC-a – opaska ovog suda)

- da je čitanjem Obveznog prekršajnog naloga MUP-a, PP Omiš, broj: 511-12-30-04- 33/482-2019 od 16. listopada 2019. utvrđeno da je LO proglašen krivim jer je 13. srpnja 2019. oko 11,30 sati u Omišu prouzročio prometnu nesreću sa materijalnom štetom na način da je upravljao osobnim automobilom Opel te je uslijed neprilagođene brzine stanju i uvjetima ceste (kolnik mokar od kiše) prednjim dijelom udario u stražnji dio osobnog vozila Škoda, čime je počinio prekršaj iz čl. 51. st. 1. u vezi st. 5. i čl. 293. st. 1. ZSPC-a te mu je izrečena novčana kazna,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, kojega su prihvatili i sud i stranke, proizlazi da je došlo do sraza između prednjeg dijela osobnog vozila Opel Astra (kojim je upravljao tuženik) i stražnjeg dijela osobnog vozila Škoda Fabia (kojim je upravljao MO), te da je s obzirom na pravac kretanja (vozilo tuženika kretalo se iza vozila oštećenika u istom smjeru) i karakter oštećenja tuženik imao jasnu mogućnost uočavanja kinematike kretanja osobnog vozila Škoda Fabia na svom pravcu kretanja te je uz poduzimanje prikočivanja ili intenzivnog kočenja mogao izbjeći nalet na vozilo Škoda Fabia,

- da iz iskaza tuženika, te saslušanih svjedokinja u bitnome proizlazi da je tuženik uslijed uznemirenosti i šoka počeo konzumirati alkohol nakon prometne nezgode, da se tuženik ne sjeća što je konzumirao od alkohola, dok su svjedokinje navele da je konzumirao pivo, da su djelatnici policije nakon neka 2-3 sata od nesreće i alkotestirali tuženika, te da im je tuženik rekao da je konzumirao alkohol nakon prometne nesreće,

zaključuje da je tuženik prouzročio predmetnu prometnu nesreću upravljajući osobnim automobilom pod utjecajem alkohola, jer iz potvrde nadležne policijske postaje, a koja predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP) pa za činjenice navedene u njoj vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno, a u ovom konkretnom slučaju tuženik nije dokazao suprotno (iskaze saslušanih svjedokinja sud nije prihvatio kao vjerodostojne jer su pristrane i nisu bile očevici nesreće, a tuženik nije predložio vještačenje na okolnost je li bio pod utjecajem alkohola preko dopuštene količine), proizlazi da je alkotestiranjem tuženika utvrđena koncentracija alkohola od 1,47 g/kg i tuženiku je na mjestu događaja izdan obvezni prekršajni nalog iz čl. 199. st. 1. i 7. ZSPC-a. Pozivajući se na odredbu čl. A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti) i čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) prvostupanjski sud ocijenio je zahtjev tužitelja osnovanim zaključivši da je tuženik izgubio prava iz osiguranja te da je dužan tužitelju isplatiti iznos od 5.844,33 EUR-a, a koji iznos je prema priloženim potvrdama o isplati tužitelj naknadio oštećeniku i isti je iznos manji od procjene štete izvršene po vještaku Nevenu Kralju, koji je u svom nalazu naveo da je na osobnom vozilu Škoda Fabia nastala šteta u iznosu od 6.297,13 EUR-a.

6.1. Polazeći od utvrđenja da se u ovom konkretnom slučaju radi o regresnom zahtjevu osiguratelja prema svom osiguraniku iz ugovora o osiguranju, da je tužitelj štetu isplatio 2. listopada 2020. i da se prometna nesreća dogodila 13. srpnja 2019., prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZOO-a, kojim je propisano da potraživanja osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine, prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim zaključivši da od prvog dana iza dana kad je osigurate lj isplatio štetu oštećeniku (prva isplata je izvršena 10. siječnja 2020., druga 28. kolovoza 2020. i treća 2. listopada 2020. – opaska ovog suda) do dana podnošenja tužbe 15. prosinca 2022. nije protekao trogodišnji zastarni rok.

7. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, navodeći da su razlozi presude paušalni, manjkavi, nejasni i proturječni, te da je prvostupanjski sud pribavio spis Prekršajnog suda u Splitu koji se vodio povodom obveznog prekršajnog naloga Policijske postaje Omiš od 16. listopada 2019. i u kojem je tuženik proglašen krivim, ali to nije utvrdio na zapisniku niti je dao isti na uvid punomoćniku tuženika, a koristio se podacima iz tog prekršajnog spisa prilikom saslušavanja tuženika i tek nakon saslušanja tuženika obznanio strankama da je pribavljen navedeni prekršajni spis, čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo razloge o svim odlučnim činjenicama te isti imaju uporište u stanju spisa. Prema stanju spisa, tuženik je na pripremnom ročištu predložio pribavu i uvid u spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp P-2575/2019, te je prvostupanjski sud pribavio taj spis te na ročištu glavne rasprave 5. veljače 2025. odmah na početku rasprave utvrdio da je zaprimljen prekršajni spis P-2575/2019 i tek nakon toga saslušao tuženika i svjedokinje, pa su u tom dijelu žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud tek nakon saslušanja tuženika na kraju ročišta obavijestio stranke o pribavi prekršajnog spisa proturječni sadržaju zapisnika. Obzirom da je uvidom u spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp P-2575/2019, a koji je kao dokaz predložio sam tuženik, ovaj sud utvrdio da se isti vodio povodom prigovora tuženika na Obvezni prekršajni nalog Policijske postaje Omiš broj 511-12-30-02-1-38/2019 od 26. travnja 2019., a kojim je tuženik kao okrivljenik proglašen kriv što se dana 26. travnja 2019. u 19,45 sati u mjestu [adresa] kao vozač osobnog vozila marke Opel, registarske oznake [registarska oznaka] odbio podvrgnuti aklotestiranju, dakle da taj predmet nema apsolutno nikakve veze sa štetnim događajem koji se dogodio 13. srpnja 2019., to nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe upućuje tuženik. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupku iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima i u žalbenoj fazi postupka ističe prigovor zastare. Naime, protivno pogrešnom shvaćanju tuženika, regresna potraživanja osiguratelja prema svom osiguraniku iz ugovora o osiguranju, a što je slučaj i u ovom konkretnom predmetu, po čl. 234. st. 3. ZOO-a zastarijevaju za tri godine i zastarijevanje kod takvih regresnim tražbina počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu štete, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, te navedeno prihvaća i ovaj sud, jer je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka (primjerice Revx-345/2015-2, Revx-420/2014-2, Rev-2810/2018-2).

10. Prvostupanjski sud je, na temelju činjeničnih utvrđenja, a koja prihvaća i ovaj sud, pravilno zaključio da je tuženik pod utjecajem alkohola prouzrokovao predmetnu prometnu nesreću, a koja utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima tvrdi da u spisu ne postoji dokaz da je u trenutku nastanka prometne nesreće 13. srpnja 2019. u 11,30 sati bio pod utjecajem alkohola, da je njegovo alkotestiranje izvršeno satima nakon prometne nesreće (a on da je alkohol konzumirao nakon nastanka prometne nesreće) i da su se djelatnici policije s drugim sudionikom predmetne prometne nesreće (strani državljanin) tek satima nakon prometne nesreće vratili na mjesto događaja radi izrade zapisnika potrebnog istome radi izlaska iz države.

11. Naime, prvostupanjski sud je činjenicu alkoholiziranosti tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja utvrdio iz potvrde Policijske uprave Splitsko -dalmatinske, Policijske postaje Omiš, Klasa: 211-04/19-P/290, Urbroj: 511-12-30/06-P-9-1 od 25. studenoga 2019., koja je javna isprava i sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, pri čemu je dopušteno dokazivati suprotno odnosno da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP-a). Kako iz stanja spisa proizlazi da je tuženik radi utvrđivanja činjenice da u trenutku nastanka štetnog događaja nije upravljao vozilom pod utjecajem alkohola predložio neadekvatne dokaze (saslušanje svjedokinja koje nisu bile s njim niti neposredno prije nastanka štetnog događaja niti u trenutku nastanka štetnog događaja i eventualno imale saznanja o njegovom ponašanju prije nastanka štetnog događaja), dok s, druge strane, iz gore navedene potvrde Policijske postaje Omiš (list 7-9 prvostupanjskog spisa) proizlazi da su na mjestu događaja poduzete slijedeće mjere: skicirano je i fotografirano mjesto događaja, alkotestirani su tuženik (utvrđena koncentracija alkohola 1,47 g/kg) i MO (utvrđena koncentracija 0,00 g/kg), obavljen je razgovor sa sudionicima na mjestu događaja, te je na mjestu događaja tuženiku izdan Obvezni prekršajni nalog iz čl. 51. st. 1. i 5. u vezi čl. 293. st. 1. ZSPC-a i Obvezni prekršajni nalog iz čl. 199. st. 1. i 7. ZSPC-a, a iz podataka o prometnoj nesreći (list 9 prvostupanjskog spisa) proizlazi da je u odnosu na tuženika donijeta i naredba o smještaju istog u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva (koju činjenicu tuženik nije osporavao), kao i imajući u vidu da tuženik u ovom parničnom postupku nije osporavao utvrđenu koncentraciju alkohola 1,47 g/kg već je samo tvrdio da je alkohol konzumirao nakon nastanka štetnog događaja, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti zaključio da je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja upravljano vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji većoj od dopuštene (0,5 g/kg ili više) i nije dokazao da njegova alkoholiziranost nije u uzročnoj vezi s nastalim štetnom događajem, zbog čega je izgubio prava iz osiguranja. Stoga su žalbeni navodi tuženika, kojima preocjenjujući provedene dokaze (konkretno iskaze saslušanih svjedokinja), osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava neosnovani.

12. Slijedom iznijetih razloga, ovaj sud je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (dosuđujući dio točke II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi sadržajno uopće nije pobijao odluku o troškovima.

13. Obzirom da je u točki II. izreke tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, to tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na odbijajući dio točke II. izreke, jer je u tom dijelu uspio u parnici, pa je na temelju odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a, valjalo rješenjem odbaciti žalbu tuženika u tom dijelu kao nedopuštenu.

14. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun