Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-488/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ivani Mašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-505/2022-26 od 26. travnja 2024., dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se u cijelosti presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-505/2022-26 od 26. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.217,07 EUR sa zateznim kamatama od 13. prosinca 2021. do isplate (točka I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.658,77 EUR sa zateznim kamatama od 26. travnja 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv točke I. izreke pobijane presude preko iznosa od 497,08 EUR (za iznos od 720,00 EUR), kao i protiv točke II. izreke pobijane presude preko iznosa od 500,00 EUR žali se tuženik iz razloga određenog člankom 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u pogledu naknade neimovinske štete preko iznosa od 497,08 EUR (za iznos od 720,00 EUR), kao i preinačiti odluku o troškovima sukladno uspjehu u sporu. Potražuje i trošak sastava žalbe.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti kao što je ovaj, sukladno članku 458. stavak 1. ZPP može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP, kako je to i propisano člankom 467. stavak 1. ZPP.

6. Prema tome, ova presuda ne može se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa te žalbene navode tuženika ovaj sud nije niti cijenio.

7. Tuženik ne navodi niti obrazlaže koje je to bitne povrede parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP). Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud primijenio odredbe materijalnog prava koje je trebao primijeniti i pravilno ih je primijenio.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.217,07 EUR na ime naknade štete (neimovinske u iznosu 997,07 EUR i imovinske – tuđa pomoć i njega u iznosu od 220,00 EUR) uslijed ozljeđivanja tužiteljice u prometnoj nezgodi 21.rujna 2021. u kojoj je sudjelovala kao biciklist, a koju nezgodu je uzrokovao UT upravljajući vozilom stranih reg. oznaka [registarska oznaka].

10. Pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, štetni događaj i šteta nisu sporni. Nije sporno da je tuženik na ime posljedica ozljeđivanja u istom štetnom događaju isplatio tužiteljici nakon podnošenja tužbe nesporni iznos naknade 15.679,00 kn od čega za neimovinsku štetu 12.830,00 kn, te za imovinsku štetu - troškove liječenja iznos od 2.849,00 kn.

11. Odredba članka 1100. stavka 2. ZPP, kojom je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, nije primijenjena na štetu tuženika, kako to isti tvrdi.

12. Utvrđena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje (težina povreda, jačina i trajanja fizičkih boli i straha, duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti u opsegu od 3 % uz dob od 59 godina, a što sve u konačnici nije sporno, okolnosti su koje opravdavaju kao realan i pravično utvrđeni iznos od 997,07 EUR na ime neimovinske štete, odnosno iznos koji nije protivan cilju kojem služi ta naknada i kojim se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s naravi i društvenom svrhom zakonom priznatog oblika popravljanja neimovinske štete, u slučaju povrede prava osobnosti oštećenog, a koja nije naknada niti kazna za štetnika, već satisfakcija za tužiteljicu.

13. Stoga, nije u pravu tuženik u tvrdnji da je uvažavajući utvrđene činjenice osnovom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke i uz Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike dosuđeni iznosi naknade štete previsoko dosuđen.

14. Dakle, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud pravilno dosudio tužiteljici utvrđeni iznos satisfakcije s osnova povrede prava osobnosti (997,07 EUR) sa zateznim kamatama počevši od 13. prosinca 2021. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva ) do isplate.

15. Prvostupanjski je sud je, također po ocjeni ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava, konkretno članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) u vezi sa člankom 1093. stavak 2. ZOO, odnosno članka 223. ZPP, dosudio tužiteljici s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 220,00 EUR obračunat prema cijeni sata od 4,00 EUR, budući da joj je ista pomoć temeljem nalaza i mišljenja predmetnog sudskog vještaka nakon ozljeđivanja bila potrebna ukupno 55 sati.

16. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13. prosinca 2021. pa do isplate, sukladno članku 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014. – dalje: ZOOP) i shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 296/2025 od 25. ožujka 2025., te u odluci poslovni broj Rev 1505/2024 od 26. veljače 2025.

17. Kako tužitelj ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio u odluci o troškovima postupka , već se samo poziva na zakonsku formulaciju razloga zbog kojeg se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a) to odluka o troškovima sadržana u točki II. prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

18. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti i potvrditi prvostupansjku presudu temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude

19. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, isti sukladno članku 166. stavak 1. ZPP nema pravo na zatraženi trošak, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude .

U Karlovcu 30. travnja 2026.

Sutkinja

Ivana Mašić