REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-167/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KĐ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog KĐ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. travnja 2026. broj Kov-109/2026-18, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog KĐ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog KĐ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 24. veljače 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni KĐ putem branitelja Luke Gulana, odvjetnika u Zagrebu, bez izričitog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor, odnosno odrediti jednu ili više mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada smatra da je pobijano rješenje doneseno protivno članku 125. stavku 1. točki 7. ZKP/08. jer su u trenutku njegovog donošenja "istekli rokovi provjere opravdanosti daljnje opstojnosti istražnog zatvora".

5.1. Protivno prigovorima žalitelja, činjenica da je prema ranijem rješenju sutkinje istrage od 26. veljače 2026. broj Kir-206/2026-3 istražni zatvor mogao trajati do 24. ožujka 2026., a pobijano rješenje je doneseno 17. travnja 2026., ne znači povredu odredbe članka 125. stavka 1. točke 7. ZKP/08. Naime, mogućnost primjene ove odredbe dolazi u obzir tek u situaciji isteka rokova trajanja istražnog zatvora propisanih odredbama članka 133. ZKP/08., što ovdje nije slučaj. Žalitelj pogrešno smatra da je izričaj "istek rokova trajanja istražnog zatvora" iz navedene odredbe, koji je prekluzivnog karaktera, istoznačnica izričaju "istek rokova provjere opravdanosti daljnje opstojnosti istražnog zatvora", iz članka 131. ZKP/08., koji je instruktivnog karaktera i ne dovodi do prestanka istražnog zatvora.

5.2. Pored toga, žalitelj zanemaruje da je prvostupanjski sud, postupivši prema članku 131. stavku 1. ZKP/08., pravilno i pravodobno odlučivalo o istražnom zatvoru nakon podnesene optužnice, rješenjem od 24. ožujka 2026. broj Kov-109/2026-7. Okolnost da je ovo rješenje ukinuto rješenjem ovog suda od 14. travnja 2026. broj Kž-135/2026-4 također ne znači da su istekli rokovi provjere opravdanosti daljnje opstojnosti istražnog zatvora.

6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i valjani razlozi, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor.

6.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nisu osnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući kako u pobijanom rješenju, u dijelu koji se odnosi na postojanje iteracijske opasnosti, nisu izloženi razlozi o odlučnim činjenicama. S tim u vezi se žalitelja upućuje na iscrpno navedene razloge u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja, a žaliteljevo subjektivno nezadovoljstvo izloženim razlozima ne opravdava niti jedan od oblika istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, vrijednosno ocjenjujući pojedine do sada prikupljene dokaze, ujedno polemizirajući s navodnom potrebom provođenja psihijatrijskih vještačenja okrivljenika i oštećenice, ne dovode u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji u biti predstavljaju osporavanje vjerodostojnosti prikupljenih dokaza i iznošenje obrane okrivljenika, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti i stupnju krivnje okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog suda.

8. Nasuprot daljnjim prigovorima žalitelja, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud pravilno nalazi u okrivljenikovoj ranijoj kaznenoj osuđivanosti. Naime, prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije, okrivljenik je tijekom 2020., 2024. i 2025. u tri navrata pravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela prijetnji i tjelesne ozljede. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 7. travnja 2020. broj K-133/2020, pravomoćnom 7. travnja 2020., osuđen je zbog kaznenog djela prijetnje, presudom te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, uvjetno na dvije godine, uz sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, presudom istog suda od 28. ožujka 2024. broj K-154/2024, pravomoćnom 24. travnja 2024., osuđen je zbog kaznenih djela prijetnje i tjelesne ozljede te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine i sedam mjeseci, djelomičnom uvjetnom osudom, tako da se izvršava kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec se neće izvršiti ako u roku provjeravanja u trajanju tri godine ne počini novo kazneno djelo, te je presudom istog suda od 25. studenog 2025. broj K-548/2025, pravomoćnom 30. prosinca 2025., osuđen zbog kaznenog djela prijetnje na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, uz izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na vrijeme tri godine. Također, prvostupanjski sud je cijenio da je okrivljenik i višestruko prekršajno osuđivan, zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda, kao i da je očito sklon konzumaciji alkohola, zbog čega je bio na liječenju u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan.

8.1. Evidentno je da sve izrečene kazne nisu odvratile okrivljenika od protupravnog ponašanja, odnosno od činjenja novog kaznenog djela, a pri tomu je razvidno da je kazneno djelo za koje je okrivljenik sada osnovano sumnjiv počinjeno za vrijeme roka provjeravanja iz ranije izrečene djelomične uvjetne osude, kao što niti ranije primijenjene sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu očito nisu polučile rezultata jer je iz činjeničnog opisa inkriminiranog mu kaznenog djela vidljivo kako je ponovno riječ o djelu počinjenom u alkoholiziranom stanju.

8.2. Ukupnost svih ovih pravilno utvrđenih okolnosti žalitelj neopravdano obezvređuje kada tvrdi da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dovoljno utjecao na okrivljenika da više ne čini kaznena djela.

8.3. Stoga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda kako na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da bi on boravkom na slobodi mogao nastaviti činjenje istih ili istovrsnih kaznenih djela.

9. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, kako to žalitelj predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.

9.1. S tim u vezi, protivno tvrdnjama žalitelja, neovisno o tomu što je istražni zatvor najteža mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene iteracijske opasnosti, iz pobijanog rješenja je razvidno da je, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjski sud pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

10. Slijedom izloženog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Velika Gorica, 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec