REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P Ob-43/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, po sutkinji Tatjani Škorić Radaković, u pravnoj stvari tužiteljice BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Predragu Jengiću, odvjetniku u Rabu, protiv tuženica: 1. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]; 2. JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku iz Osijeka i 3. RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, te objave odluke dana 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice BJ u odnosu na tuženicu RJ, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel Rab označena kao k. č. [katastarska čestica] kuća br. 294 površine 198 m2, dvorište površine 500 m2, oranica površine 122 m2, put površine 19m2, ukupne površine 839 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu pok. OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela.

II. Ovlašćuje se tužiteljica BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da, temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti, zatraži uknjižbu prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel Rab označena kao k. č. [katastarska čestica] kuća br. 294 sa 198 m2, dvorište sa 500 m2, oranica sa 122 m2,put sa 19m2, ukupne površine 839 m2 iz zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužiteljice u odnosu na tuženice LJ i JJ.

II. Nalaže se tužiteljici BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženicama LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.200,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 30. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica BJ protiv tuženica LJ, KJ i RJ pred ovim sudom podnosi tužbu 29. siječnja 2024. radi utvrđenja postojanja njezine bračne stečevine s pokojnim suprugom OJ na nekretnini koja u naravi predstavlja kuću, dvorište i put na otoku [adresa], u polovini dijela s odgovarajućim upisom u zemljišne knjige.

2. Tuženice LJ i JJ u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu, jer ju je pok. OJ stekao darovanjem, isključivo sam, a ne s tužiteljicom, a tužiteljica ničim nije dokazala da bi ista predstavljala njezinu bračnu stečevinu s pok. OJ. Iz rješenja kojim se odobrava gradnja stambene zgrade na predmetnoj nekretnini razvidno je kako je dozvolu za gradnju dobio pok. OJ te je isti naveden kao jedini investitor, iz koje činjenice da proizlazi da tužiteljica nije sudjelovala u gradnji stambene zgrade kao investitor. Ukoliko je ista sudjelovala u samoj gradnji, smatraju da tužiteljica može imati samo obvezno pravni zahtjev, a ne stvarno pravni zahtjev kojeg postavlja u ovom postupku.

2.1. Tuženica RJ je navela da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom u 1/2 dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća br. 294 površine 198 m2, dvorište površine 500 m2, oranica površine 122 m2, put površine 19m2, ukupne površine 839 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću s dvorištem, koja je prema navodima tužiteljice stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice sa svojim suprugom OJ.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženoj po tužiteljici i to vjenčani list (list 4 spisa), izvadaka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 5-6 spisa),, rješenja Narodnog odbora Općine Rab od 4. prosinca 1961. (list 7 spisa), izjavu tužiteljice ovjerenu kod javnog bilježnika Draženke Pičuljan pod brojevima OV-357/2024 od 31. siječnja 2024. i OV-1846/2024 od 24. travnja 2024. (list 20-22 spisa), fotografije (list 23-24 spisa), rješenje Općine Rab od 20. listopada 1975. kojim se tužiteljici odobrava davanje hrane turistima (8 osoba) u vidu polupansiona na predmetnoj nekretnini (list 26 spisa), uporabnu dozvolu (list 27- 30 spisa), rješenja Grada Raba, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša od 28. travnja 2020. i od 4. svibnja 2020. (list 30-35 spisa), te rješenje o izvedenom stanju od 7. siječnja 2016. (list 36-39 spisa) i povijesni izvadak iz zemljišne knjige i isprave – Ugovor o darovanju od 30. ožujka 2012. i Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. ožujka 2012. (list 45-59 spisa), Sporazum i očitovanje volje tužiteljice od 22. veljače 2023. (list 60-63 spisa).

4.1. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su priložile tuženice LJ i JJ, rješenje o nasljedstvu kotarskog suda u [adresa] poslovni broj O-77/47 od 15. veljače 1955. (list 109 spisa), Ugovor darovanja od 26. kolovoza 1964. (list 111 spisa), darovni ugovor od 27. kolovoza 1960. (list 116-118 spisa), punomoći ĆJ (list 120-122 spisa), rješenje od 3. rujna 1960. (list 123 spisa), ugovor od 12. lipnja 1960. (list 125-126 spisa), prijavni list (list 127-zapisnik (list 132-136 spisa), darovni ugovor od 26. ožujka 1959. (list 137-139 spisa), izvod iz matične knjige rođenih (list 141 spisa), Ugovor o darovanju od 30. ožujka 2012. (list 143-144 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. ožujka 2012. (list 143-149 spisa), uporabna dozvola (list 150-152 spisa), Ugovor o hipotekarnom kreditu br.435930 od 4. prosinca.2003., Ugovor o kreditu br. 1610314070 od 21. studenog 2000., Ugovor o kreditu br. 2183622022 od 27. rujna 1999., Ugovor o kreditu br. 1610208546 od 6. travnja 1998., Ugovor br. 927903-67 od 26. ožujka 1991., Ugovor o potrošačkom kreditu br. 11560 od 31. kolovoza 1990. i Ugovor o kreditu br. 557710-131/38 od 13. svibnja 1985. (list 178-199 spisa).

4.2. Također je izvršen uvid u ostavinski spis Općinskog suda u Zadru, koji se iza pokojnog OJ vodi pod poslovnim brojem O-121/2024 po povjereniku suda javnom bilježniku Josipi Zubačić iz Zadra broj UPP-OS-30/2024, koji nije pravomoćno okončan te su u spis priložene preslike rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr1-397/2023 od 1. prosinca 2023. kojim je ovaj spis delegiran s Općinskog suda u Crikvenici Općinskom sudu u Zadru, smrtovnica, zapisnik s održanog ročišta od 23. siječnja 2023. i podnesak zakonskih nasljednica LJ i KJ od 28. veljače 2023. kojim podnose zahtjev za nužni dio vraćanjem dara u ostavinu i uračunavanjem dara u nasljedni dio te u rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj O-1255/2022 od 28. studenog 2023.

4.3. Provedeno je osiguranje dokaza saslušanjem tužiteljice na ročištu od 23. listopada 2025. te su saslušane i tuženice na ročištu od 26. siječnja 2026.

4.4. Sud je odbio preostale dokazne prijedloge tužiteljice saslušanjem svjedoka NJ i IJ te očevidom suda i građevinskim vještačenjem, kao i dokazne prijedloge tuženica saslušanjem svjedoka NJ i IJ, kao nepotrebne, obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje ove odluka.

5. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i odgovarajući upis u zemljišnu knjigu u njenu korist, sud, neovisno o priznanju tuženice RJ, nije donio presudu na temelju priznanja, već je nastavio raspravljanje po tužbi, a smatrajući da je ovakvo raspolaganje tuženice nedopušteno u smislu odredbe članka 3 stavka 3 Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), jer je protivno pravu trećih, odnosno protivi se pravu tuženica LJ i JJ koje su u ostavinskom postupku iza pok. oca OJ glede ove nekretnine istaknule zahtjeve za nužni nasljedni dio.

6. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 – dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženice LJ i JJ preuranjen, a u odnosu na tuženicu RJ neosnovan.

7. Naime, među strankama nije sporno da je u vrijeme podnošenja tužbe na predmetnoj nekretnini kao isključiva vlasnica upisana tuženica RJ. Ovu nekretninu je stekla upisom u zemljišnu knjigu na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim s roditeljima, majkom, ovdje tužiteljicom i ocem, pok. OJ te na temelju ugovora o darovanju za preostalu ½ dijela zaključenim s ocem OJ. Ove činjenice ujedno proizlaze iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu i priloženih isprava, Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. ožujka 2012. i Ugovora o darovanju od 30. ožujka 2012.

7.1. Tužiteljica je tijekom postupka navela da se sa suprugom OJ smatrala suvlasnicom na predmetnoj nekretnini kao bračnom stečevinom, a da je isti samo formalno bio upisan kao vlasnik cijele nekretnine te da je kćeri RJ darovao preostalu ½ dijela uz suglasnost tužiteljice, koja proizlazi iz Sporazuma i očitovanja volje tužiteljice od 10. travnja 2012.

8. Među strankama je sporno da li je tužiteljica u opisanim okolnostima ovlaštena isticati stvarno pravni zahtjev za utvrđenje bračne zajednice, obzirom na istaknute prigovore tuženica LJ i JJ nedostatka pasivne legitimacije te preuranjenosti podnošenja ove tužbe, a imajući u vidu da je u tijeku ostavinski postupak iza smrti pok. OJ, u kojem su tuženice LJ i JJ istaknule zahtjev za nužni dio vraćanjem dara u ostavinu i uračunavanjem dara u nasljedni dio, o kojima nije odlučeno, a tužiteljica nije upućena pokrenuti ovaj postupak, smatrajući da je tužbu potrebno odbaciti.

8.1. Također je sporno da li predmetna nekretnina, u naravi obiteljska kuća i dvorište, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice BJ i pokojnog OJ, odnosno da je stečena radom supružnika za vrijeme trajanja njihovog braka, obzirom da ove tuženice smatraju da je ista predstavljala vlastitu imovinu OJ.

8.3. Tužiteljica, s jedne strane, tvrdi tijekom postupka da je predmetno zemljište darovano supružnicima, suprugu OJ i njoj te da su građenjem na navedenoj nekretnini tijekom braka stekli obiteljsku kuću kao bračnu stečevinu.

8.4. Tuženice LJ i JJ, s druge strane, tvrde da je tužiteljica bila upoznata s činjenicom da je pok. OJ raspolagao nekretninom u korist tužene RJ, no da tada nije tražila utvrđenje bračne stečevine, već to čini u ovom postupku, odnosno 12 godina nakon učinjenog raspolaganja. Predlažu odbaciti tužbu, jer je ista nedopuštena iz razloga što predmetna nekretnina nije dio ostavinske mase iza pok. OJ, odnosno još nije vraćena u ostavinsku masu.

9. Sud je po provedenom dokaznom postupku uvidom u isprave i iz suglasnih navoda stranaka utvrdio ove činjenice:

9.1. GJ i OJ su zaključili brak 23. veljače 1957. koja je činjenica utvrđena uvidom u vjenčani list (list 4 spisa), koji je trajao do Viktorove smrti, koji je preminuo **.**.2022., što je utvrđeno uvidom u smrtovnicu.

9.2. Tužiteljica je supruga pokojnog OJ, a tuženice su njihove kćeri te sudjeluju u ostavinskom postupku iza smrti pok. OJ pred javnim bilježnikom Josipom Zubačić kao povjerenicom Općinskog suda u Zadru broj UPP - OS-30/2024, koji nije pravomoćno okončan.

9.3. OJ je predmetno zemljište naslijedio 1955. iza pokojnog oca B sa svojom majkom ĆJ, bratom L te sestrama J i R, a brat i sestre su mu darovali svoj dio na ovoj nekretnini 1959. i 1960. Ove činjenice su utvrđene uvidom u Ugovor darovanja od 26. kolovoza 1964. (list 111 spisa), darovni ugovor od 27. kolovoza 1960. (list 116-118 spisa) i punomoć ĆJ (list 120- 122 spisa).

9.4. GJ i OJ su za trajanja braka na utuženoj nekretnini izgradil i kuću u periodu od 1960. do 1970. kada su u istu uselili i živjeli u kućanstvu s Viktorovom majkom ĆJ sve do njene smrti.

9.5. OJ je preminuo **.**.2022. a iza njegove smrti je u tijeku ostavinski postupak u kojem stranke sudjeluju kao zakonske nasljednice, koji nije pravomoćno okončan.

9.5. Tuženice LJ i JJ nisu znale za postojanje Ugovora o darovanju od 30. ožujka 2012., Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. ožujka 2012. te za Sporazum i očitovanje volje tužiteljice od 22. veljače 2023. , već su za ove isprave saznale u navedenom ostavinskom postupku iza oca. Također nisu nikada sudskim putem pobijale ove ugovore, već su u ostavinskom postupku istaknule zahtjeve za nužni nasljedni dio.

10. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da su ona i njezin pokojni suprug OJ predmetnu kuću izgradili tijekom trajanja njihova braka, zajedničkim radom i sredstvima. Ističe da je ranije pogrešno navodila kako su nekretninu naslijedili, pojašnjavajući da se to odnosilo na zemljište koje im je darovala suprugova majka ĆJ, kako bi na njemu izgradili kuću. Navodi da su s gradnjom započeli oko 1960. godine, a da su u prizemlje uselili početkom 1970-ih godina. Dalje navodi da je svekrva ĆJ živjela s njima u zajedničkom domaćinstvu sve do svoje smrti te da su se ona i suprug o njoj brinuli. Ističe da se predmetna nekretnina vodila na ime n jezina supruga, budući da je on bio „glava obitelji“, ali smatra da su je stekli zajednički te da predstavlja bračnu stečevinu. Tužiteljica navodi da je bila upoznata s time da je njezin suprug zaključio ugovor o darovanju i ugovor o doživotnom uzdržavanju s njihovom kćeri RJ, te da je s time bila suglasna, smatrajući da time prenosi i svoj dio nekretnine. Navodi da nije osporavala navedene ugovore niti je zahtijevala upis svojeg suvlasničkog dijela u zemljišne knjige. Također ističe da je postupak pokrenula jer njezine druge kćeri traže nužni dio, iako smatra da su za života supruga već bile namirene. Navodi da se uvijek smatrala suvlasnicom nekretnine u 1/2 dijela, iako formalno nije bila upisana, te da je dala pisanu suglasnost na raspolaganje nekretninom od strane supruga.

10.1. Tuženica LJ navodi da je, prema njezinim saznanjima, njezin otac OJ predmetno zemljište dobio na dar od svoje majke ĆJ te svoje braće i sestara, temeljem ugovora o darovanju koje je vidjela i koje prepoznaje u spisu. Ističe da smatra da navedeno zemljište nije bilo darovano kao bračni dar, već isključivo njezinu ocu. Navodi da su njezini roditelji zajedno izgradili kuću tijekom braka te da je u istoj živjela i njihova baka ĆJ, o kojoj su se svi članovi obitelji brinuli. Također navodi da su ona i sestra od oca dobile određene dijelove zemljišta, ali da nisu bile upoznate s ugovorima koje je otac kasnije zaključio s njihovom sestrom RJ, smatrajući da su time oštećene. Ističe da nije pobijala navedene ugovore sudskim putem, već je u ostavinskom postupku iza oca istaknula zahtjev za vraćanje dara.

10.2. Tuženica JJ navodi da se u cijelosti pridružuje iskazu prvotuženice te nema dodatnih izmjena. Potvrđuje da su roditelji zajedno gradili kuću i brinuli se o baki ĆJ, ali smatra da zemljište nije bilo darovano kao bračna stečevina, već isključivo njihovom ocu, što bi, prema njezinom mišljenju, bilo jasno naznačeno u ugovorima da je bilo drugačije.

10.3. Tuženica RJ u iskazu navodi da osporava navode prvotuženice i drugotuženice te navodi da su njezini roditelji predmetno zemljište dobili kao bračni dar, s obzirom na to da su se obvezali brinuti o baki ĆJ. Ističe da su roditelji kuću izgradili tijekom braka te da su u njoj živjeli zajedno s djecom i bakom. Navodi da su roditelji inzistirali da se ona upiše kao vlasnica nekretnine jer je ostala živjeti s njima i brinula se o njima, zbog čega su zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o darovanju. Ističe da su njezine sestre bile upoznate s tim ugovorima te da su već ranije od roditelja dobile zemljišta na kojima su izgradile vlastite kuće. Također navodi da je njezin otac kasnije odustao od darovanja koje je bio obećao drugim kćerima, jer su izgubile njegovo povjerenje.

11. Tuženice LJ i JJ su tijekom ovog postupka isticale da tužiteljica preuranjeno podnosi ovu tužbu jer nije upućena u ostavinskom postupku na pokretanje ovog postupka te su predlagale da sud iz tog razloga odbaci tužbu. Osim toga, da predmetna nekretnina ne predstavlja bračni dar tužiteljice i pok. OJ, već je njegova vlastita imovina.

12. U odnosu na zahtjev tužiteljice prema ovim tuženicama, potrebno je istaći da je isti uperen protiv njih kao zakonskih nasljednica pokojnog OJ. Pritom, tužiteljica ima pravni interes utvrđivati postojanje stvarnih prava na predmetnoj nekretnini kao svoje bračne stečevine u ovom ili nekom drugom postupku pa je irelevantno da li je na isto upućena od ostavinskog suda ili ne. Međutim, u situaciji kada je u tijeku ostavinski postupak u kojem sve stranke sudjeluju i u kojem nije odlučeno o pravu na nužni nasljedni dio, tada je potrebno da se o zahtjevima stranaka kao nasljednika zajednički raspravi u ostavinskom postupku koji je u tijeku. Stoga je u tom smislu zahtjev tužiteljice u ovom postupku preuranjen te je potrebno tužbu odbaciti u odnosu na tuženice LJ i JJ.

13. Glede zahtjeva tužiteljice u odnosu na tuženicu RJ kao upisane vlasnice ove nekretnine, sud ocjenjuje da je isti neosnovan. Naime, iz iskaza samih stranaka proizlazi da su tužiteljica i njezin pokojni suprug OJ izgradili kuću tijekom braka na predmetnoj nekretnini, i to na zemljištu koje im je darovano . Sud, pritom, ocjenjuje logičnim i životnim iskaz tužiteljice i trećetuženice da im je ovo zemljište darovano da na njemu izgrade kuću, neovisno što to nije pisalo u ugovorima o darovanju iz 1960. i 1964., obzirom da su de facto izgradili kuću svojim zajedničkim sredstvima tijekom braka, koja činjenica nije sporna među strankama, tim više što je Viktorova majka ĆJ s njima živjela u kućanstvu do svoje smrti i navedeno nije osporavala. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se smatrala suvlasnicom ove nekretnine kao svoje bračne stečevine sa suprugom te da je znala i bila suglasna sa zaključenjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovora o darovanju temeljem kojih se tuženica RJ upisala kao isključiva vlasnica ove nekretnine. Tužiteljica je davanjem svoje suglasnosti kao supruga odobrila raspolaganje svog supruga koji je bio formalno upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik ove nekretnine. Stoga u situaciji kada tužiteljica tvrdi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu te da je ne samo znala, nego i odobrila ugovore temelju kojih se kćerka RJ upisala kao isključiva vlasnica ove nekretnine, a da ih nakon toga nije pobijala pred sudom, tada se nameće zaključak da se tužiteljica, koja se smatrala suvlasnicom ove nekretnine, iako nije bila upisana u zemljišnoj knjizi, de facto odrekla svojih prava na predmetnoj nekretnini, kada je odobrila ugovore temeljem kojih se trećetuženica upisala kao isključiv vlasnik predmetne nekretnine. O tome je tužiteljica jasno iskazivala te je time utvrđena njezina prava volja. Tužiteljica je također jasno navela da je podnijela ovu tužbu nakon što su tuženice LJ i JJ podnijele zahtjev za nužni nasljedni dio u ostavini. Međutim, načelo povjerenja u zemljišne knjige štiti tuženicu RJ kao osobu koja se u dobroj vjeri upisala kao vlasnik na nekretninama. Stoga tužiteljica sada potpuno neosnovano tvrdi i zahtijeva da se utvrdi i upiše kao suvlasnica predmetne nekretnine, slijedom čega je, bez potrebe provođenja daljnjih dokaza, njezin tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti .

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 366 ObZ-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine« br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj odvjetnik ima pravo po radnji zahtijevati 100 bodova, prema vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi od 1.500,00 EUR. Tužiteljica je tuženicama dužna naknaditi trošak koji im je prouzrokovala nepotrebnim podnošenjem ove tužbe, koji im je priznat za zastupanje po punomoćniku - odvjetniku, i to sastav za odgovora na tužbu 200,00 EUR (Tbr.7.1. Tarife), sastav 3 podneska od 13.5.2024., 26.6.2025. i 3.2.2026. po 200,00 EUR (Tbr. 8.1 Tarife) te za zastupanje na 4 ročišta od 29.4.2024., 12.6.2025., 23.10.2025., 22.1.2026. i 16.3.2026. po 200,00 EUR po ročištu (Tbr.9.1. Tarife), što predstavlja ukupan iznos od 1.600,00 EUR, a s naknadom za zastupanje dvije osobe od 10% i pripadajućim PDV-om od 25% ukupno iznosi 2.200,00 EUR.

14.1. Tuženicama je priznata zakonska zatezna kamata na dosuđen trošak počev od donošenja ove presude do isplate.

U Rijeci, 30. travnja 2026.

Sudac

Tatjana Škorić Radaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice uz rješenje o pristojbi na presudu

- punomoćnici tuženica LJ i JJ uz rješenje o pristojbi na odgovor na tužbu, po pravomoćnosti

- tuženici RJ