Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-111/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-opt. ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, te I i II-optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku br. K- 69/2022 od 15. prosinca 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Jasmine Bošnjak,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I-opt. ZB, II-opt. ABC i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08), proglašeni su krivima I-opt. SB i II-opt. MB zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare, opisanog u čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, kažnjivog po čl. 236. st. 2. KZ/11, te su osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jednu) godinu, a na temelju čl. 56. KZ/11 prema oboje optuženika izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako I-opt. SB i II-opt. MB u roku od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 dužni su I-opt. SB i II-opt. MB na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti iznos od 40.000,00 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.2. Na temelju odredbe čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 , I-opt. SB i II-opt. MB su na ime troška kaznenog postupka dužni platiti paušal i to svaki u iznosu od po 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žale se I-opt. ZB i II-opt. MB putem branitelja Marine Matković, odvj. iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o uvjetnoj osudi, duljine roka provjeravanja i izrečenoj mjeri oduzimanja imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženike oslobodi optužbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu ili da se optuženicima izrekne bitno blaža uvjetna osuda. Optuženici su stavili prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća.

2.1. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi iz čl. 471. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da optuženicima izrekne uvjetne osude sa duljim rokovima kušnje, sve uz primjenu posebnih obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, odnosno da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude poprave štetu počinjenu kaznenim djelom na način da isplate oštećeniku JB, iznos od 40.000,00 eura, sve uz određenje da se izrečene uvjetne osude mogu opozvati i odrediti im izvršenje kazne zatvora ukoliko bez opravdanog razloga u roku koji im je određen ne izvrše u potpunosti ili u većoj mjeri naloženu im posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, I-opt. ZB, II- opt. MB i njihova braniteljica Marina Matković, odvj. iz Splita.

6. Na javnu sjednicu pristupila je zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Jasmina Bošnjak, dok nisu pristupili uredno obaviješteni I-opt. ZB, II-opt. MB i braniteljica Marina Matković, odvj. iz Splita, te je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 odlučeno da će se sjednica vijeća održati u njihovoj odsutnosti.

6.1. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe državnog odvjetnika, te je zamjenica ostala kod prijedloga iz žalbe.

6.2. Žalbu I-opt. ZB i II-opt. ABC iznio je sudac izvjestitelj, s prijedlogom kao u žalbi.

7. Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu I-opt. ZB i II-opt. ABC,

osim odluke o uvjetnoj osudi i imovinskopravnog zahtjeva

8. I i II-optuženici se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da u prvostupanjskoj presudi nisu dani valjani razlozi, da su navedeni proturječni i nejasni u pogledu odlučnih činjenica, iz kojeg bi pro izlazilo pored nespornog građansko-pravnog odnosa i prijevarna namjera optuženika, te ističe da iz sadržaja izvedenih personalnih i materijalnih dokaza proizlazi da kod optuženika ne postoji prijevarna namjera i da prvostupanjski sud zasniva svoju odluku na temelju pogrešnih zaključaka iz izvedenih dokaza. U osnovi, pobija zaključke iz izvedenog dokaznog postupka iz personalnih i materijalnih dokaza.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, time da je, i po ovom drugostupanjskom sudu, prvostupanjski sud pozorno i pravilno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, a naročito je dana ocjena proturječnih dokaza, tako da nije počinjena navedena bitna povreda. Pravilno su iz izvedenih dokaza utvrđene sve odlučne činjenice u provedenom dokaznom postupku, te da iz iskaza žrtve RB, koji je pravilno vrednovan vjerodostojnim i istinitim i uvjerljivim, da je iskaz u skladu sa izvedenim materijalnim dokazima, da je oštećenik pozajmio optuženicima 50.000,00 eura, da to proizlazi iz same Izjave o osobnom zajmu od 29. listopada 2012., koju su sačinili optuženici i ovjerili kod javnog bilježnika, kao i potvrdi o novčanoj isplati od 5.000,00 eura od 8. veljače 2015., izvatka iz zemljišne knjige, u kojem je naznačeno da su ugovorom o darovanju tu nekretninu I i II-optuženici darovali svojoj djeci 21. listopada 2010., a koja je navedena po optuženicima bila u sadržaju izjave da će prodajom iste u roku od dvije godine (do 29. listopada 2014.) vratiti pozajmicu od 50.000,00 eura bez zateznih kamata. Isto je potvrđeno i potvrdom o vraćanju 5.000,00 eura oštećeniku izvan navedenog roka u kojem stoji po optuženicima u potvrdi da su dobili pozajmicu od 50.000,00 eura. Kraj takvog stanja, iz navedenih razloga u pobijanoj presudi, pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključke da su optuženici opisanim postupanjem iz izreke ostvarili sva bitna obilježja protupravnog djela. Stoga nije počinjena bitna povreda.

9. Optuženici se žale i zbog povrede Kaznenog zakona. U osnovi, prigovara se da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje izveo drugačiji zaključak, smatrajući da pored nespornog građansko-pravnog odnosa između optuženika i oštećenika, nije utvrđena i prijevarna namjera kod optuženika da istom ne vrate iznos pozajmice iz navedene izjave i da stoga kod optuženika nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11. Kako smatra da namjera nije dokazana za počinjenje tog protupravnog djela, prigovaraju da je povrijeđen Kazneni zakon.

9.1. Suprotno takvom žalbenom navodu, nije povrijeđen Kazneni zakon. To što optuženici smatraju da je prvostupanjski sud trebao iz utvrđenog činjeničnog stanja izvesti drugačiji zaključak i na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti Kazneni zakon, odnosno da nema opisanog kaznenog djela, to sud nije povrijedio Kazneni zakon, jer je primijenio isti na ono činjenično stanje koje je utvrdio na raspravi, a ne na ono za koje optuženici smatraju da bi trebalo biti utvrđeno. Kraj takvog stanja, nije počinjena povreda Kaznenog zakona.

10. Ispitujući pobijanu presudu povodom izjavljenih povreda, a shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.

11. Optuženici se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da iz izvedenih dokaza i odlučnih činjenica nije dokazano da su optuženici imali prijevarnu namjeru u vrijeme sklapanja dogovora i sačinjenja pisane Izjave o osobnom zajmu od 50.000,00 eura. Smatraju da je sud pogrešno zaključio da je kod optuženika pored građansko-pravnog odnosa postojalo i obilježje kaznenog djela prijevare, te da je još trebalo pribaviti podatak iz Jedinstvenog registra računa podatke na ime oštećenika o oročenim deviznim štednim ulozima, iz kojeg razloga predlaže da se u nedostatku dokaza optuženici oslobode optužbe.

11.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, koje je pravilno pojedinačno ocijenio i u međusobnoj vezi i pri čemu je naročito dana ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. To stoga, što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio obrane I i II-optuženika kao nevjerodostojne u pogledu iznosa pozajmica i njihove namjere da oštećenika prevare i da su njihove obrane u suprotnosti s iskazom oštećenika i materijalnim dokazima. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud kao nevjerodostojne ocijenio iskaze djece od optuženika čiji su iskazi identični iskazima optuženika. Pravilno je ocijenjen i vrednovan iskaz ošt. RB kao istinit i vjerodostojan i da je isti u skladu sa izvedenim materijalnim dokazima na glavnoj raspravi iz kojih je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je ocjenom svih izvedenih dokaza pravilno zaključeno da su I i II-optuženici postupajući na opisani način iz izreke pobijane presude u trenutku dogovaranja i pisanja Izjave o zajmu postupali sa prijevarnom namjerom u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi kojim su oštećeniku prouzrokovali znatnu štetu u iznosu od 40.000,00 eura. Stoga je prvostupanjski sud iskaze I i II-optuženika i njihove djece pravilno ocijenio nevjerodostojnim a pravilno kao vjerodostojnim iskaz oštećenika jer je sukladan materijalnoj dokumentaciji i pravilno je zaključio postojanje bitnog obilježja protupravnog djela - prijevarnu namjeru.

11.2. Nadalje, prigovara da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno , kada prvostupanjski sud nije izveo ponovno dokaz o deviznim štednim ulozima na ime oštećenika, kao i pribavljanja spisa trgovačkog suda o postupcima optuženika. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, odbio navedene prijedloge obrane kao nevažne i kojim bi se odugovlačio kazneni postupak. Naime, prvostupanjski sud je prethodno pribavio i u dokaznom postupku izveo materijalni dokaz – podatak zatražen od Imex banke d.d., iz kojeg podatka proizlazi da oštećenik od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008. nije imao otvorene račune. Stoga nema navedene povrede.

11.3. Kraj takvog stanja, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud ocijenio i vrednovao sve izvedene dokaze, te je pravilno sud proglasio krivima I i II-optuženike, da su na opisani način iz izreke pobijane presude počinili kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, što kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Na žalbu državnog odvjetnika i I-opt. ZB i II-opt. ABC zbog odluke o uvjetnoj osudi i imovinskopravnom zahtjevu

12. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o izrečenoj uvjetnoj osudi zbog prekratkog određenog roka provjeravanja od dvije godine za kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, na koju su osuđeni I i II-optuženici. Državni odvjetnik smatra da su postojale okolnosti da se optuženici uvjetno osude s duljim rokom provjeravanja i upire da je prilikom odlučivanja o navedenom roku sud dao prevelik značaj olakotnim okolnostima da su optuženici neosuđivani i protek vremena, a da je podcijenio značaj otegotne okolnosti, težinu kaznenog djela i društvenu opasnost istog. Nadalje, upire da je prvostupanjski sud, pored utvrđenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenika, trebao optuženicima izreći i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.

13. Optuženici suglasno žalbom predlažu da im se izrekne blaža kazna od izrečene i da je dosuđeni imovinskopravni zahtjev neodrediv u cijelosti i u odnosu na dosuđene zakonske zatezne kamate.

14. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika i I i II -optuženika, zbog duljine roka provjeravanja iz izrečene uvjetne osude, prvostupanjski sud je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne za I i II-optuženike, kada je navedene za počinjeno kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11 svakog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i istu kaznu uvjetovao rokom provjeravanja od dvije godine. Pri tome, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve olakotne okolnosti i to neosuđivanost optuženika i protek vremena od počinjenog kaznenog djela od oko 14 godina i otegotnu, težinu počinjenog djela i njegovu društvenu opasnost. I prema ovom drugostupanjskom sudu, u odnosu na I i II-optuženike za navedeno kazneno djelo i utvrđenom stupnju krivnje i osobnim prilikama izrečena uvjetna osuda s navedenim rokom provjeravanja je primjerena u odnosu na optuženike za utuženo kazneno djelo, stupnju njihove krivnje i svim utvrđenim okolnostima, te da će se upravo navedenom sankcijom i takvim rokom provjeravanja ispuniti svrha kažnjavanja, ciljevi specijalne i generalne prevencije i dostatno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava , da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno i da će se upravo takvom kaznenopravnom sankcijom utjecati na optuženike da više ne čine nova kaznena djela.

14.1. Protivno prigovoru državnog odvjetnika, kao i I i II-optuženika zbog primjene odredbe iz čl. 158. st. 2. ZKP/08, kada je prvostupanjski sud proglasio I i II-optuženike krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, pravilno je utvrdio kada je prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenika RB da I i II-optuženici isplate istome iznos od 40.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U odnosu na prigovor što prvostupanjski sud nije odredio optuženicima uz uvjetnu osudu i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, isti je neosnovan. To stoga, što prvostupanjski sud sukladno čl. 58. st. 4. KZ/11 nije u obvezi da odredi i posebnu obvezu, a koju državni odvjetnik niti u optužnici niti u tijeku postupka nije ni predlagao. Prvostupanjski sud pribavio je parnični predmet Općinskog suda u Splitu i drugostupanjsku odluku iz koje proizlazi da su optuženici, kao tuženici pravomoćno presuđeni u parnici da isplate oštećeniku – tužitelju iznos od 40.000,00 eura sa zakonskim kamatama od 30. listopada 2014. godine.

15. Žalbenim navodima optuženika i državnog odvjetnika nisu dovedeni u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

16. Slijedom navedenog, žalbe I-opt. ZB i II-opt. ABC i državnog odvjetnika nisu osnovane, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 30. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač