Republika Hrvatska

Poslovni broj: P Ob-156/2024-18

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku po tužbi tužitelja SD s prebivalištem u [adresa] te boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Evi Jeny, odvjetnici u Zagrebu, Černomerec 63, protiv tužene KD s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene te objave 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se toč. 1. tužbenog zahtjeva te se sudi:

Utvrđuje se da su tužitelj SD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužena KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem bračne zajednice svaki u jednoj polovini (1/2) dijela suvlasnici posebnog dijela nekretnine izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi u [adresa], povezanog sa cijelom nekretninom i to:

3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3),

Potkrovlje koje u naravi predstavlja stambeni prostor, a sastoji se od ulaza površine 1,50 m[2] , dnevne sobe površine 30,80 m , blagovaonice i kuhinje površine 16,50 m[2] , degažmana površine 2,00 m , terase površine 2,10 m[2] , spavaće sobe površine 14,40 m , kupaonice površine 6,90 m[2] , spavaće sobe površine 14,80 m , stubišta površine 4,80 m[2] , sve ukupne površine 93,80 m , sve obojano ljubičastom bojom i obilježeno brojem „4“.

II. Odbija se toč. 2. tužbenog zahtjeva kojom tužitelj traži da se tuženoj naloži da mu izda ispravu podobnu za upis njegovog vlasničkog prava na predmetnoj nekretnini, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.573,23 EUR, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbije ako neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2024. SD (dalje u tekstu: tužitelj) podnio je protiv KD (dalje u tekstu: tužena) tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u kojoj je u bitnome naveo da su on i tužena bili u braku od 26. travnja 2003. do 05. srpnja 2018., a koji brak je razveden Rješenjem ovog suda posl. br. R1 Ob-191/2018 od 05. lipnja 2018. Da su on i tužena za vrijeme trajanja bračne zajednice od njegovog oca zajedničkim sredstvima, a djelomično i kreditom banke, kupili nekretninu u [adresa] i to stan u potkrovlju kuće izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji predstavlja Etažu E-3. Da u stjecanju ove nekretnine on i tužena imaju jednak doprinos, međutim kako se u zemljišnim knjigama vodi samo na ime tužene, da podnosi ovu tužbu te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su on i tužena suvlasnici predmetnog stana svaki za ½ dijela te da se naloži tuženoj da mu izda ispravu podobnu za upis njegovog vlasničkog prava jer će ju protivnom zamijeniti ta presuda.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu u bitnome navela da se cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu jer su svi navodi tužitelja netočni, osim kada su sklopili brak i kada je isti razveden. Naime, da je predmetna nekretnina stečena 04. veljače 2003. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina, ovjerenog istog dana od strane javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak pod brojem OV-962/03, koji ugovor je zaključen između nje kao kupca i FD pok. S, kao prodavatelja. Da je ista kupljena sredstvima koja predstavljaju njezinu osobnu imovinu, s obzirom da ih je stakla darovanjem od svojih roditelja. Da je sredstva koja su ostvarena dizanjem kredita na koji se poziva tužitelj, također ona vraćala iz osobnih sredstava ostvarenih prodajom nekretnine dobivene od svojeg oca, a koja nekretnina je prodana dana 10. prosinca 2003., dok tužitelj nije sudjelovao u povratu istog na bilo koji način, tako da ga ona i danas sama otplaćuje.

2.1. U odnosu na odgovor na tužbu tužitelj se očitovao podneskom od 26. rujna 2024. na način da je u bitnome naveo da osporava sve tvrdnje tužene, kao neistinite. Naime, da je kuću u kojoj se nalazi predmetni stan sagradio njegov otac ČD na svojoj djedovini te da kuća ima tri posebne stambene jedinice. Da je otac svakom svom djetetu namijenio jedan stan u toj obiteljskoj kući, puno prije nego što se tužena pojavila na toj adresi i to stan u prizemlju, gdje još uvijek trenutno živi otac s majkom, kćeri ŽD, stan na prvom katu sinu TD, koji tu živi sa suprugom K i dvoje djece, a stan u potkrovlju njemu. Da su sukladno navedenom sklopljeni Ugovori o darovanju, koji ugovor je otac s njim potpisao 30. prosinca 1993. te idući dan ovjerio svoj potpis kao darovatelj kod Županije Zadarsko-kninske, Sekretarijata opće uprave, stručnih i zajedničkih poslova u Zadru, pod brojem ovjere Ov-broj 24246. Međutim, da taj Ugovor o darovanju od 30. prosinca 1993. nije proveden u zemljišnim knjigama, ali da je on od tada u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnog stana. Da se nakon razvoda od prve supruge, on doselio natrag u svoju obiteljsku kuću i to u ovaj tada neuređeni stan u potkrovlju. Kada je tužena krajem 2002. ostala u drugom stanju s njihovom najstarijom kćerkom DD, koja se rodila 12. srpnja 2003., da se doselila kod njega u taj stan. Kako isti nije bio uređen, a čekali su rođenje svog prvog djeteta, da je u dogovoru s ocem ČD, tužena kao njegova buduća supruga, 04. veljače 2003. sklopila fiktivni kupoprodajni ugovor, a sve kako bi oni kao budući supružnici preko stambenog kredita Zagrebačke banke došli do novaca za uređenje tog svog stana. Da je njegov otac ČD nakon što je primio isplatu kredita od banke na ime kupoprodajne cijene za ovaj stan, cjelokupni iznos vratio njemu i tuženoj. Da su ovaj kredit podigli on i tužena zajedno te da se on otplaćivao od prvog dana do danas iz njegove vojne mirovine, tako da je tužena koja je imala punomoć na njegov račun vršila isplate. Dakle, da nije točno je taj kredit vraćen iz posebne imovine tužene, odnosno od sredstava ostvarenih prodajom nekretnine dobivene od svojeg oca, a koja nekretnina je prodana dana 10. prosinca 2003. jer bi taj kredit od 43.000,00 EUR već bi bio odavno vraćen, s obzirom da je kupoprodajnom dobila sredstva koja značajno premašuju iznos kredita.

2.2. Na ročištu održanom dana 25. ožujka 2025. tužena je istakla da su navodi tužitelja iz podneska od 26. rujna 2024. kontradiktorni navodima iz povijesnog dijela tužbe, međutim da je ovdje jedino relevantno da se vlasnikom na temelju pravog posla postaje upisom u zemljišne knjige, a da je takav upis izvršen upravno na njezino ime temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog prije bračne zajednice između nje i tužitelja.

2.3. Podneskom od 23. srpnja 2025. tužitelj je dodatno pojasnio svoje dosadašnje navode na način da je u bitnome naveo da je on u spis predao Ugovor o darovanju predmetnog stana koji je sklopio sa ocem, samo kako bi dokazao da taj stan nikada nije prodavan na komercijalnoj osnovi, već da je bio i ostao dio obiteljske kuće. Da isti nikada nije niti imao svoj priključak na električnu mrežu, niti na vodovod i kanalizaciju, već da se struja i voda koriste preko stana u prizemlju, sada u vlasništvu njegove sestre, gdje trenutno žive njegovi roditelji. Da više od 22 godine, otkada je sporni stan prepisan na ime tužene, svu potrošenu struju i vodu za isti plaćaju njegovi roditelji. Da on priznaje tuženoj pravo vlasništva na predmetnom stanu u 1/2 udjela jer isti predstavlja njihovu bračnu stečevinu iz razloga što je prenesen u vlasništvo tužene za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, koji su kasnije, pa i tijekom trajanja njihovog braka, zajedno uređivali i zajedno otplaćivali stambeni kredit kod Zagrebačke banke podignut 04. veljače 2023. za potrebe tog uređenja.

3. U daljnjem tijeku postupka proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tužene kao stranaka, od Zagrebačke banke d.d. pribavljen je Ugovoru o namjenskom kreditu od 04. veljače 2023. i podaci o njegovoj otplati te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka FD, MD, ŽD i BD, nakon čega je zaključeno s raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Elektronički zapis iz matice vjenčanih od 31. kolovoza 2024. (l.s. 4), ZK izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 01. rujna 2024. (l.s. 5-8), Ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren od strane Darije Grigillo Ramljak javne bilježnice u [adresa] 04. veljače 2003. pod br. Ov- 962/03 (l.s. 17-19), Predugovor o kupoprodaji čestice zemlje od 12. studenog 2003. ovjeren istoga dana od strane Pavice Mišković javnog bilježnika u [adresa] pod br. Ov- 9998/03 (l.s. 20-22), Ugovor o kupoprodaji čestice zemlje od 10. prosinca 2003. ovjeren istoga dana od strane Pavice Mišković javnog bilježnika u [adresa] pod br. Ov- 10945/03 (l.s. 23-25), Rješenje HZMO PU Zadar od 20. ožujka 2017. i 22. siječnja 2020. (l.s. 31-34), promet po računu tužitelja otvorenog u OTP banci za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 20. rujna 2024. (l.s. 35-36), Obavijest o mirovinskim primanjima OTP banke za travanj 2024. (l.s. 37), podatke o gotovinskom nenamjenskom kreditu tužitelja odobrenog 05. ožujka 2018. i kreditu za refinanciranje odobrenog 12. travnja 2022. (l.s. 38), podatke o transakcijama po računu broj 3200812387 za razdoblje od 02. siječnja 2019. do 16. rujna 2019. (l.s. 39-43), Ugovor o darovanju od 30. prosinca 1993. ovjeren od strane županije Zadarsko-kninske, Sekretarijata financija u Zadru (l.s. 47-50), potvrde o stanju duga Zagrebačke banke od 26. rujna 2024. (l.s. 51), ZK izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23. srpnja 2025. (l.s. 56), dana 27. kolovoza 2025. saslušao tužitelja i tuženu kao stranke (l.s. 59-64), izvršio uvid u podatke otplati kredita odobrenog od strane Zagrebačke banke d.d. (l.s. 74-110), Ugovor o namjenskom kreditu sklopljen sa Zagrebačkom bankom d.d. 04. veljače 2003. sa prilozima (l.s. 111-120) te dana 30. siječnja 2026. saslušao svjedoke FD, MD, ŽD i BD (l.s. 121-127).

4.1. Sud je donio odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da su on i tužena suvlasnici svaki za 1/2 dijela stana u potkrovlju kuće izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], etažna jedinica E-3.

5.1. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je predmetni stan u potkrovlju bračna stečevina.

5.2. Iz povijesnog dijela tužbe i navoda tužitelja iznijetih tijekom postupka proizlazi da je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenim 04. veljače 2003. između tužene i tužiteljevog oca FD, novcima koji su priskrbljeni na način da je tužena podigla kredit u Zagrebačkoj banci d.d. koji su zajednički otplaćivali on i tužena. Naime, sam tužitelj u podnesku od 23. srpnja 2025. izričito navodi da smatra da je predmetni stan bračna stečevina njega i tužene jer je isti za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, temeljem tog Ugovora o kupoprodaji od 04. veljače 2003., prenesen u vlasništvo tužene. Iz navedenog jasno proizlazi namjera da se vlasništvo stana prepiše na tuženu kao kupca, a što je i svrha ugovora o kupoprodaji, pa prethodne navode tužitelja da bi predmetni Ugovor o kupoprodaji bio fiktivan, ovaj sud je našao neosnovanim i usmjerenom isključivo kao ostvarenju uspjeha u sporu. U prilog navedenom govori i činjenica da tužitelj ne traži da se utvrdi vlasnikom predmetnog stana za cijelo, što bi sigurno tražio da doista smatra da je predmetni Ugovor o kupoprodaji bez učinka, već samo traži da se utvrdio suvlasnikom za ½ dijela.

5.3. Također, niti činjenica da je prije sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji od 04. veljače 2003., između tužitelja i njegovog oca HD **.**.1993. sklopljen Ugovor o darovanju kojim je predmetni stan darovan tužitelju, nije relevantna jer tužitelj temeljem tog ugovora nije stekao pravo vlasništva. Naime, s obzirom da tužitelj nije proveo ugovor u zemljišnim knjigama, to mu nedostaje modus za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, a niti je stan stekao temeljem zakona jer od sklapanja Ugovora o darovanju do sklapanja Ugovora o kupoprodaji nije proteklo 10 godina, koliko je zakonom propisano vrijeme za kvalificiranog posjednika da nekretninu stekne temeljem dosjelosti.

6. Dakle, kako i tužena tvrdi da je predmetni stan stečen temeljem Ugovora o kupoprodaji od 04. veljače 2023., to je navedena činjenica među strankama nesporna.

6.1. S obzirom na vrijeme stjecanja predmetnog stana, ovdje su mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona (Narodne Novine br. 162/98, dalje u tekstu: ObZ) i to odredba čl. 252. i čl. 253. kojima je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, u kojoj su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili bračnim ugovorom, kao i odredba čl. 262. kojom je propisivao da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

7. Među strankama je sporno da li su u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji 04. veljače 2003. bili u izvanbračnoj zajednici.

7.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su on i tužena započeli vezu 2002. te da su nakon što je tužena krajem te godine ostala trudna s njihovom prvom kćeri DD, odlučili živjeti zajedno i vjenčati se. Da je u tom trenutku tužena živjela u stanu sa svojim roditeljima, dok je on živio u potkrovlju kuće njegovih roditelja i to upravo u stanu koji je ovdje predmet spora. Da tada taj stan još uvijek nije bio uvjetan za život obitelji, pa da su ga on i tužena odlučili urediti kako bi tu počeli živjeti, za što su podigli kredit jer nisu imali novaca. Da je trenutku podizanja kredita tužena već došla živjeti u taj stan, s obzirom da se ona tu doselila poslije nove godine 2002./2003. do kada je on uspio isti koliko toliko urediti za stanovanje. Da su nakon toga u travnju organizirali vjenčanje te je u 7. mjesecu 2003. rođena kćer DD.

7.2. Tužena je osporila navode tužitelja da su prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji zajedno živjeli u predmetnom stanu, ističući da su isti neživotni s obzirom da je stan bio neuvjetan, a ona trudna i da je notorno da bi život, odnosno boravak u tavom prostoru, mogao ugroziti kako nju tako i nerođeno dijete.

7.3. Iz iskaza tužene proizlazi je ona u 11.-12. mjesecu 2002., saznala da je trudna, pa da su ona i tužitelj odlučili zasnovati zajednicu i vjenčati se. Da je u tom trenutku ona živjela kod svojih roditelja, dok nije sigurna gdje je živio tužitelj. Da su se vjenčali u travnju 2003. i da su tek nakon vjenčanja počeli živjeti zajedno u predmetnom stanu. Da u tom trenutku stan još uvijek nije bio završen. Kada jeo na kupila taj stan, da je bio u istom stanju kao i kada se u njega uselila.

7.4. Iz iskaza svjedoka ČD, oca tužitelja i svjedoka MD, brata tužitelja proizlazi da oboje žive u zasebnim stambenim jedinicama u kući u kojoj se u potkrovlju nalazi ovdje predmetni stan. Da se tužitelj nakon što se razveo od prve supruge F vratio živjeti u to potkrovlje te da je je tužena došla tu živjeti prije vjenčanja sa tužiteljem.

7.5. Iz iskaza svjedokinje ŽD, sestre tužitelja, proizlazi da se tužitelj nakon što se razveo od prve supruge F vratio živjeti u predmetno potkrovlje. Da se ona u kući u kojoj se nalazi predmetno potkrovlje živjela do udaje 1989. Da ne zna kada su tužitelj i tužena započeli vezu, niti da li su živjeli zajedno prije vjenčanja, da jedino zna da je tužena tada bila trudna. Da potkrovlje prije nego su se tužitelj i tužena vjenčali nije bilo uređeno da bi u njemu mogla živjeti trudna žena, s tim da ne zna kada je posljednji put prije vjenčanja bila u predmetnom stanu.

7.6. Iz iskaza svjedoka BD, oca tužene, proizlazi da tužitelj i tužena započeli vezu početkom 2003. Da je tužena otišla živjeti sa tuženikom tek nakon njihovog vjenčanja u ovdje predmetno potkrovlje, a da je do tada živjela sa njim i suprugom. Da on ne zna da li je tužena bila trudna u vrijeme dok je živjela sa njima. Kako je potkrovlje bilo nedovršeno, da su on i supruga za uređenje istog dali sobna vrata sa okvirima, parket i dio pločica i to prije vjenčanja jer se inače ne bi moglo useliti u stan bez toga. Osim onog što su oni dali, da tužitelj i tužena nisu sami ništa uređivali.

7.7. Cijeneći naprijed navedene iskaze stranka i svjedoka, svaki zasebno i sve zajedno, ovaj sud je poklonio vjeru navodima tužitelja da su on i tužena prije sklapanja braka, u vrijeme podizanja kredita, dakle 03. veljače 2003., bili u izvanbračnoj zajednici. Naime, glavni argument kojim tužena predmetno osporava tvrdeći da se doselila tek nakon sklapanja braka jest da stan nije bilo uređen u mjeri koja bi bila pogodna za život trudnice. Međutim, sama tužena navodi da je stan u vrijeme kada je u njega uselila bio u istom stanju kao i kada ga je kupila, dakle u veljači 2003., što znači da je isti već tada bio dovoljno uređen da tu može živjeti. Cijeneći navedeno, zajedno sa činjenicom da njezin otac BD, s kojim je tužena živjela do preseljenja u predmetni stan, navodi da ne zna da li je ista bila trudna u vrijeme dok je živjela s njima, ovaj sud je našao da se tužena svakako preselila kod tužitelja prije sklapanja braka jer da je to učinila tek nakon vjenčanja u travnju 2003. kako tvrdi, njezin otac bi sigurno znao da je trudna s obzirom da je tada bila u šestom mjesecu trudnoće jer je u srpnju te godine rodila prvu kćer, kada se trudnoća više ne može sakriti od osoba s kojima se živi. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka FD i MD, kojima je ovaj sud poklonio vjeru jer se radi o osobama koje žive u kući u kojoj se nalazi predmetni stan, pa su isti iskazivali o okolnostima koje su im osobno poznate. Slijedom navedenog navodima tužene i svjedoka BD da je tužena počela živjeti sa tužiteljem tek nakon vjenčanja, ovaj sud je našao neuvjerljivima i usmjerenima kao ostvarenju uspjeha u sporu tužene.

7.8. Dakle, kako je ovaj sud utvrdio da se tužena doselila u predmetni stan prije vjenčanja to je našao da su isti u vrijeme podizanja kredita bili u izvanbračnoj zajednici jer se ista po svojoj kvaliteti mogla izjednačiti sa bračnom, s obzirom da su čekali dijete, živjeli zajedno i planirali zajednički život s namjerom da njihova zajednica bude trajna, tako da su nakon dva mjeseca i sklopili brak.

7.9. Ovaj sud nije cijenio kao relevantne navode svjedokinje ŽD da potkrovlje prije nego su se tužitelj i tužena vjenčali nije bilo uređeno da bi u njemu mogla živjeti trudna žena, s obzirom da ova svjedokinja ne zna kada je posljednji put prije vjenčanja bila u predmetnom stanu, a odselila je iz kuće u kojoj je stan nalazi još 1989. nakon što se udala.

8. Nadalje, među strankama je sporno kojim sredstvima je kupljen predmetni stan jer je tužitelj tvrdio da je plaćen novcima stečenim kreditom podignutim kod Zagrebačke banke d.d. koji je vraćan cijelo vrijeme trajanja njihove zajednice iz njihovih mjesečnih primanja, bilo njegove mirovine, bilo plaće tužene, dok je tužena u odgovoru na tužbu tvrdila da je predmetni stan kupljen sredstvima koja predstavljaju njezinu osobnu imovinu jer se radi o novcima koje je stakla darovanjem od svojih roditelja. Tužena je također tvrdila da je Kredit koji je doista podigla u Zagrebačkoj banci d.d., isto vraćan iz njezinih osobnih sredstava ostvarenih 10. prosinca 2003. prodajom nekretnine dobivene od oca, a da tuženik nije sudjelovao u povratu istog na bilo koji način.

8.1. Međutim, u svom iskazu danim pred ovim sudom tužena je navela da je predmetni stan plaćen 43.000,00 EUR, koji iznos je u cijelosti priskrbljen kreditom koji je ona podigla kod Zagrebačke banke d.d. Da je taj kredit plaćala ona iz svoje plaće koju je zaradila radeći, osim u razdoblju kada joj je račun bio blokiran 8,5 godina počevši od 2010./2011., kada se kredit plaćao zajedničkim sredstvima koja su ona i tužitelj ostvarili, odnosno dijelom iz tuženikove mirovine na kojoj je imala punomoć kako bi mogla plaćati račune i sve što je potrebno za djecu te djelom novcem koje je zarađen firmama koje su formalno glasile na nju, a kojim je isključivo upravljao tužitelj. Da je novcem od prodaje zemljišta u iznosu od 468.000,00 kn vratila dugove i financirala firmu u kojoj je bila suvlasnik te kupila nešto malo namještaja sa stan.

8.2. Uvidom u Ugovoru o namjenskom kreditu od 04. veljače 2003. sklopljenim između KD, ovdje tužene kao korisnika kredita i Zagrebačke banke d.d. (dalje: Ugovor o kreditu od 04. veljače 2003.) utvrđeno je da je istim odobren iznos od 47.000,00 EUR radi kupovine stana, od čega se 43.000,00 EUR isplatom prodavatelju, a 4.000,00 EUR isplatom na tekući račun dužnika.

8.3. Uvidom u podatke o otplati Ugovora o kreditu od 04. veljače 2003. utvrđeno je da je prva rata za povrat kredita uplaćena 07. svibnja 2003. temeljem trajnog naloga sa računa KD, ovdje tužene. Nadalje je utvrđeno da je uz KD uplate za otplatu kredita vršio i VD, ovdje tužitelj (l.s. 85, 94, 95, 96 i 97), kao i tvrtka Arkadija d.o.o. koja je po kazivanju stranaka u vlasništvu tužitelja (l.s. 90, 92, 93 i 94).

8.4. Uvidom u Promet po računu br. 3530808719 u vlasništvu SD, ovdje tužitelja, otvorenog kod OTP Banke d.d., za razdoblje od 01. lipnja 2019. do 02. rujna 2024. utvrđeno je da se radi o računu na koji je tužitelj primao redovnu mirovinu, koju je podizala ED, ovdje tužena.

8.5. Slijedom navedenog te nesporne činjenice da su stranke sklopile brak 26. travnja 2003., ovaj sud je našao da je kupoprodajna cijena za predmetni stan u cijelosti isplaćena novcem priskrbljenim kreditom koji je tužena podigla kod Zagrebačke banke d.d., a koji se počeo otplaćivati nakon sklapanja braka i to novcima ostvarenih radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kako od strane tužene, tako i od strane tužitelja jer su u tom dijelu iskazi stranaka sukladni kako međusobno, tako i materijalnim dokazima u spisu, dok navodima tužene iz odgovora na tužbu nije poklonio vjeru, već ih je našao usmjerenima ka ostvarivanju uspjeha u sporu.

9. Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je našao da je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice sredstvima stečenim radom, s obzirom da je kupoprodajna cijena plaćena kreditom koji se otplaćivao iz plaća i mirovine, što znači da isti čini njihovu bračnu stečevinu, sukladno odredbi čl. 248 ObZ.

9.1. Kako iz iskaza stranaka ne proizlazi da su među sobom dogovorile drugačije suvlasničke udjele na predmetnom stanu, to je ovaj sud sukladno odredbi čl. 249. ObZ našao da su njihovi suvlasnički udjeli jednaki, odnosno da udio svakog od njih iznosi 1/2 dijela.

9.2. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. 1. kojim traži da se utvrdi da su on i tužena temeljem bračne stečevine suvlasnici predmetnog stana svaki u jednoj polovini dijela, pa je odlučeno u toč. I. izreke ove presude. Kako se ovdje radi o stjecanju na temelju zakona, to tužena nije dužna tužitelju izdati ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na predmetnom stanu, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude.

10. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP. Naime, iako je odbijen zahtjev tužitelja da se tuženu obveže za mu izda tabularnu ispravu za upisa prava suvlasništva, po mišljenju ovog suda u ovom konkretnom slučaju isto predstavlja samo neznatni dio zahtjeva s obzirom da tužitelj, bez obzira što je taj njegov zahtjev odbijen, na temelju donesene presude ima mogućnost upisati se u zemljišne knjige, pa kako zbog tog dijela tužbenog zahtjeva kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je valjalo tužitelju u cijelosti priznati trošak.

10.1. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023 i 107/2025 - dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora od 40.000,00 EUR, tužitelju koji je u ovom postupku bilo zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika, valjalo je priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 500 bodova (Tbr. 7. t. 1.), zastupanja na ročištu od 25. ožujka 2025., 27. kolovoza 2025. i 30. siječnja 2026. od po 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), dok mu je za sastav podneska od 26. rujna 2024. i 23. srpnja 2025. od traženih 500 bodova po podnesku priznato 100 bodova po podnesku jer se ne radi o podnescima iz Tbr. 8.1., već o podnescima iz Tbr. 8.3. Tužitelju uopće nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer mu taj trošak nije nastao.

10.2. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 2200 bodova što iznosi 4.400,00 EUR, s obzirom da vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 50), te sa priznatim PDV-om od 25% u iznosu od 1.100,00 EUR (Tbr. 42) i priznatim troškom sudske pristojbe na tužbu od 73,23 EUR, sveukupno iznosi 5.573,23 EUR, pa je valjalo tuženu obvezati da mu isplati taj iznos, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. III. izreke ove presude.

U Zadru, 30. travnja 2026.

S u d a c

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, putem ovog suda, za Županijski sud u RH.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po punomoćniku.