Poslovni broj: Pp-1038/2025-10.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐU, državljana RH, zastupanog po branitelju Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 114/22, 36/24), pokrenutog povodom optužnog prijedloga Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Mursko Središće, pod brojem: 211-07/25-5/12751 od 17. svibnja 2025., na temelju čl. 183. st. 1. u svezi čl. 222. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: AU, sin Đ i SU, rođ. A, rođen **.**.1959. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], S, državljanin RH, sa završenom srednjom školom, po zanimanju strojobravar, umirovljenik, s mjesečnim primanjima u iznosu od 600,00 kuna, lošeg imovnog stanja, sa prebivalištem u [adresa]., udovac, otac jednog djeteta, prekršajno kažnjavan, kazneno kažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak,

zastupan po branitelju Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, Uska 1/2,

k r i v  j e

I. što se je dana 17. svibnja 2025. u 19,50 sati u obiteljskoj kući u [adresa]., unatoč pravomoćnoj presudi ovoga Suda broj Pp-448/2023 (pravomoćno 30.05.223.), ponovno nasilnički ponašao u obitelji, na način da je u kuhinji obiteljske kuće svojoj kćeri JU zapriječio put te je istu više puta odgurnuo rukama te desnom rukom mahao prema njoj u namjeri da je udari, nakon čega je JU uspjela izaći iz kuhinje u hodnik, gdje ju je okrivljenik ponovno odgurnuo rukama, prilikom čega je oštećena pala na pod, te je okrivljenik takvim svojim ponašanjem kod žrtve prouzročio osjećaj uznemirenosti te primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila ozljeda,

dakle što se je ponovno nasilnički ponašao u obitelji prema svojoj kćerki JU.

II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 114/22, 36/24), kažnjiv po čl. 22. st. 2. istog Zakona, te mu se temeljem istog propisa, kao i primjenom čl. 35. Prekršajnog zakona, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

III. kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana.

Okrivljeniku se temeljem čl. 44. Prekršajnog zakona,

PRIMJENJUJE UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti, ako okrivljenik u roku od 12 (dvanaest) mjeseci ne počini isti ili sličan prekršaj.

Temeljem čl. 40. st. 1. i st. 3. t. 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se uračunava vrijeme u kojem je bio uhićen u PP Mursko Središće, od dana 17.05.2025. u 20,30 sati pa do dana 18.05.2025. do 08,30 sati, kada je doveden na sud na ispitivanje, a potom pušten na slobodu, kao 2 (dva) dana zatvora, pa okrivljenik ima za izdržati 18 (osamnaest) dana zatvora.

IV. Temeljem čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Mursko Središće, pod brojem: 211-07/25-5/12751 od 17. svibnja 2025., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika AU, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik AU u obrani je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Nije točno da bi se nasilnički ponašao na način kako je to opisano, da bi kćerku vrijeđao riječima "ti si za ludnicu, uništil bum te, ostat ćeš bez djeteta" te da bi ju odgurnuo rukama i mahao prema njoj. Spreman se je suočiti sa kćerkom. To je ona sve izmislila. Ona mu je dva puta onemogućila gledanja televizora jer je dva puta bahato isključila televizor na način da je kabel izvukla iz utičnice. Otišao je prema van da nekoga pozove, susjeda ili bilo koga, da ima svjedoka. Onda ga je udarila desnom rukom po naočalama koje su odletjele i palo mu je staklo. To je sve rekao policiji, ali ne zna zašto nisu nju prijavili. Dijete nije bilo prisutno. On ne tjera kćerku iz kuće. Ona nigdje ne radi, ne zna od čega ona živi, sve režija plaćam on i još ga maltretira.

3. Sud je u postupku ispitao oštećenu JU, koja je propisno opomenuta iskazala da živi sa ocem u kući dugi niz godina, kuća je njegovo vlasništvo a ona ima pravo doživotnog uživanja, a živi i sa kćerkom koja ima 8 godina. Inače ne radi već 5 godina, živi od alimentacije i dječjeg doplatka i od bakinog nasljedstva. Ne želi raditi jer brine o kćeri jer nema tko brinuti o njoj. Čeka da se riješe neki postupci u svezi kuće, tako da će napustiti Hrvatsku. Sa ocem ima teški odnos već godinama, a to se dogodilo i 17.05.2025. Ima svoju sobu, gdje ima i televizor, otac ima svoju sobu. Jede u sobi sa djetetom, a priprema hranu u kuhinji koja je povezana sa blagovaonom. Otac joj cijelo vrijeme predbacuje da što ostaje u kući, da neka se pokupi i otiđe, da je to njegova kuća. Kada se je nalazila u kuhinji da pospremi iza sebe, otac je ušao u blagovaonu i spriječio se na vratima da ne izađe iz kuhinje. Počeo je vikati da neka se pokupi odavde, da ih nitko ne trpi, da im se svi rugaju. Ne zna što je još vikao, nešto je psovao, dosta joj je to mutno jer je imala potres mozga, pa se ne može sjetiti riječi. Nakon toga je počeo mahati prema njoj i lupao ju je rukama po glavi i odguravao ju je. Onda je počela vikati da prestane, uplašila se je zbog kćerke koja je bila u sobi i mogla je sve čuti. Nakon toga je uspjela pobjeći iz blagovaone i on je išao za njom i počeo ju tek onda udarati još jače, jer je pretpostavljao da ide po mobitel. Tom je prilikom zadobila masnice i to je pokazala policiji. Oni su ju pitali da li treba pozvati hitnu. Nekoliko dana poslije policiji je pokazala slike i oni su rekli da to ne treba jer je on već osuđen, nije joj bilo ništa jasno. Kćer je mogla sve to čuti. Kada je uspjela izaći iz kuhinje u hodnik, tada ju je ponovno odgurnuo nakon čega je pala na pod (svjedokinja pokazuje rukama, stisnutom šakom, kako je krenuo prema njoj). Tada ga je zakačila po naočalama i pobjegla je u sobu. Lupao je prema njoj, mahao, šamarao. Zatvorila je vrata, a on je opet ušao u sobu i to nekih pet, šest puta. Kćer je to sve vidjela. Tada je otišla u kupaonu da pozove policiju, zvala je 112. Tek treći puta ih je uspjela dobiti, zablokirao joj je mobitel.

Na pitanje branitelja kada se je događaj dogodio, izjavljuje da je to bilo negdje poslije 19 sati.

Na pitanje da li su policajci vidjeli ozljede, izjavljuje da valjda jesu, ne sjeća se toga, ali misli da su vidjeli crvenilo u prednjem dijelu prsiju.

Na pitanje branitelja tko joj je dijagnosticirao potres mozga, izjavljuje da je k liječniku išla drugi i treći dan jer joj je bilo loše i ima liječničku dokumentaciju, te istu predaje na uvid od 19.05.2025. Dana 20.05.2025. je ponovno bila u bolnici jer joj je bilo još gore.

Na pitanje branitelja koliko ima ukupnog radnoga staža, izjavljuje da negdje oko 5 godina.

Na pitanje kako plaća režije, izjavljuje da ocu daje novac, te je prošli mjesec dala ocu 200 eura.

Prilikom suočenja isti stoje jedan nasuprot drugoga i gledaju se u oči.

Na suočenju okrivljenik tvrdi da to što je kćer navela niti jedno slovo nije istina.

Okrivljenik se okreće prema svjedokinji i govori da je sve izmislila, da laže, niti jedna riječi nije istinita.

Svjedokinja govori da im se svi rugaju, dijete se nema s kime igrati.

Okrivljenik izjavljuje da uopće ne komunicira sa kćerkom, nemaju kontakta, on ne jede kod kuće, hrani se vani u restoranu.

Svjedokinja izjavljuje da svaki dan čekaju do 11 sati dok otac ne ode iz kuće, tek onda izlaze iz sobe. Suočenje nije uspjelo, okrivljenik i svjedokinja govore općenito o njihovim odnosima.

4. Svjedok policijski službenik BU iskazao je da je bio šef smjene i dobio je kritičnog dana dojavu da je došlo do nasilničkog ponašanja na adresi u [adresa], te je uputio ophodnju na mjesto događaja, pa moli da se isti saslušaju na tu okolnost.

5. Svjedok ČU, policijski službenik, iskazao je da, koliko se sjeća, jer je prošlo dosta vremena, osoba koja je bila oštećena u tom postupku, sjeća se bila je vidno uznemirena, međutim, nije imala vidljive ozljede, odnosno nije ništa pokazala, a pitao ju je ako eventualno treba medicinsku pomoći, da će joj to omogućiti, ali je ona rekla da ne treba. Kada su došli na lice mjesta nije bilo već nikakvog nasilja, oni su se već razdvojili i uhitili su okrivljenog. Ne zna tko je pozvao policiju. Naveo je da poslije tog događaja on nije bio tamo na nikakvoj intervenciji povodom nasilničkog ponašanja.

Branitelj nije imao primjedbe na iskaz svjedoka.

6. Sud je izvršio uvid u izvješće o uhićenju od 17.05.2025., izjavu o odricanju prava na branitelja, obavijest počinitelju prekršaja, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, službenu zabilješku PP Mursko Središće od 17.05.2025., zapisnik o ispitivanju oštećene u PP Mursko Središće od 17.05.2025., pravomoćnu presudu ovoga Suda broj Pp-448/2023 od 09.05.223. (pravomoćno 30.05.2023) i u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

Na temelju obrane okrivljenika, na temelju iskaza u postupku ispitanih svjedoka, te uvidom u dokumentaciju spisa predmeta, sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio djelo iz izreke ove presude, a kako je istim ostvario obilježja terećenog prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio po Zakonu.

7. Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nasilje u obitelji je: tjelesno nasilje; tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci; psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost; spolno uznemiravanje; ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskrata sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci; zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

8. U postupku je nesporno utvrđeno, a što je bilo vidljivo i na samom ročištu, da su okrivljenik i oštećena u netrpeljivim odnosima već duže vrijeme, živeći u istoj kući koja je u vlasništvu okrivljenog, dok oštećena ima pravo plodouživanja.

Optužnim prijedlogom se okrivljeniku stavlja na teret da je prema oštećenoj počinio verbalno nasilje, govoreći joj pogrdnim riječima "ti si za ludnicu, uništili bum te, ostat ćeš bez djeteta", te fizičko, kada bi ju odgurnuo u kuhinji, prethodno prepriječio put u namjeri izlaska te u hodniku, kada bi uslijed naguravanja pala na pod, te mahao rukama u namjeri da je udari.

Okrivljenik je u svojoj obrani negirao da bi vrijeđao kćer JU riječima navedenim u optužnom prijedlogu, da bi ju odgurnuo rukama i mahao prema njoj u namjeri da ju udari, navodeći događaje koji su prethodili tome, ali nisu u direktnoj vezi sa tim događajem.

Za razliku od okrivljenog, oštećena je detaljno opisala događaj, kako je krenuo sa verbalnim nasiljem, te je nastavilo fizičkim, u kuhinji, nakon čega ju odguruje u hodniku i pada na pod.

Iako je svjedokinja JU opisala verbalno nasilje, nije u tom dijelu bila uvjerljiva, da bi okrivljenik na istu vikao riječima koje su dio optužnog prijedloga, iako je to logični dio svađe koja nije sporna "ti si za ludnicu, uništil te bum, ostat ćeš bez djeteta", jer ih nije ponovila na ispitivanju, iako ih je navela na zapisnik u policiji neposredno nakon događaja. Ona se tu izjavu nije pozvala, već je izjavila da se točno ne sjeća riječi jer je imala potres mozga, zbog čega je išla nakon toga dva, tri puta kod doktora, a što bi po mišljenju suda, da je doista tako, bilo već prije primijećeno od strane liječnika. Oštećena također nije dostavila medicinsku dokumentaciju.

Osim toga, navela je da se sjeća da je okrivljenik vikao neka se pokupi odavde, da ih nitko ne trpi, da im se svi rugaju i da je nešto opsovao, međutim takve riječi pojmovno i sadržajno ne odgovaraju riječima iz optužnog prijedloga, pa se time niti ne može ocijeniti da li su izrečene, niti težina koja bi bila težina vrijeđanja, pa je taj dio činjenica optuženja ostao nedokazan.

Sud je prihvatio ostali dio iskaza oštećene kada je opisivala ponašanje okrivljenika, kako joj je prepriječio put u kuhinji da izađe i odgurnuo, te desnom rukom mahao prema njoj u namjeri da je udari, nakon čega je pobjegla u hodnik gdje ju ponovno odgurava nakon čega pada na pod, jer je djelovala uvjerljivo, logično, povezujući njegovo ponašanje u cjelinu, pri čemu navodi da ga je zakačila po naočalama i pobjegla u sobu.

Prilikom ispitivanja oštećena je i neverbalnim znakom pokazala rukama stisnutom šakom kako je okrivljenik krenuo prema njoj u hodnik, što se može tumačiti kao agresivno i nekontrolirano ponašanje okrivljenika, u namjeri izazivanja nasilja, a kako je to opisano u optužnom prijedlogu.

Svjedok ČU, policijski službenik, izjavio je kada je došao po dojavi na lice mjesta, a u obavljanju svoje redovne djelatnosti, da se sjeća da je zatekao oštećenu u vidno uznemirenom stanju, što doprinosi dojmu da se događaj doista dogodio kako je to činjenično opisala oštećena, pri čemu nije od bitne važnosti da li je imala vidljive tragove jer je okrivljenik prijavljen za odguravanje, a ne i za nanošenje udarca, kako to opisuje oštećena u svojoj izjavi.

U daljnjem provođenju dokaznog postupka, na suočenju, okrivljenik i oštećena nisu bili usmjereni na predmetni događaj, već na njihovo ponašanje tijekom mjeseci i godina koji su tome prethodili, predbacujući odgovornost jedan drugome, pa je analiza tog dokaza izostala.

Nadalje, u optužnom prijedlogu se navodi da je bilo prisutno maloljetno dijete, što sud ne nalazi dokazanim jer su i okrivljenik i oštećena suprotstavljeni u iskazima, okrivljenik da nije bilo prisutno malodobno dijete, a oštećena je u tom dijelu ostala nedorečena, jer navodi u jednom trenutku da je dijete moglo čuti, iako ne objašnjava gdje bi se dijete točno nalazilo, a u drugom slučaju da je dijete moglo vidjeti, opet ne precizirajući točno gdje i što je moglo vidjeti. Zbog toga je sud izvršio prekvalifikaciju prekršajnog djela, iz čl. 22. st. 4. na čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koja prekvalifikacija nije učinjena na štetu okrivljenika.

Slijedom iznijetog, ponašajući se na taj način okrivljenik je povrijedio odredbu čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelj jer je primijenio fizičku silu koja se definira kao nasilje u obitelji nad oštećenom kćerkom JU, te ju uznemirio, kako to navodi svjedok ČU, zbog čega mu je izrečena kazna sukladno težini prekršaj, te je ujedno odbijena obrana okrivljenog jer je sročena u cilju otklanjanja prekršajne odgovornosti.

Pri tom sudac stiče dojam da je takvim ponašanjem okrivljenog doprinijelo i ponašanje oštećene, jer živi od alimentacije i dječjeg doplatka, u zajedničkom domaćinstvu, ne radeći nigdje već duže vrijeme, te na taj način aktivno ne doprinosi smirivanju tenzija oko održavanju kućanstva, a što je sudac oštećenu već opomenuo u presudi od 09.03.2025., koja je pravomoćna 30.05.2025., kada je okrivljenik prvi puta prijavljen za istovrsni prekršaj.

Ujedno je iz izreke presude izostavljen dio činjeničnog opisa koji se odnosi na verbalno nasilje nad oštećenom, jer nije dokazano, kao i dio činjeničnog opisa koji se odnosi na odlomak "da bi okrivljenik ponovno počeo mahati prema njoj nakon što je oštećena pala na pod u namjeri da od sebe odbije napad, a JU je u samoobrani odgurnula ĐU", jer mahanje samo po sebi nije nasilje, ako je bez namjere ili posljedice, a niti je bitna njezina reakcija na takvo ponašanje.

9. Za narečeni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 900,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.

10. Sudac je primijenio odredbu čl. 44. st. 1., st. 2. i st. 3. Prekršajnog zakona, te okrivljeniku AU nije izrekao novčanu kaznu, već kaznu zatvora, jer smatra da je takva kazna primjerena intenzitetu povrede citiranog propisa, zbog fizičkog nasilja nad kćerkom, sud je odlučio kaznu zatvora izreći uvjetno, cijeneći da će ovakvom sankcijom dovoljno utjecati na ponašanje okrivljenika, tako da izvršenje kazne zatvora nije nužno za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

11. Uvidom u izvješće o uhićenju, utvrđeno je da je okrivljenik bio uhićen dana 17.05.2025. u 20,30 sata, te je dana 18.05.2025. u 08,30 sati doveden sudu na ispitivanje, nakon čega je pušten na slobodu, a što mu je uračunato u kaznu zatvora temeljem čl. 40. st. 1. i st. 3. t. 2. Prekršajnog zakona.

12. Izreka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenika u iznosu od 30,00 eura.

U Čakovcu, 30. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić, v. r.

Renata Višošević, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Okrivljenik i tužitelj mogu podnijeti žalbu samo zbog izrečene kazne i zaštitne mjere. Žalba se podnosi nadležnom Sudu u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog Suda.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Okrivljeniku,

2. Oštećenoj JU,

3. Tužitelju,

4. Za spis.