Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-18/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Azre Salitrežić i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog GU, zbog kaznenih djela iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ( "Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika i oštećenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Kzd-13/2023-20 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I/ Odbacuju se žalbe oštećenika TU i DU kao nedopuštene.

II/ Odbija se žalba optuženog GU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu optuženi GU proglašen je krivim zbog tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povreda dužnosti uzdržavanja - opisano po članku 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11, u svezi članka 51. KZ/11, pa mu je na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 za svako kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi GU osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine pa mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ako isti u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76,09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) oštećenici TU, FU i mlt. BU sa eventualnim imovinskopravnim zahtjevom upućuju se u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, u svezi sa člankom 145. stavak 2. ZKP/08 optuženi GU dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka, te mu se nalaže da na ime sudskog paušala uplati iznos od 70,00 eura (slovima: sedamdeseteura) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], model HR 64, poziv na broj primatelja: 6084-4323-13-23, poziv na broj spisa 18 Kzd-13/2023, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi GU putem braniteljice Lee Čavić, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08), povrede kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 3. ZKP/08) i odluke o kaznenim sankcijama (članak 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da vijeće Županijskog suda pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi kaznene odgovornosti, odnosno podredno da presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Protiv pobijane presude žalbu su podnijeli oštećenik TU i FU osobno ne navodeći zakonsku osnovu. Sadržajno iz žalbi oštećenika koje se razmatraju kao jedna žalba proizlazi da se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer upiru u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. U žalbi naglašavaju da se o njima optuženi brinuo u svakom smislu, kupovao hranu, odjeću, knjige te da je uplaćivao novac za uzdržavanje na račun otvoren u banci

4. Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu u odgovoru na žalbu predlaže nadležnom županijskom sudu u cijelosti odbiti žalbu optuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP/08) spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

U odnosu na rješenje pod toč. I/ izreke

6. Žalba oštećenika TU i oštećene DU je nedopuštena. Naime, člankom 464. stavak 4. ZKP/08 propisano je da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja tada oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih žalbenih osnova. S obzirom na navedenu zakonsku odredbu žalba oštećenih TU i DU je nedopuštena jer je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog koje žalbene osnove oštećenici ne mogu podnijeti žalbu protiv presude.

U odnosu na presudu pod toč. II/ izreke

7. Optuženi GU žalbom putem branitelja pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna razlozima presude, nema razloga, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud propustio analizirati i obrazložiti zašto ne prihvaća obranu optuženog GU da je plaćao uzdržavanje za mlt. oštećenike i u dogovoru sa zakonskom zastupnicom maloljetnih oštećenika na način da je uplaćivao uzdržavanje na račun mlt. TU, a kasnije i mlt. DU i BU. Iz navedenog proizlazi da u suštini upire u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o čemu će u nastavku biti više riječi zbog istaknutog žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog GU pobijana presuda se može ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni. Izreka pobijane presude nije proturječna razlozima presude te sadržava valjane razloge o odlučnim i drugim činjenicama, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja.

7.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije počinjena niti koja druga povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Optuženi GU žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što ponavlja navode obrane, smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda kada ga je proglasio krivim za učin kaznenog djela povrede uzdržavanja na štetu troje maloljetne djece. Smatra da je prvostupanjski sud propustio cijeniti da je ispunjavao svoju zakonsku obvezu u skladu sa svojim mogućnostima, nikada nije bježao od svoje zakonske obveze. Smatra da prvostupanjski sud pobijanu presudu isključivo temelji na iskazu zakonske zastupnice mlt. oštećenika i to iskazu koji je dala 24. studenog 221. godine kada je iskazala da optuženi nije doprinosio za uzdržavanje troje maloljetne djece negirajući 39 uplata koje je primila na račun kod Privredne banke Zagreb iz kojih su vidljive uplate u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 3. listopada 2017. godine. Nastavno navedenom, smatra da prvostupanjski sud nije analizirao preslikanu materijalnu dokumentaciju iz spisa istog suda pod poslovnim brojem Kzd-14/2022, a koja se sastoji od izlista prometa po računima mlt. oštećenika otvorenih kod Zagrebačke banke.

8.1. Takvim žalbenim navodima optuženi GU nije osporio pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi GU bio svjestan da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 145-P2-1940/2012-27 od 12. prosinca 2013., koja je postala pravomoćna i ovršna 25. travnja 2014., obvezan doprinositi za uzdržavanje zajedničke djece i to za mlt. TU rođenog **.**.2001. mjesečno 1.095,60 kuna, za mlt. FU rođenu **.**.2004. mjesečno 1.095,60 kuna i za mlt. BU rođenu **.**.2008. mjesečno 931,26 kuna počevši od 19. listopada 2012. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti uplatom na naznačeni račun zakonske zastupnice, majke ŽU. Odlučnu činjenicu da optuženi GU nije doprinosio za uzdržavanje po naprijed navedenoj presudi pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza majke, zakonske zastupnice mlt. oštećenika ŽU koja je decidirano iskazala da optuženi nije redovito i uredno ispunjavao svoju zakonsku obvezu u vremenskom razdoblju od 25. travnja 2014. do 30. rujna 2017. Iskaz ŽU potkrepljuje izvod prometa po tekućem računu zakonske zastupnice ŽU. Naime, optuženi GU je sporadično i po vlastitom nahođenju uplaćivao znatno manje iznose uzdržavanja za svako od troje maloljetne djece, a ne kao što je određeno naprijed navedenom presudom. Da je tome tako razvidno je iz rješenja Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod iz kojeg proizlazi da je korisnicima ĐU, FU, BU FU priznato pravo na privremeno uzdržavanje jer obveznik uzdržavanja nije ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja (obrazloženje pod točkom 11.). Stoga su promašeni žalbeni navodi optuženog GU da je prvostupanjski sud svoju odluku zasnovao samo na iskazu zakonske zastupnice mlt. oštećenika, da je imenovana nevjerodostojno iskazivala predlažući u suštini preocjenu iskaza navedenog svjedoka. Promašeni su navodi optuženog GU da prvostupanjski sud nije cijenio materijalnu dokumentaciju koje je preslikana i uvrštena u spis iz spisa predmeta pod poslovnim brojem Kzd-14/2022. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude (točka 13.) obrazložio jasno i argumentirano da iz navedene materijalne dokumentacija koja je pribavljena od PBZ d.d. i Zagrebačke banke d.d. proizlazi da su računi na ime djece DU i BU otvoreni nakon vremena inkriminacije, dakle, poslije 30. rujna 2017. godine, kao i da su uplate izvršene nakon inkriminiranog razdoblja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi GU u inkriminiranom razdoblju bio radno sposobna osoba, nezaposlen, nije se prijavljivao u evidenciji nezaposlenih osoba, bez prihoda prema potvrdi Porezne uprave. Sve navedeno upućuje na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da navedene okolnosti nisu od utjecaja na zakonsku obvezu optuženog GU da doprinosi za uzdržavanje svojih troje maloljetne djece jer navedene okolnosti ne predstavljaju objektivne okolnosti zbog kojih optuženi nije mogao ispunjavati svoju obvezu kao radno sposobna osoba srednje životne dobi. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud optuženog GU proglasio krivim za učin tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povreda dužnosti uzdržavanja - opisano po članku 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11, u svezi članka 51. KZ/11, kako je pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude.

8.2. Optuženi GU žali se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odbio dokazni prijedlog obrane kao nevažan za provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja ukupnog iznosa dospjelih, a neisplaćenih obroka uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju, kao i zbog utvrđivanja ukupnog iznosa koji je optuženi GU potrošio u inkriminiranom razdoblju na maloljetne oštećenike u čemu je priložio brojne račune o kupovini maloljetnim oštećenicima različitih stvari. Neosnovano u žalbi upire optuženi GU da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje financijskog vještačenja kao nevažan. Navedeno iz razloga jer je pravilno prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno na temelju izlista prometa po tekućem računu zakonske zastupnice mlt. oštećenika u inkriminiranom razdoblju i utvrdio točne pojedinačne iznose uplaćenih obroka uzdržavanja za svakog maloljetnog oštećenika posebno (obrazloženje pod točkom 19.). Nastavno navedenom, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je nesporno optuženi GU kupovao djeci odjeću, sudjelovao u troškovima nabave različitih stvari potrebnih za školu, bicikla, mobitela, no navedeno ne predstavlja izvršenje obveze uzdržavanja po naprijed navedenoj presudi. Kupovanje odjeće i ostalih stvari potrebnih djeci u svakodnevnom životu može se smatrati darovima, a ne ispunjavanjem zakonske obveze uzdržavanja.

9. Optuženi GU žali se zbog povrede kaznenog zakona. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno zaključio da su se u radnjama optuženog GU stekla obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povreda dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Smatra da je prvostupanjski sud optuženog GU trebao osloboditi od optužbe jer je imenovani bio nezaposlen, bez prihoda, imovine, posuđivao novac od prijatelja kako bi djeci osigurao što je potrebno , podstanar za vrijeme dok je živio u [adresa]. Iz navedenih razloga smatra da optuženi GU nije bio u objektivnoj mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svojih troje maloljetne djece.

9.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog GU prvostupanjski sud nije povrijedio Kazneni zakon kada je zaključio da su se u radnjama optuženog GU stekla obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povreda dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio (obrazloženje pod točkom 16. pobijane presude) da optuženi GU nije dokazao da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje kao radno sposobna osoba srednje životne dobi.

9.2. Suprotno žalbenim navodima optuženog GU Kazneni zakon se primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono na koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Navedeni žalbeni navod predstavlja prijedlog usmjeren na drukčiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u vezi sugeriranja drukčijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženog GU u vezi terećenog kaznenog djela. Stoga, ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge o postojanju odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju, dakle, da su se u radnjama optužene GU stekli objektivni i subjektivni elementi bića kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povreda dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

10. Optuženi GU žali se zbog odluke o kaznenim sankcijama, a koju u nastavku žalbe ne obrazlaže.

10.1. Nije osnovana žalba optuženog GU glede odluke o uvjetnoj osudi. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženika - neosuđivanost, briga o skrbi djece kojima je kupovao stvari koje su željeli ili su im bile potrebne, boravak djece kod optuženika i dulje nego je to određeno sudskom presudom te otegotnu okolnost duljinu inkriminiranog razdoblja. Pri tome, prvostupanjski sud nije podcijenio utvrđene olakotne okolnosti, a niti precijenio otežavajuće okolnosti na strani optuženika. Stoga je pravilno prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je optuženi GU proglašen krivim u granicama propisane kazne, optuženom GU na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 za svako kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te na temelju članka 51. KZ/11 optuženog GU osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju članka 56. KZ/11 optuženom GU izrekao uvjetnu osudu tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako isti u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku je dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela, shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem navedenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i 47. KZ/11).

11. Slijedom navedenog, žalba oštećenika je nedopuštena pa je valjalo odlučiti kao pod toč. I/ izreke shodno članku 481. stavak 2. ZKP/08 te je odbaciti, a žalbu optuženog GU valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u toč. II/ izreke presude.

Osijek, 30. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović