REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-40/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat & Dean Radišić iz Karlovca, uz sudjelovanje treće osobe CH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao zakonskog nasljednika OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama, rješavajući žalbu ovršenice i žalbu treće osobe protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu od 19. ožujka 2025., poslovni broj: Ovr-977/2017-15, 30. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba treće osobe CH kao nasljednika OH i žalba ovršenice IH, ukida se rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 19. ožujka 2025., poslovni broj: Ovr-977/2017-15. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se prigovor treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od 18. ožujka 2019. kao neosnovan."

2. Žalbe protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno su podnijeli ovršenica i treća osoba.

3.1. Treća osoba CH žalbu je podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku navodeći da je izreka rješenja u proturječnosti s odlučnim činjenicama u postupku. Žalbu je podnio i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3.2. Prije svega ističe kako je prvostupanjski sud, sukladno članku 60. Ovršnog zakona trebao treću osobu uputiti u parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, a ne meritorno odlučivati o prigovoru treće osobe u ovom ovršnom postupku.

3.3. U nastavku žalbe ističe prigovor prava na dom, te da prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti, a također ističe i kako uredno otplaćuje predmetni kredit prije i nakon smrti svog oca, pa je i vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti predmetne nekretnine na kojoj se predlaže ovrha, a ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri.

3.4. Isto tako ističe kako prvostupanjski sud uopće nije provjerio služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba treće osobe i ovršenika, te imaju li treća osoba i ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolje.

3.5. Predlaže da se njegova žalba uvaži i da se ukine pobijano rješenje. Traži trošak žalbe.

4. Žalba ovršenice sadržajno je istovjetna sa žalbom treće osobe.

5. Žalbe su osnovane.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje ZPP), na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP- a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je prigovor treće osobe podnio KH koji je tijekom postupka, **.**.2023. umro (strana 151. spisa), zbog čega je žalbu protiv prvostupanjskog rješenja uložio CH, koji je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz [adresa] od 31. kolovoza 2023. poslovni broj: O-1167/23-6, UPP/OS-105/23 (strana 109-110 spisa) proglašen zakonskim nasljednikom VH.

8. Iz stanja prvostupanjskog spisa također proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-977/2017 od 5. lipnja 2017. na temelju ovršne javnobilježničke isprave Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu od 4. travnja 2008., koji je zaključen između ovrhovoditelja i CH, kao vlasnika GT trgovačkog obrta iz [adresa], kao komintenta, te IH CH kao založnog dužnika uz suglasnost sudionika OH a radi naplate dospjele novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 453.084,56 kuna, određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenice, a koje nekretnine su upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] vrt površine 1667 m[2] (dvorište 1491 m , kuća, vrt 160 m i pomoćna zgrada, vrt 16m[2] ,

- da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 16. lipnja 2017.,

- da je treća osoba OH **.**.2019. izjavio prigovor radi proglašenja ovrhe nedopuštenom navodeći da je predmetna nekretnina na kojoj je određena ovrha bračna stečevina njega i njegove supruge, ovršenice IH. Kao dokaz u prilog svojih tvrdnji dostavio je presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Karlovcu od 26. svibnja 2015., poslovni broj: P-255/2015-8,

- da se ovrhovoditelj u cijelosti usprotivio navodima treće osobe ističući da je prijedlog usmjeren isključivo na odugovlačenje ovršnog postupka, jer je ovršna isprava temeljem koje je pokrenut ovršni postupak sačinjena uz suglasnost treće osobe OH, koji se kao sudionik odrekao prava pobijanja pravnih učinaka ugovora.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je iz Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu od 4. travnja 2008. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željka Kaića iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV-5967/2008 od 10. travnja 2008. vidljivo da su isti sklopili ... [adresa], s jedne strane, i CH, kao komitent s druge strane, te IH kao založni vjerovnik, uz suglasnost OH, te da iz članka 11. navedenog ugovora proizlazi da se OH odrekao prava pobijanja pravnih učinaka tog ugovora, osporavanja svih radnji osiguranja i ovršnih radnji poduzetih radi naplate tražbina iz istog Ugovora s osnova eventualno stečenih suvlasničkih prava na imovini iz tog ugovora utemeljenih na bračnim odnosima sa založnim dužnikom – IH. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da su navodi treće osobe neosnovani i usmjereni isključivo na odugovlačenje ovršnog postupka, zbog čega je prijedlog treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odbio kao neosnovan.

9. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je meritorno odlučio o prigovoru treće osobe.

10. Člankom 59. OZ-a propisane su pretpostavke za prigovor, pa je tako propisano da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom (stavak 1.), da je podnositelj prigovora dužan u prigovoru iznijeti razloge pobijanja, te uz prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje svoga prava (stavak 2.), a ako podnositelj prigovora ne postupi u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, sud će prigovor odbaciti kao nepotpun, ne pozivajući podnositelja da ga dopuni ili ispravi (stavak 3.). Stavkom 4. istog članka propisano je da se prigovor može podnijeti do dovršetka ovršnoga postupka, te da podnošenje prigovora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, dok je stavkom 5. propisano da će sud prigovor dostaviti ovrhovoditelju i ovršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana očituju o prigovoru.

10.1. Člankom 60. OZ-a propisano je:

(1) Ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. (2) Ako podnositelj prigovora dokaže njegovu opravdanost pravomoćnom presudom, javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji prigovor općepoznate ili se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskim predmnijevama, sud će o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku. (3) Podnositelj prigovora može parnicu pokrenuti i nakon proteka roka koji mu je sud odredio sve do dovršetka ovršnoga postupka, ali je u tom slučaju dužan snositi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka.

(4) U parnici iz stavka 1. ovoga članka treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njezina prava ako joj ga koja od stranaka osporava.

10.2. Člankom 61. OZ-a propisano je kada se ne može tražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom:

(1) Iznimno od odredbe članka 59. stavka 1. ovoga Zakona, osoba koja je suvlasnik pokretne stvari koja je predmet ovrhe ne može zahtijevati da se ovrha u pogledu njezina udjela proglasi nedopuštenom, ali ima pravo na namirenje iz iznosa dobivenoga prodajom stvari prije namirenja ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovršnom postupku te prije naknade troškova ovršnoga postupka. (2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo zahtijevati da joj se stvar koja je predmet ovrhe ustupi ako položi iznos koji odgovara vrijednosti ovršenikova udjela u toj stvari. (3) Osobu iz stavka 1. ovoga članka kojoj je osporen udio u stvari koja je predmet ovrhe sud će uputiti na parnicu protiv ovrhovoditelja, a i protiv ovršenika ako i on osporava njezino pravo, da dokaže svoje pravo, osim ako u ovršnom postupku ne može dokazati svoje pravo pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave.

(4) Pokretanje parnice u skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka ne sprječava provođenje ovrhe niti namirenje ovrhovoditeljeve tražbine.

(5) Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka može dokazati svoje pravo pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave, sud će postupiti kao da njezino pravo nije osporeno.

(6) Okolnost da je sud u ovršnom postupku uzeo da pravo osobe iz stavka 1. ovoga članka nije osporeno u smislu odredaba stavka 3. i 5. ovoga članka ne utječe na pravo ovrhovoditelja ili ovršenika da svoja prava protiv te osobe ostvaruju u posebnoj parnici.

11. Iz sadržaja odredbi članka 59. do 61. OZ-a proizlazi da su u ovršnom postupku, povodom prigovora treće osobe u pravilu nije ovlašten meritorno odlučivati o postojanju prava koje sprječava ovrhu, već je dužan, u slučaju osporavanja takvog prigovora ili izostanka očitovanja stranaka, podnositelja prigovora uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iznimno, sud može o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku samo ako su ispunjene pretpostavke iz članka 60. stavka 2. OZ- a, odnosno ako podnositelj prigovora postojanje svog prava dokazuje pravomoćnom presudom ili drugom kvalificiranom ispravom ili ako su odlučne činjenice opće poznate, odnosno utvrdive primjenom pravila o zakonskim predmnijevama.

12. U konkretnom slučaju podnositelj prigovora svoje pravo temelji na pravomoćnoj presudi, međutim iz sadržaja spisa proizlazi da ovrhovoditelj to pravo osporava, a prvostupanjski sud je prigovor odbio kao neosnovan pozivajući se na sadržaj ovršne isprave i okolnost da je treća osoba pristala na posljedice koje proizlaze iz ovršne isprave.

13. Takvo postupanje prvostupanjskog suda nije pravilno. Naime, iako postojanje pravomoćne presude u pravilu omogućuje primjenu članka 60. stavak 2. OZ-a, to vrijedi samo u situaciji kada iz takve presude na nedvojben način proizlazi pravo treće osobe koje sprječava ovrhu. U okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu sadržaj ovršne isprave, te tvrdnje stranaka, očito je da između njih postoji spor o postojanju i dosegu prava treće osobe, koji zahtijeva širu ocjenu i eventualno provođenje dokaznog postupka, što prelazi okvir ovršnog postupka.

14. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije bio ovlašten meritorno odlučiti o prigovoru treće osobe, već je, sukladno članku 60. stavku 1. OZ-a, podnositelja prigovora trebao uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

15. Budući su žalbe uvažene iz naprijed navedenog razloga, ovaj drugostupanjski sud nije nalazio potrebnim ispitivati ostale žalbene navode.

16. Zbog navedenog je pobijano rješenje ukinuto i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, polazeći od pravnog shvaćanja izraženog u ovoj odluci, sukladno članku 60. stavku 1. OZ-a, podnositelja prigovora uputiti da u propisanom roku pokrene parnicu protiv stranaka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

17. Slijedom navedenog, a temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 30. travnja 2026.

Sutkinja

Draženka Ilak